Povežite se sa nama

INTERVJU

NEDELJKO RUDOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: U Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati na strah

Objavljeno prije

na

Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru

 

MONITOR: Afera stanovi aktuelna je, i možda bolje od mnogih prikazuje prirodu ovog sistema, odnosno ove vlasti. Šta vama govori ova afera?

RUDOVIĆ: Kada sam u julu pitanje u vezi stanova odlučio da postavim premijeru Markoviću, očekivao sam da ću na taj način pomoći da dodatno probudim pažnju javnosti povodom neprihvatljive i uvredljive prakse Vlade da pojedince iz sistema čašćava stanovima, omogućavajući im da i pored enormnih zarada stiču ekstraprofit na štetu građana i države Crne Gore. U samoj debati sa premijerom on je najavio da će skinuti oznaku tajnosti sa tih odluka, što je bio dobar znak za početak, ali nije odgovorio kada će ukinuti tu praksu i kada će se izviniti javnosti. To su pitanja koja ću mu ponovo postaviti, nastavljajući sa naporima koje je započeo bivši potpredsjednik Vlade Mišo Vujović, nevladine organizacije Institut Alternativa i MANS i koleginica Branka Bošnjak, da se stane na kraj sa ruganjem u lice građanima Crne Gore i njihovim ponižavanjem na taj način.

Šta je drugo nego ruganje ako Vlada nekome ko već ima zaradu koja je od 2.000 do 10.000 eura mjesečno i ko već ima i stan i kuću dajete stan ili stambeni kredit čiju samo petinu otplaćuje, dok ostali, oni koji imaju koliko toliko stabilan posao i zaradu u domaćinstvu koja je u prosjeku ispod 1000 eura, uzimaju kredite kod banaka i plaćaju ratu od 300 eura.

Pored izrazite oholosti, ovim vlast, po meni, pokazuje još nešto – strah. Oni hoće da kupe naklonost predsjednika sudova i sudija, tužilaca i svojih funkcionera, hoće da armiraju svoje poluge moći znajući da je sistem uhvatila rđa i da će se srušiti jer je njegova jedina svrha čerupanje države radi njihove koristi. Tako smo došli u nenormalnu situaciju da država služi najmoćnijima iz partija na vlasti, umjesto da partije na vlasti služe državi. Da bi tom bolesnom sistemu produžili rok trajanja bave se ovakvim rabotama. Njihov problem je što to više ne mogu da sakriju.

MONITOR:  Iako često u javnost ispilivaju detalji koji pokazuju bahatost i silu kojom ova vlast upravlja Crnom Gorom i njenim resursima, nedavno smo imali i aferu Koverat, opoziciji se prigovara da ne uspjevaju da artikulišu raspoloženje građana i pretvore ga u snagu promjena. Dijelite li taj stav?

RUDOVIĆ: Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru. Odavno sam rekao da je moj utisak da dobar dio opozicije izbore doživljava kao utakmicu sa konkurentima iz opozicije nego kao način za smjenu štetočinske vlasti. Ako se vlast ne libi od bilo čega da sačuva pozicije, to je onda motiv za saradnju opozicije, a ne za sukobe. Jasno je da se ideološki ne možemo naći svi u jednoj koloni, ali mi se čini da se itekako možemo saglasiti da se stavi tačka na međusobne konflikte.

Kada imate siledžiju u kraju, onda se svi udružuju da mu stanu na kraj. U suprotnom siledžija nastavlja sa terorom i otimanjem. Opozicione partije imaju obavezu prema građanima da dovedu do promjena a ne da dokazuju sebi ili bilo kome da su bolji, ljepši, pametniji i pravovjerniji od onog do njih. Ako nijesu u stanju da ispune tu svoju obavezu konsekvence su poznate – nastavlja se mrcvarenje društva, a perspektiva izmiče. Generalno kao društvo tek treba da dođemo do nivoa razvoja u kojem postoji odgovornost za neuspjehe. To je prva pretpostavka uspjeha.


MONITOR:  Kad smo već kod afere Koverat, vi ste saopštili da ste pomagali insajderu Dušku Kneževiću u medijskom oblikovanju ove afere. Neka od Kneževićevih obećanja, da će se novi snimci pojaviti u
javnosti, nijesu ispunjena. Zašto?

RUDOVIĆ: To je pitanje na koje samo g. Knežević može da odgovori. On je najavio da neće stati, a ja se nadam da će tako i biti. Kada je javno saopštio da je i sam spreman da snosi odgovornost, vrlo rado sam se uključio da mu pomognem da svoja saznanja i dokumentaciju o kriminalu vlasti podijeli sa javnošću.

MONITOR:  Iz  tužilašta su vas optužili da vršite krivično djelo pomažući Kneževiću. Da li su vas kontaktirali tim povodom, i kako vi vidite tu sopostvenu poziciju poslanika i Kneževićevog medijskog pomagača?

RUDOVIĆ: Mislim da je demontiranje ovakvog bolesnog sistema obaveza svih nas koji se borimo za bolju, normalnu i perspektivnu Crnu Goru. Nije me niko optužio, nego je Specijalni tužilac naglas razmišljao u jednoj TV emisiji. A, kao što znate, to se često pretvara u komediju. Ja ne pomažem nikome da sakrije krivično djelo. Naprotiv, pomažem da ona budu otkrivena. I kao poslaniku i opozicionaru mi je cilj pravna država Crna Gora, a sve što je g. Knežević iznosio u javnost može samo da ubrza ostvarenje tog cilja.

MONITOR: Afera je pokrenula proteste, no sva ta energija kao da je nestala. Dio odgovornosti je svakako na dijelu opozicije, koja se u međuvremenu oglušila i na tada potpisani Sporazum o budućnosti.

RUDOVIĆ: Energija koju smo osjetili ovog proljeća nije nestala. Prije bih rekao da ona čeka prvu narednu priliku da se pokaže. A pokazala je da u Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati da sva Crna Gora živi u strahu i ljubi skute gospodaru. Na ulici je bilo mnogo naših sugrađana koji nijesu vezani za bilo koju partiju, pa i onih koji su u jednom periodu glasali DPS. Oni vide da, ako ne izađu i glasno kažu da žele da oni budu gospodari u svojoj zemlji, a ne sluge, jedina alternativa je da se svi sklonimo sa radara i pustimo razbojnike i narko-dilere da zagospodare Crnom Gorom. Možda bi neki među nama i pristali na to radi ličnog komfora, ali neće zato što bi onda takvu Crnu Goru ostavili našoj djeci i prepustili ih razbojnicima. E, tu već niko od nas nema pravo da se povuče i bježi. O ponašanju dijela opozicionih čelnika najbolje govore oni koji u njima vide svoje zastupnike i mislim da su oni duboko svjesni što narod ima da im kaže.

MONITOR:  Nema dogovora opozicije ni oko ulaska u Odbor za reformu izbornih zakona. Hoće li da će DPS i u ovom slučaju iskoristiti razjedinjenu opoziciju?

RUDOVIĆ: Po dogovoru sa g. Miodragom Lekićem, sa kojim dijelim viđenje da rad u Odboru možda može dovesti do iole drugačijeg ambijenta za izbore i sklanjanje šape vlasti sa RTCG, ASK i Državne izborne komisije, ja ću učestvovati u pregovorima, duboko svjestan da bez mehanizma za kontrolu i sprovođenje dogovorenog nema načina da se nešto promijeni. Zato sam ubijeđen da je tehnička vlada neophodna jer ako ostavimo da vlada DPS-a priprema izbore to je kao da pristanete da miševi čuvaju sir. Mislim da moramo iskoristiti namjeru članica EU da zajedno sa opozicijom i civilnim društvom natjeraju DPS na ustupke. Zato i postoje male šanse da se napravi rezultat, iako smo svi svjesni da iskrenog pristupa sa druge strane nema. Jedna opcija je ući u pregovore, a druga sve ostaviti kao što je bilo i bespomoćno posmatrati kako vlast nastavlja po starom. Što se tiče razjedinjenosti opozicije, oko izbornih uslova i tehnilke vlade mi se čini da postoji apsolutno saglasje. To da li će DF učestvovati ili neće je drugo pitanje. Nadam se da će svi biti dovoljno ozbiljni i mudri.

MONITOR:  Za sada ništa nije spremno za to da naredni izbori budu fer i demokratski. Mislite da su oni mogući u ovako kratkom roku?

RUDOVIĆ: Nijesu mogući ni u jednom roku ako imamo ovakav sistem i ovakvu vlast. Ali je moguće natjerati ih da se povuku nekoliko koraka unazad, što može biti dovoljno za demokratske promjene. Oni, da se ne zaboravi, imaju vlast zahvaljujući vanrednom stanju koje su proizveli na dan izbora. Uz sve resurse, javne i tajne fondove, podzemlje i armiju plaćenika, oni su jedva uzeli 2016. tih nekoliko hiljada glasova više koji su im omogućili tijesnu većinu. I njima je jasno da ni kupovinom glasova suštinski nemaju većinu. Nadam se da svi kojima je stalo do sebe i Crne Gore neće to zaboraviti jer je to činjenica koja snažno stoji nasuprot one čuvene teze da se ovdje ništa ne može prominjeniti.

MONITOR:  Crnogorska vlast i dalje manipuliše identitetskim i ostalim pitanjima koja raspiruju vjersku i nacionalnu netrepeljivost. Gdje
smo u odnosu na devedesete?

RUDOVIĆ: Ova vlast je najveća prijetnja Crnoj Gori. Da bi zakamuflirala grabež i čerečenje svakog resursa ove zemlje pokušava da se predstavi kao njen jedini zaštitinik da bi držala uz sebe sve one koji su čista srca i bez interesa uložili sebe u obnovu nezavisnosti. Oni vole Crnu Goru onoliko koliko od nje imaju koristi, lažno ljube njenu zastavu i neiskreno pjevaju njenu himnu. Tako hoće da Crnu Goru ogade iskrenim borcima za njeno pravo, čast i slobodu, a sve one koji su smatrali da treba da ostanemo u zajednici sa Srbijom još jače drže u uvjerenju da su bili u pravu. Valjda je cilj da nekadašnji protivnici nezavisne Crne Gore postanu poklonici snaženja svoje države, a ne da ostanu na drugoj strani. Zato ovakvo ponašanje vlasti i njihova neukusna zloupotreba i crkve i crnogorskih komita, zapravo slabi Crnu Goru jer je svaka posvađana i duboko podijeljena država sama po sebi slaba i dugoročno neodrživa. Ideal svakog dobronamjernog čovjeka je država Crna Gora kojoj su jednako posvećeni i Crnogorci i Srbi i Bošnjaci i Muslimani i Hrvati i svi ostali. Ideal trenutne vlasti nije Crna Gora nego njihova teritorija u kojoj žive prepadnuti najamnici.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo