Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANISLAV RADULOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Pravom do pravde

Objavljeno prije

na

Postoje kolege koje ne žele da učestvuju u nepravničkoj i populističkoj „raspravi“ koja obiluje nacionalizmom ili arogancijom. Drugi, nikada i nijesu  spremni da saopšte bilo koji svoj stav, za ili protiv, čekajući uvijek „oficijelni“

 

MONITOR: Povodom Monitorove  25. godišnjice, u oktobru 2015. godine, zapisali ste: „Samo su tri konstate u Crnoj Gori: Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore“. Da li se nešto promijenilo za nepunih pet godina?

RADULOVIĆ: Nije. Zato podsjećanje na nastavak navedenog citata: „ … u suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.

MONITOR: Mogu li aktuelni protesti i primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti poremetiti tu „ravnotežu“?

RADULOVIĆ: Građanin koji je za svog života promjenio četiri države (SFRJ, SRJ, SiCG, Crna Gora), a da nikada nije posjedovao pasoš, nema svijest o mirnom i demokratskom institutu smjene vlasti. I kada parolom „spasimo svetinje“ izažava sav svoj bunt prema nepravdama u sitemu – on živi i odslikava zajednicu koja je predpolitičko društvo.

Činjenica da javnu reakciju ne proizvede podatak da se npr. 155 milona državnog novca „investira“ u insolventno privredno društvo, a hiljade ljudi izađe na ulicu zbog spora da li treba voditi upravni ili sudski postupak za evidenciju crkvene/državne imovine, dokaz je da Crna Gora nije građansko društvo, sa izgrađenim sistemom vrijednosti. Građansko društvo ne stanuje u kolektivističkim umovima.

MONITOR: Da li će vlast insistirati na primjeni tog Zakona? Kolika je njegova upotrebna vrijednost u ovom trenutku?

RADULOVIĆ: „Zakon je zakon pa koliko opor bio“ zapisao je Valtazar Bogišić 1888. godine u Opštem imovinskom zakoniku. Predmetni zakon je donijet u ustavnoj proceduri i negova ustavnost se pretpostavlja, sve dok ne bude eventualno osporena pred Ustavnim sudom.

Ono šta se može sa sigurnošću predvidjeti je da će primjena čl. 63, koji se osporava, dovesti da nadležni organ za poslove imovine, u roku od godinu dana izvrši popis imovine (vjerskih objekata i zemljišta). Tek onda moguće je podnijeti zahtjev za upis prava svojine na tim nepokretnostima. Dakle, prvi efekat zakona biće da će se evidentirati „sporna“ imovina i tada će se službeni i sporovi na javnoj sceni izmjestiti sa „ugroženog pravoslavlja“ na materijalne dokaze o nespornom i zakonitom vlasništvu na konkretnim objektima.

Suštinski se u narednih godinu dana, osim postupka popisa, ništa bitno neće desiti, a svakako ne bilo kakva promjena u pravnom statusu ili  „upad u vjerske objekte“. U međuvremenu biće i institucionalno riješena dilema pred Ustavnim sudom oko eventualne ustavnosti pojedinih normi Zakona, u prvom redu ko je i u kojem postupku dužan dokazivati vlasništvo.

MONITOR: Vjerujete li da će Ustavni sud biti nepristrasan?

RADULOVIĆ: Iskustvo ranijeg sastava Ustavnog suda u predmetu „F. Vujanović“, u kom je treći mandat, tj. kandidatura proglašena ustavnom, dio je kolektivnog pamćenja o prolaznosti mandata i trajanju sjećanja na presuđeno.

U mom ličnom sjećanju to je prilično velika hipoteka.

MONITOR: Zašto se crnogorski pravnici ne uključuju u aktuelnu priču o spornom zakonu?

RADULOVIĆ: Postoje kolege koje ne žele da učestvuju u nepravničkoj i populističkoj „raspravi“ koja obiluje nacionalizmom ili arogancijom. Drugi, nikada i nijesu  spremani da saopšte bilo koji svoj stav, za ili protiv, čekajući uvijek „oficijelni“.

Zato cijenim kolege koji su bili glas pravničkog pristupa problemu, i saopštili svoje viđenje i na taj način, građanima bez obzira na etničku, vjersku, partijsku ili drugu pripadnost, pomogli da bolje razumiju prirodu problema. Time su afirmisali kulturu društvenog dijaloga gdje nije presudna sama saglasnost ili protivljenje predloženom, već odnos prema javnom interesu i profesionalni integritet da se iznese stav.

MONITOR: Ustavnom sudu je stigao prvi zahtjev za ocjenu ustavnosti. Kako komentarišete tu inicijativu i očekujete li nove?

RADULOVIĆ: Beogradski advokati Milenko i Momir Radić podnijeli su inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona. U najkraćem, površno i rađeno više da se postigne publicitet nego efekat pred sudom.

Ono što jeste znakovito je to da su se episkopi u Crnoj Gori „ekspresno ogradili“ od iste. U formalno-pravom smislu, ova „ograda“ nema nikavo značenje, jer Ustav utvrđuje (čl. 150) da svako može dati inicijativu i Ustavni sud je dužan da, prema ovoj i svakoj drugoj inicijativi podjednako postupa. Međutim, reakcija episkopa na istu je znakovita jer se pretpostavlja da je ovu inicijativu inicirala SPC iz Beograda, kao i potreba MCP da monopoliše proces „sukoba“ sa državom.

MONITOR: Šta podrazumjevate pod tim da MCP „monopoliše proces“?

RADULOVIĆ: Najava Episkopskog savjeta da će uputiti inicijativu za pokretanje postupka, a ne direktno pokrenuti postupak (čl. 150 Ustava) za ocjenu ustavnosti je odluka da se izabere sporiji put u osporavanju zakona.

Odgovor zašto su se, po najavi, odlučili za varijantu koja odugovlači proces pred Ustavnim sudom dijelom leži u činjenici da MCP, shodno Ustavu, ne može biti direktni podnosilac, jer je za pokretanje postupka potrebno da prijedlog podnese najmanje pet poslanika. Ali, istovremeno to je jasna demonstracija da hoće da izbjegnu da ih pred sudom zastupaju politički subjekti.

MONITOR: Znači li to da se MCP distancira od političkih predstavnika Srba u parlamentu?

RADULOVIĆ: Pravni savjet Mitroplije, u kome sjede pravnici zavidnog znanja, zasigurno je predočio episkopima obje opcije. Izbor strategije međutim očito je odluka episkopa koji su cijenili da je mudrije izbjeći da ih partije (poslanici) zastupaju pred Ustavnim sudom, nego trpjeti prigovor „vjernog naroda“ da njih izvode na bulevare i ulice, a da oni u Usavni sud idu sporednim putem.

Možda i narod vjerni ostane vjeran i uvjeren da je put koji su izabrali episkopi pravi, ali ovu odluku zasigurno neće, uz ovacije, dočekati politički predstavnici tih istih vjernika što su do juče bili spremni kanistrima sa benzinom u parlamentu braniti vjeru.

MONITOR: Kako tumačite da MCP u posljednje vrijeme promoviše tezu da su oni crkva i Srba i Crnogoraca?

RADULOVIĆ: Koliko god se u posljednje vrijeme u MCP trudili da „objedine vjerni narod“ bez obzira na nacionalnu pripadnost (srpsku, crnogorsku) i pomirljive i bogougodne riječi  Rektora Cetinjske Boglosovije da u Manastir dolaze i jedni i drugi i da im se on „kao Cuca raduje“ stvari, pravno, ipak stoje drugačije. Srbijanski Zakon o crkvama, u čl. 11 precizno normira „SPC ima izuzetnu istorijsku, državnotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda“.

Dok god je MCP organizaciona jedinica SPC srbijanski zakon ima na njih pravno dejstvo, jer je SPC matica svom ogranku u Crnoj Gori.

Pritom, crnogorski zakon o vjerama nema normu o kontinuitetu sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom iz Ustava iz 1905. godine, tako da nacionalnim vjerujućim Crnogorcima, u ovakvom ustrojstvu MCP, ostaje samo topla riječ Rektora i po koja kletvica Mitropolita kojoj ih tom prilikom, u punom nacionalnom identitetu, spomene.

MONITOR: Kakva je sada pozicija nekadašnjih građanski orijentisanih suverenista koji nezavisnu Crnu Goru nijesu zamišljali kao državu kojom će dominirati pitanje nacionalne i vjerske većine i manjine?

RADULOVIĆ: Crnogorski suverenisti, mislim na izvorne, podjelili su se u tri kolone. Tako da imamo etablirane, umorne i nezadovoljne. Sve tri opcije su legitimne, s tim da sada Crnoj Gori, po mom uvjerenju, treba četvrta vrsta suverenista, a to su oni koju su sačuvali svoj emancipatorsko reformski potencijal.

Tu ne mislim na političku, već na ukupnu društvenu supstancu koja bi trebala graditi crnogorski društveni koncept na principima države vladavine prava, temeljnih evropskih vrijednosti i državnog patriotizma koji, dio nas, promoviše kroz koncept ustavnog patriotizma.

Ovaj koncept za društvenu koheziju nije nacionano, vjersko, partijski,  socijalno limitiran. Zagovaranjem da su svi, u okvirima ustavnog poretka, jednaki pred zakonom i da je država majka za sve a ne samo za privilegovane ili nedodirljive, omogućava integraciju zajednice, na temeljima pravednog i održivog sistema, zasnovanog na načelima modernog konstitucionalizma.

Koncept ustavnog patriotizma, pritom jasno demistifikuje i diskvalifikuje onu strukturu „patriota“ koja demonstrativno bace Ustav na pod parlamenta i istovremeno traže ustavnopravnu zaštitu pozivom na tu istu, temeljnu vrijednost, svake državne zajednice.

MONITOR: Možemo li na aktuelne događaje gledati kao na početak izborne kampanje?

RADULOVIĆ: Prirodno je da politički subjekti proizvode ili teže iskoristiti društvene događaje u cilju izbornog rezultata. Međutim, nije dobro što je proizvodnja ili držanje nacionalno/vjersko/identitetskog sadržaja na izrazito visokom nivou. To pokazuje tri stvari.

Prvo, da ne postoji druga tema u kojoj mogu pokazati svoju dominaciju. Drugo, da teže da na kolektivističkim sadržajima i tzv. zamrznutim sukobima formiraju „nepomirljive grupe“ koje ne dopuštaju da se razvije individualno građanski pristup problemu. I konačno, svoju ponudu prilagođavaju procjeni da je „prosječni crnogorski glasač“, nažalost, više glasač nego birač.

Birač bira, traži opcije, zahtijeva od svojih izabranih predstavnika da ga zastupaju. Glasač je „vjernik“ partije, kolektiva, roda …. i upravo zato nema odgovornosti nosioca političke moći, na bilo kojoj strani crnogorskog političkog pola.

 

Možemo bolje i pravednije

 

MONITOR: Da li vaše Udruženje može pomoći izgradnji svjesti o odgovornoj eliti?

RADULOVIĆ: Naša misija je i da pomognemo da država razvija unutrašnje pravno-institucionalne kapacitete i gradi se kao zajednica koja njeguje vrijednosti modernog evropskog društva. Crna Gora danas ide u tom pravcu, ali je i dalje zajednica bez dovoljno izgrađene socijalne i društvene kulture o temeljnim evropskim vrijednostima, u kojoj su političko/predstavničke elite čak ispod nivoa onih koje predstavljaju.

Ako se tome doda crkva koja je izvor nacionalizma i tranzicijom razorena srednja-građanska klasa onda je ovo prostor sa vrlo malo supstance koja vladavinu prava i institut pravne države njeguje kao temeljnu vrijednost. Količina zakona ili onih koji ih primjenjuju ne može nadomjesti ovaj kvalitativni nedostatak.

Zato, samozadovoljno se zatvoriti u svijet oportuniteta bilo bi ravno priznanju da Crna Gora nema energiju da bude bolje i pravednije društvo.

Stoga, danas u Udruženju pravnika su oni koji tu energiju imaju i žele da je usmjere kako bi i crnogorska zvjezdica uskoro našla svoje mjesto na zastavi EU.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Nedopustiva sličnost sa prethodnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast zarad zadovoljenja nezajažljivih nepotističko-partitokratskih apetita u otuđenoj parlamentarnoj većini (a takva je i parlamentarna manjina) obznanjuje da bestidno nastavlja sa praksom uništavanja jednakih šansi građana na zaposlenje, rad…

 

MONITOR: Nova vlast najavila je raspodjelu rukovodećih funkcija u brojnim državnim preduzećima i agencijama po političkom ključu. Kako to komentarišete?

MINIĆ: Skandalozno „popunjavanje po dubini“ partijski podobnim kadrovima je samo posljedica u biračkom tijelu/narodu ukorijenjene (tradicionalne) matrice: „Šta mi nudiš za učlanjenje u partiju“ na kojoj partitokratija uništava društvo i državu.

Nema na političkoj sceni Crne Gore, u vlasti ili opoziciji, političke partije kojoj dominantno obilježje nije upravo taj način funkcionisanja, manje ili više očigledno. Nova vlast zarad zadovoljenja nezajažljivih nepotističko-partitokratskih apetita u otuđenoj parlamentarnoj većini (a takva je i parlamentarna manjina) obznanjuje da bestidno nastavlja sa praksom uništavanja jednakih šansi građana na zaposlenje, rad… itd, sve zaključno sa jednakošću pred zakonom. Ja to razumijem kao jasnu obznanu koliko građanin i građanska svijest nemaju šansu u Crnoj Gori za duže vrijeme.

MONITOR: A kako komentarišete telefonsku čestitku premijera Zdravka Krivokapića predsjednici RS Željki Cvijanović „svih njihovih praznika“,  pa i dana RS, koji je odlukama Ustavnog suda BiH proglašen neustavnim, i reakcije koje su potom uslijedile?

MINIĆ: Isključivo kao nastavak insistiranja na diobenim temama na štetu mnogobrojnih  preozbiljnih, presloženih obaveza koje stoje pred Vladom a o kojima nemamo informacija.

MONITOR: Prethodna godina je završena baš kao i ona prije nje. Nova vlast je, poput prošle, uz argumentaciju  hitnosti, predložila i usvojila izmjene Zakona o vjeroispovjesti u gluho doba noći u skupštini, bez javne rasprave. Šta vama to govori?

MINIĆ: O nedopustivoj sličnosti sa „logikom“ i metodom rada prethodnika u ozbiljnim stvarima koji su u žiži javnosti.

MONITOR: U predizbornom periodu, aktuelna vlast je govorila jmnogo o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neki potezi nove Vlade, međutim, kao da su ojačali tu podijeljenost?  

MINIĆ: Upravo to je jedno od krupnih razočarenja u dosadašnjem predstavljanju tumarajuće nove Vlade. No, priznajem, teško je zadovoljiti toliko „šarenoliku“ i u pretežnom dijelu agresivno isključivu parlamentarnu većinu na kojoj treperi nova Vlada sa (realnim) strahom da ne bude „utuljena“ ukoliko ne potencira pitanja na kojima, kao i prethodna vlast, opstaju političke opcije koje čine većinu nove vlasti.

MONITOR: Predsjednik države je Zakon o slobodi vjeroispovjesti, ali i ostale zakone izglasane na posljednjem prošlogodišnjem skupštinskom zasijedanju,  vratio Skupštini. Kakvu je poruku u stvari Đukanović time poslao?

MINIĆ: Jasnu i očekivanu da će iskoristiti sva raspoloživa sredstva, naročito ako su legalna, da onemogući ili učini izazovnijim inače vrlo izazovan posao nove vlasti čak i kada ga posmatramo samo u dijelu oslobađanja države od taloga koji je ostavila vlast koju personifikuje Predsjednik.

MONITOR: Odbio je i da potpiše opoziv ambasadora. Kako kao pravnik komentarišete taj potez, s obzirom na to da su se u javnosti mogli čuti različiti stavovi?  

MINIĆ: Kao posljedicu nerijetkih „pravnih praznina“ u legislativi rađenoj u ambijentu sličnom jednopartizmu gdje se monolitna vlast osjećala apsolutno komotno i u promovisanju „beskonfliktne“ politike kreirane u uskom krugu ljudi da ne kažem od jednog čovjeka.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, SKUPŠTINA SLOBODNE SRBIJE: Samo zajedno rušimo režim

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascjepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svijest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspjeha u rušenju naprednjačkog režima

 

MONITOR: Imali ste i stranačko iskustvo, u Pokretu slobodnih građana. Sada ste među osnivačima i najaktivnijim članovima Skupštine slobodne Srbije. Da li to znači da je za promjene u Srbiji neophodan „najmanji zajednički imenitelj“ interesa različitih javnih ličnosti, predstavnika profesija, društvenih grupa, sindikata… Masovni društveni pokret?

STOJKOVIĆ: Jasno je da se u Srbiji mora organizovati masovni društveni pokret ukoliko želimo da ozbiljno uzdrmamo autokratski režim Aleksandra Vučića. Zbog toga je mala grupa intelektualaca odlučila da u junu 2020. godine, pokrene platformu za umrežavanje aktivističkih i građanskih grupa, pokreta, sindikata, pojedinaca i opozicionih stranaka. Platformu smo nazvali Skupština slobodne Srbije (SsS) kako bismo promovisali ideju da je našem društvu neophodan dijalog i prostor za iskazivanje sopstvenih stavova. U normalnim društvima takav dijalog odvija se u parlamentu, dok je nama u Srbiji ta prilika oduzeta. Narodna skupština odavno nije mesto u kom se zastupaju interesi naroda. Od nečega što bi trebalo biti kruna demokratije, ostale su samo ruševine iz kojih se nazire tragikomično ulizištvo i klečanje pred autokratom.

Svi koji su pristupili SsS imaju zajedničku želju za civilizovanim i pravednim društvom, iako se nužno ne slažu po mnogim stavovima, tj. ima nas i levo i desno orijentisanih, ima ateista i vernika, ljudi sa više liberalnim ili tradicionalnim svetonazorima, itd. Sam termin „skupština“ u našem nazivu implicira pluralizam koji realno postoji u društvu. Svi razumemo da, dok se ne izborimo za demokratske vrednosti, međusobne ideološke razlike moramo ostaviti po strani. Citiraću prof. Čupića – ova borba je vrednosna, nije ideološka! Nažalost, živimo u pretpolitičkom društvu koje zahteva usvajanje osnovnih civilizacijskih vrednosti, a tek nakon toga možemo sukobljavati svoje ideologije u političkoj areni.

MONITOR: Opozicija, uglavnom, vodi pojedinačne stranačke politike. Nakon bojkota izbora, za koji ste se i vi zalagali, stranke za bojkot odlučile su da se svaka bavi svojim programom i prikuplja pristalice, a umjesto starog saveza formirana je Ujedinjena opozicija Srbije. Danas je Dragan Đilas, lider SSP-a, pozivao one koji su spremni da se „žrtvuju za Srbiju“ da se priključe otporu režimu. Kako to razumijete?

STOJKOVIĆ: Tačno je da opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspeha u rušenju naprednjačkog režima. Ovde postoje dva problema. Prvi se odnosi na ogromno nepoverenje građana u postojeće stranke, a poverenje je teško izgraditi nakon izneverenih očekivanja. Drugi problem jeste činjenica da se jedan nakaradni režim može savladati samo uz političko organizovanje. Nalazimo se u zanimljivom paradoksu – stranke su nam neophodne, ali ih ne želimo! Mi možemo doživeti da vlast padne opštom narodnom pobunom, ali onda dolazimo do pitanja – šta radimo nakon toga? Ko će obnašati vlast ako to nisu političari? Ili, da postavim drugačije pitanje – može biti sastavljena neka ekspertska Vlada bez političara, ali kako ćemo se dogovoriti ko će biti ti eksperti ukoliko se pre toga politički ne organizujemo? Skupština slobodne Srbije sagledala je oba problema i došli smo do zaključka da sveobuhvatna građanska mreža, koja obuhvata i opozicione stranke, može stvoriti neophodnu sinergiju. Ovde stranke nisu na čelu kolone, već su sagovornici i ravnopravni učesnici u političkom dijalogu. Takva struktura ih obavezuje da slušaju naše glasove, danas i u budućnosti. Pozivi koje smo čuli od opozicionih lidera ovih dana, odnose se upravo na ovu strategiju.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Još smo se dublje podijelili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nažalost, Crna Gora možda  nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala

 

MONITOR: Neke od odluka nove Vlade donijele su brojne javne rasprave, poput posljednje o gašenju Montenegro erlajnsa. Kako vidite tu odluku i reakcije na nju?

PERIĆ: Stanje u Montenegro erlajnsu je bilo veoma loše i plod je javašluka, nepotizma, kronizma – odnosno svih „plodova“ dominacije politike nad strukom. Valja izuzeti ljude koji su vodili neposredan radni proces koji se odvijao po pravilima struke –  letačko osoblje prije svega. Dakle, odgovornost za ovakvo stanje se ne može adresirati novoj vlasti.

Oni čija je to odgovornost – sadašnja opozicija –  zaista nemaju kredibilitet da bilo šta kritikuju jer da su radili što sada govore,  firma ne bi bila u ovom stanju. Vrlo je značajno čuti šta o tome misli struka, zaposleni, šta kažu uporedna iskustva  u sličnim situacijama, ali je groteskno slušati kako o spasu nacionalne avio-kompanije pričaju oni koji su je doveli do ove pozicije i  u svemu tome debelo profitirali. Podsjetiću, državnim preduzećem su rukovodili ljudi kojima je Vlada odobravala stambene „kredite“ pod povoljnim uslovima, koji su imali enormne plate i sve prinadležnosti a koji su uredno dizali ruke za odluke za koje nije bilo nikakvog ekonomskog rezona.

Nova vlast mora razumjeti da nije dovoljno konstatovati problem i krenuti u gašenje. Nekada je to nažalost nužno, izvjesno je da sada sve vodi u tom pravcu, ali vlast mora da ponudi jasnu viziju šta dalje. Mislim da je priča o novoj avio-kompaniji prilično maglovita i da je obrazloženje o tome da osnivanje nove kompanije košta nula eura  nepromišljeno. Konačno, nova Vlada mora da napusti staru retoriku. Nekada smo slušali da ne prodajemo firme nego kupujemo strateške partnere, sada slušamo da nismo pozajmili pare kroz emisiju obveznica nego da smo dobili ekonomsku budućnost. Jasno je da je naslijeđena loša situacija, ali ako se bude slijedila ekonomska filozofija neoliberalne škole, od koje, moram reći, na deklarativnoj ravni nova Vlada ne pravi otklon, tada imamo veliki problem. Vjerujem da će biti više štednje i manje kriminala, ali bez vizije i ideje – problemi ekonomije će ostati i, što je najporaznije, socijalni jaz se neće smanjiti, ako se ne počne promišljati drugačije.

MONITOR: Kazali ste nakon postavljanja Dejana Vukšića za v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost da se plašite da partijska zapošljavanja nijesu prošlost.  Šta jeste, a šta nije prošlost nakon 31. avgusta?

PERIĆ: Nisam komentarisao niti jedan pojedinačni slučaj, već sam govorio na ravni prinicipa. Nemam nikakvu dilemu da će biti partijskih zapošljavanja ili imenovanja – u konačnom ta predikacija se već potvrdila u nekoliko prilika. Smatram to lošim, ali nije ni realno da oni koji pobijede na izborima nemaju učešće u izvršnoj vlasti. Tako se sada izvjesno ,,pegla“ to što u Vladi nema predstavnika dvije koalicije koje obezbjeđuju većinu u parlamentu. Usljed tog disbalansa, možemo lako doći u situaciju da će onamo gdje se traže ekspertska znanja biti postavljani političari, a onamo gdje bi po pravilu trebalo da imamo politčare da dobijemo eksperte.

Naše društvo će se teško izboriti sa partijskim zapošljavanjem i zato na borbi protiv te pojave treba stalno insistirati jer za promjene u pravcu istinske profesionalizacije će trebati godine. Ovdje je decenijski refleks da partija zapošljava od portira pa, što ne reći, nerijetko i do univerzitetskog profesora.

Prošlost je nesmjenjivost vlasti, ali naše navike kao zajednice se mnogo sporije mijenjaju od onog što je poželjno za njen brz oporavak i suštinsku demokratizaciju.

Ako hronološki posložimo  dešavanja od 31. avgusta, u samom početku se osjetio talas optimizma, tolerancije i nagovještaj demokratije. Kako vrijeme prolazi ta slika blijedi, a osjetljivost na kritike je naglašenija, a što svako ko je na vlasti mora da podnosi, posebno kad je kritika dobronamjerna. Utiska sam da je pozivanje civilnog sektora i intelektualaca na razgovore uglavnom bilo dekorativnog karaktera i da još  ne postoji spremnost da se čuju i integrišu predlozi koji dolaze isključivo od struke, odnosno da se vjeruje da je onaj ko je izabran kao stručnjak zapravo stručan za sve. Moguće da je to na početku prirodno, ali što ranije nova vlast uvidi ove šumove, to će imati bolji rezultat.

MONITOR: Jedan od prvih poteza nove Vlade bio je predlaganje izmjena Zakona o vjeroispoivjesti Skupštini. Kako vidite taj potez, koji je karakterisao prvenstveno manjak transparentnosti i mogućnosti javne rasprave, što je bila  i praksa prethodnika?

PERIĆ: To je bio dogovor partnera koji tvore vlast. Oni su smatrali da je to model kojim treba raditi i da tako treba. Uvjeren sam da svaka vlast koja želi da bude pravedna i efikasna treba da uključuje što širu javnost u procese donošenja odluka. Svako odstupanje od tog principa škodi i njenom imidžu, ali i interesu jednog ili više djelova javnosti da makar iznese svoj stav.

MONITOR: Uslijedila su i prva hapšenja, koja vodi netaknuto Specijalno tužilaštvo. Kako vidite ta hapšenja, ali i najavu Demokratskog fronta o povlačenju podrške Vladi, zbog specijalnog tužioca, odnosno njegove izjave da navodno ima bezrezervnu podršku potpredsjednika Dritana Abazovića?

PERIĆ: Činjenica je da je uhapšen direktor Uprave za nekretnine, ali  i da on nije na vrhu koruptivne piramide. U tumačenju tog čina će na političkoj sceni biti nadgornjavanja, a ko je u pravu, zavisi od ugla gledanja i partijskog interesa. Ipak, ne razumijem zašto ni gotovo četiri mjeseca nakon izbora nova  većina nema ime kandidata za VDT-a iza kojeg će stati i za koga će se tražiti kvalifikovana većina u parlamentu, pa ako se ne može uspjeti i odgovarajuća zakonska rješenja za izlaz iz te situacije. Potpuno sam siguran da postojeći sastav ključnih pozicija u tužilaštvu ne može da sprovede borbu protiv korupcije na najvišem nivou. Prisjetimo se skandala u vezi sa sekretarom VDT-a,  suđenja u kojem se optužnica gradi i na tome da jedno punjenje baterija mobilnog telefona može da traje mjesecima…

Ako Vlada ili neko u vladajućoj većini misli da ovaj sastav to može – u kolosalnoj je zabludi. Ako misli da obračun sa organizovanim kriminalom treba da izvede neka naredna vlast – onda je to već neodgovornost, jer samo ova vlast ima suštinsku šansu za punim otklonom u odnosu na prethodne prakse. Ona uspostavlja model karaktera promjena. Želim da vjerujem da su  u Vladi svjesni toga.

MONITOR:  A Vaše viđenje Demokratske partije socijalista kao opozicije? Postoji li opasnost od povratka DPS-a na vlast?

PERIĆ: Mislim da DPS kao struktura jako loše podnosi nemogućnost da  raspolaže resursima, uključujući i zapošljavanja – dok ih svaka afera dodatno potresa. Njih na vlast može vratiti samo nova vlast, ako bude nesposobna ili bezidejna. Ako bude dekonsutirana mreža povlašćenih i ogoljen sistem privilegovanih tada mislim da bivša vlast ostaje i dalje bivša. Ako to ne bude slučaj – sve opcije su na stolu, jer se radi o političkoj organizaciji koja je klijentelistički premrežena i koja ima ogromno iskustvo u „menadžmentu uhljeba“ i u metodi rada „jedan zaposleni četiri glasa“. Ako ne dekonstruišete i pokidate tu mrežu – očekujte da se sami možete zaplesti u nju.

MONITOR: U predizbornom periodu, predstavnici buduće vlasti su  mnogo govorili o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neka kadrovska rješenja nove Vlade, i potezi, ne govore da na tome i aktivno rade. Da li je pomirenje  blizu?

PERIĆ: Nažalost, Crna Gora možda nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi,  jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala. Volio bih da počnemo da uvažavamo jedni druge sa svim svojim razlikama, a ne da u glavi imamo inžinjering ko šta treba da bude, a ne ko šta jeste. Sloboda se ne osvaja, a još manje brani sa te pozicije.

Kada je riječ o pomirenju, valja napraviti distinkciju između pluralizma mišljenja koje je poželjno u svakom društvu, u odnosu na neprijateljstva i ostrašćenost u odbrani sopstvenih uvjerenja. Nama prije svega treba iscjeljenje od mržnje koja nas parališe još od devedesetih. Moguće da je integracija ključna riječ za procese koji su nam potrebni, a prvi koraci nove administracije u tom pravcu nisu adekvatni. Ako smo nekada imali prigovor da čitava jedna nacionalna zajednica nema ni izbliza adekvatnu zastpuljenost tamo gdje se donose odluke, a taj prigovor je stajao, onda nemate izgovor da, izuzimaući politički ključ,  nemate pripadnika jedne vjerske ili nacionalne zajednice na ključnim pozicijima u novoj vlasti.

MONITOR: Jeste li optimista ili pesimista kada je u pitanju kriza u kojoj se Crna Gora nalazi, što zbog pandemije, što zbog zaostavštine prethodnika?

PERIĆ:  Sa zebnjom gledam na to da Crna Gora nije na putu  socijalne pravde, već da se može cementirati politička klasa, da se izrazim robespjerovskim rječnikom, neka vrsta „markiza“ i „grofova“  koji će smatrati da im pripada mnogo više nego što bi im trebalo pripasti. Dodatno brine to što ne čujemo rješenja i viziju pokretanja sasvim devastirane privrede. Da budem konkretan: u onom trenutku kada poljoprivrednik bude mogao bez problema da domaći pekmez ili sok proda u lancu veleprodaja uz veoma malo administracije i simboličan trošak – tada ćemo znati da se privredni ambijent mijenja.

Opet, ako budemo znali da integrišemo sve djelove zajednice, ako ljude od ideje, znanja i pregalaštva uključimo u procese donošenja odluka i ako spustimo koplja i štitove podjela, pa suštinski počnemo da razgovaramo o zajedničkim problemima – onda i te kako ima prostora za optimizam.

MONITOR: Šta biste Vi i kome  čestitali na kraju ove godine?

PERIĆ: Građanima bih odao priznanje na istrajnosti u promjenama i za trpeljivost na tom putu.

MONITOR: A ono što vidite kao negativno što je obilježilo 2020?

PERIĆ: Još smo se više kao društvo podijelili, a nema niti znaka niti najava da će socijalni jaz biti ublažen. To je velika obaveza pred onima koji sprovode mandat promjena.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo