Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, EKO AKTIVISTA I TURISTIČKI RADNIK: Rijeke su naša tradicija

Objavljeno prije

na

Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote profitabilnije probati sa naftom, bez obzira koju cijenu ćemo platiti. Tu cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose pogrešne odluke, već država čiji najvrijedniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa

 

Nedostatak ili pogrešna primjena strategija razvoja u Crnoj Gori dovela nas je do toga da se na sve načine pokušava napraviti brzi profit, nauštrb razvoja sjevera, ruralnog turizma, poljoprivrede i održivog razvoja, kaže u razgovoru za Monitor Aleksandar Dragićević, turistički radnik sa Žabljaka koji uzima značajnog učešća u borbi za odbranu crnogorske prirode: Crnog jezera, Lještanice, Bukovice, Sinjajevine… „Nezamislivo je da se planira potpuno uništenje 50 crnogorskih rijeka zajedno sa makar četiri puta toliko sela. Nezamislivo je da se planira poligon za artiljerijsko gađanje na Sinjajevini, koja je najveći pašnjak Evrope. Nezamislivo je da se u državi gdje je osnovna i jedina zdrava privredna grana turizam planira izgradnja naftnih bušotina i da se brodovima za istraživanje devastira morski ekosistem, dok nas EU godinama “moli” da iskoristimo svoje kvote za izlov male plave ribe“.

DRAGIĆEVIĆ: Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote, profitabilnije probati sa naftom bez obzira koju cijenu ćemo platiti. To su njihove pogrešne politike, čiju cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose odluke, već država čiji najvredniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa.

MONITOR: Tara, Ćehotina, Bukovica, Bećići… Mnogo je primjera koji pokazuju kako se odnosimo prema vodama Crne Gore.

DRAGIĆEVIĆ: Dok EU apeluje da sačuvamo naše rijeke, postaramo se da prečistimo otpadne vode prije nego ih ispustimo u podzemlje ili more, da izvršimo reviziju dokumenata vezanih za mini hidroelektrane – Vlada Crne Gore kao da se trudi da vode što više zagadi i tako uništi jedan od najvažnijih resursa 21. vijeka.

Sa čuvarima Bukovice proveo sam nedjelje stražareći pokraj rijeke i nije bilo dana da se ne zapitam  – kome je palo na pamet da ubije rijeku koja je pitka cijelim svojim tokom od 42 kilometra?

Dok milioni širom svijeta umiru zbog nedostatka pitke vode, dok se već decenijama dešavaju migracije i ratovi zbog vode – Vlada Crne Gore odlučila je da izda koncesije za izgradnju 80 mHE i na taj način ubije 50 planinskih rijeka koje su većinom pitke. Odlučili su da našoj djeci i unucima uskrate pravo na pitku vodu radi nečije dobiti. To mora prestati.

Predstoji nam velika bitka za sve crnogorske rijeke i u ovu se borbu moraju uključiti svi, dok nije kasno. Moramo odbraniti Taru i Lještanicu i Bukovicu i sve rijeke, jer su one krvotok Crne Gore. Te rijeke su naša tradicija, naša prošlost i naša budućnost – naše rijeke su Crna Gora.

MONITOR: Ovih dana osnovana je Koalicija za održivi razvoj (KOR) čiji ste član. Možete li nam objasniti o čemu se radi?

DRAGIĆEVIĆ: KOR je otvorena građanska platforma za ekološku Crnu Goru. To je mreža ekoloških i građanskih aktivista okupljenih u građanske inicijative za zaštitu prirodnih resursa od devastacije i lošeg upravljanja.

Jedna od poruka koju želimo poslati svim građanima je – nijeste sami. Svi mi iz KOR-a osjetili smo kako je teško kada želiš da nešto odbraniš ili promijeniš, jer si sam i boriš se protiv mnogo snažnijeg neprijatelja. Znamo i koliko je značajna podrška i jedinstvo, jer nas je spojila upravo borba za ekološku i Crnu Goru održivog razvoja. Kroz KOR pružićemo podršku svim građanskim inicijativama i pokazati da postoje ljudi kojima je Crna Gora na prvom mjestu.

KOR je i odgovor na izražen trend pokušaja zloupotrebe ekoloških problema i aktuelnih građanskih inicijativa čiji je cilj zaštita i unapređenje životne sredine, od onih koji vođeni političkim i ličnim interesima, bez potrebnog znanja i razumijevanja produbljuju probleme.

MONITOR: Od akcija za spas Crnog jezera i sprječavanja gradnje bungalova na toj lokaciji je prošlo već par mjeseci. Kakva je danas situacija u NP Durmitor?

DRAGIĆEVIĆ: Osim povlačenja Plana privremenih objekata Ministarstvo održivog razvoja i turizma i uprave Nacionalnih parkova Crne Gore i Nacionalnog parka Durmitor nijesu učinili ama baš ništa kako bi  očuvali i poboljšali ponudu za sezonu koja je u toku, iako smo očekivali da će poslije ovih akcija posvetiti  više pažnje ovoj planini i onome što ona može da ponudi.

Rezultat njihovog nečinjenja su nemarkirane staze na Durmitoru, što za posljedicu ima svakodnevno gubljenje planinara, ali i povređivanje turista koji lutaju neobilježenim vrletima. Nije riješeno pitanje odlaganja otpada u samom NP, info table su iz prošlog vijeka, a osoblje NP koje ima komunikaciju sa gostima ne priča ni jedan strani jezik iako po oficijelnim podacima lokalne TO ove godine imamo preko 75 odsto stranih posjetilaca. Dobro je jedino što se povlačenjem Plana stalo sa devastacijom i izgradnjom bungalova, vještačkih stijena, betoniranjem pješačkih staza i izdavanjem dozvola da se automobilima može do samog jezera kao i dodatnih sadržaja koje bi nepovratno uništili životnu sredinu i vizuelni doživljaj ljepote Crnog jezera.

Dakle, situacija je takva da je iz dana u dan vidljivije da Nacionalni park Durmitor definitivno zaslužuje mnogo više. Baš  kao i njegovi posjetioci.

MONITOR: Primjetan je veliki rast  ponuda apartmanskog smještaja na sajtovima poput bookinga ili aibnb. Kako vi gledate na tu pojavu?

DRAGIĆEVIĆ: Bez jasne i održive strategije nema ni razvoja turizma. Neplanska hiperprodukcija apartmanskog smještaja dovela nas je do toga da booking.com kreira uslove na tržištu i da imamo veliki broj nekvalitetnog i neregistrovanog smještaja koji znači brzu zaradu u jeku sezone, što rezultira nezadovoljnim turistima i lošom slikom o Crnoj Gori kao destinaciji. Za primjer – 2013. godine na online platformi za rezervacije booking.com na Žabljaku je bilo registrovano 170 objekata dok ih je ove godine preko 500.

U međuvremenu nije izgrađen ni jedan novi hotel, nijesmo dobili nove sadržaje, niti na bilo kakav način unaprijedili ponudu. Nadležni nijesu našli način da se adekvatno izbore za kategorizaciju i standardizaciju smještaja, dok su kolege iz Hrvatske pokušale da ovaj problem riješe subencijama za izgradnju bazena, bespovratnim ili beskamatnim kreditima za renoviranje i adaptaciju objekata, edukacijom ugostitelja i drugo.  Ukoliko želimo postati konkurentna turistička destinacija potrebno je uložiti značajna sredstva u marketing i promociju, poboljšanje infrastrukture i dodatnih sadržaja kao i edukaciju stanovništva kako bismo zaokružili turistički proizvod.

MONITOR: Hoće li naš turizam spasiti radna snaga iz dalekih zemalja?

DRAGIĆEVIĆ: Crnogorski turizam već par decenija nosi upravo radna snaga iz inostranstva – prvenstveno iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Međutim, veliki broj standardnih sezonskih radnika iz zemlje i regiona rade na kruzerima ili destinacijama u kojim su plate tri do pet puta veće nego u Crnoj Gori. Nijesmo zanimljiva destinacija za rad radnicima iz dalekih zemalja, jer ne možemo da ih platimo, to su najbolje pokazali zahtjevi predstavnika radnika iz Filipina – smještaj, tri obroka, minimum 650 eura plata…

Međutim, već sledeće sezone očekujem porast plata u ugostiteljstvu kako bi se zadržao domaći i privukao kadar iz regiona. Ukoliko do toga ne dođe posljedice po turizam biće nemjerljive.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

VAKCINE KAO ĐEKNA: A ka’ će ne znamo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vakcinacija u Evropi i regionu uveliko traje. Tamo gdje nije počela tačno se zna kada će vakcine stići, koliko, od kojeg proizvođača. Ovdašnje Ministarstvo zdravlja na pitanja o vakcini odgovara da će se izjasniti kada bude u prilici

 

,,Sva pitanja vezana za vakcine, nabavku, vakcinisanje, uslove, troškove i statistiku vezanu za njih Ministarstvo će se javno i transparentno izjasniti kaka bude u prilici”.

Tako glasi kompletan  odgovor  Monitoru iz kabineta Ministarstva zdravlja početkom ove nedjelje,  na ova pitanja koja smo postavili:  Da li ima novosti u nabavci vakcina protiv korona virusa? Kada će se sa sigurnošću znati početak vakcinacije? Da li je Akcioni plan vakcinacije javno dostupan i gdje? Planirano je da se putem Kovaks programa obezbijede vakcine za 20 odsto najugroženijeg stanovništva, kako će se obezbijediti ostatak? Kolika je ukupna planirana nabavka vakcina i koliki procenat stanovništva je neophodno vakcinisati?

Komunikacija sa javnošću odgovrnih u našem Minstarstvu zdravlja ne ide baš od ruke.  Na  pitanja koja smo im uputili  u većini zemalja odgovori se odavno znaju. Hrvatska u kojoj je vakcinacija počela kao i u ostalim zemljama Evropske unije 27. decembra naručila je 5,6 miliona doza vakcine od različitih proizvođača (Astra Zeneke, Džonson i Džonsona, Bajontek-Fajzera, Moderne i KjurVaka) do kraja 2021. što je dovoljno za oko 70 odsto stanovnika. U Srbiji je vakcinacija simbolično počela 24. decembra njemačko-američkim vakcinama Bajontek- Fajzer, stigle su i ruska Sputnjik V i kineska kompanije Sinofarm. Iz Vlade Srbije tvrde da su obezbijedili osam miliona doza vakcina.  Albanija je 11. januara počela vakcinaciju sa nešto manje od hiljadu doza koje je dobila kao donaciju od jedne zemlje EU, najavljeno je da je za sada obezbijeđeno 500.000 doza Fajzer-Biontekove vacine u direktnom kontaktu sa kompanijom. Na Kosovu i BiH imunizacija nije počela, ali se zna kada će biti dopremljene vakcine, koja količina i od kog proizvođača.

Ove nedjelje je saopšteno da će Crna Gora krajem januara dobiti kinesku vakcinu Sinofarm. Koliko – ne zna se. ,,Respektabilne količine vakcine koja će biti dostupna crnogorskim građanima’’, saopštili su iz Ministarstva zdravlja.

Za sada se zna da će vakcinacija biti dobrovoljna, te da će se koristiti  Fajzer-Biontekova vakcina, ali da će biti dostupne pomenuta kineska i ruska vakcina Sputnjik V.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je više puta ponovila da će prva vakcina kojom će započeti imunizacija u Crnoj Gori biti sa evropskim sertifikatom i da se radi o Fajzerovoj vakcini. Za razliku od kineske i ruske koje još čekaju odobrenje međunarodnih zdravstvenih institucija, vakcina Fajzer-Biontek ima dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Evropske agencije za ljekove (EMA), kao i američke Uprave za hranu i ljekove (FDA).

,,Ekspertski timovi SZO detaljno analiziraju vakcine u tri faze na osnovu čega se donosi odluka da je vakcina prekvalifikovana kao bezbjedna, kvalitetna i djelotvorna. Do sada je tu proceduru prošla i odobrena je Fajzet-Biontek vakcina”, kaže za Monitor  Mina Brajović, šefica predstavništva SZO u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Partijska smjena neće izgraditi institucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina stabilnosti Vlade preko partijskog zapošljavanja po DPS modelu neće doprinijeti ostvarivanju ciljeva zbog kojih i postoje institucije, i neće doprinijeti poboljšanju uslova za život građana

 

MONITOR:  Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo i Institut za medije Crne Gore dostavili su predsjedniku Vlade i Skupštine inicijativu za hitne izmjene Zakona o RTCG. Iz DF je stigao odgovor da smatraju da te predložene izmjene nijesu dobre. Kako to komentarišete? 

ĐUROVIĆ: Nismo do sada dobili odgovore od predsjednika Vlade i Skupštine ali ni od poslaničkih klubova. Nisam siguran šta tačno nije prihvatljivo DF-u. Vjerujem da bi bilo najbolje da nas svi klubovi poslanika pozovu na razgovor, što smo i predložili, kako bismo pojasnili stavove.

Ukazujemo poslanicima skupštinske većine da ukoliko predsjednik Skupštine raspiše poziv za imenovanje članova Savjeta RTCG po važećem propisu, ne može doći do oslobađanja ove institucije. Takođe, ako se sprovede važeći propis, dio članova Savjeta RTCG kojeg predlažu formalno NVO, biraće u skladu sa svojim partijskim interesima partije koje čine većinu u Administrativnom odboru. Rezultat ovakvog procesa je da RTCG svakako ostaje pod velikim uticajem političkih stranaka.

Prije donošenja zaključaka o rješenjima koja su predložili Media centar, CIN i Institut za medije, poslanici skupštinske većine bi morali obratiti pažnju na član 31 i 40 važećeg Zakona.  Na osnovu ta dva člana poslanici u Administrativnom odboru moraju imenovati ljude koje predlože Univerzitet Crne Gore (ili Univerzitet Donja Gorica), Privredna komora, CANU (ili Matica crnogorska), institucije kulture… DPS još ima kontrolu nad ovim institucijama i može se očekivati da će ljudi koje ove institucije delegiraju zastupati interese te političke partije. Prema važećem zakonu, većinu članova Savjeta delegiraju institucije koje se finansiraju najvećim dijelom iz državnog budžeta i koje i dalje kontroliše DPS. Ako bi se primijenio važeći zakon, jedino što može skupštinska većina da uradi je da odbije imenovanje predloženih kandidata, što ce rezultirati nastavkom funkcionisanja sadašnjeg Savjeta i menadžmenta jer oni obavljaju funkcije do izbora novog savjeta. Dakle, neće biti ni započete prijeko potrebne promjene u RTCG ukoliko se primijeni važeći zakon. Zato se DPS i njegovi činovnici u Savjetu Agencije za elektronske medije i drugim djelovima propagandne mašinerije najveće opozcione partije protive izmjenama zakona koje su predložili Media centar, CIN i Institut za mededije.

Moguće da DF-u nije prihvatljiv koncept koji smo predlozili a u kojem predstavnici aktivnih i kredibilnih NVO imaju većinu u Savjetu i koji ne dozvoljava da ih u Administrativnom odboru biraju poslanici. Naša je želja da se uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta smanji na najmanju moguću mjeru kako bi se RTCG oslobodila uticaja vlasti i opozicije. Naš prijedlog je utemeljen na rješenjima iz 2002. godine. Tada su od 11 članova Savjeta 6 bili predstavnici NVO dok su same NVO odlučivale o svojim predstavnicima a njihovo imenovanje je Skupština samo konstatovala, na isti nacin kao što konstatuje poslaničku funkciju. Taj koncept iz 2002. je imao punu podršku  EU, Savjeta Evrope, OSCE i domaćih institucija.

MONITOR: Kako vidite odnos nove vlasti prema javnom servisu? 

ĐUROVIĆ: Zakon o RTCG je prvi test za novu vlast i samo od njihovih odluka zavisi da li će posegnuti za rješenjima kojima će osigurati da se dosadašnji uticaj DPS-a zamijeni uticajem nove vlasti. Od takvog preuzimanja RTCG građani ne bi imali nikakve koristi jer bi ova institucija i dalje bila partijski kontrolisana, ne bi bila profesionalna a svaka buduća promjena  vlasti značila bi i promjenu Savjeta, menadžmenta i uređivačke politike (koja bi se priklanjala novoj vlasti).

Nasuprot ovom scenariju, nova vlast može uvažiti činjenicu da su organizacije civilnog društva pokazale da mogu biti korektan faktor upravljanja RTCG jer je upravo, mukom stvorena većina u Savjetu RTCG, uspjela 2017. godine da dovede na mjesto generalne direktorice Andrijanu Kadiju. Te 2017. godine RTCG nisu oslobodili partijskog uticaja ni tadašnja vlast a ni opozicija. Makar 18 mjeseci je RTCG funkcionisala (uz sve nedostatke i probleme) kao pristojna institucija, jednako udaljena od vlasti i opozicije. Nova vlast ima šansu da uspostavi standarde koji će tesko biti promijenjeni ko god u budućnosti bude vršio vlast. Nadam se da zarad, naizgled, kratkoročne koristi neće donijeti odluke kojima će dugoročno pogoršati i odložiti mogućnost profesionalizacije RTCG. Nova vlast će na primjeru izmjena zakona pokazati da li se razlikuje od DPS-a u svom odnosu prema RTCG.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BERLINA: Potrebna nova definicija globalne uloge Zapada u 21. vijeku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Angela Merkel je možda spasila Evropsku uniju od urušavanja, ali nije  značajno doprinijela rješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini

 

Naš sagovornik Bodo Veber je  politički analitičar, viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije, transatlantskog think tanka sa sjedistem u Berlinu

MONITOR: Popularnost kancelarke Merkel je u usponu, ali ona odlazi nakon četiri premijerska kruga kojima se približila „dugovječnosti“ Helmuta Kola koji se smatra njenim mentorom. Kako ocjenjujete „Merkel eru?“

VEBER: Dosta ambivalento. Na pozitivnoj strani, Merkel  je kroz tu deceniju i po pokazala izuzetno liderstvo, ne samo u Njemačkoj, nego i na razini Evrope i Zapada, u vremenu kad smo imali nedostatak jakih lidera. Ona je to liderstvo izgradila prvenstveno na njenim kvalitetima kao manadžerke  kriza – od Euro krize, krize u Ukrajini, preko Bergzita do Trumpove vladavine u SAD-u, pa sve do  korona krize. Ali njene vrline su u  njene slabosti, njeno ograničenje – ona je u biti manadžerka  politike, koja upravlja politikom, nije ni politički strateg niti vizionar. Ona je možda spasila EU od urušavanja, ali nije značajno doprinijela riješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini. U Njemačkoj ta ambivalantnost je bila osnova nečega što ja zovem prećutni društveni ugovor između Merkel i njenje stranke i ostatka političkih i intelektualnih elita, te građana: dok je svima drugima bilo loše u Evropi, pogotovo ekonomski, nama je bilo dobro dok je Merkel manevrisala kroz razne krize. Zauzvrat smo pristali na to da ne otvaramo strategijska pitanja i rasprave koje su krajnje nužne – o budućnosti i strukturalnih reformi EU-a itd. Tek kad je taj osnov Merkelovog liderstva, tj. reaktivno liderstvo u krizama bez strategija i vizija, udario na zid,  u evropskoj izbjegličkoj krizi, preokrenulo se javno mijenje u Njemačkoj protiv kancelarke. Zato danas cijela ta tema izbjegličke krize ostaje duboko potisnuta, tabuizirana. A na kraju njene ere, Merkel  se kroz pandemiju ponovo nalazi na usponu jer  radi on sto najblje zna. Ipak, njeno dostignuće ostaje to da je suštinski liberalizirala, i social-demokratizirala politiku i programatiku njene konzervativne stranke.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo