Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Pregovori sa crkvom u Crnoj Gori, ne u Beogradu

Objavljeno prije

na

Komentari na izjavu mitropolita Amfilohija da će vlast pregovarati sa njim, a ne sa Patrijaršijom, uz podsjećanje da je Mitropolija samostalna i autonomna kroz vjekove

 

RATKA JOVANOVIĆ-VUKOTIĆ, NOVINARKA
Sjetiće se mitropolit i autokefalnosti, ako SPC ne popušti

 

Čudo jedno kako mitropolitu Amfilohiju i predsjedniku Đukanoviću lako pođe za rukom da podaničku javnost iznenade nekom opštepoznatom činjenicom. Naročito kad im je uzdrmana moć.

Još pamtim domovinski trans iz 1997.godine  kad je predsjednik uskliknuo kako će Crna Gora biti država, ravnopravna sa Srbijom. Kao da to nije bila punih 35 godina, sa još pet država. I kao da lično nije dao izuzetan doprinos ukidanju njene suverenosti.

Mitropolija jeste ,,samostalna i autonomna kroz vjekove”, ali mitropolit nije držao do toga sve dok pritisak centrale SPC nije postao nepodnošljiv. U međuvremenu su zajedno došli glave rečenoj samostalnosti i autonomnosti.

Ako pritisak podura, a mitropolitova moć ostane svedena na četiri nahije i dva-tri brda, podsjetiće on i na carigradsku autokefalnost i na moskovsku pomoć ,,narodu Crnogorskome i Brdskome zbog odanosti rusko-grčkoj vjeri”…

Čak i da, za mandata druga predsjednika, dobije bijelu crnogorsku kamilavku, mitropolitu ne može biti oprošteno to što je zbog snova o onoj beogradskoj žrtvovao – cijelu Crnu Goru.

Niti Crna Gora – nacionalno pocijepana, moralno zapuštena, ekonomski unazađena i politički urušena – može imati ikakve koristi od mitropolitove naknadne pameti.

 

DRAGAN ŠOĆ, ADVOKAT
Opštepoznati istorijat MCP

 

Imao sam priliku da čujem izvornu izjavu mitropolita Amfilohija. On je podsjetio na opštepoznati istorijat djelovanja Mitropolije crnogorsko-primorske, od osnivanja prije 800 godina do danas,  i istorijske okolnosti u kojima je djelovala. Ni jednom riječju mitropolit nije dao osnova da se njegova izajava i upotreba navedneih pojmova razumiju van konteksta organizacije SPC, čiji je dio MCP.

Što se tiče razgovora sa državom, vlast je dala odgovor na to pitanja time što je načinom na koji je usvojila tzv. Zakon o slobodi vjeroispovjesti, kao i ranijim postupanjima državnih organa, jasno stavila do znanja da priznaje svojstvo pravnog lica Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj i drugim eprarhijam SPC koje djeluju na teritoriji Crne Gore.

Podsjećam tzv. Zakon o slobodi vjeroispovjesti usvojen je većinom glasova svih poslanika, što znači da se imovina na koju se zakon odnosi u članovima 62,63 i 64 smatra imovinom domaćih pravnih lica, a ne stranih (u kom slučaju bi zakon morao biti usvojen dvotrećinskom većinom – čl. 91 st. 3 Ustava CG). Time je vlasnicima te imovine, a to su podsjećam Mitropolija Crnogorsko-primorska, Eparhija Budimljansko-nikšićka, Eparhija Mileševska i Eparhija Zahumsko-hercegovačak priznato svojstvo domaćeg pravnog lica. Uz to, u proteklih nekoliko decenija, vođeni su mnogi postupci vezani za imovinska prava pred državnim organima Crne Gore u kojima su navedene eparhije, a najviše MCP, bile prihvaćene kao stranka u postupku.

 

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC I KOLUMNISTA
Varanje na kvadrat

 

Eto, najednom je i mitropolit SPC u Crnoj Gori priznao odavno znane stvari – da je Mitropolija bila ,,samostalna i autonomna” što će reći – autokefalna, iako on neće izgovoriti tu riječ, koliko god se neki nadaju baš tome…

Ali, to su fakti. A što je današnja stvarnost u Crnoj Gori? Proizvodnja poželjne realnosti, i to sa dvije strane. Ne vjerujem, naime, da ima neke suštinske razlike, u ideološkom i političkom smislu, između Amfilohija i Irineja. Uostalom, neke od najružnijih i najsurovijih uvreda na račun Crnogoraca izgovorio je upravo Amfilohije.

Mislim da je naivno i sasvim nerealno polagati u njega nade da može napraviti bilo kakav iskorak po pitanju crkve u Crnoj Gori. Ali, vidim da je političarima stalo da stvore utisak da je takav rasplet, sa Amfilohijem koji naprasno postaje ,,Crnogorac”, moguć… Varanje, pa varanje na kvadrat… Tako izgleda politika u Crnoj Gori danas.

 

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR UNIVERZITETA U ALBERTI
Taktički manevri

 

Mitropolit Amfilohije bije bitku istovremeno sa dva protivnika: državnim organima suverene i nezavisne Crne Gore, i velikodostojnicima SPC u Beogradu. Kao i svaki dobar strateg i iskusni vjerski i politički bojovnik koji je čitao Napoleona, mitropolit se pozicionirao između ta dva protivnika i u sredinu bojnog polja: Crne Gore. Mitropolit se nada da će uspjeti da očuva imovinu kojom upravlja u Crnoj Gori, legitimizuje svoju političku snagu u odnosu na vlast, i napravi otklon od crkvenih vlasti u Beogradu koje ga nijesu izabrale za patrijarha. Konačni cilj je kreiranje snažnog političkog fronta u Crnoj Gori koji bi imao dobre šanse da dođe do željenog cilja: poništavanje rezultata referenduma iz 2006. Njegovi pregovarački zahtjevi – ukidanje novousvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, i samokandidovanje za mitropolita nezavisne i autokefalne crkve u Crnoj Gori – su taktički manevri u pravcu postizanja pomenutog cilja.

Ako mu se udovolji zahtjevima, to će biti početak krize državotvornosti. Naivno je i opasno tvrditi da Amfilohije nije onaj sveštenik iz 1991. godine. Ni on, ni MCP, ni politički lideri koji su se sa njim sastali na Cetinju ne priznaju suverenu i nezavisnu Crnu Goru.

Ispunjavanje mitropolitivih zahtjeva izazvaće još dublje podjele, jer one koji se osjećaju i deklarišu kao Crnogorci će biti stavljeni u poziciju sličnu onoj u kojoj su bili tokom ranih 1990-ih: nepoželjni građani drugog reda. Problem s kojim se nosi vlast u Crnoj Gori jeste kako pacifikovati maksimalističke političke, vjerske i ekonomske želje i snove mitropolita Amfilohija, a sačuvati nezavisnu i suverenu državu u kojoj etnički Crnogorci neće biti tretirani kao izrodi. Ako stvari krenu ka ispčunjavanju njegovih želja, moglo bi se postaviti legitimno pitanje da li je projekat obnove crnogorske nezavisnosti ikada bio iskreno prihvaćen od strane elite na vlasti, ili je to bila alatka za ostvarenje drugih ciljeva.

 

DUŠKO KOVAČEVIĆ, BLOGER
Breme granice i vremena

Općenito govoreći, svako inzistiranje na vlastitoj veličini i zasluzi – kolijevka je nesporazuma i raskola, još od Velike šizme pa sve do nove Ohridske arhiepiskopije, i shvatam na šta legitimno ciljate ovim pitanjem.

S druge strane, da li mitropolitova izjava u sebi ima i malo gordosti, te prečice ka gnjevu i ljutnji, na šta nas uporno upozorava upravo kršćanstvo?

Siguran sam da nema, jer istina je da je posle ukidanja Pećke Patrijaršije  svaka njena eparhija bila prinuđena da svoju egzistenciju usaglašava sa interesima okupatora, osim Cetinjske Mitropolije koja od tada ima samostalan put.

Da li vladika Amfilohije odvaja Mitropoliju od Srpske pravoslavne crkve, ili ne dozvoljava njeno unižavanje, kao što je to skoro pokušao jedan samodovoljni hvalisavac sa mjesta predsjednika Srbije?

Upravo će to mitropolitovo istrajavanje na organskoj vezi između Mitrpolije i SPC biti njegova – Prokrustova postelja!

Zbog tog jedinstva pravoslavna Crkva u Crnoj Gori je na udaru i mitrpolit Amfilohije je u teškoj poziciji. To strašno breme jednog graničnog i srpskom narodu nenaklonjenog vremena lomi se već odavno i njemu na leđima. „Da li se pred neminovnošču sklanjati“, pitao se Aristotel u staroj Ateni?

Patrijarsi Vikentije i German i naši mitrpoliti Bradvarević i Dajković bili su pred sličnim iskušenjima, ali ne ovakvim!

Ono što je gotovo izvjesno u mitropolitovom mudrom vođenju ovog delikatnog trenutka jeste njegov jasan otklon od Frontove partijsko-komercijalne odbrane svetinja i nepotčinjavanje kultu Zlatnog teleta u Beogradu.

I ono što je jednako dobro i što mnogi primjećuju, jeste činjenica da čak i o pravnim pitanjima više ne govori protojerej i pravnik Velibor Džomić, nego otac Gojko Perović. Džomić je svojim imidžom, razmetljivim bogatstvom i zajedničarenjem sa pobjednicima tranzicije nanio dosta štete Motropoliji.


ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Verbalni šamari za Vučića i Mila

Amfilohije je najveći igrač u Crnoj Gori, i to je teško osporiti. On je svoj i nadmudrio je mnoge do sad, čak i one veoma bistre. Žargonski, moglo bi se reći da je ,,opasan igrač”.

Verbalno šamara i Vučića i Mila. Da nije jak, ne bi mu moglo bit’.

Istorija je prevrtljiva i sumnjiva, tumači se kako kome odgovara, s toga treba tumačiti sadašnjost. Amfilohije je dokazao i pokazao da je ovo njegova borba, da kaže što misli i poteze povlači samostalno.

Bez obzira da li te poteze osuđujemo ili ne, jedno je fakat, nekad izgleda da ga više poštuju i van granica Crne Gore nego čak i patrijarha. S toga se čini da je samostalan i on i skupina oko njega. Sve ovo je nepredvidiva igra šaha. Potezi su poznati, ali pobjednik nije. Možda bude i pat.

 

 NOVAK ADŽIĆ, PRAVNIK I ISTORIČAR
Odbrana od populističkih pritisaka

Dijalog između crkve i vlasti, koja je legalno i legitimno većinom broja poslanika usvojila Zakon o slobodi vjeroispovijesti, može se voditi onog momenta kada SPC čije je sjedište u Beogradu, a čija je eparhija  Mitropolija crnogorsko-primorska na čelu sa Amfilohijem, prizna i prihvati činjenicu da je zakon usvojen i da ga treba implementirati. Onoga momenta kada se to dogodi, dijalog je neophodan ali oko njegove primjene i regulisanja statusa SPC u Crnoj Gori, jer Mitropolija iako ima određenu autonomiju u pravnom smislu po Ustavu SPC nije samostalna, odnosno suverena eparhija.

Dijalog je neophodan, ali smatram da su aktuelni protesti u organizaciji mitropolita dominantno politički sa jasnim ciljem da se odbrani monopol srpske crkve u Crnoj Gori i njeno uzurpiranje i viciozna državina na sakralnim, pokretnim i nepokretnim dobrima koju je otela 1918, odnosno 1920. godine. Mitorpolit Amfilohije koji je bio kandidat za srpskog patrijarha po Ustavu SPC bez ovlašćenje srpskog patrijarha, Sabora i Sinoda SPC nema mogućnost da vodi pregovore u pravnom smislu riječi. Ali on želi da se nametne kao ključni politički faktor, i on to jeste, jer je on glavni organizator, motivator i inspirator tzv. litija, molebana i drugih procesija u Crnoj Gori.

Konačno, on je, doduše ambivalentno i nedorečeno, priznao činjenicu da je Crnogorska mitropolija bila samostalna i autokefalna od ukidanja Pećke patrijaršije 1766. Ali on niđe ne pominje Crnogorsku crkvu iako je ista u tom statusu egzistirala, faktički, a i potom formalno još od 1484. godine. Jasna je poruka da SPC u Crnoj Gori želi da zadrži ono što nije njeno, što je otela od drugoga, i da se nametne kao ključni politički faktor, kako bi zaštitila posjede, ogromni kapital i rentu istih.

Pravni poredak je obavezujući, zakon je stupio na snagu i mora se implementirati. Ako bi se pravili truli kompromisi da se zakon suspenduje, bolje da ga nisu ni donosili, a vjerujem da se to neće dogoditi. Već da će se   Crna Gora odbraniti od populističkih pritisaka koji podsjećaju na 1918, 1989. i 1991. Kategorički tvrdim, u pravno-istorijskom smislu, da uzurpator i okupator tuđe imovine, državne imovine Crne Gore i njenog naroda, ne može izaći sa pozicije da brani ono što je silom, prevarom i zloupotrebom povjerenja oteo.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

KOLAPS IZBORA I IMENOVANJA: V.d. institucije u izbornoj godini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredno stanje traje u Ustavnom sudu, Sudskom savjetu, Agenciji za sprečavanje korupcije, Državnoj izbornoj komisiji… Idealni uslovi za još jedne ,,fer i demokratske” izbore

 

Sutkinja i bivša predsjednica Ustavnog suda Desanka Lopičić izabrana za predsjedavajućeg sudiju, iako to ne propisuje ni Ustav, ni zakon, izvjestili su mediji ove nedjelje. Većinom glasova, odogovor je na pitanje kako je moguće da se to desi u najvišoj sudskoj instanci.

Iako kovanicu predsjedavajućeg suda nećete naći ni u jednom zakonskom aktu, ona je skovana nakon četiri neuspjela kruga glasanja. Procedura je jasna – Zakon o Ustavnom sudu propisuje da predsjednik Ustavnog suda ima zamjenika koji zamjenjuje predsjednika u slučaju njegovog odsustva ili spriječenosti da obavlja funkciju i u drugim slučajevima utvrđenim poslovnikom Ustavnog suda. U poslovniku piše da se izbor ponavlja ukoliko nijedan od kandidata ne dobije potreban broj glasova, a do tada Ustavnim sudom rukovodi zamjenik predsjednika. Međutim, zamjenik ne postoji jer nije izabran prethodni tri godine, pošto nije postojala većina. Po pravilima bi funkciju predsjednika trebalo da vrši najstariji  sudija, a to je Hamdija Šarkinović. A prema nezvaničnim saznanjima on je Lopičićevu i predložio za predsjedavajuću.

Iz Ustavnog suda još nijesu objasnili zašto su ignorisali zakon i pozvali se na ,,raniju sopstvenu praksu i ustavno-sudsku praksu u okruženju”.

Na zakonsku nutemeljenost ove odluke upozorila je Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević. Advokat Veselin Radulović izjavio je da je odluka nezakonita, a isto tvrdi i pravnikBoris Marić, uz konstataciju da ovo ,,ne doprinosi povjerenju u institucije, već potkopava povjerenje i koncept vladavine prava gura u drugi plan”.

Poslanik Aleksandar Damjanović izjavio je da je ovaj izbor farsa koja svjedoči o institucionalnom kolapsu:  ,,Gaženje Ustava i zakona treba da ocjenjuje Ustavni sud koji ne poštuje isti Ustav i Zakon o Ustavnom sudu”.

Da sve može, uvjerili smo se sredinom prošle godine, kada je nepodjeljeno mišljenje stručnjaka bilo da Vesna Medenica ne može biti, po treći put, izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda. To propisuje Ustav, da jedna osoba može najviše biti birana dva puta. Tumačenje Sudskog savjeta je bilo da se ta odredba ne može primjenjivati retroaktivno, odnosno da je ona propisana Amandmanom na Ustav iz 2013. Godine. pa se tako prvi mandat Medenice i ne računa. Isto kao i za Filipa Vujanovića, koji je višom voljom od ustavne,  tri puta bio predsjednik.

O slučaju Medenice u non-paperu Evropske komisije iz decembra stoji: ,,Izbor rukovodećih lica u pravosuđu tokom 2019. godine, poput reizbora predsjednice Vrhovnog suda na treći mandat uprkos ustavnom ograničenju na dva mandata, kao i reizbor predsjednika sudova koji su već bili na funkciji u dva mandata propisana kao najviše dozvoljena Zakonomo sudskom savjetu iz 2015. godine, stvaraju bojazan u odnosu na tumačenje Ustava i primjenjivog zakonodavstva od strane Sudskog savjeta”.

Bojazan je realna ako se zna da je Sudskom savjetu mandat istekao sredinom 2018! Nova četiri člana iz reda uglednih pravnika nijesu izabrana ni nakon dva javna oglasa i četiri glasanja u Skupštini, jer nije bilo dvotrećinske većine u parlamentu. Problem je riješen izmjenom zakona i produžetkom mandata starim članovima.

Da svima nije potaman ovakvo kreativno tumačenje zakona pokazao je početkom decembra predsjednik Sudskog savjeta Mladen Vukčević. Podnio je ostavku na tu funkciju jer, kako je obrazložio, nijesu izabrani članovi tog tijela uz reda uglednih pravnika.  U obrazloženju ostavke Vukčević je podsjetio da je u toku šesta godina od izbora ovog saziva Savjeta, odnosno druga godina od datuma kada mu je mandat produžen.Krajem decembra Vesna Simović Zvicer jednoglasno je izabrana za predsjednicu Sudskog savjeta. I sve je ,,u redu’’.

I pored afere i pozivanja najbližih da podnese ostavku Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković ni po koju cijenu nije htio da napusti fotelju. Mandat mu je istekao u oktobru 2019. godine. Nakon prvog konkursa koji je bio neuspješan zbog toga štonije bilo prijavljenih kandidata, Tužilački savjet imenovao je odlazećeg VDT za vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca do izbora novog. Drugi konkursobjavljen je sredinom oktobra.

Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu obaviće ove nedjelje konsultativno saslušanje kandidatkinje za vrhovnog državnog tužioca (VDT) Lidije Vukčević, koju je za ovu funkciju predložio Tužilački savjet. Za izbor VDT-a u crnogorskom parlamentu potrebna je dvotrećinska podrška poslanika.

U v.d. stanju je iAgencija za sprečavanje korupcije. Direktor Sreten Radonjić je krajem prošle godine obavijestio članove Savjeta ima namjeru da napusti Agenciju, uzgred je dodao da su rezultati odlični, ali on ima druge želje. Radonjić, koji je formalno u penziji, je nezamljenjiv kadar pa je krajem godine izabran za predsjednika Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

V.d. direktor Agencije je postao pomoćnik direktora Savo Milašinović, a tu funkciju može obavljati najduže pola godine. Konkurs za izbor direktora ASK objavljen je sredinom januara, a predsjednik Savjeta Momčilo Radulović je izrazio nadu će neko imati dovoljno ambicije da se prijavi I istakao da imaju rigorozne uslove za to mjesto. Kao i do sada.

Da se vratimo na Ustavni sud. Bivši predsjednik ovog suda Blagota Mitrić izjavio je da je mandat v.d. predsjednika Ustavnog suda trebalo oročiti na pola godine. Međutim, u Ustavnom sudu su predvidjeli da mandat Lopičićeve može da traje najkasnije do kraja ove godine. Znači do završetka izbora. Pa se može desiti da Ustavni sud, sa hipotekom nezakonitog imenovanja, nakonizbora odlučuje o eventualnim nezakonitostima tokom, prije, i poslije glasanja, koje su postale folklor ovdašnjih izbora.

U izbornu godinu smo ušli i sa fijsakom Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Uz činjenicu da je i Državna izborna komisija u v.d. stanju. Njegovom čelniku Đorđu Vukčeviću mandat je prestao po sili zakona jer je sredinom ovog mjeseca ispunio uslov za starosnu penziju. Administrativni odbor Skupštine Crne Gore raspisao je, ove nedjelje,  javni konkurs za imenovanje predsjednika Državne izborne komisije.

Kao glavni problem iz vladajućeg DPS-a ističu ustavne amandmane iz 2013. kojima je za izbore na ključne pozicije propisana dvotrećinska većina u Skupštini. Da nije te sitnice, ne bi bilo potrebno ovoliko kršenje zakona, već bi DPS ležerno imenovao i birao po svom nahođenju. Manje, više kao i do sada, al po zakonu.

Sve u svemu, izgleda da su se stekli svi uslovi za još jednu ,,fer i demokratsku’’ izbornu utrku.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. februara
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo