Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, EKO AKTIVISTA I TURISTIČKI RADNIK: Rijeke su naša tradicija

Objavljeno prije

na

Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote profitabilnije probati sa naftom, bez obzira koju cijenu ćemo platiti. Tu cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose pogrešne odluke, već država čiji najvrijedniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa

 

Nedostatak ili pogrešna primjena strategija razvoja u Crnoj Gori dovela nas je do toga da se na sve načine pokušava napraviti brzi profit, nauštrb razvoja sjevera, ruralnog turizma, poljoprivrede i održivog razvoja, kaže u razgovoru za Monitor Aleksandar Dragićević, turistički radnik sa Žabljaka koji uzima značajnog učešća u borbi za odbranu crnogorske prirode: Crnog jezera, Lještanice, Bukovice, Sinjajevine… „Nezamislivo je da se planira potpuno uništenje 50 crnogorskih rijeka zajedno sa makar četiri puta toliko sela. Nezamislivo je da se planira poligon za artiljerijsko gađanje na Sinjajevini, koja je najveći pašnjak Evrope. Nezamislivo je da se u državi gdje je osnovna i jedina zdrava privredna grana turizam planira izgradnja naftnih bušotina i da se brodovima za istraživanje devastira morski ekosistem, dok nas EU godinama “moli” da iskoristimo svoje kvote za izlov male plave ribe“.

DRAGIĆEVIĆ: Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote, profitabilnije probati sa naftom bez obzira koju cijenu ćemo platiti. To su njihove pogrešne politike, čiju cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose odluke, već država čiji najvredniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa.

MONITOR: Tara, Ćehotina, Bukovica, Bećići… Mnogo je primjera koji pokazuju kako se odnosimo prema vodama Crne Gore.

DRAGIĆEVIĆ: Dok EU apeluje da sačuvamo naše rijeke, postaramo se da prečistimo otpadne vode prije nego ih ispustimo u podzemlje ili more, da izvršimo reviziju dokumenata vezanih za mini hidroelektrane – Vlada Crne Gore kao da se trudi da vode što više zagadi i tako uništi jedan od najvažnijih resursa 21. vijeka.

Sa čuvarima Bukovice proveo sam nedjelje stražareći pokraj rijeke i nije bilo dana da se ne zapitam  – kome je palo na pamet da ubije rijeku koja je pitka cijelim svojim tokom od 42 kilometra?

Dok milioni širom svijeta umiru zbog nedostatka pitke vode, dok se već decenijama dešavaju migracije i ratovi zbog vode – Vlada Crne Gore odlučila je da izda koncesije za izgradnju 80 mHE i na taj način ubije 50 planinskih rijeka koje su većinom pitke. Odlučili su da našoj djeci i unucima uskrate pravo na pitku vodu radi nečije dobiti. To mora prestati.

Predstoji nam velika bitka za sve crnogorske rijeke i u ovu se borbu moraju uključiti svi, dok nije kasno. Moramo odbraniti Taru i Lještanicu i Bukovicu i sve rijeke, jer su one krvotok Crne Gore. Te rijeke su naša tradicija, naša prošlost i naša budućnost – naše rijeke su Crna Gora.

MONITOR: Ovih dana osnovana je Koalicija za održivi razvoj (KOR) čiji ste član. Možete li nam objasniti o čemu se radi?

DRAGIĆEVIĆ: KOR je otvorena građanska platforma za ekološku Crnu Goru. To je mreža ekoloških i građanskih aktivista okupljenih u građanske inicijative za zaštitu prirodnih resursa od devastacije i lošeg upravljanja.

Jedna od poruka koju želimo poslati svim građanima je – nijeste sami. Svi mi iz KOR-a osjetili smo kako je teško kada želiš da nešto odbraniš ili promijeniš, jer si sam i boriš se protiv mnogo snažnijeg neprijatelja. Znamo i koliko je značajna podrška i jedinstvo, jer nas je spojila upravo borba za ekološku i Crnu Goru održivog razvoja. Kroz KOR pružićemo podršku svim građanskim inicijativama i pokazati da postoje ljudi kojima je Crna Gora na prvom mjestu.

KOR je i odgovor na izražen trend pokušaja zloupotrebe ekoloških problema i aktuelnih građanskih inicijativa čiji je cilj zaštita i unapređenje životne sredine, od onih koji vođeni političkim i ličnim interesima, bez potrebnog znanja i razumijevanja produbljuju probleme.

MONITOR: Od akcija za spas Crnog jezera i sprječavanja gradnje bungalova na toj lokaciji je prošlo već par mjeseci. Kakva je danas situacija u NP Durmitor?

DRAGIĆEVIĆ: Osim povlačenja Plana privremenih objekata Ministarstvo održivog razvoja i turizma i uprave Nacionalnih parkova Crne Gore i Nacionalnog parka Durmitor nijesu učinili ama baš ništa kako bi  očuvali i poboljšali ponudu za sezonu koja je u toku, iako smo očekivali da će poslije ovih akcija posvetiti  više pažnje ovoj planini i onome što ona može da ponudi.

Rezultat njihovog nečinjenja su nemarkirane staze na Durmitoru, što za posljedicu ima svakodnevno gubljenje planinara, ali i povređivanje turista koji lutaju neobilježenim vrletima. Nije riješeno pitanje odlaganja otpada u samom NP, info table su iz prošlog vijeka, a osoblje NP koje ima komunikaciju sa gostima ne priča ni jedan strani jezik iako po oficijelnim podacima lokalne TO ove godine imamo preko 75 odsto stranih posjetilaca. Dobro je jedino što se povlačenjem Plana stalo sa devastacijom i izgradnjom bungalova, vještačkih stijena, betoniranjem pješačkih staza i izdavanjem dozvola da se automobilima može do samog jezera kao i dodatnih sadržaja koje bi nepovratno uništili životnu sredinu i vizuelni doživljaj ljepote Crnog jezera.

Dakle, situacija je takva da je iz dana u dan vidljivije da Nacionalni park Durmitor definitivno zaslužuje mnogo više. Baš  kao i njegovi posjetioci.

MONITOR: Primjetan je veliki rast  ponuda apartmanskog smještaja na sajtovima poput bookinga ili aibnb. Kako vi gledate na tu pojavu?

DRAGIĆEVIĆ: Bez jasne i održive strategije nema ni razvoja turizma. Neplanska hiperprodukcija apartmanskog smještaja dovela nas je do toga da booking.com kreira uslove na tržištu i da imamo veliki broj nekvalitetnog i neregistrovanog smještaja koji znači brzu zaradu u jeku sezone, što rezultira nezadovoljnim turistima i lošom slikom o Crnoj Gori kao destinaciji. Za primjer – 2013. godine na online platformi za rezervacije booking.com na Žabljaku je bilo registrovano 170 objekata dok ih je ove godine preko 500.

U međuvremenu nije izgrađen ni jedan novi hotel, nijesmo dobili nove sadržaje, niti na bilo kakav način unaprijedili ponudu. Nadležni nijesu našli način da se adekvatno izbore za kategorizaciju i standardizaciju smještaja, dok su kolege iz Hrvatske pokušale da ovaj problem riješe subencijama za izgradnju bazena, bespovratnim ili beskamatnim kreditima za renoviranje i adaptaciju objekata, edukacijom ugostitelja i drugo.  Ukoliko želimo postati konkurentna turistička destinacija potrebno je uložiti značajna sredstva u marketing i promociju, poboljšanje infrastrukture i dodatnih sadržaja kao i edukaciju stanovništva kako bismo zaokružili turistički proizvod.

MONITOR: Hoće li naš turizam spasiti radna snaga iz dalekih zemalja?

DRAGIĆEVIĆ: Crnogorski turizam već par decenija nosi upravo radna snaga iz inostranstva – prvenstveno iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Međutim, veliki broj standardnih sezonskih radnika iz zemlje i regiona rade na kruzerima ili destinacijama u kojim su plate tri do pet puta veće nego u Crnoj Gori. Nijesmo zanimljiva destinacija za rad radnicima iz dalekih zemalja, jer ne možemo da ih platimo, to su najbolje pokazali zahtjevi predstavnika radnika iz Filipina – smještaj, tri obroka, minimum 650 eura plata…

Međutim, već sledeće sezone očekujem porast plata u ugostiteljstvu kako bi se zadržao domaći i privukao kadar iz regiona. Ukoliko do toga ne dođe posljedice po turizam biće nemjerljive.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo