Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZAGAĐENOST VAZDUHA U CRNOJ GORI: Gušimo se bez panike

Objavljeno prije

na

Prema zakonu broj dana u godini u kojima koncentracija štetnih čestica u vazduhu, koje utiču na plućna i srčana oboljenja, ne smije prekoračiti propisanu graničnu vrijednost je 35. Taj broj se prema tvrdnjama aktivista civilnog sektora,  godinama pređe  u više crnogorskih gradova. Samo u Bijelom Polju premašen je uveliko u tri mjeseca na kraju prošle godine. Nadležni ćute

 

Region se uveliko početkom ove godine bavi temom zagađenog  vazduha. Sa razlogom. Beograd je ovih dana među deset najzagađenijih gradova svijeta, prema Air Visual, jednom od vodećih svjetskih sajtova za sakupljanje podataka o koncentraciji štetnih materija u urbanim sredinama.  Zagađenje je problem i u drugim gradovima Srbije.   I ne samo Srbije. Tu je i Sarajevo.   Vlada  Kantona Sarajevo je u decembru prošle godine na vanrednoj sjednici proglasila epizodu ,,upozorenje” za sve zone na području Kantona Sarajevo, jer su bili ispunjeni svi uslovi predviđeni Planom interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka.  U ekološkoj državi Crnoj Gori nadležni ćute, iako zvanična mjerenja pokazuju da broj štetnih čestica (PM10) koje utiču na plućna i srčana oboljenja (vidi boks) u vazduhu u ovdašnjim pojedinim gradovima ne zaostaju ni za Beogradom ni za Sarajevom.  Propisana granična vrijednost  je 50, dok se u Podgorici, Pljevljima, Bijelom Polju, ta brojka tokom posljednjih mjeseci u pojedinim trenucima dostiže preko 300, a nekada i preko 500 PM10 čestica. I nije to tako od juče.

Prema zakonu broj dana u kojima koncentracija štetnih čestica u vazduhu  ne smije prekoračiti propisanu graničnu vrijednost je 35 dana godišnje. Taj broj, prema tvrdnjama aktivista civilnog sektora, godinama se značajno prekoračuje u više crnogorskih gradova.

Aleksandar Perović iz NVO Ozon za Monitor kaže da je samo u Bijelom Polju taj broj premašen uveliko u tri mjeseca na kraju prošle godine. „Za poslednja tri mjeseca prošle godine broj dana sa prekoračenjima srednjih dnevnih vrijednosti PM10 suspendovanih čestica bio je 58,  što je  veoma jasno upozorenje da je potreban sistemski pristup i konkretan plan kako se izboriti sa ovim problemom“.

Lokalna uprava Bijelog Polja ove sedmice je formirala komisiju  koja će se pozabaviti pitanjem zagađenja i iznalaženjem rješenja za otklanjanje njegovog lošeg uticaja po zdravlje ljudi. Komisiju je formirao predsjednik Opštine Petar Smolović a sastavljena je od predstavnika lokalne samouprave, stručnih lica i civilnog sektora. Državni organi su i to otćutali.

Preović kaže da je u Pljevljima  tokom 2019. godine bilo 136 dana sa tom vrstom prekoračenja, što je sedmicu dana više nego 2018. godine. „Nikšić i Podgorica takođe imaju značajno više dana sa prekoračenjima srednjih dnevnih vrijednosti PM10 od zakonom maksimalno dozvoljenih, pa je nesporno da postoji potreba stavljanja ove problematike u sam vrh prioriteta donosioca odluka, jer svako prolongiranje, promašeni planovi i institucionalna neodlučnost, uzrokuju nova oboljevanja i prevremene smrti uzrokovane posljedicama aerozagađenja”

Prema Peroviću trenutno stanje kvaliteta vazduha u Crnoj Gori je veoma zabrinjavajuće, i ukazuje da nadležne institucije nijesu uradile gotovo ništa da bi se stanje popravilo. „Sem prazne priče i promašenih strategija i planova, naročito je iritirajuće što se polemika u javnosti vodi najviše oko načina tumačenja nevalidiranih podataka koji su javni preko zvanične aplikacije Agencije za zaštitu prirode i životne sredine (EPA), umjesto o (ne)efikasnosti mjera koje su predložene za ublažavanje aerozagađenja ili uticaju ovog životnog problema na ljudsko zdravlje.“

Agencija se za sada nije javno oglašavala oko pitanja zagađenja vazduha.  Na njihovom sajtu, osim mjerenja, koje svako mora sam za sebe protumačiti, nema ni riječ preporuke kako se ponašati kada je nivo štetnih čestica u vazduhu veći od propisanog. Nema reakcije ni drugih institucija. Agencija je tek nakon reakcije medija, saopštila da  je „zakonom  zabranjeno da se vrši neovlašćeno tumačenje rezultata koje može da bude pogrešno i da dovede do dezinformisanja građana”.

To što građani žive u neznanju o kvalitetu vazduha, i što ih o tome na pravi način ne informišu institucije koje su to dužne, za nadležne u Agenciji izgleda nije sporno.

Perović ukazuje da bi bilo očekivano da stručnjaci iz Agencije i Instituta za javno zdravlje Crne Gore imaju stalni javni angažman i da u udarnim  informativnim emisijama objasne relevantne podatke i daju adekvatne savjete i ne dozvole da se dođe u poziciju da neko svjesno ili usled neznanja pogrešno tumači podatke.  „Isto tako treba napomenuti da je Krivični zakonik Crne Gore u glavi koja tretira zaštitu životne sredine, prepoznao krivičnu odgovornost onih koji nečinjenjem doprinose da se ugrožava životna sredina, pa time i javno zdravlje i da je potpuno jasno da bi nadležne institucije morale prepoznati potrebu proaktivnog pristupa kada je informisanje i savjetovanje građana u pitanju“, kaže on.

Reakciju nadležnih nije potaknuo ni javni apel Luke Rakčevića, člana Predsjedništva URA.

Zbog sve većeg zagađenja vazduha u Podgorici, Rakčević je ove sedmice uputio otvoreno pismo direktoru EPA Nikoli Medenici i gradonačelniku Ivanu Vukoviću. On je, pored ostalog, tražio i da nadležni što prije obavijeste javnost o kvalitetu vazduha i izdaju preporuke i mjere za bezbjedno funkcionisanje građana.

,,Samo u posljednjih nedjelju dana, nivo štetnih PM10 čestica na mjernim stanicama u glavnom gradu, prema zvaničnim podacima EPA prelazio je nivo čak od 510 µg/m3, šta predstavlja ogromno zagađenje i veliku opasnost po zdravlje građana. U ovom trenutku, nivo PM10 čestica na mjernoj stanici u dijelu grada Preko Morače (Blok V) iznosi čitavih 175,5 µg/m3, dok je AQI Air Quality Index na čak 243, od dozvoljenih 100. Ta zagađenja su posebno izražena u večernjim časovima, kada se štetni polutanti zadržavaju u donjim slojevima”, naveo je Rakčević.

On je podsjetio da su uzroci aerozagađenja brojni. ,,Nepostojanje funkcionalnog i održivog javnog prevoza, zbog čega skoro 50 odsto  građana Podgorice koristi sopstveni automobil kao primarno sredstvo prevoza  stvara velike saobraćajne gužve i zagađuje vazduh; betoniranje javnih površina, kidanje drveća i pretvaranje parkova u betonske stambene blokove; nekontrolisana eksploatacija šuma i nedovoljna kontrola velikih zagađivača; sagorijevanje čvrstih goriva za grijanje; meterološki uslovi koji pogoršavaju zagađenje u zimskom periodu; nedosljedna primjena Zakona o zaštiti vazduha i druge regulative“, navodi neke od njih Rakčević u otvorenom pismu.

On je upozorio da se u poboljšanje kvaliteta vazduha godinama ulažu ,,mizerna i nedovoljna finansijska sredstva, dok institucije rade malo ili gotovo ništa da takvo stanje promijene“.

,,Zbog toga ne treba da čudi visok broj respiratornih oboljenja i drugih bolesti, koje uzrokuje ili čiji je katalizator zagađen vazduh, a posebno kod osjetljivih grupa stanovništva. Podsjećam vas da je zvanično istraživanje koje je sprovedeno prije četiri godine u Crnoj Gori pokazalo da se oko 140 hospitalizacija i 250 prijevremenih smrti dogodi zbog zagađenog vazduha“,  kaže Rakčević.

Sve u svemu, gušimo se bez panike.

PM10  ČESTICE I ZDRAVLJE
Udar na pluća i srce

Zagađenje vazduha suspendovanim česticama (PM čestice) sastoji se od veoma malih čestica (partikula) u tečnom ili čvrstom agregatnom stanju koje su raspršene u vazduhu. Česticama koje su opasne po disajne organe čovjeka smatraju se one koje su manje od 10 µm. Tako male čestice imaju tendenciju da se deponuju u alveolama.

,,Koji dio udahnutih čestica će ostati u respiratornom traktu i dubina do koje će prodrijeti prije nego se deponuju zavisi od njihove veličine kao najznačajnijeg faktora koji određuje opasnost od udisanja čestica.  Ukoliko dospiju do pluća čestice usporavaju razmjenu kiseonika i ugljendioksida, skraćujući dah. To dovodi do većeg naprezanja srca, koje je u uslovima povećanog napora kako bi kompezovao smanjeni unos kiseonika. Obično, ljudi koji su najosjetljiviji na ovakve otežane uslove, obolijevaju od respiratornih bolesti kao što su emfizem, bronhitis, astma i srčani problemi. Čestice kao i materije u vidu tečnosti i gasova koje se unose zajedno sa česticama na kojima se absorbuju, ako se udahnu, a otrovne su, mogu doprinijeti i oštećenju organa kao, na primjer, bubrega i jetre. Iako PM10 napadaju cjelokupnu ljudsku populaciju, vulnerabilne populacione kategorije (djeca, trudnice, stari i bolesni) su posebno ugrožene”, navodi se u izvještaju NVO Green Home o zagađenju vazduha iz 2013. godine

Institut za javno zdravlje Crne Gore, u mišljenju koje je upućeno Agenciji za zaštitu životne sredine, o uticaju zagađenja vazduha na zdravlje iz 2011, konstatuje da kratkoročna izloženost PM 10, u trajanju od nekoliko dana po nekoliko sati može ,,pogoršati zdravstveno stanje osoba oboljelih od plućnih bolesti, smanjiti osjetljivost na respiratorne infekcije i uzrokovati osjećaj stegnutosti u grudima, kašalj, iritaciju grla, nosa…“

U izveštaju Svjetske zdravstvene organizacije navodi se da oko sedam miliona ljudi godišnje umre od izlaganja česticama iz zagađenog vazduha koje prodiru duboko u pluća i kardiovaskularni sistem, uzrokujući moždani udar, srčane bolesti, rak pluća, hronične opstruktivne bolesti pluća i respiratorne infekcije, uključujući pneumoniju.

Na lošiji kvalitet vazduha najviše utiču emisije iz kolektivnih i individualnih ložišta tokom sezone grijanja, industrija, saobraćaj…

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FELJTON

MIODRAG PEROVIĆ: 30 GODINA MONITORA (VII): Spasilac Ćano Koprivica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Profesor Miodrag Perović piše o nastanku i opstajanju Monitora, o vremenu i ljudima

 

Stanislava Ćana Koprivicu sam upoznao 1974. godine u Moskvi. Fakultet me poslao na naučno usavršavanje na MGU (Moskovski državni univerzitet). Zbog greške našeg univerzitetskog prevodioca, našao sam se u Moskvi bez finansijke podrške. (MGU je prihvatio da dođem na usavršavanje o trošku našeg univerziteta, a naša administracija je shvatila da me MGU prihvatio o svom trošku.) Novac koji sam ponio sa sobom bio mi je dovoljan samo za par mjeseci. Jedan od mojih najbližih prijatelja Ratko Popović bio je oženjen Brankom Koprivica, ćerkom Ćanovog brata Luke. Prilikom odlaska u Moskvu rekao mi je ako mi što zatreba u Moskvi da pođem kod  Ćana u Monteksovo predstavništvo u Moskvi, pozivajući se na njega i Branku. Tako sam stupio u kontakt sa Ćanom. Pozajmio sam od njega nešto novca, dok mi bankarskim putem ne prispije novac od oca ili fakulteta. Pozajmicu sam vratio poslije mjesec i po. U dva susreta s  Ćanom počelo je da se razvija uzajamno povjerenje. Kasnije smo se često sretali u restoranu Monteksovog predstavništva, koji se nalazio blizu MGU i naši odnosi su se produbili.

Od tada je Ćano postao najveći biznismen kojeg je Crna Gora ikad imala. Monteks je početkom devedesetih imao bruto promet veći od milijardu dolara i dvadesetak predstavništava u svijetu. Ćano, odnosno Monteks, je 1988. godine finansirao prenos posmrtnih ostataka Kralja Nikole i kraljevske porodice iz San Rema na Cetinje. Međutim, nijesam znao da je Ćano odani crnogorski suverenista. Poslije dugo vremena ponovo smo se sreli na sastanku Socijaldemokrata na kojem sam regrutovao osnivače lista (koje sam ranije pomenuo). Ćano i moj drug iz mladosti Pure Lakić, koji je radio u Monteksu, pristali su da uđu u red osnivača i dali osnivački ulog od po 2000 šilinga (300 DM). Sljedeći put sam ga sreo na Aerodromu, 6-7 mjeseci nakon što je Monitor počeo da izlazi. Pitao sam ga da li mu se sviđa Monitorovo opredjeljenje i to što pišemo. Kazao je da je veoma zadovoljan i da je to što radimo veoma značajno jer se prima u narodu. Ohrabren pohvalom, rekao sam mu da je list trenutno u teškoj finansijskoj situaciji i da je potrebna neprekidna mjesečna dotacija da bi se održao. Na pitanje koliko je to, odgovorio sam, približno koliko košta jedan ili dva njegova službenika u inostranstvu. Rekao je da list kao Monitor može odigrati važnu ulogu u emancipaciji Crne Gore i odvajanju od Miloševića, i da je spreman da pomogne. Dogovorili smo se da po njegovom povratku s puta dođem u Monteks u Podgorici da porazgovaramo.

Nekoliko dana kasnije došao sam kod Ćana. Prvo smo prokomentarisali Monitorov pristup političkoj situaciji. Još u oktobru 1990. počela je rasprava o preuređenju Jugoslavije. Slovenija i Hrvatska izašle su sa predlogom da se formira jugoslovenska konfederacija sa međunarodnim subjektivitetom njenih članica, po ugledu na Evropsku zajednicu. Milošević i njemu potčinjeno crnogorsko rukovodstvo, predlagali su čvrstu federaciju naroda. Pošto Srbi u značajnom procentu žive u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, takav koncept je, u suštini, tražio čvršću saveznu državu od one koja je do tada postojala, sa Srbima kao vodećim narodom. Sa ovako suprotstavljenim koncepcijama, dogovor nije bio moguć.

Momir Bulatović je crnogorsko viđenje jugoslovenskog pitanja precizirao u januaru 1991: „federacija [naroda] nema alternative”. Uskoro će se pojaviti i dodatak „koji žele u njoj da žive”, kojim se prijeti teritorijalnom integritetu Hrvatske i BIH. Krajem februara 1991. LSCG je usvojio Deklaraciju o suverenoj Crnoj Gori i uputio je Skupštini, koju je skupštinska većina (SKCG i Narodna stranka) odbila. Monitor je u svojim komentarima i analizama zastupao isto stanovište kao i LS, i demaskirao ratnu politiku SKCG i Narodne stranke. Početkom marta 1991. Slavko Perović je u Monitoru rekao da LSCG „ne prihvata bilo kakvu tzv. mini ili kvazi federaciju”. Ukoliko iz federacije izađe bilo koji njen konstitutivni element, Crna Gora treba da se konstituiše kao samostalna država. Socijaldemokratska partija reformista (Ž. Rakčević) i Socijalistička stranka (Lj. Stanković) su sve odlučnije istupale u korist crnogorske nezavisnosti. Monitor je sa rukovodećim ljudima tri independističke partije pravio česte intervjue i dodatno propagirao ideju o nezavisnosti Crne Gore. Ljubiša Stanković je u aprilu rekao u Monitoru: „Crnogorsko rukovodstvo je svoju sudbinu vezalo za ono u Srbiji, pa se tako i ponaša, bez sopstvenog identiteta. … Referendum o formiranju federacije Srbije i Crne Gore znači novu Podgoričku skupštinu”.

Onda sam predočio Ćanu situaciju u Monitoru. Iako tiraž iz broja u broj stalno raste i dostiže vrijednosti koje nijesu male kad se izraze u procentima od broja stanovika, Crna Gora kao glavno tržište je isuviše mala za finansijski uspješan politički nedjeljnik. Stoga list prema kojem je vlast neprijateljski raspoložena, u doglednoj budućnosti neće biti u stanju da se sam izdržava. Iako nam tiraž izvan Crne Gore takođe raste, druge republike i dijaspora ne donose dovoljan dodatni prihod, koji bi obezbijedio dugoročni opstanak lista. Da bi na srpskohrvatskom jezičkom prostoru ostvarili veći prihod, potrebna su velika ulaganja za formiranje redakcija po republikama. To bi tražilo i značajnu promjenu koncepcije lista.

Preduzeće ima samo dva zaposlena, jednog novinara i jednog administrativnog radnika. Ja sam direktor – volonter. Zakon o nauci daje mi pravo da budem angažovan izvan fakulteta dodatnih 50% radnog vremena. Doprinos koji se mora platiti državi na jednog rukovodećeg radnika uplaćujemo na novinara. Zakonom predviđeni minimalni lični dohodak rukovodioca nominalno plaćamo tom novinaru. Svi ostali novinari su zaposleni negdje drugo, gdje ostvaruju prava iz radnog odnosa. U martu sam novinarima počeo da plaćam honorare, koji su znatno ispod tržišnih. Onda sam ga upoznao sa organizacijom „pokreta otpora” koji izdržava list i njegovim članovima.

Htio bih da održim list što duže jer začuđujuće uspješno proizvodi promjenu raspoloženja u Crnoj Gori. Jedino što mi pada na pamet je da pokrenemo dodatni biznis, iz čije bi se zarade mogli pokrivati troškovi štampanja. Prirođeno sa izdavanjem lista bila bi tržišno orijentisana mala štamparija koju bismo takođe koristili da razvijemo sopstvenu izdavačku djelatnost. Pošto bi to bila investicija od oko 50.000 DM, moralo bi se prethodno ustanoviti da li će prihodi lista od prodatog tiraža i reklama porasti do obima koji bi tu investiciju učinio svrsishodnom. Zato u ovom trenutku govorim o dotiranju, a ne o investiranju.

Zatražio je da napravim precizni račun toga što mi trenutno treba da održim list, a da će on vidjeti koliko Monteks može neko vrijeme da izdvaja na ime dotacija za Monitor. Sjutradan sam došao sa spiskom kontribucija ostalih osnivača i prijatelja lista, preostalih dugova Oslobođenju, iznosom neisplaćenih honorara, neplaćenih faktura Pobjedi, dugova za kiriju, telefone, struju, poštanske troškove itd. ́Ćano je rekao da će Monteks odmah uplatiti Montenegropublicu 10.000 USD, a da ćemo krajem ljeta povesti razgovor o sljedećoj tranši pomoći i šta treba činiti dugoročno, jer ćemo imati precizniju predstavu o svemu. Zvučalo je neobično za crnogorske uslove. Pojavio se neko ko je imao i volje i mogućnosti da spasi list.

O dogovoru s Ćanom informisao sam glavne osnivače i sponzore. Na devizni račun Montenegropublica 28. 05. 1991. prispio je od Monteksove kompanije Montimpex Schan protivdinarski iznos za 10.000 USD. To nam je omogućilo da nedjelju dana docnije isplatimo posljednju tranšu duga Oslobođenju, dug Pobjedi i zaostale honorare. Vratili smo se na nulto stanje, kao da je list osnovan prvog juna 1991. Finansijska situacija je i dalje bila dugoročno neizvjesna, ali je Ćanova podrška pojačala osjećaj sigurnosti i entuzijazam u redakciji. Takođe i među osnivačima i sponzorima.

Ćanova pomoć omogućila nam je da angažujemo nekoliko novih stalnih saradnika. Seada Vranić iz Zagreba (koja je dobila Borbinu nagradu za prethodnu godinu) i dvojica mladih independista iz Mojkovca Bojan i Vladimir Jovanović, studenti na Univerzitetu u Beogradu, su u aprilu i maju ’91. počeli da pišu za Monitor. Sad sam mogao da im ponudim stalni saradnički status. Seada i Vlado su niz narednih godina bili naši značajni autori. Vlado će početkom juna 1992. godine napisati članak Crnogorski top na crnogorskom brdu.

Monteks je tokom ljeta 1991. počeo da montira male računare Commodore 64. ́Ćano nam je dao desetak komada. Moji studenti Branko Gazdić i Željko Drašković povezali su ove igračke u mrežu. Održali smo kurs za novinare i Monitor je 25.10.1991. postao prvi list u regionu koji je digitalizovao proces rada. To nam je uprostilo i pojeftinilo „proizvodnju”.

U junu ili julu Vlado Nikaljević i Stevo Vučinić su organizovali sastanak sa Slavkom Perovićem. Kad se Slavko upoznao sa Monitorovim finansijskim problemima rekao je Vladu, koji se bavio obezbjeđivanjem finansijske podrške Liberalnom savezu, da je u ovom trenutku najpreča stvar da se održi Monitor. To je bilo od koristi kod sponzora, jer su tada isti ljudi pomagali Monitor, Liberalni savez i SDP. Kasnije smo dvaput dobili pomoć posredstvom Liberalnog saveza.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HOĆE LI VLADA ISPUNITI OBEĆANJE DA ĆE IZGRADNJA MHE U SELU VINICKA BITI STOPIRANA: Mještani još strahuju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović ističe da su strpljivo čekali da se formira nova vlada i da sada, kada je to urađeno, traže što hitniji odgovor da li Vlada planira da stavi van snage odluku o dodjeli koncesija

 

Mještani sela Vinicka kod Berana, zbog mnogobrojnih sukoba sa tajkunima i policijom,  još sa sumnjama gledaju na obećanja da će nova Vlada raskinuti ugovore o koncesijama i zabraniti izgradnju malih elektrana.

Zbog toga su oni ovih dana tražili da im iz Vlade Crne Gore hitno odgovore da li je planirano donošenje odluke o poništenju rješenja o davanja koncesije na dijelu vodotoka Vinicka rijeka beranskom privrednim društvom Rudi Enerdži za izgradnju male hidroelektrane. Mještani tvrde da su nezvanično saznali da je prethodni sastav Vlade, uviđajući da su zahtjevi mještana Vinicke opravdani, pripremio takvu odluku.

Predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović ističe da su strpljivo čekali da se formira nova vlada i da sada, kada je to urađeno, traže što hitniji odgovor da li Vlada planira da stavi van snage odluku o dodjeli koncesija za izgradnju elektrane na Vinickoj rijeci.

„Pije parlamentarnih izbora nezvanično smo obaviješteni da je dokumentacija pripremljena i da se čeka prva sjednica Vlade na kojoj će se ta odluka zvanično potvrditi. Zato insistiramo da nam iz Vlade kažu da li su, poslije svega, spremni da udovolje našim zahtjevima kojim godinama tražimo da se Vinicka rijeka zaštiti od bilo kakve devastacije” – kaže Lainović.

Prema njegovim riječima, mještani Vinicke ne žele više da žive u neizvjesnosti oko ovog za njih životnog pitanja.

On je podsjetio da su mještani do sada održali brojne proteste i jasno stavili do znanja da će svim sredstvima suprotstaviti izgradnji male hidroelektrane na Vinickoj rijeci.

„Prije tri godine mještani su ustali i jasno kazali stop nasilju. Poručili su još tada da će životima braniti Vinicku rijeku. To su, uostalom, i dokazivali kad su stajali ispred kordona policije. Siguran sam da od tog nauma nikad neće odustati, jer svi treba dobro da znaju da je Vinicka rijeka izvor našeg života oko koga smo se vjekovima okupljali” – poručio je Lainović.

Mještani su ponovili da bi remećenje korita Vinicke rijeke bila pogubna stvar.

„Izgradnja hidroelektrane na Vinickoj rijeci ugrozila bi seoski vodovod, zatim seoske jazove koje koristimo za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta, kao i vodopojila za napajanje stoke. Zna se da se brojni Vinićani bave poljoprivrednom proizvodnjom i to za njih predstavlja jedini izvor egzistencije. Oni svoje proizvode plasiraju širom crnogorskog tržišta. Dobre prinose ostvaruju zahvaljujući Vinickoj rijeci, koju koriste za navodnjavanje. Ukoliko bi neko cijevima kanalisao ovu rijeku, kako je to planirano, onda bi proizvodnja bila ugašena, jer ovdje nema roda ukoliko izostane navodnjavanje. Sve to govori da su naši zahtjevi potpuno opravdani” – ističe predsjednik ove beranske mjesne zajednice.

Profesor Jovan Mališić jednostavno i slikovito objašnjava kako je Vinicka rijeka svoje korito pravila milionima godina.

„Oni bi htjeli da je sada stave u cijevi i da to korito promijene preko noći. Mi to nećemo dozvoliti“ – kaže Mališić.

Stanovnik sela Vinicka Slobo Zečević, preko čijeg imanja je, kako tvrdi, nezakonito ucrtan put kaže da „boljeg vremena ko obraza nema dolazilo nije“.

Iz  Sportskog ribolovnog društva Lim iz ovog grada, koje je ranije podržalo mještane sela Vinicka u naporima da se izbore pritiv gradnje male eletrane na takozvanoj Ševarinskoj rijeci, podsjećaju da je Evropska unija naložila da Crna Gora do 2020. godine dvadeset odsto struje proizvodi iz obnovljivih izvora energije, kao što su biomasa, vjetar, sunce, morske struje, ali da se do sada taj postupak svodi samo na izgradnju malih hidroelektarna.

Prema njihovim riječima ovakav sistem malih derivacionih hidroelektrana veoma je štetan po životnu sredinu, živi svijet u rijekama, i što je najvažnije za život i opstanak stanovništva u naseljima kroz koje su tekli uzurpirani vodotoci.

„Uništava se dno rijeka koje kopanjem postaje porozno. Odnosno mrtva zona za živi svijet, a u toku povećanih voda dolazi do šteta na okolnom poljoprivrednom zemljištu usljed nestabilnog i poremećenog korita. Tokom ljeta se često sva voda usmjeri u derivacione cjevovode da bi imali što više vode za pokretanje turbine, veću proizvodnju električne energije, a time i profit” – kažu u SRD Lim.

Oni tvrde da bi količina električne energije koja bi se dobijala iz  postrojenja u Vinickoj  bila neznatna u odnosu na štetu koju nanose.

„Već sada imamo dovoljno primjera na sjeveru Crne Gore koji to potvrđuju. A kada je počinjala izghradnja hidrocentrala, investitori su obećali da će brojna sela na tim područjima živjeti u blagostanju. Danas možemo vidjeti da se iz malih hidrolektrana napravljenih u njihovim selima izvlače milioni eura prihoda, selo trpi štetu, životna sredina i rijeka su totalno degradirani i neprepoznatljivi” – upozoravaju sportski ribolovci.

Prema njihovim riječima interesne grupe i pojedinci ostvaruju ogromnu materijalnu korist, nanoseći veliku ekološku štetu u zaštićenim prirodnim područjima, a sve to plaćaju siromašni građani kroz račune za utrošenu električnu energiju.

U slučaju sela Vinicka, gradnju planira preduzeće Rudi enerdži. Ta beranska firma je počela najprije sa pržionicom kafe, zatim prešla na trgovinu brašnom, pa su ušli u građevinske poslove, odnosno izgradnju velikih stambenih objekata u Beranama, da bi sada pokušali da se bave i proizvodnjom energije.

Predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović navodi da se ubuduće mora čuti sud lokalnog stanovništva prije nego što se donesu odluke o korišćenju prirodnih dobra i da je to jedini put koji vodi ka razumnim rješenjima.

„Da se kojim slučajem narod pitao, nikad se ne bi donijela odluka o izgradnji elektrane na Vinickoj rijeci. Na to ukazuje i anketa koju smo sproveli prije dvije godine kad su skoro svi žitelji Vinicke kazali da su protiv izgradnje ovog postrojenja. To znači da narod mora da se pita prije nego se krene sa iskorišćavanjem naših zajedničkih dobara, jer narod najbolje zna šta je ispravno i šta je zajednički interes” – kaže Lainović

Najviše malih elektrana izgrađeno je upravo na području beranske opštine. Uništene su planinske rijeke u selima Šekular i Lubnice. Devastirana priroda. Napravljen ekocid. Milioni eura izvlače se iz tih poslova, bez ikave koristi za lokalno stanovništvo.

Pobune na sjeveru krenule su upravo iz Berana. Iz Berana se sada i postavljaju pitanja novoj Vladi šta je sa obećanjima koja su data na startu, da će svi štetni ugovori biti raskinuti i da će se zabraniti dalja gradnja malih elektrana. Poruku da se zaustave tajkuni uputili su nedavno mještani sela Kaludra, a sada im se pridružuju stanovnici Vinicke.

                                                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA TAJNO FINANSIRALA MONTENEGRO AIRLINES: Internim odlukama do javne propasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu dokumentacije koja pokazuje kako su se vlade Duška Markovića i Mila Đukanovića bavile državnim avio-prevoznikom: površno, tajno i neuspješno. Sada traže krivca za prinudno prizemljenje kompanije kojoj su oni sasjekli krila

 

Prije nepunih 14 mjeseci, u decembru 2019, Skupština je na prijedlog Vlade usvojila Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa (MA). Plan kabineta Duška Markovića predviđao je otpis, preuzimanje i otplatu  dugova MA uz širenje i modernizaciju flote.

Za to je, ukupno, trebalo iz državnog budžeta izdvojiti 155,1 miliona. MA bi zauzvrat, najavljivali su planeri, tokom ove 2021. godine postao vlasnik dva aviona koja trenutno iznajmljuje preko operativnog lizinga, kupio još dva, i tako u floti imao četiri aviona u svom vlasništvu. Uz peti koji je kupljen preko finansijskog lizinga, ali još nije do kraja otplaćen (dug iznosi oko šest miliona).

Trebalo je, dakle, da već ove godine imamo kompaniju bez dugova sa pet operativnih aviona u svom vlasništvu. „Ova promjena u vlasništvu osnovnih sredstava se ne bi odrazila na RASK (prihod po putniku po kilometru) ali bi se značajno odrazila na CASK (trošak po putniku po kilometru), što bi u krajnjoj instanci pozitivno uticalo na poslovni rezultat“, zaključuje se u analizi opravdanosti Vladinih ulaganja koju je pripremila beogradska Deloitte.

Ali, stvarnost je bitno drugačija.

MA je, krajem prošle godine, trebalo da prizemlji jedini avion tipa Fokker100 koji je u vlasništvu kompanije, a može da leti (MA je već vlasnik četiri takva aviona koji ne lete). Zbog neizmirenih dugova avionu kupljenom na lizing prijeti zapljena, a kompanija je krajem prošle godine obustavila letove, ostavljajući putnike sa kupljenim kartama da se snalaze kako znaju i umiju. Sami se snalaze i zaposleni kojima MA duguje zaradu za više mjeseci i godine neuplaćenih doprinosa.

Kako je državna avio-kompanija stigla tu gdje jeste – na dno? Iz Vlade Zdravka Krivokapića tvrde da ne postoji zakonit model po kome bi država mogla ponovo pomoći MA. Sve mogućnosti su protraćene bez efekta, pa je preostalo samo da se krene u postupak osnivanja nove kompanije. ToMontenegro je upisana u registar privrednih preduzeća a ostaje da se vidi šta bi nova kompanija mogla naslijediti od MA. Osim mogućih dugova. Javnih i tajnih.

Od osnivanja 1994. godine MA je gutao državni novac. Često bez jasnih tragova. Tako je, sa privatnog računa u Švajcarskoj, 1995. „nestalo“ deset miliona dolara namijenjenih za kupovinu prvih aviona. Nakon što je direktor kompanije Zoran Đurišić u Londonu potpisao ugovor o kupovini letjelica. Država ni potom nije štedjela na svojoj ljubimici.

Prema analizi koju  su uradili NVO MANS i dnevnik Vijesti, država je u MA, po osnovu osnivačkog uloga, dokapitalizacije i subvencija u periodu 1994.-2014. uložila makar 58,5 miliona. Ni to nije bilo dovoljno.

„Poslovanje MA je tokom 2013. i 2014. obilježilo prispjeće izvršnih sudskih presuda na ukupna dugovanja kompanije prema Aerodromima CG u ukupnom iznosu od 10,6 miliona eura, kao i prema Kontroli letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) od 9,59 miliona“, stoji u Vladinom izvještaju sa sjednice održane 24. septembra 2015. godine. I pored pravosnažnih presuda, pa i Zakona o  konsolidaciji MA iz 2019. godine, ti dugovi do danas nijesu otplaćeni. Ponajviše zaslugom vlada koje su na svoje odluke o podršci MA najčešće stavljale oznaku tajnosti „interno“. I tako ih čuvali od uvida javnosti.

Već krajem januara 2016, Vlada Mila Đukanovića razmotrila je Informaciju o prioritetnim obavezama kompanije MA prema dobavljačima, koja je označena sa stepenom tajnosti „interno“. Vlada tada zadužuje Ministarstvo saobraćaja (ministar Ivan Brajović) da u saradnji sa Ministarstvom finansija (ministar Radoje Žugić) pripremi i dostavi informacije „o svim neizmirenim obavezama MA s pregledom nastalih dugova po godinama, analizom uzroka njihovog nastanka i predlogom rješavanja ovog problema“. Do danas ne znamo da li je traženi dokument urađen i, ako jeste, šta on sadrži. Javnost je o dugovima MA detaljnije obaviještena tek krajem 2019, uoči usvajanja Zakona o konsolidaciji.

Do tada, izvršne vlasti nesmetano nastavljaju internu saradnju sa MA.

Markovićeva Vlada je 12. jula 2017. godine zadužila  Ministarstvo saobraćaja (ministar Osman Nurković) i Ministarstvo finansija (ministar Darko Radunović) da „najkasnije do 15. septembra 2017. pripreme nacrt zakona o preuzimanju dijela obaveza MA prema pravnim licima po osnovu izvršenih usluga i isporučenih roba i pretvaranje tih obaveza u javni dug Crne Gore“. I ovaj dokument je označen kao tajan (interno) što znači da o njemu nema tragova na sajtu Vlade. A po svoj prilici, riječ je o Zakonu o konsolidaciji koji je pripremljen i usvojen sa više od dvije godine zakašnjenja u odnosu na zacrtani rok. Koliko je to uticalo na sudbinu MA, mogle bi pokazati ozbiljne analize finansijskih forenzičara.

Nakon formiranja Ministarstva kapitalnih investicija, ministar Mladen Bojanić donosi rješenje (29. decembra prošle godine) kojim se „ukida tajnost podataka sa svih informacija koje su iz oblasti vazdušnog saobraćaja u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva bile označene stepenom tajnosti interno“. Uvidom u dokumentaciju koja je dostupna Monitoru, izgleda da se Markovićeva Vlada državnom avio-kompanijom bavila, uglavnom, tajno. I neuspješno, sudeći po tome da se sva politika Ministarstva i Vlade svela na prolongiranje rokova za rješenje konkretnih problema.

DOKUMENT 1   DOKUMENT 2   DOKUMENT 3

Vlada je 21. septembra 2017. razmotrila informaciju o poslovanju Aerodroma CG i „dala saglasnost da se iznos neisplaćene dobiti od 2,37 miliona iskoristi kao kolateral za odobravanje kredita koji će MA uzeti od Hipotekarne banke…“. Na dokumenta je stavljena oznaka interno.

Osam mjeseci kasnije (maj 2018) Vlada se ponovo bavi poslovanjem MA. I ponovo tajno. „Zadužuje se MA da izmiri preostali iznos dugovanja u iznosu od 2,197 miliona eura na račun državnog Trezora Crne Gore u najviše 24 jednake mjsečne rate, počev od 1. januara 2019. godine“, stoji u usvojenom dokumentu sa kojim ćemo se sresti još dva puta.

Šestog decembra iste godine, uz oznaku interno, Vlada je dala saglasnost za odlaganje isplate prispjelih obaveza MA u skladu sa Sporazumom potpisanim sa Aerodromima CG  o načinu isplate potraživanja na osnovu izvršnih pravosudnih presuda Privrednog suda. „Zadužuju se Odbor direktora i izvršni direktor Aerodroma da odgode postupak predloga za izvršenje naplate potraživanja po navedenom Sporazumu do 30. juna 2019“. I sa ovim dokumentom srešćemo se još nekoliko puta.

Krajem 2018. (20. decembra), ponovo interno, „Vlada je dala saglasnost da se iznos neuplaćene dobiti iz 2017. i ranijih godina u iznosu od 3,9 miliona iskoriste kao kolateral za kredit koji će kompanija MA uzeti kod neke od komercijalnih banaka u CG, na vremenski period do 31. decembra 2019“. Upravi Aerodroma je naloženo da zaključke Vlade sprovedu „najkasnije“ do 21. decembra, odnosno do – sjutra.

Na sjednici održanoj 27. juna 2019. godine  Vlada donosi paket mjera koje se tiču Montenegro Airlinesa i njegovih državnih povjerilaca

U prvom dokumentu Vlada mijenja zaključak iz maja 2018. U novoj verziji, MA je dužan da dug prema Trezoru od 2,197 miliona izmiri u 24 rate počev od 1. avgusta 2020. a ne 1. januara 2019. Primjećujete da, i pored prethodne odluke Vlade, za šest mjeseci konkretan dug MA nije umanjen ni za cent.

Vlada je, sljedećom odlukom sa iste sjednice,  za 13 mjeseci odložila i početak isplate duga MA prema Aerodromima CG. Ponovo se u odluci ne navodi iznos tih potraživanja. Konačno, produžen je i rok u kome će sredstva iz neraspoređene dobiti Aerodroma (2,370 miliona) služiti kao kolateral za kredit MA kod Hipotekarne banke – do 31. jula 2020. godine. Na sva tri dokumenta stavljena je oznaka interno.

Za MA nije dovoljno samo odlaganja prispjelih obaveza. Kompaniji treba novac koga nema. Zato Vlada, 29. oktobra 2019, bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova Vlade usvaja Informaciju o problemima u funkcionisanju MA koju je dostavilo Ministarstvo saobraćaja i „koja je označena stepenom tajnosti interno“. Vlada je na osnovu te informacije dala saglasnost da se za pozajmicu MA iz tekuće budžetske rezerve isplati 3,8 miliona. Državna avio-kompanija će ih, zaključeno je, vraćati u 36 rata nakon grejs perioda od 12 mjeseci. Nisu vratili ništa. A mi tek sada otkrivamo djelić tajne o mogućim zloupotrebama novca iz budžetske rezerve. Podatke o načinu na koji je trošen taj novac Markovićeva Vlada je skrivala kao zmija noge. Uz svesrdnu pomoć institucija koje su joj bile na usluzi. Umjesto da su radile svoj posao.

Konačno, krajem 2019. godine (19. decembra) i nekoliko dana uoči usvajanja Zakona o konsolidaciji MA, Vlada odlučuje da neisplaćena dobit iz Aerodroma CG (3,9 miliona) ostaju na računima Hipotekarne banke kao kolateral, do 31. marta 2020, umjesto, kao što je planirano prvom odlukom, do kraja 2019. godine. Treba li pominjati da i ova odluka nosi odluku interno?

Uglavno, usvajanje Zakona o konsolidaciji MN dočekuje sa skoro 100 miliona neizmirenih obaveza: za poreze i doprinose državi duguju 25 miliona; druge obaveze prema budžetu teške su devet miliona; Aerodromima CG MN je dužna  32, Kontroli letenja SiCG 6,5 miliona, Hipotekarnoj banci 6,8; Dug prema dobavljačima iznosi 6,8 miliona a pozajmica za likvidnost teži 11 miliona… I pored stvorene zakonske obaveze da ovi dugovi budu isplaćeni ili preuzeti od strane države do kraja prošle godine, to se nije desilo. Ko nije uradio domaći zadatak?

Do sada dostupna dokumenta pokazuju da je pitanje novca koji treba obezbijediti za normalno funkcionisanje MA na dnevni red Vlade Duška Markovića  stiglo tek 20. avgusta (deset dana pred izbore) bez održavanja sjednice, Vlada zadužuje Ministarstvo finansija da sredstva predviđena Zakonom o ulaganju i konsolidaciji MA u iznosu od 25 miliona eura prenese na račun MA kod CKB. Iako ova odluka ne nosi oznaku tajnosti, tog zaključka nema u dnevnom redu sjednice i pratećoj dokumentaciji koje je objavljena na sajtu Vlade. Izostali su i podaci o načinu na koji će se trošiti odobrena sredstva.

Prethodno, Vlada je početkom jula, bez održane sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova, još jednom prolongirala početak otplate duga koji MN ima prema državnom Trezoru (znate već: 2,197 miliona u najviše 24 jednake mjesečne rate…) Novi rok je 31. decembar 2020. Istog dana je odlučeno i da depozit Aerodroma CG od 2,37 miliona ostane na računima HB do 31. decembra 2020. umjesto do kraja jula. I početak naplate potraživanja Aerodroma od MA je prolongiran do kraja godine. Sve odluke nose oznaku interno i donijete su bez održavanja sjednice.

Tri dana pred izbore, po istom modelu, do kraja 2020. je produžen i rok u kome će 3,9 miliona eura ostati zarobljeni na računima Aerodroma CG u Hipotekarnoj banci kao kolateral za kredit koji je iskoristila prezadužena avio-kompanija.

Ovo je dio dokumentacije u posjedu Monitora koja pokazuje kako su se vlade Duška Markovića i Mila Đukanovića bavile državnim avio-prevoznikom: površno, tajno i neuspješno. Sada traže krivca za prinudno prizemljenje kompanije kojoj su sasjekli krila. Uz oznaku interno.

Ne zna se kako ove „poslove“ ocjenjuje nadležna Agencija za zaštitu konkurencije. Umjesto da se pozabave presipanjem iz šupljeg u prazno, oni su imali preča posla. Baš kao i njihovi prethodnici iz Komisije za kontrolu državne pomoći. Makar dok je DPS bio na vlasti.

 

Flota

  1. 40-AOM Fokkerl00 11321 Vlasništvo MA Operativan N/A
  2. 40-AOA EmbraerE195 19000180 Operativni lizing Operativan N/A
  3. 40-AOB EmbraerE195 19000283 Operativni lizing Operativan n/a
  4. 40-AOC EmbraerE195 19000358 Finansijski lizing Operativan N/A
  5. 40-AOK Fokker100 11272 VlasništvoMA Prizemljen Dec-13
  6. 40-AOT Fokkerl00 11350 VlasništvoMA Prizemljen Mar-14
  7. 40-AOL Fokker100 11268 VlasništvoMA Prizemljen Nov-11
  8. 40-AOP Fokkerl00 11332 VlasništvoMA Prizemljen Nov-18

Izvor: Plan finansijske konsolidacije i osnovni pravci razvoja MNA

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo