Povežite se sa nama

INTERVJU

NEDELJKO RUDOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: U Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati na strah

Objavljeno prije

na

Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru

 

MONITOR: Afera stanovi aktuelna je, i možda bolje od mnogih prikazuje prirodu ovog sistema, odnosno ove vlasti. Šta vama govori ova afera?

RUDOVIĆ: Kada sam u julu pitanje u vezi stanova odlučio da postavim premijeru Markoviću, očekivao sam da ću na taj način pomoći da dodatno probudim pažnju javnosti povodom neprihvatljive i uvredljive prakse Vlade da pojedince iz sistema čašćava stanovima, omogućavajući im da i pored enormnih zarada stiču ekstraprofit na štetu građana i države Crne Gore. U samoj debati sa premijerom on je najavio da će skinuti oznaku tajnosti sa tih odluka, što je bio dobar znak za početak, ali nije odgovorio kada će ukinuti tu praksu i kada će se izviniti javnosti. To su pitanja koja ću mu ponovo postaviti, nastavljajući sa naporima koje je započeo bivši potpredsjednik Vlade Mišo Vujović, nevladine organizacije Institut Alternativa i MANS i koleginica Branka Bošnjak, da se stane na kraj sa ruganjem u lice građanima Crne Gore i njihovim ponižavanjem na taj način.

Šta je drugo nego ruganje ako Vlada nekome ko već ima zaradu koja je od 2.000 do 10.000 eura mjesečno i ko već ima i stan i kuću dajete stan ili stambeni kredit čiju samo petinu otplaćuje, dok ostali, oni koji imaju koliko toliko stabilan posao i zaradu u domaćinstvu koja je u prosjeku ispod 1000 eura, uzimaju kredite kod banaka i plaćaju ratu od 300 eura.

Pored izrazite oholosti, ovim vlast, po meni, pokazuje još nešto – strah. Oni hoće da kupe naklonost predsjednika sudova i sudija, tužilaca i svojih funkcionera, hoće da armiraju svoje poluge moći znajući da je sistem uhvatila rđa i da će se srušiti jer je njegova jedina svrha čerupanje države radi njihove koristi. Tako smo došli u nenormalnu situaciju da država služi najmoćnijima iz partija na vlasti, umjesto da partije na vlasti služe državi. Da bi tom bolesnom sistemu produžili rok trajanja bave se ovakvim rabotama. Njihov problem je što to više ne mogu da sakriju.

MONITOR:  Iako često u javnost ispilivaju detalji koji pokazuju bahatost i silu kojom ova vlast upravlja Crnom Gorom i njenim resursima, nedavno smo imali i aferu Koverat, opoziciji se prigovara da ne uspjevaju da artikulišu raspoloženje građana i pretvore ga u snagu promjena. Dijelite li taj stav?

RUDOVIĆ: Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru. Odavno sam rekao da je moj utisak da dobar dio opozicije izbore doživljava kao utakmicu sa konkurentima iz opozicije nego kao način za smjenu štetočinske vlasti. Ako se vlast ne libi od bilo čega da sačuva pozicije, to je onda motiv za saradnju opozicije, a ne za sukobe. Jasno je da se ideološki ne možemo naći svi u jednoj koloni, ali mi se čini da se itekako možemo saglasiti da se stavi tačka na međusobne konflikte.

Kada imate siledžiju u kraju, onda se svi udružuju da mu stanu na kraj. U suprotnom siledžija nastavlja sa terorom i otimanjem. Opozicione partije imaju obavezu prema građanima da dovedu do promjena a ne da dokazuju sebi ili bilo kome da su bolji, ljepši, pametniji i pravovjerniji od onog do njih. Ako nijesu u stanju da ispune tu svoju obavezu konsekvence su poznate – nastavlja se mrcvarenje društva, a perspektiva izmiče. Generalno kao društvo tek treba da dođemo do nivoa razvoja u kojem postoji odgovornost za neuspjehe. To je prva pretpostavka uspjeha.


MONITOR:  Kad smo već kod afere Koverat, vi ste saopštili da ste pomagali insajderu Dušku Kneževiću u medijskom oblikovanju ove afere. Neka od Kneževićevih obećanja, da će se novi snimci pojaviti u
javnosti, nijesu ispunjena. Zašto?

RUDOVIĆ: To je pitanje na koje samo g. Knežević može da odgovori. On je najavio da neće stati, a ja se nadam da će tako i biti. Kada je javno saopštio da je i sam spreman da snosi odgovornost, vrlo rado sam se uključio da mu pomognem da svoja saznanja i dokumentaciju o kriminalu vlasti podijeli sa javnošću.

MONITOR:  Iz  tužilašta su vas optužili da vršite krivično djelo pomažući Kneževiću. Da li su vas kontaktirali tim povodom, i kako vi vidite tu sopostvenu poziciju poslanika i Kneževićevog medijskog pomagača?

RUDOVIĆ: Mislim da je demontiranje ovakvog bolesnog sistema obaveza svih nas koji se borimo za bolju, normalnu i perspektivnu Crnu Goru. Nije me niko optužio, nego je Specijalni tužilac naglas razmišljao u jednoj TV emisiji. A, kao što znate, to se često pretvara u komediju. Ja ne pomažem nikome da sakrije krivično djelo. Naprotiv, pomažem da ona budu otkrivena. I kao poslaniku i opozicionaru mi je cilj pravna država Crna Gora, a sve što je g. Knežević iznosio u javnost može samo da ubrza ostvarenje tog cilja.

MONITOR: Afera je pokrenula proteste, no sva ta energija kao da je nestala. Dio odgovornosti je svakako na dijelu opozicije, koja se u međuvremenu oglušila i na tada potpisani Sporazum o budućnosti.

RUDOVIĆ: Energija koju smo osjetili ovog proljeća nije nestala. Prije bih rekao da ona čeka prvu narednu priliku da se pokaže. A pokazala je da u Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati da sva Crna Gora živi u strahu i ljubi skute gospodaru. Na ulici je bilo mnogo naših sugrađana koji nijesu vezani za bilo koju partiju, pa i onih koji su u jednom periodu glasali DPS. Oni vide da, ako ne izađu i glasno kažu da žele da oni budu gospodari u svojoj zemlji, a ne sluge, jedina alternativa je da se svi sklonimo sa radara i pustimo razbojnike i narko-dilere da zagospodare Crnom Gorom. Možda bi neki među nama i pristali na to radi ličnog komfora, ali neće zato što bi onda takvu Crnu Goru ostavili našoj djeci i prepustili ih razbojnicima. E, tu već niko od nas nema pravo da se povuče i bježi. O ponašanju dijela opozicionih čelnika najbolje govore oni koji u njima vide svoje zastupnike i mislim da su oni duboko svjesni što narod ima da im kaže.

MONITOR:  Nema dogovora opozicije ni oko ulaska u Odbor za reformu izbornih zakona. Hoće li da će DPS i u ovom slučaju iskoristiti razjedinjenu opoziciju?

RUDOVIĆ: Po dogovoru sa g. Miodragom Lekićem, sa kojim dijelim viđenje da rad u Odboru možda može dovesti do iole drugačijeg ambijenta za izbore i sklanjanje šape vlasti sa RTCG, ASK i Državne izborne komisije, ja ću učestvovati u pregovorima, duboko svjestan da bez mehanizma za kontrolu i sprovođenje dogovorenog nema načina da se nešto promijeni. Zato sam ubijeđen da je tehnička vlada neophodna jer ako ostavimo da vlada DPS-a priprema izbore to je kao da pristanete da miševi čuvaju sir. Mislim da moramo iskoristiti namjeru članica EU da zajedno sa opozicijom i civilnim društvom natjeraju DPS na ustupke. Zato i postoje male šanse da se napravi rezultat, iako smo svi svjesni da iskrenog pristupa sa druge strane nema. Jedna opcija je ući u pregovore, a druga sve ostaviti kao što je bilo i bespomoćno posmatrati kako vlast nastavlja po starom. Što se tiče razjedinjenosti opozicije, oko izbornih uslova i tehnilke vlade mi se čini da postoji apsolutno saglasje. To da li će DF učestvovati ili neće je drugo pitanje. Nadam se da će svi biti dovoljno ozbiljni i mudri.

MONITOR:  Za sada ništa nije spremno za to da naredni izbori budu fer i demokratski. Mislite da su oni mogući u ovako kratkom roku?

RUDOVIĆ: Nijesu mogući ni u jednom roku ako imamo ovakav sistem i ovakvu vlast. Ali je moguće natjerati ih da se povuku nekoliko koraka unazad, što može biti dovoljno za demokratske promjene. Oni, da se ne zaboravi, imaju vlast zahvaljujući vanrednom stanju koje su proizveli na dan izbora. Uz sve resurse, javne i tajne fondove, podzemlje i armiju plaćenika, oni su jedva uzeli 2016. tih nekoliko hiljada glasova više koji su im omogućili tijesnu većinu. I njima je jasno da ni kupovinom glasova suštinski nemaju većinu. Nadam se da svi kojima je stalo do sebe i Crne Gore neće to zaboraviti jer je to činjenica koja snažno stoji nasuprot one čuvene teze da se ovdje ništa ne može prominjeniti.

MONITOR:  Crnogorska vlast i dalje manipuliše identitetskim i ostalim pitanjima koja raspiruju vjersku i nacionalnu netrepeljivost. Gdje
smo u odnosu na devedesete?

RUDOVIĆ: Ova vlast je najveća prijetnja Crnoj Gori. Da bi zakamuflirala grabež i čerečenje svakog resursa ove zemlje pokušava da se predstavi kao njen jedini zaštitinik da bi držala uz sebe sve one koji su čista srca i bez interesa uložili sebe u obnovu nezavisnosti. Oni vole Crnu Goru onoliko koliko od nje imaju koristi, lažno ljube njenu zastavu i neiskreno pjevaju njenu himnu. Tako hoće da Crnu Goru ogade iskrenim borcima za njeno pravo, čast i slobodu, a sve one koji su smatrali da treba da ostanemo u zajednici sa Srbijom još jače drže u uvjerenju da su bili u pravu. Valjda je cilj da nekadašnji protivnici nezavisne Crne Gore postanu poklonici snaženja svoje države, a ne da ostanu na drugoj strani. Zato ovakvo ponašanje vlasti i njihova neukusna zloupotreba i crkve i crnogorskih komita, zapravo slabi Crnu Goru jer je svaka posvađana i duboko podijeljena država sama po sebi slaba i dugoročno neodrživa. Ideal svakog dobronamjernog čovjeka je država Crna Gora kojoj su jednako posvećeni i Crnogorci i Srbi i Bošnjaci i Muslimani i Hrvati i svi ostali. Ideal trenutne vlasti nije Crna Gora nego njihova teritorija u kojoj žive prepadnuti najamnici.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:  Prilika koju treba iskoristiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive ovdje, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica

 

MONITOR: Kako vidite mirnu  promjenu vlasti koja se u Crnoj Gori  desila 30. avgusta, i ovonedjeljnu konstitutivnu sjednicu parlamenta, da li je to šansa za demokratizaciju i pomirenje društva?   

VUKOVIĆ: Čak i nedemokratski izbori su pokazali da je većina ljudi u Crnoj Gori željna promjena, osvježenja. Naravno da niko normalan ne želi promjene na gore, nego se nada boljem, ali se to uvijek ne događa. Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive u granicama države Crne Gore, nezavisno od pola, dobi, nacionalnih i religioznih algoritama koji ih pokreću, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica i izgrade institucije koje će biti garant pravednosti, solidnog i sigurnog života za svakoga.

Ako ponovo padnemo, onda smo samo padu skloni – da parafraziram pjesnika Branka Miljkovića – u šta ja ne želim da povjerujem.

MONITOR: Kako vidite ranije traženje lidera DF-a od  Zdravka Krivokapića, nosica liste čiji su dio,  da razjasni  neke svoje stavove kako bi ga podržali za ulogu mandatara? Iz te koalicije kažu da je normalno  da su pregovarački procesi teški, no, čini li se da su bili teži nego što su trebali biti?

VUKOVIĆ: U privatnim komunikacijama nakon izbora govorio sam da je najveća karika u stvari najslabija, zato što nemam povjerenje u čelne ljude političkog saveza zvanog Demokratski front. Očigledno je da toga povjerenja nije bilo ni kod krugova koji su imali uticaja i nametnuli im Zdravka Krivokapića za nosioca liste. Najnovija kontra samo pokazuje da Krivokapić nije izbor čelnika DF-a nego nekoga sa strane, čijem se autoritetu nijesu mogli oduprijeti, a vjerovatno i nijesu željeli iz straha od nepovoljnog rezultata na izborima.

Ako su glavni opozicioni akteri imali zajednički cilj – pobjedu nad DPS-om i demontažu režima kako bi postavili temelj institucijama demokratske države (a takve su poruke slali tokom izborne kampanje) onda je bilo logično da su i unaprijed nešto dogovorili u slučaju pobjede. Ljudi koji su glasali za opozicione izborne liste očekivali su ozbiljan i zreo pristup i brz dogovor, što su Krivokapić, Bečić i Abazović nagovijestili. Ali su na djelu i politikantske igre u kojima se vidi samo dio igrača.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, POLITIČKI ANALITIČAR I PUBLICISTA IZ PRIŠTINE: Balkanski šengen ili rat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi taj „šengen” bio izgrađen prema modelu EU, i kao priprema za učlanjenje u EU, mogla bi se stvoriti formacija koja ublažava tendenciju stvaranja velikih nacionalnih država koje se ne mogu stvoriti, kao takve, bez ratova. To je  svakako bolje nego i dalje nazadovati ili održavati „zaleđene” ili tinjajuće ratne sukobe

 

MONITOR: Proteklih dana u Srbiji i na Kosovu najaktuelnija tema bilo je potpisivanje u Vašingtonu sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. U Srbiji vlast i opozicija imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

MALIĆI: Sporazum iz Vašingtona nakićen je svim i svačim, više je popis obećanja sa nejasnim garancijama oko mnogih milijardi investicija… Naravno, i na Kosovu su, kao i u Srbiji, opozicija i pozicija podeljene oko sporazuma. Kritičnija je situacija kod vladine stranke, zato što je kosovska delegacija i u Vašingtonu pokazala nesuglasice. U jednom trenutku Ramuš Haradinaj je iz Prištine pretio da će srušiti krhku vladinu koaliciju, ali je brzo primiren, možda i zbog direktnog snažnog demarša američke strane. Ako bismo ukršteno čitali stavove vlasti i opozicija na Kosovu i Srbiji, imali bismo zanimljiv stepen visoke saglasnosti u oceni sporazuma: srpska opozicija smatra da sporazum ide u prilog Kosovu, da je Vučić praktično priznao nezavisnost Kosova. Kosovska opozicija naprotiv smatra da je u Vašingtonu najviše profitirala Srbija, a da je kosovska delegacija bila nelegitimna, nesposobna i neodgovorna.

MONITOR: Šta je sporazumom dobilo Kosovo? Da li on ugrožava suverenitet Kosova?

MALIĆI: Sporazum je po formi i sadržaju najviše bio u funkciji podržavanja izborne kampanje predsednika Trampa. Kosovo i Srbija nisu mnogo dobili. Izostalo je ono što su kosovski pregovarači očekivali, a od čega je srpska strana najviše strepela. Naime, kada je Donald Tramp pre skoro dve godine uputio pismo predsednicima Kosova i Srbije, pozvao ih je bio u Belu kuću da tamo finaliziraju završni mirovni sporazum i proslave uzajamno priznanje. Zbog toga se dugo sepekulisalo da je sporazum o Kosovu praktično postignut ili će prosto biti diktiran u Vašingtonu, gde delegacije samo treba da se dogovore oko nekih detalja i stave potpis. Zbog tih glasina je bivši kosovski premijer Albin Kurti, koji je vladao nepunih sto dana, odbijao pozive da ode u Belu kuću, jer je mislio da ga tamo čekaju „noževi probodeni na mapu Kosova”, aludirajući na glasine da su Tači i Vučic već dogovorili nove granice i razmenu teritorija.

Od ideje uzjamnog priznanja nije ništa bilo 4. septembra. Ona se pojavila u prvom draftu sporazuma i kada je ona odmah „procurela” kao alarmantna vest na udarnim stranicama štampe koju kontroliše Vučić, koji je odbio formulaciju, ta tačka sporazuma je uklonjena uz elegantno objašnjenje da je skup u Beloj kući fokusiran na ekonomski i neke druge sporazume, a pitanje završnog političkog sporazuma o priznanju ostavljeno je za pregovore koje vodi EU.

Suverenost Kosova nije narušena sporazumom, ali kosovska opozicija smatra da je suverenost ugrožena zbog prihvatanja zahteva Srbije da se reguliše korišćenje strateških resursa veštačkog jezera i elektrane Gazivode. Jezero se najvećim delom prostire na teritoriji Kosova, oko 15 posto zapadnog dela je na teritoriji Srbije. Ovo pitanje se pokušava ispolitizirati na isti način kao i sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom. Premijer Hoti se optužuje da je navodno Srbiji poklonio deo nečega što je sto posto kosovsko. Američke vladine institucije preuzele su obavezu da naprave projekt fizibiliteta za jezero koje je stvoreno akumulacijom protočnih voda čiji sliv počinje na teritoriji Srbije, ima široku primenu na Kosovu, a onda, dobrim delom preko reke Ibar, ponovo prelazi u Srbiju.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Srbija potpisala „de fakto priznavanje Kosova”.

MALIĆI: Nije priznala, ali je napravila korak u tom smeru i, više simbolički, priznala Sjedinjene Države kao arbitra u rešavanju kosovskog pitanja. Pošto su SAD glavni sponzor nezavisnosti Kosova, Beograd zna da ne može od Vašingtona tražiti potpunu promenu kursa, ali zna da bi Tramp možda mogao ponuditi određene korisne ustupke, kako bi bezbolnije naplatio „odštetu” za neminovno prepuštanje Kosova i proibližavanje Srbije EU i NATO-u. Pored unosnih ekonomskih ponuda koje je potpisao, Vučić je pristao i na određene elemente sporazuma koji znače otklon Srbije od Rusije i Kine na linijama Trampovih konfrontacija sa ovim silama, na kojoj se oslanjala u ekonomskim i vojnim projektima, kao i glavnim partnerima za odbranu Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo