Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, EKO AKTIVISTA I TURISTIČKI RADNIK: Rijeke su naša tradicija

Objavljeno prije

na

Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote profitabilnije probati sa naftom, bez obzira koju cijenu ćemo platiti. Tu cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose pogrešne odluke, već država čiji najvrijedniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa

 

Nedostatak ili pogrešna primjena strategija razvoja u Crnoj Gori dovela nas je do toga da se na sve načine pokušava napraviti brzi profit, nauštrb razvoja sjevera, ruralnog turizma, poljoprivrede i održivog razvoja, kaže u razgovoru za Monitor Aleksandar Dragićević, turistički radnik sa Žabljaka koji uzima značajnog učešća u borbi za odbranu crnogorske prirode: Crnog jezera, Lještanice, Bukovice, Sinjajevine… „Nezamislivo je da se planira potpuno uništenje 50 crnogorskih rijeka zajedno sa makar četiri puta toliko sela. Nezamislivo je da se planira poligon za artiljerijsko gađanje na Sinjajevini, koja je najveći pašnjak Evrope. Nezamislivo je da se u državi gdje je osnovna i jedina zdrava privredna grana turizam planira izgradnja naftnih bušotina i da se brodovima za istraživanje devastira morski ekosistem, dok nas EU godinama “moli” da iskoristimo svoje kvote za izlov male plave ribe“.

DRAGIĆEVIĆ: Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote, profitabilnije probati sa naftom bez obzira koju cijenu ćemo platiti. To su njihove pogrešne politike, čiju cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose odluke, već država čiji najvredniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa.

MONITOR: Tara, Ćehotina, Bukovica, Bećići… Mnogo je primjera koji pokazuju kako se odnosimo prema vodama Crne Gore.

DRAGIĆEVIĆ: Dok EU apeluje da sačuvamo naše rijeke, postaramo se da prečistimo otpadne vode prije nego ih ispustimo u podzemlje ili more, da izvršimo reviziju dokumenata vezanih za mini hidroelektrane – Vlada Crne Gore kao da se trudi da vode što više zagadi i tako uništi jedan od najvažnijih resursa 21. vijeka.

Sa čuvarima Bukovice proveo sam nedjelje stražareći pokraj rijeke i nije bilo dana da se ne zapitam  – kome je palo na pamet da ubije rijeku koja je pitka cijelim svojim tokom od 42 kilometra?

Dok milioni širom svijeta umiru zbog nedostatka pitke vode, dok se već decenijama dešavaju migracije i ratovi zbog vode – Vlada Crne Gore odlučila je da izda koncesije za izgradnju 80 mHE i na taj način ubije 50 planinskih rijeka koje su većinom pitke. Odlučili su da našoj djeci i unucima uskrate pravo na pitku vodu radi nečije dobiti. To mora prestati.

Predstoji nam velika bitka za sve crnogorske rijeke i u ovu se borbu moraju uključiti svi, dok nije kasno. Moramo odbraniti Taru i Lještanicu i Bukovicu i sve rijeke, jer su one krvotok Crne Gore. Te rijeke su naša tradicija, naša prošlost i naša budućnost – naše rijeke su Crna Gora.

MONITOR: Ovih dana osnovana je Koalicija za održivi razvoj (KOR) čiji ste član. Možete li nam objasniti o čemu se radi?

DRAGIĆEVIĆ: KOR je otvorena građanska platforma za ekološku Crnu Goru. To je mreža ekoloških i građanskih aktivista okupljenih u građanske inicijative za zaštitu prirodnih resursa od devastacije i lošeg upravljanja.

Jedna od poruka koju želimo poslati svim građanima je – nijeste sami. Svi mi iz KOR-a osjetili smo kako je teško kada želiš da nešto odbraniš ili promijeniš, jer si sam i boriš se protiv mnogo snažnijeg neprijatelja. Znamo i koliko je značajna podrška i jedinstvo, jer nas je spojila upravo borba za ekološku i Crnu Goru održivog razvoja. Kroz KOR pružićemo podršku svim građanskim inicijativama i pokazati da postoje ljudi kojima je Crna Gora na prvom mjestu.

KOR je i odgovor na izražen trend pokušaja zloupotrebe ekoloških problema i aktuelnih građanskih inicijativa čiji je cilj zaštita i unapređenje životne sredine, od onih koji vođeni političkim i ličnim interesima, bez potrebnog znanja i razumijevanja produbljuju probleme.

MONITOR: Od akcija za spas Crnog jezera i sprječavanja gradnje bungalova na toj lokaciji je prošlo već par mjeseci. Kakva je danas situacija u NP Durmitor?

DRAGIĆEVIĆ: Osim povlačenja Plana privremenih objekata Ministarstvo održivog razvoja i turizma i uprave Nacionalnih parkova Crne Gore i Nacionalnog parka Durmitor nijesu učinili ama baš ništa kako bi  očuvali i poboljšali ponudu za sezonu koja je u toku, iako smo očekivali da će poslije ovih akcija posvetiti  više pažnje ovoj planini i onome što ona može da ponudi.

Rezultat njihovog nečinjenja su nemarkirane staze na Durmitoru, što za posljedicu ima svakodnevno gubljenje planinara, ali i povređivanje turista koji lutaju neobilježenim vrletima. Nije riješeno pitanje odlaganja otpada u samom NP, info table su iz prošlog vijeka, a osoblje NP koje ima komunikaciju sa gostima ne priča ni jedan strani jezik iako po oficijelnim podacima lokalne TO ove godine imamo preko 75 odsto stranih posjetilaca. Dobro je jedino što se povlačenjem Plana stalo sa devastacijom i izgradnjom bungalova, vještačkih stijena, betoniranjem pješačkih staza i izdavanjem dozvola da se automobilima može do samog jezera kao i dodatnih sadržaja koje bi nepovratno uništili životnu sredinu i vizuelni doživljaj ljepote Crnog jezera.

Dakle, situacija je takva da je iz dana u dan vidljivije da Nacionalni park Durmitor definitivno zaslužuje mnogo više. Baš  kao i njegovi posjetioci.

MONITOR: Primjetan je veliki rast  ponuda apartmanskog smještaja na sajtovima poput bookinga ili aibnb. Kako vi gledate na tu pojavu?

DRAGIĆEVIĆ: Bez jasne i održive strategije nema ni razvoja turizma. Neplanska hiperprodukcija apartmanskog smještaja dovela nas je do toga da booking.com kreira uslove na tržištu i da imamo veliki broj nekvalitetnog i neregistrovanog smještaja koji znači brzu zaradu u jeku sezone, što rezultira nezadovoljnim turistima i lošom slikom o Crnoj Gori kao destinaciji. Za primjer – 2013. godine na online platformi za rezervacije booking.com na Žabljaku je bilo registrovano 170 objekata dok ih je ove godine preko 500.

U međuvremenu nije izgrađen ni jedan novi hotel, nijesmo dobili nove sadržaje, niti na bilo kakav način unaprijedili ponudu. Nadležni nijesu našli način da se adekvatno izbore za kategorizaciju i standardizaciju smještaja, dok su kolege iz Hrvatske pokušale da ovaj problem riješe subencijama za izgradnju bazena, bespovratnim ili beskamatnim kreditima za renoviranje i adaptaciju objekata, edukacijom ugostitelja i drugo.  Ukoliko želimo postati konkurentna turistička destinacija potrebno je uložiti značajna sredstva u marketing i promociju, poboljšanje infrastrukture i dodatnih sadržaja kao i edukaciju stanovništva kako bismo zaokružili turistički proizvod.

MONITOR: Hoće li naš turizam spasiti radna snaga iz dalekih zemalja?

DRAGIĆEVIĆ: Crnogorski turizam već par decenija nosi upravo radna snaga iz inostranstva – prvenstveno iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Međutim, veliki broj standardnih sezonskih radnika iz zemlje i regiona rade na kruzerima ili destinacijama u kojim su plate tri do pet puta veće nego u Crnoj Gori. Nijesmo zanimljiva destinacija za rad radnicima iz dalekih zemalja, jer ne možemo da ih platimo, to su najbolje pokazali zahtjevi predstavnika radnika iz Filipina – smještaj, tri obroka, minimum 650 eura plata…

Međutim, već sledeće sezone očekujem porast plata u ugostiteljstvu kako bi se zadržao domaći i privukao kadar iz regiona. Ukoliko do toga ne dođe posljedice po turizam biće nemjerljive.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

Branko Rašović, specijalista oralne hirurgije, iz Podgorice: Od bezubosti do svjetskih trendova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova saznanja o značaju oralnog zdravlja za ukupno zdravstveno stanje organizma kao i na estetski učinak čine da veliki broj naših sugrađana postaje svjestan važnosti da poboljša kvalitet svog oralnog zdravlja

 

 MONITOR: Ima li Crna Gora uslove da prati savremene svjetske trendove u stomatologiji?

RAŠOVIĆ: Smatram da ima. Ali,da bi se govorilo o tome da li idemo u korak sa svijetom, moramo uzeti u obzir tri faktora: kadar, opremu i implementaciju postojećih svjetskih trendova na lokalnom terenu. Kada su u pitanju kadrovi, u Crnoj Gori postoje kvalitetni stručnjaci, kako stomatolozi tako i specijalisti stomatologije. Prije desetak godina novosnovani stomatološki fakultet u Podgorici počinje da formira nove kadrove, iako još uvijek nema specijalističke studije, pa se ta znanja i dalje stiču u inostranstvu, najčešće u Srbiji.

Ako govorimo o opremi, onda tu stvari u privatnim ordinacijama stoje značajno bolje. Sa adekvatnim finansijskim resursima moguće je opremiti ordinaciju najsavremenijom opremom po svjetskim standardima.Stomatolozi danas imaju mogućnost da se dodatno edukuju i unapređuju svoje znanje na međunarodnim kongresima i skupovima koje onda neposredno primijenjuju u praksi.

MONITOR: Koji su to trendovi?

RAŠOVIĆ: Jedan od svjetskih trendova koje primjenjujemo u našoj ordinaciji je laser za meka tkiva.Koristi se kako bi se pacijentima obezbijedio komfor koji podrazumijeva brze i bezbolne intervencije, bez hirurških konaca,  bez komplikacija i brz oporavak. Primjenjuje se u oralnoj hirurgiji i parodontologiji, kao pomoć pri zarastanju rana, izbjeljivanju zuba, čak i terapiji bola. Laser radi na principu fototermalnog efekta, što znači da pretvara svjetlosnu u toplotnu energiju. Mogućnosti koje nam laser pruža u svakodnevnom radu su upravo spriječavanje krvarenja, omogućavanje brzog i bezbolnog zarastanja rana, smanjenje osjetljivosti operativnog područja i liječenje raznih upalnih stanja.

Drugi važan trend je primjena faktora rasta, CGF -concentrated growth factors u postoperativnom procesu zarastanja rana. Pored klasičnih zamjenika za kost, kao što su autologni transplantati i vještačka kost, kao pomoć zarastanju rana koristimo metodu primjene plazme bogate trombocitima, odnosno koncentrovanog faktora rasta, koji se nalazi u trombocitima. Oni se izdvajaju iz krvi pacijenta i aplikuju direktno na mjesto intervencije čime se postiže ubrzavanje zarastanja tkiva, smanjuje mogućnost infekcije i bola i onemogućava pojava alergijskih reakcija jer je riječ o autolognom supstratu.

MONITOR: Zubi su dominantan detalj na licu , a gubitak zuba je veliki funkcionalni i estetski problem. Da li su građani u Crnoj Gori svjesni toga?

RAŠOVIĆ: Zastupljenost ovog problema, koji možemo narodnim jezikom nazvati, bezubost i krezubost, je nažalost i dalje veoma prisutan u našoj sredini. Nova saznanja i savremeni trendovi o značaju oralnog zdravlja na ukupno zdravstveno stanje organizma kao i na estetski učinak, koji predstavlja profil svakog pojedinca, čine da veliki broj naših sugrađana postaje svjestan važnosti odluke da poboljša kvalitet svog oralnog zdravlja i samim tim ukupnog kvaliteta života. Pored klasičnih rješenja, sve češći izbor postaju implantati, kako zbog funkcionalsti tako i zbog, ne manje važnog psihološkog faktora, estetike. Oni su danas izrađeni od biokompatibilnih materijala koji sprečava odbacivanje i kao takvi predstavajaju odličnu osnovu za buduće proteteske radove – krunice, mostove i mobilne proteze. Prednosti ugradnje implantata su svakako to što se okolni zubi ne oštećuju, održava se zapremina kosti i postiže poboljšanje funkcije kao I psihološki napredak kod pacijenta.

MONITOR: Koji su stomatološki problemi zbog kojih Vam se pacijenti najčešće obraćaju?

RAŠOVIĆ: ”Apolonia” pokriva sve stomatološke usluge, kako osnovne tako i specijalističke. U našu ordinaciju dolaze pacijenti koji imaju širok spektar potreba. Ipak, pošto je ordinacija deklarisana i prepoznata po oralnoj hirurgiji i parodontologiji, onda su to najčešće pacijenti kojima je potrebno uraditi različite hirurške intervencije – operacije zuba, cista, operacije impaktiranih zuba i implantološke intervencije. Ono što posebno zavređuje pažnju su stručna mišljenja koje tim doktora u ordinaciji Apolonia može da ponudi o konkretnoj stomatološkoj problematici. Značajan je procenat pacijenata koji dolaze na konsultacije ili intervencije na osnovu uputa drugih stomatologa. To me posebno raduje jer govori o stručnosti i savjesnosti kolega da urade ono što znaju, a slučajeve za viši nivo specijalističke usluge, upute u specijalističku ordinaciju na dalji tretman ili mišljenje.

Pored stručnosti naša ordinacija pruža izuzetan komfor pacijentu u dijelu jednostavnog i brzog zakazivanja, prijatne atmosfere, diskrecije i efikasne usluge stomatološkog osoblja, do kvalitetnog pružanja kompletnog tretmana na jednom mjestu.  To prati izbor najboljeg materijala, sigurne i bezbjedne opreme uz korišćenje najsavremenijih aparata za sterilizaciju. Kod nas se pružaju usluge i pacijentima iz osjetljivih grupa prema kojima inače postoji određjeni stepen društvene marginalizacije.

MONITOR: Apolonija je jedna od prvih privatnih stomatoloških ordinacija u Crnoj Gori. Za 27 godina rada stekli ste povjerenje pacijenata i stručnih krugova.  Kako još jedna privatna ordinacija može da iskoristi svoje kapacitete?

RAŠOVIĆ: Logičan slijed događaja bio je da Apolonia podijeli svoje iskustvo sa onima koji to žele. Radi se o praktičnim savjetima i neposrednim uputstvima, a ostvaruje se kroz nekoliko kanala. Kod nas je moguće da mladi stomatolozi stažiraju, pa mnogi od njih danas imaju svoje samostalne ordinacije i uspješno posluju.  Takođe, imamo aktivan program razmjene studenata stomatologije iz inostranstva koji tokom ljeta u ordinaciji mogu da steknu uvid u naše iskustvo iz prve ruke.

MONITOR: Bili ste predsjednik Udruženja privatnih stomatologa Crne Gore u dva mandata i jedan ste od osnivača nezavisne Stomatološke komore. Koliko i na koji način je takvo udruženje doprinijelo boljoj saradnji stomatologa u Crnoj Gori?

RAŠOVIĆ: Bio sam Presjednik prvog UPS CG. Članovi Upravnog odbora bili su iz svih krajeva Crne Gore.  Prije osnivanja UPS, kolege se nisu neposredno poznavale. Tek tada počinje organizacija seminara u privatnoj praksi, kao što je i simpozijum “Iz prakse za praksu”, koji je organizovan nekoliko godina uzastopno, a na kraju rezultirao i organizacijom Prvog kongresa stomatologa sa međunarodnim učešćem.Ovi događaji su doprinijeli kreiranju kvalitetne platforme za razmjenu iskustava, mišljenja i znanja među stomatolozima, kako u oblasti struke, tako i o tekućim problemima sa kojima smo se suočavali. Govorili smo o ilegalnoj praksi, stavu prema institucijama i pokrenuli aktivnosti, ne samo u stručnom smislu nego i u smislu društvene aktivnosti u cilju poboljšanja statusa stomatologa i stomatologije kao zdravstvene djelatnosti i kao privatne stomatološke prakse uopšte.Krajnji rezulat bio je podjela Ljekarske komore Crne Gore i donošenje zakona o formiranju nezavisne Stomatološke komore, kakva postoji i svuda u svijetu.

MONITOR: Rastući trend u istočnim zemljama, a naročito zemljama Balkana, je dentalni turizam. Gdje je Crna Gora na mapi ove ponude?

RAŠOVIĆ: Realnost je da stomatološke usluge, naročito iz oblasti implantologije, u Crnoj Gori pacijent može dobiti po nekoliko puta nižim cijenama u odnosu na razvijene zemlje Evrope i Amerike, bez kompromisa kvaliteta.

MONITOR: U eri digitalizacije i automatizacije, kako Vi vidite budućnost stomatologije?

RAŠOVIĆ: Savremeni uslovi već podrazumijevaju primjenu novih dijagnostičkih metoda. Pored ortopoan tomografije i 3d dijagnostike, u protetici i implantologiji način rada i planiranje se sve više vrši putem savremenih aparata – skeniranja i pravljenja plana na osnovu kompjuterizovane procijene. Treći karakter interakcija među kolegama što utiče na efikasnost i kvalitet pružanja usluge. U tom smislu, iako posao stomatologa podrazumijeva korišćenje mašine, za neposredan kontakt sa pacijentom ipak nije nađena adekvatna zamjena. Bar ne do sada.


Prednosti  opšte anestezije

 

MONITOR: Kao rezultat plodnosne saradnje sa ordinacijom Beograd Centar i prof. dr Stajčićem, 2016. godine su uspješno urađene prve stomatološke intervencije u opštoj anesteziji u privatnoj praksi. Koliko je ovaj zahvat postao čest u Crnoj Gori i u kojim slučajevima?

RAŠOVIĆ: Opšta anestezija zahtijeva bolničke uslove i neke intervencije nije moguće raditi u ambulantnim uslovima. Ona je predviđena za teže slučajeve koji se duže rade i gdje je potrebna potpuna anestezija operativnog područja koja se ne može postići lokalnom anestezijom.Te intervencije nisu tako česte, ali je bitno da se u privatnoj praksi, a zahvaljujući privatnim bolnicama, ipak može po potrebi uraditi i to,na zadovoljstvo pacijenata, bez uputa, komisija i dugog čekanja.

Međutim, u ambulantnim uslovima dobra metoda je intravenska sedacija.Ova procedura je primjenjiva na sve pacijente, a posebno je značajna za one sa posebnim potrebama. Njene prednosti su te što pacijent nije intubiran čime je očuvana funkcija gutanja i ne gubi svijest. Blago je uspavan, ali može da čuje. Uz dodatak lokalne antestezije intervencije su apsolutno bezbolne i pacijent se ničega ne sjeća što je važno u slučajevima velikog straha radi sprečavanja traumatičnog iskustva. Postoji antidot koji u jednom trenu‘budi’ pacijenta i vraća ga u potpuno stanje svijesti i normalne komunikacije. Potpuno je bezbjedna i radi se u prisustvu stručnog kadra,anesteziologa i anestetičara.

                        Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Sve antikoruptivne institucije pale na ispitu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslanici DPS-a su svih ovih godina kada su kritički orijentisane NVO, mediji i opozicija ukazivali na hronične nedostatnosti u Tužilaštvu, bez ijedne zamjerke glasali za izvještaje o radu Tužilaštva. Sad se stiče utisak kao da je neko nevrijeme preko noći pogodilo i Tužilaštvo, ili da je jedini problem Ivica Stanković

 

MONITOR: Posljednja afera i hapšenje građevinskih inspektora Vladana Juretića i Zorana Boškovića novo je svjedočanstvo korupcije koja razjeda ovdašnje institucije i društvo. Afera je pokazala ne samo kako funkcioniše dio inspekcije nego i da je Tužilaštvo o svemu ćutalo, a u toku je prepucavanje saopštenjima dijela Vlade, na čelu sa premijerom, sa vrhom Tužilaštva. Da li su institucije uopšte više u mogućnosti da rješavaju ovakve slučajeve, i problem korupcije, obzirom da su upravo one te koje korupcija jede?

ULJAREVIĆ: Mislim da je dobro što se u posljednje vrijeme intenzivno ogoljava Tužilaštvo jer to ne može proći bez posljedica. Problemi u Tužilaštvu nijesu od juče a ni mali, niti za njih postoje jednostavna i brza rješenja sa kojima sad neki žure. Na primjer, vlast kroz ovo pokušava da dokaže da Ustav ne valja, da ga treba hitno mijenjati kako bi u toj brzoj akciji izbrisali 2/3 većinu kao deblokirajući mehanizam, a samim tim praktično u cjelosti otvorili sebi put da pokore Tužilaštvo. To treba spriječiti i naći način da ni ova, niti neka buduća vlast ne bude u mogućnosti da samostalno uređuje Tužilaštvo kroz izbor VDT-a.

Moramo se i podsjetiti da su poslanici DPS-a, svih ovih godina kada su kritički orijentisane NVO, mediji i opozicija ukazivali na hronične nedostatnosti u Tužilaštvu, bez ijedne zamjerke glasali za izvještaje o radu Tužilaštva u Skupštini. Sad se stiče utisak kao da je neko nevrijeme preko noći pogodilo i Tužilaštvo, ili da je jedini problem Ivica Stanković. Nesporno je da Stanković mora da ode, to je preduslov svih daljih akcija. Ali, potrebno je mnogo opreza i šire saglasnosti donosilaca odluka o načinima kako da se ova institucija počne vraćati na mjesto zaštitnika prava i javnog interesa.

A učinci u borbi protiv korupcije ili bolje rečeno nedopustivi izostanak rezultata u toj borbi porazni su pokazatelji da su sve antikoruptivne institucije u Crnoj Gori pale na ispitu demonstrirajući ozbiljna ograničenja da svoj posao obavljaju zakonito i profesioalno.

MONITOR: Ministar turizma Pavle Radulović podnio je zbog ovog slučaja ostavku. Šta vama to govori?

ULJAREVIĆ: Institut odgovornosti je prilično zaboravljena kategorija u crnogorskom institucionalno-političkom okviru. Zato je ostavka Radulovića dragocjen podsjetnik da se može i mora drugačije nekim stvarima pristupiti. Ta ostavka se sada u nekim krugovima i nepotrebno relativizira. Pošten pristup je da se neke stvari označe kao pozitivne i kad dolaze iz onih struktura koje često i s mnogo razloga kritikujemo. Mi se nismo bavili radom MORT-a, jer to nije dio našeg programskog i stručnog fokusa, vjerujem da su kolege koje su to radile svoju kritiku bazirale na argumentima ali mislim da je važno primijetiti na kraju mandata Radulovića još nešto što bi od njega mogli primijeniti i drugi ministri. Radulović je izlazio iz zone komfora iz koje većina ministara nikad ne izlazi, nije bježao od javnosti ma kako ga ta javnost kritikovala, dolazio je na javne rasprave otvorenog tipa, bio je i u provladinim i kritički orijentisanima medijima u direktnoj komunikaciji sa onima koji su žestoko osporavali njegov rad. Dobro bi bilo kada bi i drugi ministri bili otvoreni za direktne debate, a nema sumnje i da među njima ima onih koji su i prije Radulovića trebali stati u red da daju ostavku zbog objektivne odgovornosti, koja je odjednom, postala i dio javnog diskursa u kojem učestvuju najviši zvaničnici vlasti.

Vrijedi napomenuti i da je Radulovićeva ostavka treća ministarska ostavka ove Vlade i ja cijenim da je to jedan pozitivan pomak u odnosu na ranije Vlade, iako su sva tri slučaja bitno različita.

 MONITOR: Nedavno je iz CGO saopšteno  da je ASK za šest mjeseci kaznila funkcionera SDP-a dva puta, ali još nije okončala nijedan postupak protiv 25 funkcionera vladajuće koalicije. Konstatovali ste da je to školski primjer selektivnog pristupanja. Kredibilitet ove institucije odavno je poljuljan. Čini li vam se da je bilo bolje ne formirati ovu instituciju, nego je imati kao instrument vlasti?  

ULJAREVIĆ: Nema sumnje da je ASK svojim (ne)radom razočarala sve koji su vjerovali da će ta institucija biti lider u prevenciji i borbi korupcije, ali to ne znači da je nije trebalo formirati. Nama je ASK potrebna i obaveza je svih nas koji vjerujemo da se održivost društva temelji na institucijama da te institucije kontinuirano testiramo, da ih kroz različite inicijative “guramo” da rade svoj posao, da predlažemo i unaprijeđenja zakonskog okvira koji bi adresirao sve ono čime je ASK do sada u primjeni Zakona o spriječavanju korupcije manipulisala, da se zalažemo da u Savjetu ASK-a sjede ljudi sa nesumnjivim kredibilitetom i integritetom, kao i da tu instituciju vodi neko ko neće imati partijske i familijarne veze sa vlašću. I mi ćemo nastaviti kroz svoje inicijative prema ASK-u da ukazujemo na sve disfunkcionalnosti ove institucije i da prozivamo one za koje cijenimo da svoj posao ne rade.

MONITOR: A Univerzitet? Senat Univerziteta nije uspio da se izjasni da li je rad profesorice Pravnog fakulteta Bojane Lakićević Đuranović plagijat, iako se u  Izvještaju Komisije za sprovođenje postupka utvrđivanja plagijata navodi da se njen rad u 97, 7 posto poklapa sa radom studenta Đorđija Drinčića. Šta to u stvari govori?

ULJAREVIĆ: Dosta su nam senatori rekli kroz svoje postupanje u slučaju Lakićević-Đuranović, a toliko da smo cijenili potrebnim, radi dokumentovanja, objaviti saopštenje sa imenima ta 24 člana Senata kojima nije bilo jasno da je 97,7% preklapanja rada njihove koleginice sa specijalističkim radom njenog studenta plagijat, uz integralni nalaz Komisije i shodni Zakon o akademskom integritetu koji definiše plagijat. Pozivam građane i građanke da pročitaju ta imena na našem sajtu i da ih dobro upamte, jer ih oni finansiraju kroz poreze i druge namete upravo zbog njihove pretpostavljene stručnosti i isto tako pretpostavljenih kapaciteta da svoje probleme riješavaju u svojoj kući. Ti dokumenti i činjenice sami kažu sve.

MONITOR: Lakićević Đuranović je na suđenju kazala da nije plagirala rad i da je sve zavjera protiv nje u kojoj učestvuje CGO. Vaš komentar?  

ULJAREVIĆ: Mislim da u Crnoj Gori, a ni šire, ne postoji osoba koja je pratila ovaj slučaj a da se ne smije grohotom takvoj karikaturalnoj odbrani nečeg što je i laiku, a ne akademskoj i pravničkoj zajednici, jasno.  Sa tvrdnjom da su joj svi krivi za njeno nepočinstvo – i CGO koji je slučaj otkrio i pokrenuo nephodne postupke, i Vijesti koje su o tome izvještavale, i Komisija Pravnog fakulteta koja je utvrdila da se radi o plagijatu, i Tužilaštvo koje je na osnovu materijalnih dokaza i iskaza oštećenog optužilo, i na kraju, a najniže sa njene strane, i sam oštećeni student – ona zapravo ukazuje i na dublji problem sa kojim treba da se pozabavimo. Ko su ti ljudi koji predaju studentima kada su spremni ne samo ovako nešto uraditi nego i negirati na način koji vrijeđa svima zdrav um? Pred nama je, izgleda, veliki posao analize učinaka korupcije u visokom obrazovanju na koju CGO, inače, skoro deceniju ukazuje.

MONITOR: Sve češće govorimo o zarobljenim institucijama dok put u EU traje. Šta to znači? I gdje je Crna Gora danas u pregovorima sa EU?

ULJAREVIĆ: Naše institucije su nebrojeno puta dokazale da u svom postupanju prave razliku između onih koji su u strukturama vladajuće koalicije ili njima bliski, i svih ostalih a time su same sebe okarakterisale kao partijski zarobljene, a posebno prema oponentima vlasti. I zbog toga smo, između ostalog, sada usporeni u procesu pregovora, a stagnacija, čak i regresija, se konstatuje u mjerodavnim domaćim i međunarodnim izvještajima, uklučujući i one koje produkuje Evropska komisija.

Po mom sudu, za to najveću odgovornost nosi izvršna vlast, kao nosilac pregovora, a koja je taj proces svjesno i sistematski stavila iza partijskog i partikularnog interesa, a ne malu odgovornost ima i zakonodavna i sudska vlast. To sve, naravno, nije dobro za čitavo društvo jer je upravo proces pregovora bio i ostaje ključni motor demokratizacije i evropeizacije Crne Gore.

MONITOR: Klima u EU prema proširenju se mijenja. Da li će se to odraziti i na Crnu Goru?

ULJAREVIĆ: Nedavno odluka da se Sjevernoj Makedoniji i Albaniji ne da zeleno svjetlo za otvaranje pregovora nema direktan uticaj na Crnu Goru. Ali, činjenica je da se otvara u EU i dublja priča o perspektivama proširenja koja polazi ne samo od unutrašnjih turbulencija u EU već i od analize dosadašnjeg učinka pristupa koji je primijenjen na zapadnom Balkanu. I u tom kontekstu, treba imati u vidu da dio odgovornosti za najavljena razmišljanja o promjeni tog pristupa u pregovorima sa državama regiona, pa čak i nekim opasnostima da politika proširenja bude još više marginalizovana u EU, nosi i Crna Gora. Jer, da su svi domaći zadaci završeni blagovremeno i kvalitetno od strane crnogorskih vlasti to bi bilo snažno zagovaračko oruđe onima u EU koji podržavaju proširenja. Ovako je dato mnogo više materijala onima koji bi da povuku ručnu a to neće biti podsticajno ni za naše unutrašnje reforme.

Veliku je grešku napravila i EU što prošle godine nije crnorskim vlastima zaprijetila klauzulom balansa, koju mi faktički sada imamo u jednoj neformalnoj verziji i koja sada ne proizvodi ni desetinu onog efekta koju bi samo prijetnja prošle godine proizvela.

 

Najbolji odlaze

 

MONITOR: CGO je radio istraživanja koja konstatuju da veliki broj mladih želi da ode iz Crne Gore. I najnoviji podaci to potvrđuju. Gdje će nas to odvesti i mogu li se oni zadržati ovdje?

ULJAREVIĆ: Mi smo još 2016. na bazi rezultata istraživanja koje je ukazalo da 50% mladih želi napustiti državu, upozorili na taj problem i pozvali institucije da se tome ozbiljno posvete. Naši nalazi i dvije godine kasnije su ukazali da ovaj trend raste i najnovije istraživanje Vesminster fondacije, koje je izazvalo dosta pažnje, samo je dokazalo opravdanost tih naših ranijih apela. Treba napomenuti da se ovdje radi o mladima koji su na najvišim nivoima obrazovanja odnosno to su najobrazovaniji i najperspektivniji mladi ljudi, a među njima su i oni vanrednih kvaliteta, a ne vide ovaj sistem kao podsticajan za svoj lični i profesionalni razvoj. Ono što brine još više od tih podataka je i kontinuirani pokušaj vlasti da se problem stavi pod tepih, kroz osporavanje samih istraživanja, a taj problem pred našim očima opasno raste i usložnjava se.

Vjerujem da postoje načini da se mladi zadrže ali to zahtijeva radikalne promjene u sistemu obrazovanja, zapošljavanja, napredovanja itd. odnosno pretvaranje ovog klijentelističko-nepotističkog sistema u onaj koji će biti zasnovan na zaslugama.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Borba državotvornih frakcija unutar nacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prava politička borba u BiH ne vodi se između Srba, Hrvata i Bošnjaka, kako se obično u medijima prikazuje, već isključivo unutar Srba, Hrvata i Bošnjaka između državotvornih frakcija koje se bore za vodeću poziciju . To je više neki postmoderni milet sistem nego parlamentarna demokratija

 

MONITOR: Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je prije nekoliko dana da BiH nema budućnost, i da je nezabilježeno u svijetu da jedna zemlja godinu dana nakon izbora nema formiranu vlast. Kako to komentarišete?

MUJKIĆ: Iza ovih njegovih riječi krije se stara nacionalistička strategija da se sistematskim blokiranjem rada institucija proizvede takvo stanje na koje će se poslije prstom ukazati kao objektivno i zaključiti kako je ta država po sebi nemoguća. To mogu da razumijem, odnosno od njega se ništa drugo osim destrukcije i ne može očekivati.Ono što je meni neshvatljivo je da izabrani legitimni predstavnici u zakonodavnoj vlasti, koja je vrhovna vlast u jednoj demokratskoj zemlji, već godinu i po dana, izuzev časnih izuzetaka, sjede i ne rade ništa, za što primaju visoke plate.

MONITOR: Analitičari ističu da se vodeća nacionalna partija Bošnjaka Stranka demokratske akcije samo nominalno zalaže da napredak države Bosne i Hercegovine, dok vodeće partije bosanskih Srba i bosanskih Hrvata – Savez nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatska demokratskazajednica BiH – otvoreno zagovaraju etničku podjelu među građanima i slabljenje državnih institucija.

MUJKIĆ: To SDA-ovo zalaganje za građansku državu i multietničnost vrlo se lako može raskrinkati kada se analizira stanje u onim dijelovima BiH gdje je ona tradicionalno na vlasti. Taj dio BiH je dubinski nacionaliziran, što znači da su svi ključni resursi u rukama ove državotvorne stranke.

MONITOR: Jesu li u pravu analitičari koji ocjenjuju  da je u BiH sve manje demokratije, a sve više partija, korupcije i autokratije?

MUJKIĆ: Ako je građanin BiH, a jeste, relevantan jedino kao pripadnik ovog ili onog konstitutivnog naroda, onda se demokratija reducira samo na uska rukovodstva partija koje artikuliraju šta interesi tog naroda jesu. Takva koncentracija moći pogoduje autokratskoj političkoj kulturi i korupciji, antidemokratskoj fuziji zakonodavne, izvršne i sudske vlasti čiji nosioci postaju samo izvršioci dogovora svojih lidera koji se postižu izvan institucija.

MONITOR: Nedavno ste rekli da se spektar aktuelnih političkih partija u BiH uglavnom može opisati kao pedeset nijansi sive. Šta to znači?

MUJKIĆ: To znači da je etnopolitičko naciotvorstvo, državotvorstvo ključna gravitaciona tačka bosansko-hercegovačke politike oko koje kao planeti i njihovi sateliti kruže politički subjekti. Ne postoji nijedno drugo gravitaciono polje koje bi dalo kontratežu i omogućilo da se uspostavi uobičajeni moderni politički spektar koji ide od desnice, preko centra k ljevici. U borbi za vodeće mjesto odlučuju nijanse, odnosno to ko će uspješnije zastrašiti svoje biračko tijelo, ko će im efektnije zaprijetiti nestankom, ko će uspješnije ogaditi one mrske druge koji stalno vrebaju. Prava politička borba u BiH nikada se ne vodi između Srba, Hrvata i Bošnjaka, kako se obično u medijima prikazuje, već isključivo unutar Srba, Hrvata i Bošnjaka između državotvornih frakcija koje se bore za vodeću poziciju.To je više neki postmoderni milet sistem nego što je parlamentarna demokratija.

MONITOR: Postoji li u BiH opozicija koja brine o interesima građana?

MUJKIĆ: Nešto od tog potencijala ima Naša stranka. Ona najpribližnije otjelovljuje ideju građanstva. I od SDP-a bi se, pod uslovom njegovog dubinskog prestrukturiranja i ideološke kristalizacije, dalo nešto napraviti u tom pravcu. Ali, ključna riječ je ono bosanskohercegovačka u vašem pitanju. Premda postoje neki iskorak u tom pravcu, mi još nemamo bosanskohercegovačku opoziciju u punom, osobito geografskom smislu te riječi.

MONITOR: Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko govorio je prošlonedjeljnog četvrtka u Vašingtonu o stalnom osporavanju temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma, nesprovođenju niza sudskih odluka koje dugo čekaju na izvršenje, retorici podjela pojedinih zvaničnika, generalnoj paralizi političkih procesa u zemlji…

MUJKIĆ: Sve to bih i ja kao i većina građana BiH mogao da kažem kada bih imao prilike da kažem u nekom Washingtonu, ali Inzko nije građanin koji ima pravo da se žali, da prigovara, već je Visoki predstavnik koji prema Dejtonskom mirovnom sporazumu zamjenjuje fundamentalni  konsenzus građana koji treba da počiva u temeljima političke zajednice i takvo njegovo govorenje je neodgovorno i nedostojno te pozicije za koju prima platu. Po Dejtonskom sporazumu međunarodna zajednica je kroz instituciju Visokog predstavnika sastavna i nezaobilazna komponenta političkog funkcioniranja unutar te države, pa svako nedjelovanje je dio problema i predstavlja opstrukciju funkcioniranju države. Oni nemaju mandat da se ponašaju kao neutralni promatrači koji nešto iz prikrajka prigovaraju i broje koliko je puta neko nešto izjavio, već da aktivno, da citiram Dejtonski sporazum, doprinose izgradnji održive demokratije.

MONITOR: Kako nacionalističkim  elitama uspijeva da tako dugo ogroman dio stanovništva drže pod kontrolom i u stanju međusobne podijeljenosti i suprotstavljenosti?

MUJKIĆ: Ono što se u proteklih 25 godina etnonacionalističke dominacije razvilo poseban je režim međuovisnosti između dominantne političke klase i klase suvišnih, nepotrebnih onih koji se, kako to Izetbegović opisuje, nisu snašli u tranziciji. Suvišnim, nepotrebnim, zamjenjivim načinili su ih rat, postratna tajkunska privatizacija, niski dohoci i nedostatak poslova, porast ličnog duga kao i tekući raspad i puzajuća privatizacija različitih javnih službi. Ova potklasa nije uvijek potpuno suvišna i nepotrebna režimu. Prvo, izvor je jeftinog rada, drugo, ona je izvor legitimacije moći, dakle, izvor jeftinih glasova, a kad zatreba i pas čuvar vladajuće elite. Upravo kako Nancy Isenberg kaže, ‘klasa i politika identiteta djeluju u tandemu’. E sad, problem je što je novca sve manje, a istovremeno sve više ljudi postaje suvišnim, zamjenjivim, te utoliko postaju sve većom opasnošću za režim.

Učestalost i intenzitet protesta se u međuvremenu povećavaju: JMBG protesti 2013, Februarski ustanak 2014, pokret solidarnosti za lica stradala u poplavama 2014, Pravda za Davida i Dženana i tako dalje. Svaki od ovih protesta ima jaku biopolitičku notu i svaki na ozbiljan način potkopava dominantnu ideološku koncepciju ‘naroda’ i proširuje koncepciju političkog. Jedan od načina na koji se režim nosi s tim suviškom ljudi je tekući egzodus stotina hiljada tih ljudi ne samo iz BiH već i iz susjedstva kao migrantskih radnika u Njemačkoj i na Zapadu. Migracija se, sa svoje strane, pokazuje uspješnim, ali privremenim sredstvom za nestajanje suvišnih ljudi i održavanje režima na vlasti.

MONITOR: Kakve su izgledi da se pojavi politička snaga koja će se tome uspješno suprotstaviti i od BiH stvoriti umjesto etničke građansku i demokratsku državu?

MUJKIĆ: Da bismo dali odgovor na to pitanje moramo promijeniti perspektivu. Ja predlažem onu klasnu. Klasno gledano, u BiH postoji vladajuća klasa političkih, ili još bolje, kako je to Rogers Brubaker formulirao, etnopolitičkih preduzetnika. To je više politička klasa u đilasovskom smislu koja je uspjela ovladati resursima što uz pomoć političkih mehanizama, što uz pomoć oružane pobune i ratnog profiterstva. Uprkos razlikama koje međusobno ispoljavaju, pa čak i konfliktima, ta klasa ima, i to na nivou cijele BiH, jedinstveni interes, a to je kontrola resursa i njihove distribucije, naravno svaka na svom dijelu BiH. U ostvarenju te hegemonije, za koju je potrebno stalna mobilizacija na nacionalnom osnovu, jedna frakcija rado pripomaže drugoj održavajući tako sistem podjela među stanovništvom ustanovljenim procedurama uključenja i isključenja, kontroliranju reakcija stanovništva uz pomoć ideoloških državnih aparata, ceremonijala i svetkovina i slično. Tako je klasna podjela ustvari majka svih drugih podjela. Prava opozicija onda treba da bude ona politička snaga koja će ovako antagonizirane bosanskohercegovačke mase objediniti oko svoga klasnog interesa u najširem smislu i kao takva konfrontirati se ovoj složnoj etnonacionalističkoj vladavini. To znači ona mora biti prekoetnička i prekoentitetska i mora biti u stanju da artikulira one društvene procese koji se u stvarnom životu događaju. Namjesto apstraktne državotvornosti, opozicija bi morala na sebe preuzeti konkretnu društvotvornost.

MONITOR: Kakvu budućnost  predviđate BiH?

MUJKIĆ: Ne bih se usudio da išta predviđam. Mislim da je od osobitog značaja da BiH dospije pod kišobran najprije NATO integracija. To je prvi korak, jer nepostojanje sigurnosne garancije da na Bosnu i u njoj niko više neće potezati oružje produžuje vijek vladavini nacionalizma koja počiva na širenju straha od nestanka.

 

Zločinačka ideja

MONITOR: Šta mislite o ideji da treba omogućiti Hrvatima da imaju svoj entitet, da RS treba sama da odlučuje o svom statusu, a da se Bošnjaci  organizuju u dijelu koji kontrolišu i to nazovu Bosnom?

MUJKIĆ: Mislim da je to nazadna, pa u mnogim dimenzijama i zločinačka ideja. Ona počiva na negiranju jedne elementarne, zdravorazumske činjenice da, kako je o tome pisala Hannah Arendt, ne možemo birati s kim ćemo na Zemlji i u društvu živjeti, da zatečeni društveni diverzitet moramo prihvatiti kao takav i iznalaziti modele življenja u pluralitetu. U tome se treba sastojati mudrost vođenja politike. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji počivali su na idelogijama koje su insistirale na biranju s kime živjeti, pa su doveli do udruženih zločinačkih poduhvata. To za Hannah Arendt znači prerogativ genocida. Meni je mnogo bliža crnogorska ideja multietničke političke zajednice.

 

Etničko samočišćenje

MONITOR: BiH je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi, koju je od 2013. do 2019. godine napustilo 530.000 stanovnika. Da li iko traži nečiju odgovornost za takvo stanje u zemlji?

MUJKIĆ: Naravno piše se i govori o tome, postavljaju se pitanja, ali odgovornost se  prebacuje na one druge i tako ukrug. Tom broju od pola miliona treba da dodamo i preko  milion građana koje je BiH izgubila tokom rata. Nije puno bolje ni u susjednim državama koje su ostvarile svoj nacionalistički san o etnički čistim prostorima, a koje nam nude kao rješenje za naše probleme.Taj proces sam nazvao posljednjom fazom etničkog čišćenja, etničko samočišćenje, čišćenje od svojih etničkih sunarodnjaka nakon što je čišćenje od onih drugih već postignuto i ono je krajnja mogućnost i istina nacionalizma kao samoubilačke zločinačke ideologije.

                Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo