Nefunkcionalne institucije ostaju moneta za potkusurivanje političkih interesa. Tako će i biti dokle se god jedan dio političke klase nada da će nas Brisel unijeti u EU žmureći na sve naše mane, a drugi traže način da obećani ulazak opstruiraju po svaku cijenu. U svemu tome pronalaze zajednički interes. Vlast

Izvještaj EK nikad bolji. EU nikad bliža. Zvaničnici Brisela i Podgorice nadmeću se u demonstraciji optimizma u vezi proširenja. U svom tom veselju, skoro se ne  primijeti mrtva trka: može li Crna Gora  završiti pristupne pregovore prije nego što će aktuelna većina pronaći volje i interesa da omogući normalno funkcionisanje državnih institucija u kojima je imenovanje čelnih ljudi prepušteno nemilosti izvršnih i zakonodavnih vlasti.

„Blagovremeno popunjavanje najviših sudskih i tužilačkih funkcija i dalje predstavlja izazov”, konstatuje se u novom Izvještaju o napretku.  I pažljiv čitalac mogao  bi pomisliti da čitate štivo staro četiri-pet godina.Zahtijevana imenovanja uključuju već viđeno: sudije Ustavnog suda, članove Sudskog i Tužilačkog savjeta, popunu mjesta u Višem sudu, Specijalnom državnom tužilaštvu, Specijalnom policijskom odjeljenju…  Evropski „spisak želja“ ide sve do preporuke nadležnima da „obezbijede stabilnost u svim sektorima i direktoratima policije, imenovanjem rukovodilaca sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak“.

Izgleda da eksperti EU ne prepoznaju blagodeti v.d. stanja i partijskih imenovanja/razrješenja, koje su ovdašnji „čuvari narodne volje“ uvidjeli i objeručke prihvatili. Inače ne bi insistirali  na obezbjeđivanju „nezavisnosti, odgovornosti i pravilnog funkcionisanja pravosudnog sistema“.

U Podgorici je prepoznat „efikasniji“ model. Ovdašnji političari ne kriju kako je bolje imati nefunkcionalan Ustavni sud, nesposoban za donošenje odluka, nego dozvoliti da o pitanju i njihovog (ne)zakonitog rada odlučuju osobe nedokazane partijske lojalnosti. Ili, na terenu nedovoljno prepoznati po osnovu nacionalne i vjerske pripadnosti i ideološke orjentacije.

Nije sve ni u pravu i ni u pravdi. Ima nešto i u novcu.

Da bi se unaprijedilo funkcionisanje tržišne ekonomije, iz EK poručuju da bi Crna Gora trebalo “da osmisli i sprovede“ mjere koje ograničavaju javnu potrošnju, povećavaju državne prihode  „obezbjeđujući poštovanje fiskalnih pravila“. Pa to ide čak do poziva Vladi „da primijeni Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti radi uspostavljanja Fiskalnog savjeta na vrijeme kako bi mogao da razmotri prijedlog budžeta za 2026. godinu“.

Onda, na sajtu Ministarstva finansija pročitate kako to Ministarstvo „ostaje posvećeno funkcionalnosti Fiskalnog savjeta“, dok od ministra finansija čujete da se on nada kako će Fiskalni savjet biti formiran do kraja godine. Iako je, „onoliko koliko je on upoznat“, stvar zapela negdje u Skupštini. Slično kao i sedam-osam prethodnih godina, od kako četiri vlade i njihove parlamentarne većine ignorišu zakonsku obavezu formiranja Fiskalnog savjeta, u strahu da bi od njih mogli čuti kakvu kritiku na račun svoje ekonomske politike.

Ova većina je proljetos odbila da potvrdi izbor predloženih viceguvernera CBCG na dva mjesta koja su upražnjena duže od dvije i po godine, ne mareći što tako, uz moguće domaće probleme, usporavaju ili sprječavaju zatvaranje pregovaračkih poglavlja 9 i 17 (Finansijske usluge, Ekonomska i monetarna unija). Važnije im je, izgleda, da i u Centralnu banku udome još ponekog partijskog prvaka, ako ne među viceguvernere a ono makar u Savjet CBCG, gdje su četiri mjesta upražnjena duže od godinu.

Po sličnom modelu, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge od decembra prošle godine radi u okrnjenom sastavu. Opstrukcijom parlamentarne većine, pošto im predloženi kandidati nijesu bili po (političkoj) volji, propala su tri konkursa za izbor članova Savjeta iz nevladinog sektora, pa se priprema i četvrti.

„Dosljedna primjena usvojenih medijskih zakona, uključujući transparentan i neometan proces imenovanja članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge, ostaje ključni prioritet kako za napredak u oblasti slobode medija, tako i za ispunjavanje završnih mjerila u oblasti vladavine prava“, poručili su ljetos iz Delegacije EU u Podgorici. Ali…

Nefunkcionalne institucije ostaju moneta za potkusurivanje političkih interesa. Tako će i biti dokle se god jedan dio političke klase nada da će nas Brisel unijeti u EU žmureći na našu stvarnost, a drugi traže način da obećani ulazak opstruiraju po svaku cijenu. U svemu tome pronalaze zajednički interes. Vlast.

Zoran RADULOVIĆ

Sa najviših adresa, od SPC do vlasti,  provala nasilja i mržnje prema turskim državljanima pokušava se prekrstiti u opravdanu reakciju nezadovoljnih građana. I kad s vrha osuđuju to nasilje,  oni huškaju. U maniru: zaslužili su, ali nećemo da ih bijemo. Samo da ih mrzimo

Crna Gora danas: četrdeset i pet turskih državljana koje je policija postrojila uza zid, samo zbog nacionalnosti. Narodne patrole koje uz pratnju policije i bez sankcija po Podgorici zastrašuju i jure turske državljane, samo zbog nacionalnosti. Govor mržnje koji zaglušuje  podgoričke ulice, društvene mreže i portale. Huškaju ekološki akivisti, poslanici, profesorice… Demolirani turski restorani. Domaći restorani koji bojkotuju Glovo dostavu ako hranu dostavljaju „migranti“ (čitaj Turci).  Zapaljeni automobili turskih državljana.

Ne liči na fašizam, to jeste fašizam.  Koji se uporno, i sa najviših adresa,  pokušava prekrstiti u nešto drugo. Opravdana rekcija građana na nasilje stranih državljana u incidentu na Zabjelu, na primjer. Tako se, gotovo uglas, imenuje lov na naše sugrađane turske državljane, demoliranje njihove imovine  i nasilnici  koji podgoričkim ulicama uzvikuju Turci napolje. I kad s vrha osuđuju provalu mržnje i nasilja nad Turcima, oni u stvari huškaju.

Mitropolija crnogorsko primorska  podučava stado da ne smije da se sveti, linčuje i raspiruje mržnju „protiv onih koje smatramo krivcima“. Krivicu je MPC zabetonirala u prethodnom pasusu saopštenja u kom kaže: “Nasilje koje se dogodilo prije neku noć u Podgorici od strane onih koje je država primila kao naše sugrađane, a koje je izazvalo lavinu nezadovoljstva kod građana Crne Gore, u potpunosti je neprihvatljivo. Ono nas navodi na preispitivanje javnih politika i ličnih ubjeđenja ”.

Narodne patrole,  siledžije i mrzitelji su za MPC  nezadovoljni  građani. Opravdano nezadovoljni ponašanjem onih koje smo primili kao naše sugrađane. Naše gostoprimstvo je valjda to što smo turske državljane „pustili“ da rade poslove koje mi nećemo i papreno im izdavali nekretnine. Naivne dobričine. Preispitaćemo tu dobrotu, kaže u stvari MPC. U slobodnom prevodu: zaslužili su, ali nećemo da ih bijemo. Samo da ih mrzimo. Kao i do sada. Što bi rekao gradonačelnik Podgorice Saša Mujović: „Ostanimo dostojanstveni, jer to priliči gospodskoj Podgorici“. Gospoda, nema šta.

U istom maniru stižu i poruke iz vladajuće partije,  građanskih aktivista i poslanika navodno građanskih opcija koji su u noći lova na Turke besomučno huškali. Poput poslanika Demokrata Borisa Bogdanovića, koji je objavio fotografiju turskih državljana prislonjenih uza zid uz poruku štitimo državu. Pa kasnije junački obrisao.  Dežurni raspirivači mržnje Vučićevog ogranka u Crnoj Gori utišali su se. Dovoljno su rekli.

Okolnosti u kojima je građanin Crne Gore, Podgoričanin,  zadobio lakše povrede nožem u subotu na Zabjelu, gotovo nikog ne interesuju.  Ni policiju. Na snimku koji kruži društvenim mrežama vidi vidi se da domaći momci započinju incident, istrčavajući iz lokala put trojice  stranaca koji  šetaju ulicom.  Policija će tek utvrditi da li je jedan od Podgorična u ruci držao nož, sopštili su. Utvrdili su ono što im treba – da je nož imao strani državljanin. Da li je napadao ili se branio za njih, bar dosad,  nije bitno. Ako nećemo da pristanemo na sud rulje, bitno mora biti. Istraga mora detaljno i kredibilno utvrditi istinu  o događaju koji je raspalio vatru mržnje Crnom Gorom.   

Istina generalno naše fašiste ne interesuje. Džaba brojke da Turaka nije 100 nego 13 hiljada, da je stopa kriminaliteta u toj populaciji najmanja, da su navodna silovanja od kojih nas navodno brane izmišljena. Na turske državljane prosula se  akumulirana mržnja. Devedesete u novom ruhu.

Slab je izgovor i to što nasilje u Podgorici možda ima pečat iz Beograda. Nešto slično bilo nam je opravdanje i za devedesete. Vječno zavedeni. A moglo je drugačije. I tada i sada.

Milena PEROVIĆ

Ni vlast ni opozicija nijesu zadovoljni tužilaštvom. Neki bi htjeli procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Tužilaštvo poput zlatne ribice.  Neusvajanjem izvještaja o radu tužilaštva u parlamentu poslaće im, kazao je predsjednik parlamenta,  poruku. Poruka je jasna iz aviona –  ni vlast ni  opozcija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole

Tužilaštvo je uspjelo nezamislivo – da  ujedini vlast i opoziciju. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u parlamentu se raspravlja o izvještajima o radu Specijalnog i Vrhovnog državnog tužilaštva, sa unaprijed poznatim ishodom. Izvještaji neće biti usvojeni. To su prije nekoliko dana i javno najavili lideri i vlasti i opozicije. Neusvajanjem izvještaja, kazao je prošle sedmice predsjednik Skupštine Andrija Mandić, tužilaštvu će biti poslata poruka. 

“Nijesam siguran da će izvještaj  dobiti podršku u parlamentu sada kada se bude izjašnjavalo o njemu, a to će biti jedna veoma važna poruka”, saopštio je Mandić. Kazao je da ga brine što postoji puno dokaza protiv (DPS) režima prije 2020, “a  tužilaštvo nije uradilo ništa”. Precizirao je: “Mi očekujemo predani rad”.

Predani rad očekuju i u DPS-u. Na početku sjednice na kojoj se raspravlja o radu tužilaštva, poslanik DPS-a Andrija Nikolić zamjerio je, između ostalog,  vrhovnom državnom tužiocu  Miloradu Markoviću  što „u tužilaštvu ne postoji nijedan tužilac koji bi pokrenuo postupak protiv velikodostojnika SPC“.  U duhu kontinuirane javne kampanje protiv tužilaštva od strane DPS,   formalni lider te partije Danijel Živković saopštio je da tužioci  vode od javnosti skrivene postupke protiv ministara vlasti, i tako ih ucjenjuju da glasaju za izvještaje.

„Pouzdano znam, a to će biti predmet rasprave sjutra u crnogorskom parlamentu, da postoje predmeti o kojima javnost apsolutno ništa ne zna, da su predmet istraga tih predmeta predstavnici vlasti, čak i neki ministri u ovoj Vladi koji su se našli kao okrivljeni u određenim postupcima, a da javnost o tome apsolutno ništa ne zna. Da bi,  bili ucijenjeni da glasaju za izvještaj o tužilaštvu sjutra”, kazao je Živković

Kad se sve zbroji, i vlast i opozicija bi htjeli tužilaštvo poput zlatne ribice. Da im ispunjava želje. Jedni bi procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Zajedničko im je i to da kad „njihovi“  dođu pred pravosuđe, uvijek se radi o političkom progonu i nevino utamničenim.  Dijele i bojazan da se tužilaštvo otrglo kontroli, i „postalo četvrta grana vlasti“, kako je to u parlamentu,  nakon što se specijalni i vrhovni tužilac nijesu pojavili na kontrolnom saslušanju o slučaju Telekom, konstatovao Vladislav Bojović, poslanik DNP. Ili što bi rekao Andrija Nikolić iz DPS: “ Kada tužilaštvu date ovakvu moć, kakvu ste mu vi dali kao parlamentarna većina, da praktično preuzme ulogu političkog aktera ili vrhovnog političkog abitra na političkoj sceni, onda je logično da oni u nekom trenutku procijene da ne moraju ni da odgovaraju parlamentu”.

Nije prvi put da politička klasa koristi izvještaje o radu kao izgovor za političke pritiske na institucije i pojedince u njima. Iako crnogorsko pravosuđe nesporno grca u problemima, i vlast i opozicija uporno izbjegavaju priču o sopstvenoj odgovornosti  za takvo stanje. Ogovornosti politike koja insistira da sudije Ustavnog suda moraju biti najprije politički ispregovarane. I tu dijele iste „standarde“.

Trgovine se više ni ne kriju.  Nakon ponovnog apela EU delegacije da nedostajuće sudije Ustavnog suda moraju biti izabrane, lider opozicionog GP URA Dritan Abazović kazao je: “Nećemo biti prepreka da Crna Gora uđe u EU. Naš interes je da Crna Gora što prije bude članica, pa ćemo se prema tome izjasniti…Možda Elektroprivreda Crne Gore bude dio dogovora za Ustavni sud”.  Fino.

Vrhovni državni tužilac je braneći izvještaje pred parlamentom kazao da je tužilaštvo posljednjih godina na meti velikih kritika iz politike, uz jasnu namjeru da se prikaže kao negativno kako bi se podrivalo povjerenje u rad i predmete koje imaju u radu.

“Mi ćemo se truditi da nastavimo da radimo u skladu sa Ustavom i zakonom. Tužilaštvo ne postupa u odnosu na političke subjekte, profesije, pojedina lica ili grupacije. Tužilaštvo gleda činjenice i postupa jednako u odnosu na sve”, rekao je Marković.

Poruka koju parlament želi neusvajanjem izvještaja tužilaštva da pošalje  jasna je iz aviona –  ni vlast ni  opozicija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole. Kao ni pravosuđe.

Milena PEROVIĆ