Povežite se sa nama

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, OSNIVAČICA I KOORDINATORKA MREŽE ŽENA U CRNOM, BEOGRAD: U Srbiji vlada strah

Objavljeno prije

na

Kao što su paravojne formacije (koje su bez izuzetka bile pod kontrolom tadašnjeg SDB-a) bile u ratovima devedesetih godina zadužene za najprljavije poslove, tako i danas Srpska napredna stranka i njene bezbjednosne službe organizuju i finansiraju parapolitičke grupe profašističkog i neonacističkog profila

 

MONITOR: Više od trideset godina suprotstavljate se ratnohuškačkim politikama, nacionalizmu, neofašizmu… Sudeći prema ovome što se danas dešava u našem regionu sve su prilike da će biti još zadugo razloga za takav aktivizam?

ZAJOVIĆ: Nažalost, danas se – možda i u većoj mjeri nego devedesetih godina – suočavamo s retrogradnim tendencijama, što važi naročito za Srbiju, ali takve tendencije vidljive su i u drugim zemljama regiona. Nacionalistička matrica ne dovodi se u pitanje, a političke elite mobilišu stanovništvo povremenim korišćenjem ratnohuškačke i šovinističke retorike. U Srbiji, konkretno, to ne rade samo stranke koje čine aktuelnu vlast, nego nažalost i značajan dio opozicije, koji se takmiči s režimom u lažnom patriotizmu. Podrška istorijskom revizionizmu je neupitna, a odsutnost političke volje da se suočimo sa zločinima koji su u ratovima devedesetih godina činjeni u naše ime je sasvim očigledna. Ako se niko ne suprotstavlja takvim tendencijama, onda se od budućnosti ne može očekivati ništa drugo osim sve dubljeg moralnog, političkog i društvenog sunovrata.

MONITOR: Danas  u parlamentu Srbije sjede osuđeni ratni zločinci. Umjesto zadovoljenja pravde rehabilituju se ratni zločinci, što je kulminiralo rehabilitacijom Draže Mihailovića.

ZAJOVIĆ: Nije rehabilitovan samo Draža Mihailović (koji je zahvaljujući revizionističkom tumačenju Drugog svjetskog rata postao predvodnik jednoga od dva srpska antifašistička pokreta, što je danas opšte mjesto i u školskim udžbenicima) nego se rehabilituju (zasad bez konačnog uspjeha) i takvi evidentni kvislinzi kao što su Nedić i Ljotić. Međutim, veći je problem odnos režima (i značajnog dijela opozicije) prema ratnim zločincima iz devedesetih godina, koji su se vratili u zemlju nakon što su odslužili svoje kazne u Haškom tribunalu. Kao što su u Hag bili ispraćeni kao heroji, tako su se i vratili s najvišim državnim počastima. Pozivaju ih na zvanične ceremonije, generali među njima drže predavanja po vojnim školama, učestvuju na tribinama vladajuće stranke… Ukratko, oni su neupitni heroji, moralni i politički autoriteti, revidiraju sudski utvrđene činjenice, rugaju se žrtvama! I zato je nužno uporno insistirati na istini o zločinima koji su počinjeni u naše ime (a najveći dio zločina počinjen je upravo sa srpske strane), i tek tako možemo da se nadamo da će sve strane koje su učestvovale u ratovima smoći snage da se suoče sa sopstvenim zločinima, kako bismo došli do trajnog i pravednog mira.

MONITOR: Vlasti u Srbiji, kako ste jednom saopštili, više ne kriju da stoje iza raznih takozvanih patriotskih, profašističkih organizacija…

ZAJOVIĆ: Kao što su paravojne formacije (koje su bez izuzetka bile pod kontrolom tadašnjeg SDB-a) bile u ratovima devedesetih godina zadužene za najprljavije poslove, tako i danas Srpska napredna stranka i njene bezbjednosne službe organizuju i finansiraju parapolitičke grupe profašističkog i neonacističkog profila (navijačke grupe i ekstremističke pokrete i partije, čiji su vođe na platnom spisku države), koje su s jedne strane zadužene da Vučića u očima međunarodne zajednice prikažu kao umjerenog političara koji uspješno suzbija ekstremizam, a sa druge strane imaju zadatak da unose strah i da – kada to režim procijeni – sprečavaju pokušaje da se postojeća vlast dovede u pitanje.

MONITOR: Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Aleksandar Vulin bili su dio politike i vlasti koja je podsticala, pomagala i inspirisala brojne zločine po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj  i na Kosovu, a i dalje su u vrhu vlasti.

ZAJOVIĆ: Tu se zaista nema šta dodati. Niko se od njih nije čak ni ogradio od svoje uloge u vremenima vladavine Slobodana Miloševića, sistematski brišu tragove svojih zlodjela. Tu je veoma problematičan stav tzv. međunarodne zajednice, koja je ovu ekipu prihvatila kao garante stabilnosti na Balkanu, iako bi moralo da bude sasvim jasno da se oni nisu nimalo promijenili, nego samo prilagodili novim okolnostima, u kojima je projekt Velike Srbije odgođen za neka „bolja vremena“, ali se od njega nipošto nije odustalo. Oni koji su za njih glasali, amnestirali su društvo od odgovornosti za rat i ratne zločine.

MONITOR: Je li teško danas u Srbiji biti slobodnomisleća osoba i kritički javno govoriti protiv Vučićevog režima?

ZAJOVIĆ: Danas u Srbiji vlada strah i samo se mali broj ljudi usuđuje da javno iskaže svoje neslaganje s režimom. Ipak, ima građanki i građana koji se to usuđuju – i baš to nudi nadu.

MONITOR: Da li je, kako tvrde mnogi analitičari, uticaj Srpske pravoslavne crkve u Srbiji veliki i da  li ona zloupotrebljava religiju u političke svrhe?

ZAJOVIĆ: Srpska pravoslavna crkva u nedavnoj je prošlosti odigrala sramnu ulogu u blagosiljanju ratnih zločina i slavljenju zločinaca. Nakon demokratskih promjena 5. oktobra 2000. SPC se izborila za privilegovanu poziciju u državi i društvu, i to kako na materijalnom planu (stekavši restitucijom velika materijalna bogatstva) tako i na duhovnom planu (ušavši u sve pore društva i namećući se kao bitan faktor u obrazovanju, kulturi, medijima a nadasve, vršeći brutalnu propagandu protiv prava žena…). Istovremeno, SPC je u Srbiji značajan faktor podrške Vučićevom režimu, razmjenjujući svoje privilegije za počasti kojima obasipa vodeće ličnosti režima. Nismo nikad čuli da se crkveni velikodostojnici kritički osvrću na moralno dno pink-kulture, na psihičko i fizičko nasilje koje se propagira u tabloidnim medijima ili na spregu kriminala i politike, ali smo zato čuli kako patrijarh Irinej proklinje oni koji dovode u pitanje božanski legitimitet predsjednika Vučića.

MONITOR: Jesu li aktivisti Žena u crnom i dalje izloženi raznim prijetnjama, progonu, demonizaciji…?

ZAJOVIĆ: To je konstanta koja nas prati od samog početka 1991. Našim aktivistkinjama posebno je teško u malim sredinama, gdje su zahvaljujući demonizaciji koja se sprovodi posredstvom medija pod kontrolom režima, izložene raznim vrstama pritiska. Svi počinioci nasilja nad nama sudski su oslobođeni!

MONITOR: Povodom Svjetskog dana mira, 21. septembra, vlada španske pokrajine Navare uručila Vam je nagradu za mir. Koliko je ta nagrada značajna za Vas i Žene u crnom?

ZAJOVIĆ: To nije prva međunarodna nagrada koju sam dobila bilo ja lično bilo Žene u crnom. Sve te nagrade, uključujući i pomenutu, pokazuju da demokratske institucije na Zapadu cijene i podržavaju ono što radimo na suočavanju sa prošlošću i na oslobađanju društva od tereta zločina počinjenih u naše ime. Takve nagrade ujedno predstavljaju i izvjestan oblik naše zaštite od onih koji bi najradije da nas nema.

MONITOR: *Žene u crnom godinama insistiraju na suočavanju s prošlošću, prije svega u Srbiji. Ali, iako su ratovi u našem regionu završeni prije više od 25 godina, i dalje se u Srbiji, BiH i Hrvatskoj koristi ratna retorika, jačaju nacionalizmi, četništvo, ustaštvo, slave ratni zločinci… Čemu to vodi?

ZAJOVIĆ: Vodi moralnom, pa i emotivnom ništavilu, normalizaciji nasilja i gubljenju dostojanstva. Vodi učvršćivanju neograničene moći kriminalnih i pljačkaških elita koje su se izgradile na ratu i s ratom povezanoj privatizaciji industrijskih i uopšte ekonomskih resursa i koje autoritarnim metodama koje sprovodi režim, sistematskim zastrašivanjem i zaglupljivanjem stanovništva i širenjem ksenofobije nastoje  da ovjekovječe svoje privilegije.

MONITOR: Utisak je da ni u Evropskoj uniji nemaju interes da se bave ljudskim pravima i građanskim slobodama kod nas i režimima koji ta prava i slobode ugrožavaju?

ZAJOVIĆ: Evropska unija je, kao što znamo, u krizi, ali to nije opravdanje za indolentan pristup regionu. Čini se da je dominantnom dijelu evropskih struktura više stalo do osiguranja evropskih investicija u regionu nego do ljudskih prava. Njima su prihvatljivi autoritarni i kriminogeni režimi ukoliko obezbjeđuju stabilnost.

Mora se, međutim, naglasiti da pomenute strukture predstavljaju samo jedno, birokratsko i pragmatično lice Evropske unije. Evropska unija je mnogo više od toga: to su građanke i građani koji se zalažu za mir, solidarnost i ljudska prava, koji se protive nacionalizmu i fašizmu i koji od svojih vlada zahtijevaju dosljedniju i principijelniju politiku prema zemljama koje klize u nove oblike fašizma. Najvažniji ispit demokratičnosti EU nije položila, a to je odnos prema izbjeglicama. Za razliku od birokratije EU, solidarna i odgovorna Evropa u vidu društvenih pokreta predstavlja naše glavne saveznike/ce.

 

Taoci veliksrpskog projekta

MONITOR: I dalje su zategnuti odnosi između Beograda i Prištine. Postoji li politička volja da se konačno riješi status Kosova i kako bi po Vašem mišljenju taj problem trebalo najpravednije riješiti?

ZAJOVIĆ: Ne znam ima li političke volje da se taj status riješi. Kako režim tako i većinski dio društva u Srbiji taoci su velikosrpskog projekta ( a režim je i sam učvršćivao taj projekat, čiji je i sam izdanak), Kosovo je i dalje „najskuplja srpska riječ“ i slična mitomanija. Jedino racionalno rješenje je uzajamno priznavanje Srbije i Kosova uz međunarodne garancije za poštovanje ljudskih i manjinskih prava Srba na Kosovu i Albanaca u Srbiji. Pitanje je, međutim, ko je danas u stanju da preduzme taj korak.

                                              Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Sead Hodžić, urednik portala Fokus, eksluzivno za Monitor iz Njujorka: Kao u apokaliptičnim filmovima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze. Svakog je dana  sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Svjedoci smo optužbi i kontraoptužbi  čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć

 

MONITOR: Kako je Amerika postala najveće žarište na svijetu po broju zaraženih od korone?

HODŽIĆ: Uprkos upozorenjima koja su stigla mjesecima ranije, dok se virus SARS-CoV-2 širio u Kini, Sjedinjene Američke Države su, čini mi se, ovu zarazu dočekale nespremne. Bogata i razvijena država, koju su na Indeksu globalne zdravstvene zaštite kotirali kao najspremniju za pandemiju, danas je u velikim problemima. Pominju se brojevi od čak 100.000 do 200.000 umrlih u naredna tri mjeseca. Ovih dana na CNN-u i u drugim medijima pratim sve vezano za virus. Za ovako brzo širenje stručnjaci kao glavni razlog navode nedostatak testiranja i identifikovanje zaraženih osoba, kao i gustinu naseljenosti u leglu zaraze – Njujorku. Kažu da se puno kasnilo i da na vrijeme nijesu preduzete mjere, uprkos upozorenjima ljekara i stručnjaka o mogućim posljedicama korona virusa. Stručnjaci kažu da su bolnice, nakon upozorenja, morale biti spremne za pandemiju, s dovoljnim brojem obučenog osoblja koje će se isključivo baviti oboljelima od korona virusa. Pominje se i nedostatak zaliha, odgovarajućih maski, dezinfekcionih sredstava, respiratora…

MONITOR: U Njujorku je stopa širenja virusa pet puta veća nego u ostalim krajevima države?

HODŽIĆ: Njujork je svijet u malom i primjer da ljudi sa čitave planete mogu živjeti mirno na jednom malom prostoru. Baš zbog te šarenolikosti i odnosa prema stanovnicima – bez obzira na njihove različitosti, isključivo se na njih gleda kao na ljude, za mene je to najljepši grad na svijetu, u kojem, uzgred da pomenem, živi i najviše iseljenika iz Crne Gore. Trenutno u Njujorku živimo kao u apokaliptičnim filmovima. Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je, nažalost, stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze, gdje je svakog dana sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Ovih dana smo svjedoci optužbi i kontraoptužbi čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć. Nedostatak testova, dezinfekcionih sredstava i maski, kao i gustina naseljenosti, neblagovremeno zatvaranje škola, restorana i drugih mjesta gdje se ljudi masovno okupljaju, uzrokovali su ovakvu situaciju. Primjera radi, Njujorčani se svakodnevno sretnu sa hiljadama ljudi kako na ulici, tako i u metrou, gdje se putnici zbog velike gužve tiskaju jedni uz druge. U takvoj sredini, a uz nedostatak sredstava zaštite koje sam već nabrojao, normalno je da dođe do masovne zaraze.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Pribojavam se svijeta poslije korone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijeme krize je dobrodošlo autoritarnim režimima, jer je to njihovo prirodno okruženje – mogu da čine šta hoće i ne polažu nikome račune za to. Oni se te lagodnosti neće lako odreći ni kada opasnost od epidemije prođe

 

MONITOR: Premijer Duško Marković zahvalio se crnogorskim medijima na profesionalnom i kvalitetnom izvještavanju u vrijeme korone. Kako Vi vidite izvještavanje ovdašnjih medija otkako je pandemija postala naša svakodnevnica i jedina tema?

VUKOVIĆ: Razumljivo je meni što se premijer zahvaljuje medijima. Ljudi iz vlasti vole da im mediji budu pri ruci i izvještavaju o njihovih pregnućima, a klone se kritike i zavirivanja ispod tepiha, kako se ne bi svrstali u tabor otežavajućih okolnosti.

Možda ova situacija pomogne premijeru da ozbiljnije shvati značaj medija u društvu i potrebu da se ta oblast uredi na način koji odgovara društvu koje želi da bude demokratsko i kome su svi ljudi jednako važni.

Od hvale koju sada izgovara premijer, više bih volio da je on održao obećanje iz obraćanja parlamentu dok je još bio mandatar 2016. godine. Tada je najavio izradu strategije razvoja medijskog sektora u Crnoj Gori, a do sada niti imamo strategiju niti nove, bolje medijske zakone.

Nemam cjelovit uvid u medijsku produkciju u doba korone, ali sam siguran da su oni koji  su  i ranije radili u javnom interesu nastavili to da čine, a oni koji su radije služili državi, kako je to lani definisao generalni direktor nacionalnog javnog emitera RTCG Božidar Šundić, dodatno usavršavali te vještine.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Disciplina, solidarnost i strpljenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadam se da ćemo naći način da iznjedrimo prave borce za društvo i zajednicu, da će oni  biti prepoznati od društva, da će njihova djela postati primjer novim generacijama. Dugo se u našem društvu njeguju poremećene ljudske vrijednosti. Po prirodi sam optimista, vjerujem da će nas COVID 19 naučiti pameti

 

MONITOR: Dom zdravlja Podgorica je protekle sedmice otvorio telefonske linije za psihosocijalnu pomoć građanima. Koliko ste imali poziva i zašto su vam se ljudi najviše obraćali?

BURDŽOVIĆ: Aktuelna situacija kod nas i u svijetu zahtjevala je niz novih potreba u organizaciji zdravstvenih ustanova. Razumjevajući potrebe stanovništva, uprava Doma zdravlja je intervenisala otvaranjem ovih linija. Kontakt sa ljekarom u našem drušvu je uvijek imponovao, sad je neophodan kako bi zaštitili sebe i zdravstveni sistem svojim ostajanjem kod kuće. Prvog dana imali smo desetine poziva u kojima su građani tražili različite informacije, vidno uznemireni, sa vrlo malo stpljenja i koncentracije što je i očekivano kada vlada panika u društvu. Najveći broj poziva odnosio se na informisanje o epidemiološkoj  situaciji i novonastalim problemima kada je u pitanju socijalna i psihološka problematika. Ovakva kriza dovešće i do zloupotreba, na nama je da ih brzo prepoznajemo i eliminišemo.

MONITOR: Da li se razmišlja o sličnoj pomoći za medicinske radnike ili psihološka pomoć za medicinare već postoji u okviru zdravstvenog sistema?

BURDŽOVIĆ: Institut za javno zdravlje je pojavom epidemije, angažovao  psihologe za pomoć svojim zaposlenima. Otvarenjem telefonskih linija za građane, Dom zdravlja Podgorica je obratio posebnu pažnju na medicinare, pa ove linije stoje od prvog dana i njima na raspolaganju. To su učinili i drugi domovi zdravlja, kao i KCCG. Zdravstveni radnici u velikoj mjeri trpe strah, ali se oni, nažalost, teže odlučuju da zatraže ovakvu vrstu pomoći. To pokazuje da  većina njih i dalje nije u stanju da otvoreno priča o problemu mentalne prirode sa kojim se susreće. No, s druge strane, većina medicinskih radnika svojom hrabrošću pokazuju koliko je posao zdravstvenog radnika human, takve među nama krasi poseban entuzijazam u ovakvim okolnostima. Oni pokazuju visok nivo organizacije, a njihovo djelovanje je krajnje konstruktivno i korisno za cijelu zajednicu.

Otvaranjem ovih telefonskih linija direktno pomažemo i kolegama na drugim nivoima zaštite. Moje kolege psihijatri koji će opservirati psihijatrijske pacijente zaražene COVIDO-19 imaju težak zadatak. A to je po odluci Nacionalnog koordinacionog tima, odjeljenje psihijatrije u Opštoj bolnici Nikšić. Ovaj virus negativno utiče na  sistem organa za disanja, a, nažalost, mnogi psihijatrijski ljekovi u takvim stanjima, su  kontraindikovani. Pred ljekarima će se javiti moralna i profesionalna dilema, a odluke će biti u njihovim rukama. Ovim putem im dajem punu podršku i stojim na raspolaganju.

Nažalost u Koordinacionom timu nema kolega psihijatara. Mislim da bi svojim prisustvom i sugestijama oni mogli biti od velike koristi. Sugestijama na načine plasiranja uznemirujućih informacija uticali bi na prevenciju  panike i njenih efekata. Istovremeno, ne oglašava se struka. Udruženje psihijatara Crne Gore do sada nije imalo niti jedno javno saopštenje, mislim da mu je to bila obaveza.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo