INTERVJU
STAŠA ZAJOVIĆ, OSNIVAČICA I KOORDINATORKA MREŽE ŽENA U CRNOM, BEOGRAD: U Srbiji vlada strah
Kao što su paravojne formacije (koje su bez izuzetka bile pod kontrolom tadašnjeg SDB-a) bile u ratovima devedesetih godina zadužene za najprljavije poslove, tako i danas Srpska napredna stranka i njene bezbjednosne službe organizuju i finansiraju parapolitičke grupe profašističkog i neonacističkog profila
MONITOR: Više od trideset godina suprotstavljate se ratnohuškačkim politikama, nacionalizmu, neofašizmu… Sudeći prema ovome što se danas dešava u našem regionu sve su prilike da će biti još zadugo razloga za takav aktivizam?
ZAJOVIĆ: Nažalost, danas se – možda i u većoj mjeri nego devedesetih godina – suočavamo s retrogradnim tendencijama, što važi naročito za Srbiju, ali takve tendencije vidljive su i u drugim zemljama regiona. Nacionalistička matrica ne dovodi se u pitanje, a političke elite mobilišu stanovništvo povremenim korišćenjem ratnohuškačke i šovinističke retorike. U Srbiji, konkretno, to ne rade samo stranke koje čine aktuelnu vlast, nego nažalost i značajan dio opozicije, koji se takmiči s režimom u lažnom patriotizmu. Podrška istorijskom revizionizmu je neupitna, a odsutnost političke volje da se suočimo sa zločinima koji su u ratovima devedesetih godina činjeni u naše ime je sasvim očigledna. Ako se niko ne suprotstavlja takvim tendencijama, onda se od budućnosti ne može očekivati ništa drugo osim sve dubljeg moralnog, političkog i društvenog sunovrata.
MONITOR: Danas u parlamentu Srbije sjede osuđeni ratni zločinci. Umjesto zadovoljenja pravde rehabilituju se ratni zločinci, što je kulminiralo rehabilitacijom Draže Mihailovića.
ZAJOVIĆ: Nije rehabilitovan samo Draža Mihailović (koji je zahvaljujući revizionističkom tumačenju Drugog svjetskog rata postao predvodnik jednoga od dva srpska antifašistička pokreta, što je danas opšte mjesto i u školskim udžbenicima) nego se rehabilituju (zasad bez konačnog uspjeha) i takvi evidentni kvislinzi kao što su Nedić i Ljotić. Međutim, veći je problem odnos režima (i značajnog dijela opozicije) prema ratnim zločincima iz devedesetih godina, koji su se vratili u zemlju nakon što su odslužili svoje kazne u Haškom tribunalu. Kao što su u Hag bili ispraćeni kao heroji, tako su se i vratili s najvišim državnim počastima. Pozivaju ih na zvanične ceremonije, generali među njima drže predavanja po vojnim školama, učestvuju na tribinama vladajuće stranke… Ukratko, oni su neupitni heroji, moralni i politički autoriteti, revidiraju sudski utvrđene činjenice, rugaju se žrtvama! I zato je nužno uporno insistirati na istini o zločinima koji su počinjeni u naše ime (a najveći dio zločina počinjen je upravo sa srpske strane), i tek tako možemo da se nadamo da će sve strane koje su učestvovale u ratovima smoći snage da se suoče sa sopstvenim zločinima, kako bismo došli do trajnog i pravednog mira.
MONITOR: Vlasti u Srbiji, kako ste jednom saopštili, više ne kriju da stoje iza raznih takozvanih patriotskih, profašističkih organizacija…
ZAJOVIĆ: Kao što su paravojne formacije (koje su bez izuzetka bile pod kontrolom tadašnjeg SDB-a) bile u ratovima devedesetih godina zadužene za najprljavije poslove, tako i danas Srpska napredna stranka i njene bezbjednosne službe organizuju i finansiraju parapolitičke grupe profašističkog i neonacističkog profila (navijačke grupe i ekstremističke pokrete i partije, čiji su vođe na platnom spisku države), koje su s jedne strane zadužene da Vučića u očima međunarodne zajednice prikažu kao umjerenog političara koji uspješno suzbija ekstremizam, a sa druge strane imaju zadatak da unose strah i da – kada to režim procijeni – sprečavaju pokušaje da se postojeća vlast dovede u pitanje.
MONITOR: Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Aleksandar Vulin bili su dio politike i vlasti koja je podsticala, pomagala i inspirisala brojne zločine po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, a i dalje su u vrhu vlasti.
ZAJOVIĆ: Tu se zaista nema šta dodati. Niko se od njih nije čak ni ogradio od svoje uloge u vremenima vladavine Slobodana Miloševića, sistematski brišu tragove svojih zlodjela. Tu je veoma problematičan stav tzv. međunarodne zajednice, koja je ovu ekipu prihvatila kao garante stabilnosti na Balkanu, iako bi moralo da bude sasvim jasno da se oni nisu nimalo promijenili, nego samo prilagodili novim okolnostima, u kojima je projekt Velike Srbije odgođen za neka „bolja vremena“, ali se od njega nipošto nije odustalo. Oni koji su za njih glasali, amnestirali su društvo od odgovornosti za rat i ratne zločine.
MONITOR: Je li teško danas u Srbiji biti slobodnomisleća osoba i kritički javno govoriti protiv Vučićevog režima?
ZAJOVIĆ: Danas u Srbiji vlada strah i samo se mali broj ljudi usuđuje da javno iskaže svoje neslaganje s režimom. Ipak, ima građanki i građana koji se to usuđuju – i baš to nudi nadu.
MONITOR: Da li je, kako tvrde mnogi analitičari, uticaj Srpske pravoslavne crkve u Srbiji veliki i da li ona zloupotrebljava religiju u političke svrhe?
ZAJOVIĆ: Srpska pravoslavna crkva u nedavnoj je prošlosti odigrala sramnu ulogu u blagosiljanju ratnih zločina i slavljenju zločinaca. Nakon demokratskih promjena 5. oktobra 2000. SPC se izborila za privilegovanu poziciju u državi i društvu, i to kako na materijalnom planu (stekavši restitucijom velika materijalna bogatstva) tako i na duhovnom planu (ušavši u sve pore društva i namećući se kao bitan faktor u obrazovanju, kulturi, medijima a nadasve, vršeći brutalnu propagandu protiv prava žena…). Istovremeno, SPC je u Srbiji značajan faktor podrške Vučićevom režimu, razmjenjujući svoje privilegije za počasti kojima obasipa vodeće ličnosti režima. Nismo nikad čuli da se crkveni velikodostojnici kritički osvrću na moralno dno pink-kulture, na psihičko i fizičko nasilje koje se propagira u tabloidnim medijima ili na spregu kriminala i politike, ali smo zato čuli kako patrijarh Irinej proklinje oni koji dovode u pitanje božanski legitimitet predsjednika Vučića.
MONITOR: Jesu li aktivisti Žena u crnom i dalje izloženi raznim prijetnjama, progonu, demonizaciji…?
ZAJOVIĆ: To je konstanta koja nas prati od samog početka 1991. Našim aktivistkinjama posebno je teško u malim sredinama, gdje su zahvaljujući demonizaciji koja se sprovodi posredstvom medija pod kontrolom režima, izložene raznim vrstama pritiska. Svi počinioci nasilja nad nama sudski su oslobođeni!
MONITOR: Povodom Svjetskog dana mira, 21. septembra, vlada španske pokrajine Navare uručila Vam je nagradu za mir. Koliko je ta nagrada značajna za Vas i Žene u crnom?
ZAJOVIĆ: To nije prva međunarodna nagrada koju sam dobila bilo ja lično bilo Žene u crnom. Sve te nagrade, uključujući i pomenutu, pokazuju da demokratske institucije na Zapadu cijene i podržavaju ono što radimo na suočavanju sa prošlošću i na oslobađanju društva od tereta zločina počinjenih u naše ime. Takve nagrade ujedno predstavljaju i izvjestan oblik naše zaštite od onih koji bi najradije da nas nema.
MONITOR: *Žene u crnom godinama insistiraju na suočavanju s prošlošću, prije svega u Srbiji. Ali, iako su ratovi u našem regionu završeni prije više od 25 godina, i dalje se u Srbiji, BiH i Hrvatskoj koristi ratna retorika, jačaju nacionalizmi, četništvo, ustaštvo, slave ratni zločinci… Čemu to vodi?
ZAJOVIĆ: Vodi moralnom, pa i emotivnom ništavilu, normalizaciji nasilja i gubljenju dostojanstva. Vodi učvršćivanju neograničene moći kriminalnih i pljačkaških elita koje su se izgradile na ratu i s ratom povezanoj privatizaciji industrijskih i uopšte ekonomskih resursa i koje autoritarnim metodama koje sprovodi režim, sistematskim zastrašivanjem i zaglupljivanjem stanovništva i širenjem ksenofobije nastoje da ovjekovječe svoje privilegije.
MONITOR: Utisak je da ni u Evropskoj uniji nemaju interes da se bave ljudskim pravima i građanskim slobodama kod nas i režimima koji ta prava i slobode ugrožavaju?
ZAJOVIĆ: Evropska unija je, kao što znamo, u krizi, ali to nije opravdanje za indolentan pristup regionu. Čini se da je dominantnom dijelu evropskih struktura više stalo do osiguranja evropskih investicija u regionu nego do ljudskih prava. Njima su prihvatljivi autoritarni i kriminogeni režimi ukoliko obezbjeđuju stabilnost.
Mora se, međutim, naglasiti da pomenute strukture predstavljaju samo jedno, birokratsko i pragmatično lice Evropske unije. Evropska unija je mnogo više od toga: to su građanke i građani koji se zalažu za mir, solidarnost i ljudska prava, koji se protive nacionalizmu i fašizmu i koji od svojih vlada zahtijevaju dosljedniju i principijelniju politiku prema zemljama koje klize u nove oblike fašizma. Najvažniji ispit demokratičnosti EU nije položila, a to je odnos prema izbjeglicama. Za razliku od birokratije EU, solidarna i odgovorna Evropa u vidu društvenih pokreta predstavlja naše glavne saveznike/ce.
Taoci veliksrpskog projekta
MONITOR: I dalje su zategnuti odnosi između Beograda i Prištine. Postoji li politička volja da se konačno riješi status Kosova i kako bi po Vašem mišljenju taj problem trebalo najpravednije riješiti?
ZAJOVIĆ: Ne znam ima li političke volje da se taj status riješi. Kako režim tako i većinski dio društva u Srbiji taoci su velikosrpskog projekta ( a režim je i sam učvršćivao taj projekat, čiji je i sam izdanak), Kosovo je i dalje „najskuplja srpska riječ“ i slična mitomanija. Jedino racionalno rješenje je uzajamno priznavanje Srbije i Kosova uz međunarodne garancije za poštovanje ljudskih i manjinskih prava Srba na Kosovu i Albanaca u Srbiji. Pitanje je, međutim, ko je danas u stanju da preduzme taj korak.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem
Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo
Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni
-
FOKUS4 sedmiceMINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmiceUZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmiceMIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmicePLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmiceŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmiceMILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmiceNAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmiceMIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično