Povežite se sa nama

INTERVJU

NEDELJKO RUDOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: U Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati na strah

Objavljeno prije

na

Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru

 

MONITOR: Afera stanovi aktuelna je, i možda bolje od mnogih prikazuje prirodu ovog sistema, odnosno ove vlasti. Šta vama govori ova afera?

RUDOVIĆ: Kada sam u julu pitanje u vezi stanova odlučio da postavim premijeru Markoviću, očekivao sam da ću na taj način pomoći da dodatno probudim pažnju javnosti povodom neprihvatljive i uvredljive prakse Vlade da pojedince iz sistema čašćava stanovima, omogućavajući im da i pored enormnih zarada stiču ekstraprofit na štetu građana i države Crne Gore. U samoj debati sa premijerom on je najavio da će skinuti oznaku tajnosti sa tih odluka, što je bio dobar znak za početak, ali nije odgovorio kada će ukinuti tu praksu i kada će se izviniti javnosti. To su pitanja koja ću mu ponovo postaviti, nastavljajući sa naporima koje je započeo bivši potpredsjednik Vlade Mišo Vujović, nevladine organizacije Institut Alternativa i MANS i koleginica Branka Bošnjak, da se stane na kraj sa ruganjem u lice građanima Crne Gore i njihovim ponižavanjem na taj način.

Šta je drugo nego ruganje ako Vlada nekome ko već ima zaradu koja je od 2.000 do 10.000 eura mjesečno i ko već ima i stan i kuću dajete stan ili stambeni kredit čiju samo petinu otplaćuje, dok ostali, oni koji imaju koliko toliko stabilan posao i zaradu u domaćinstvu koja je u prosjeku ispod 1000 eura, uzimaju kredite kod banaka i plaćaju ratu od 300 eura.

Pored izrazite oholosti, ovim vlast, po meni, pokazuje još nešto – strah. Oni hoće da kupe naklonost predsjednika sudova i sudija, tužilaca i svojih funkcionera, hoće da armiraju svoje poluge moći znajući da je sistem uhvatila rđa i da će se srušiti jer je njegova jedina svrha čerupanje države radi njihove koristi. Tako smo došli u nenormalnu situaciju da država služi najmoćnijima iz partija na vlasti, umjesto da partije na vlasti služe državi. Da bi tom bolesnom sistemu produžili rok trajanja bave se ovakvim rabotama. Njihov problem je što to više ne mogu da sakriju.

MONITOR:  Iako često u javnost ispilivaju detalji koji pokazuju bahatost i silu kojom ova vlast upravlja Crnom Gorom i njenim resursima, nedavno smo imali i aferu Koverat, opoziciji se prigovara da ne uspjevaju da artikulišu raspoloženje građana i pretvore ga u snagu promjena. Dijelite li taj stav?

RUDOVIĆ: Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru. Odavno sam rekao da je moj utisak da dobar dio opozicije izbore doživljava kao utakmicu sa konkurentima iz opozicije nego kao način za smjenu štetočinske vlasti. Ako se vlast ne libi od bilo čega da sačuva pozicije, to je onda motiv za saradnju opozicije, a ne za sukobe. Jasno je da se ideološki ne možemo naći svi u jednoj koloni, ali mi se čini da se itekako možemo saglasiti da se stavi tačka na međusobne konflikte.

Kada imate siledžiju u kraju, onda se svi udružuju da mu stanu na kraj. U suprotnom siledžija nastavlja sa terorom i otimanjem. Opozicione partije imaju obavezu prema građanima da dovedu do promjena a ne da dokazuju sebi ili bilo kome da su bolji, ljepši, pametniji i pravovjerniji od onog do njih. Ako nijesu u stanju da ispune tu svoju obavezu konsekvence su poznate – nastavlja se mrcvarenje društva, a perspektiva izmiče. Generalno kao društvo tek treba da dođemo do nivoa razvoja u kojem postoji odgovornost za neuspjehe. To je prva pretpostavka uspjeha.


MONITOR:  Kad smo već kod afere Koverat, vi ste saopštili da ste pomagali insajderu Dušku Kneževiću u medijskom oblikovanju ove afere. Neka od Kneževićevih obećanja, da će se novi snimci pojaviti u
javnosti, nijesu ispunjena. Zašto?

RUDOVIĆ: To je pitanje na koje samo g. Knežević može da odgovori. On je najavio da neće stati, a ja se nadam da će tako i biti. Kada je javno saopštio da je i sam spreman da snosi odgovornost, vrlo rado sam se uključio da mu pomognem da svoja saznanja i dokumentaciju o kriminalu vlasti podijeli sa javnošću.

MONITOR:  Iz  tužilašta su vas optužili da vršite krivično djelo pomažući Kneževiću. Da li su vas kontaktirali tim povodom, i kako vi vidite tu sopostvenu poziciju poslanika i Kneževićevog medijskog pomagača?

RUDOVIĆ: Mislim da je demontiranje ovakvog bolesnog sistema obaveza svih nas koji se borimo za bolju, normalnu i perspektivnu Crnu Goru. Nije me niko optužio, nego je Specijalni tužilac naglas razmišljao u jednoj TV emisiji. A, kao što znate, to se često pretvara u komediju. Ja ne pomažem nikome da sakrije krivično djelo. Naprotiv, pomažem da ona budu otkrivena. I kao poslaniku i opozicionaru mi je cilj pravna država Crna Gora, a sve što je g. Knežević iznosio u javnost može samo da ubrza ostvarenje tog cilja.

MONITOR: Afera je pokrenula proteste, no sva ta energija kao da je nestala. Dio odgovornosti je svakako na dijelu opozicije, koja se u međuvremenu oglušila i na tada potpisani Sporazum o budućnosti.

RUDOVIĆ: Energija koju smo osjetili ovog proljeća nije nestala. Prije bih rekao da ona čeka prvu narednu priliku da se pokaže. A pokazala je da u Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati da sva Crna Gora živi u strahu i ljubi skute gospodaru. Na ulici je bilo mnogo naših sugrađana koji nijesu vezani za bilo koju partiju, pa i onih koji su u jednom periodu glasali DPS. Oni vide da, ako ne izađu i glasno kažu da žele da oni budu gospodari u svojoj zemlji, a ne sluge, jedina alternativa je da se svi sklonimo sa radara i pustimo razbojnike i narko-dilere da zagospodare Crnom Gorom. Možda bi neki među nama i pristali na to radi ličnog komfora, ali neće zato što bi onda takvu Crnu Goru ostavili našoj djeci i prepustili ih razbojnicima. E, tu već niko od nas nema pravo da se povuče i bježi. O ponašanju dijela opozicionih čelnika najbolje govore oni koji u njima vide svoje zastupnike i mislim da su oni duboko svjesni što narod ima da im kaže.

MONITOR:  Nema dogovora opozicije ni oko ulaska u Odbor za reformu izbornih zakona. Hoće li da će DPS i u ovom slučaju iskoristiti razjedinjenu opoziciju?

RUDOVIĆ: Po dogovoru sa g. Miodragom Lekićem, sa kojim dijelim viđenje da rad u Odboru možda može dovesti do iole drugačijeg ambijenta za izbore i sklanjanje šape vlasti sa RTCG, ASK i Državne izborne komisije, ja ću učestvovati u pregovorima, duboko svjestan da bez mehanizma za kontrolu i sprovođenje dogovorenog nema načina da se nešto promijeni. Zato sam ubijeđen da je tehnička vlada neophodna jer ako ostavimo da vlada DPS-a priprema izbore to je kao da pristanete da miševi čuvaju sir. Mislim da moramo iskoristiti namjeru članica EU da zajedno sa opozicijom i civilnim društvom natjeraju DPS na ustupke. Zato i postoje male šanse da se napravi rezultat, iako smo svi svjesni da iskrenog pristupa sa druge strane nema. Jedna opcija je ući u pregovore, a druga sve ostaviti kao što je bilo i bespomoćno posmatrati kako vlast nastavlja po starom. Što se tiče razjedinjenosti opozicije, oko izbornih uslova i tehnilke vlade mi se čini da postoji apsolutno saglasje. To da li će DF učestvovati ili neće je drugo pitanje. Nadam se da će svi biti dovoljno ozbiljni i mudri.

MONITOR:  Za sada ništa nije spremno za to da naredni izbori budu fer i demokratski. Mislite da su oni mogući u ovako kratkom roku?

RUDOVIĆ: Nijesu mogući ni u jednom roku ako imamo ovakav sistem i ovakvu vlast. Ali je moguće natjerati ih da se povuku nekoliko koraka unazad, što može biti dovoljno za demokratske promjene. Oni, da se ne zaboravi, imaju vlast zahvaljujući vanrednom stanju koje su proizveli na dan izbora. Uz sve resurse, javne i tajne fondove, podzemlje i armiju plaćenika, oni su jedva uzeli 2016. tih nekoliko hiljada glasova više koji su im omogućili tijesnu većinu. I njima je jasno da ni kupovinom glasova suštinski nemaju većinu. Nadam se da svi kojima je stalo do sebe i Crne Gore neće to zaboraviti jer je to činjenica koja snažno stoji nasuprot one čuvene teze da se ovdje ništa ne može prominjeniti.

MONITOR:  Crnogorska vlast i dalje manipuliše identitetskim i ostalim pitanjima koja raspiruju vjersku i nacionalnu netrepeljivost. Gdje
smo u odnosu na devedesete?

RUDOVIĆ: Ova vlast je najveća prijetnja Crnoj Gori. Da bi zakamuflirala grabež i čerečenje svakog resursa ove zemlje pokušava da se predstavi kao njen jedini zaštitinik da bi držala uz sebe sve one koji su čista srca i bez interesa uložili sebe u obnovu nezavisnosti. Oni vole Crnu Goru onoliko koliko od nje imaju koristi, lažno ljube njenu zastavu i neiskreno pjevaju njenu himnu. Tako hoće da Crnu Goru ogade iskrenim borcima za njeno pravo, čast i slobodu, a sve one koji su smatrali da treba da ostanemo u zajednici sa Srbijom još jače drže u uvjerenju da su bili u pravu. Valjda je cilj da nekadašnji protivnici nezavisne Crne Gore postanu poklonici snaženja svoje države, a ne da ostanu na drugoj strani. Zato ovakvo ponašanje vlasti i njihova neukusna zloupotreba i crkve i crnogorskih komita, zapravo slabi Crnu Goru jer je svaka posvađana i duboko podijeljena država sama po sebi slaba i dugoročno neodrživa. Ideal svakog dobronamjernog čovjeka je država Crna Gora kojoj su jednako posvećeni i Crnogorci i Srbi i Bošnjaci i Muslimani i Hrvati i svi ostali. Ideal trenutne vlasti nije Crna Gora nego njihova teritorija u kojoj žive prepadnuti najamnici.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo