Povežite se sa nama

INTERVJU

NEDELJKO RUDOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: U Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati na strah

Objavljeno prije

na

Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru

 

MONITOR: Afera stanovi aktuelna je, i možda bolje od mnogih prikazuje prirodu ovog sistema, odnosno ove vlasti. Šta vama govori ova afera?

RUDOVIĆ: Kada sam u julu pitanje u vezi stanova odlučio da postavim premijeru Markoviću, očekivao sam da ću na taj način pomoći da dodatno probudim pažnju javnosti povodom neprihvatljive i uvredljive prakse Vlade da pojedince iz sistema čašćava stanovima, omogućavajući im da i pored enormnih zarada stiču ekstraprofit na štetu građana i države Crne Gore. U samoj debati sa premijerom on je najavio da će skinuti oznaku tajnosti sa tih odluka, što je bio dobar znak za početak, ali nije odgovorio kada će ukinuti tu praksu i kada će se izviniti javnosti. To su pitanja koja ću mu ponovo postaviti, nastavljajući sa naporima koje je započeo bivši potpredsjednik Vlade Mišo Vujović, nevladine organizacije Institut Alternativa i MANS i koleginica Branka Bošnjak, da se stane na kraj sa ruganjem u lice građanima Crne Gore i njihovim ponižavanjem na taj način.

Šta je drugo nego ruganje ako Vlada nekome ko već ima zaradu koja je od 2.000 do 10.000 eura mjesečno i ko već ima i stan i kuću dajete stan ili stambeni kredit čiju samo petinu otplaćuje, dok ostali, oni koji imaju koliko toliko stabilan posao i zaradu u domaćinstvu koja je u prosjeku ispod 1000 eura, uzimaju kredite kod banaka i plaćaju ratu od 300 eura.

Pored izrazite oholosti, ovim vlast, po meni, pokazuje još nešto – strah. Oni hoće da kupe naklonost predsjednika sudova i sudija, tužilaca i svojih funkcionera, hoće da armiraju svoje poluge moći znajući da je sistem uhvatila rđa i da će se srušiti jer je njegova jedina svrha čerupanje države radi njihove koristi. Tako smo došli u nenormalnu situaciju da država služi najmoćnijima iz partija na vlasti, umjesto da partije na vlasti služe državi. Da bi tom bolesnom sistemu produžili rok trajanja bave se ovakvim rabotama. Njihov problem je što to više ne mogu da sakriju.

MONITOR:  Iako često u javnost ispilivaju detalji koji pokazuju bahatost i silu kojom ova vlast upravlja Crnom Gorom i njenim resursima, nedavno smo imali i aferu Koverat, opoziciji se prigovara da ne uspjevaju da artikulišu raspoloženje građana i pretvore ga u snagu promjena. Dijelite li taj stav?

RUDOVIĆ: Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru. Odavno sam rekao da je moj utisak da dobar dio opozicije izbore doživljava kao utakmicu sa konkurentima iz opozicije nego kao način za smjenu štetočinske vlasti. Ako se vlast ne libi od bilo čega da sačuva pozicije, to je onda motiv za saradnju opozicije, a ne za sukobe. Jasno je da se ideološki ne možemo naći svi u jednoj koloni, ali mi se čini da se itekako možemo saglasiti da se stavi tačka na međusobne konflikte.

Kada imate siledžiju u kraju, onda se svi udružuju da mu stanu na kraj. U suprotnom siledžija nastavlja sa terorom i otimanjem. Opozicione partije imaju obavezu prema građanima da dovedu do promjena a ne da dokazuju sebi ili bilo kome da su bolji, ljepši, pametniji i pravovjerniji od onog do njih. Ako nijesu u stanju da ispune tu svoju obavezu konsekvence su poznate – nastavlja se mrcvarenje društva, a perspektiva izmiče. Generalno kao društvo tek treba da dođemo do nivoa razvoja u kojem postoji odgovornost za neuspjehe. To je prva pretpostavka uspjeha.


MONITOR:  Kad smo već kod afere Koverat, vi ste saopštili da ste pomagali insajderu Dušku Kneževiću u medijskom oblikovanju ove afere. Neka od Kneževićevih obećanja, da će se novi snimci pojaviti u
javnosti, nijesu ispunjena. Zašto?

RUDOVIĆ: To je pitanje na koje samo g. Knežević može da odgovori. On je najavio da neće stati, a ja se nadam da će tako i biti. Kada je javno saopštio da je i sam spreman da snosi odgovornost, vrlo rado sam se uključio da mu pomognem da svoja saznanja i dokumentaciju o kriminalu vlasti podijeli sa javnošću.

MONITOR:  Iz  tužilašta su vas optužili da vršite krivično djelo pomažući Kneževiću. Da li su vas kontaktirali tim povodom, i kako vi vidite tu sopostvenu poziciju poslanika i Kneževićevog medijskog pomagača?

RUDOVIĆ: Mislim da je demontiranje ovakvog bolesnog sistema obaveza svih nas koji se borimo za bolju, normalnu i perspektivnu Crnu Goru. Nije me niko optužio, nego je Specijalni tužilac naglas razmišljao u jednoj TV emisiji. A, kao što znate, to se često pretvara u komediju. Ja ne pomažem nikome da sakrije krivično djelo. Naprotiv, pomažem da ona budu otkrivena. I kao poslaniku i opozicionaru mi je cilj pravna država Crna Gora, a sve što je g. Knežević iznosio u javnost može samo da ubrza ostvarenje tog cilja.

MONITOR: Afera je pokrenula proteste, no sva ta energija kao da je nestala. Dio odgovornosti je svakako na dijelu opozicije, koja se u međuvremenu oglušila i na tada potpisani Sporazum o budućnosti.

RUDOVIĆ: Energija koju smo osjetili ovog proljeća nije nestala. Prije bih rekao da ona čeka prvu narednu priliku da se pokaže. A pokazala je da u Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati da sva Crna Gora živi u strahu i ljubi skute gospodaru. Na ulici je bilo mnogo naših sugrađana koji nijesu vezani za bilo koju partiju, pa i onih koji su u jednom periodu glasali DPS. Oni vide da, ako ne izađu i glasno kažu da žele da oni budu gospodari u svojoj zemlji, a ne sluge, jedina alternativa je da se svi sklonimo sa radara i pustimo razbojnike i narko-dilere da zagospodare Crnom Gorom. Možda bi neki među nama i pristali na to radi ličnog komfora, ali neće zato što bi onda takvu Crnu Goru ostavili našoj djeci i prepustili ih razbojnicima. E, tu već niko od nas nema pravo da se povuče i bježi. O ponašanju dijela opozicionih čelnika najbolje govore oni koji u njima vide svoje zastupnike i mislim da su oni duboko svjesni što narod ima da im kaže.

MONITOR:  Nema dogovora opozicije ni oko ulaska u Odbor za reformu izbornih zakona. Hoće li da će DPS i u ovom slučaju iskoristiti razjedinjenu opoziciju?

RUDOVIĆ: Po dogovoru sa g. Miodragom Lekićem, sa kojim dijelim viđenje da rad u Odboru možda može dovesti do iole drugačijeg ambijenta za izbore i sklanjanje šape vlasti sa RTCG, ASK i Državne izborne komisije, ja ću učestvovati u pregovorima, duboko svjestan da bez mehanizma za kontrolu i sprovođenje dogovorenog nema načina da se nešto promijeni. Zato sam ubijeđen da je tehnička vlada neophodna jer ako ostavimo da vlada DPS-a priprema izbore to je kao da pristanete da miševi čuvaju sir. Mislim da moramo iskoristiti namjeru članica EU da zajedno sa opozicijom i civilnim društvom natjeraju DPS na ustupke. Zato i postoje male šanse da se napravi rezultat, iako smo svi svjesni da iskrenog pristupa sa druge strane nema. Jedna opcija je ući u pregovore, a druga sve ostaviti kao što je bilo i bespomoćno posmatrati kako vlast nastavlja po starom. Što se tiče razjedinjenosti opozicije, oko izbornih uslova i tehnilke vlade mi se čini da postoji apsolutno saglasje. To da li će DF učestvovati ili neće je drugo pitanje. Nadam se da će svi biti dovoljno ozbiljni i mudri.

MONITOR:  Za sada ništa nije spremno za to da naredni izbori budu fer i demokratski. Mislite da su oni mogući u ovako kratkom roku?

RUDOVIĆ: Nijesu mogući ni u jednom roku ako imamo ovakav sistem i ovakvu vlast. Ali je moguće natjerati ih da se povuku nekoliko koraka unazad, što može biti dovoljno za demokratske promjene. Oni, da se ne zaboravi, imaju vlast zahvaljujući vanrednom stanju koje su proizveli na dan izbora. Uz sve resurse, javne i tajne fondove, podzemlje i armiju plaćenika, oni su jedva uzeli 2016. tih nekoliko hiljada glasova više koji su im omogućili tijesnu većinu. I njima je jasno da ni kupovinom glasova suštinski nemaju većinu. Nadam se da svi kojima je stalo do sebe i Crne Gore neće to zaboraviti jer je to činjenica koja snažno stoji nasuprot one čuvene teze da se ovdje ništa ne može prominjeniti.

MONITOR:  Crnogorska vlast i dalje manipuliše identitetskim i ostalim pitanjima koja raspiruju vjersku i nacionalnu netrepeljivost. Gdje
smo u odnosu na devedesete?

RUDOVIĆ: Ova vlast je najveća prijetnja Crnoj Gori. Da bi zakamuflirala grabež i čerečenje svakog resursa ove zemlje pokušava da se predstavi kao njen jedini zaštitinik da bi držala uz sebe sve one koji su čista srca i bez interesa uložili sebe u obnovu nezavisnosti. Oni vole Crnu Goru onoliko koliko od nje imaju koristi, lažno ljube njenu zastavu i neiskreno pjevaju njenu himnu. Tako hoće da Crnu Goru ogade iskrenim borcima za njeno pravo, čast i slobodu, a sve one koji su smatrali da treba da ostanemo u zajednici sa Srbijom još jače drže u uvjerenju da su bili u pravu. Valjda je cilj da nekadašnji protivnici nezavisne Crne Gore postanu poklonici snaženja svoje države, a ne da ostanu na drugoj strani. Zato ovakvo ponašanje vlasti i njihova neukusna zloupotreba i crkve i crnogorskih komita, zapravo slabi Crnu Goru jer je svaka posvađana i duboko podijeljena država sama po sebi slaba i dugoročno neodrživa. Ideal svakog dobronamjernog čovjeka je država Crna Gora kojoj su jednako posvećeni i Crnogorci i Srbi i Bošnjaci i Muslimani i Hrvati i svi ostali. Ideal trenutne vlasti nije Crna Gora nego njihova teritorija u kojoj žive prepadnuti najamnici.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo