Povežite se sa nama

INTERVJU

MR NIKOLA BELADA, ADVOKAT IZ CETINJA: Bezumlje se nastavlja

Objavljeno prije

na

Da li ćemo se vratiti u srednjovjekovno ili “savremeno inkvizitorsko” postupanje prema ljudima koji drugačije misle ili ćemo se okrenuti evropskim i američkim vrijednostima i shvatanjima vjerskih sloboda, stvar je isključivo države Crne Gore

 

MONITOR: U Skupštini Crne Gore uskoro treba da se razmatra Zakon o slobodi vjeroispovijesti  zbog kojeg se vode žestoke polemike. Kako to  komentarišete kao pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve? 

BELADA: Pristalice “imperijalnog jedinstva” vrše hajdučiju po Crnoj Gori. Realnost su nam mitovi, a poznato je da apsolutizacija svakog mita vodi nacionalizmu i nacizmu. Umjesto struke, argumenta, razmjene stavova, na sceni su guslari, trubači, domaći i strani operativci psihološkog i propagandnog rata.

Prosječan čovjek sačuvaće zdrav razum samo pod uslovom da, kad je već prinuđen da gleda, barem da se izoluje i ne sluša. Gotovo svakodnevno smo izloženi brbljanju, trabunjanju, izmišljanju i prekrajanju istorijskih činjenica. Narod je u nok-daunu. Potreban je jedan iskorak da dođe do prevage duhovnog nad svjetovnim i to isključivo manipulacijom narodom. Povod za ovakvo stanje nije ni pitanje kriminala, niti korupcije, već jednostavna činjenica da u Skupštini Crne Gore treba da se razmatra Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnog položaja vjerskih zajednica.

Tačno je da sam pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve. Međutim, u daljem tekstu ću iznijeti svoj lični i profesionalni stav o dvijema posebnim granama prava, a to su državno-crkveno i spomeničko pravo. Inače, CPC prvenstveno gledam kao državotvornu, pa tek onda i religijsku ustanovu koja, osim vjernika, ima i veliki broj poštovalaca među ateistima, agnosticima i slično.

MONITOR: Kakav je to zakon u poređenju sa savremenim evropskim zakonima? 

 BELADA: U načelu, u pitanju je jedan moderan evropski zakon, gotovo u svemu u skladu sa međunarodnim standardima i normativima. Isto sam se izjasnio i na Nacrt zakona iz 2015, podržao ga u načelu, a u pojedinostima ukazao na određene članove koji nijesu u skladu sa stavovima Venecijanske komisije. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je Vlada dostavila Venecijanskoj komisiji 2019. godine, u mnogo čemu je precizniji, savršeniji i skoro u potpunosti usklađen sa standardima Venecijanske komisije iz 2004. i 2014. godine. Istina, pojedine članove zakonodavac mora precizirati, konkretizovati, da bi se spriječile sve zloupotrebe u tumačenju zakona.  Dakle, korekcije na Nacrt zakona su više tehničke nego suštinske prirode. Ono što je posebno interesantno su završne odredbe, jer je više nego očigledno da će se podzakonskim aktima morati reagovari u praktičnoj primjeni ovog zakona.

MONITOR: Zašto Nacrt zakona bespoštedno kritikuje Srpska pravoslavna crkva?

BELADA: Haotično stanje u vezi donošenja ovog zakona izazivaju četiri eparhije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, na čelu sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom. Da ne bude zabune, i Mitropolija crnogorsko-primorska je eparhija, to jest organizacioni dio Srpske pravoslavne crkve, s tim što su arhijereji eparhija Zagrebačke i Mitropolije crnogorsko-primorske dobili titulu mitropolita.

Logično je postaviti pitanje otkud ovakve reakcije na Nacrt zakona od strane SPC. Prvo, treba istaći da su četiri eparhije SPC u Crnoj Gori, među njima i Mitropolija crnogorsko-primorska, nepostojeći pravni subjekti, koji nijesu registrovani kod nadležnih organa Crne Gore i kao takvi nemaju pravni subjektivitet i ne mogu biti u pravnom prometu države Crne Gore. Navedeno je konstatovala i Venecijanska komisija. Bez pravnog subjektiviteta ne mogu se zaključivati pravni poslovi, ne može se sticati svojina, ne može se baviti izdavačkom i medijskom djelatnošću. U stvarnosti, Mitropolija crnogorsko-primorska obavlja sve navedene aktivnosti i jedan je od najznačajnijih ekonomskih faktora Crne Gore. Dakle, reakcije SPC su prvenstveno rezultat spoznaje da će se ovim zakonom regulisati pitanje registracije, pitanje imovine i pitanje poreskih obaveza.

MONITOR: SPC je vlasnik crnogorske imovine ogromne vrijednosti…

BELADA: Nije sporno da je SPC gotovo preko noći tzv. uparivanjem brojeva (institut nepoznat pravnom poretku Crne Gore) postala vlasnik milionski vrijedne imovine. Značajan dio te imovine – su spomenici kulture. Dakle, u SPC su svjesni da je upis imovine u Katastru nepokretnosti, izvršen suprotno zakonu i bez podobnih isprava za upis. U postupku raspravljanja imovine, SPC posebno zabrinjava činjenica mogućnosti kontrole mnogobrojnih ugovora koji su zaključili sa trećim licima.

Jedan od tih ugovora, za koji mnogi smatraju da je ništavan, je ugovor o kupovini prevlake Miholjske kod Tivta – nepokretnosti čija se tržišna vrijednost može izraziti u milionima. Moraju se zabrinuti i zbog činjenice da su crkvene opštine SPC na primorju nosioci prava svojine na zemljištu, iako je po Ustavu Srpske pravoslavne crkve to pravo ukinuto.

MONITOR: SPC u Crnoj Gori uveliko se bavi i bizninsom…                

BELADA: Za plate zaposlenima, SPC u Crnoj Gori godišnje obezbjeđuje i isplaćuje između četiri  i pet miliona eura.  Otkud ta sredstva u odnosu na prikazani završni račun? Da li je i koliko od tih sredstava po osnovu poreza doprinosa uplaćeno u Budžet  Crne Gore? Crkveni velikodostojnici SPC u Crnoj Gori uporno ponavljaju da su obnovili oko 700 crkvenih-vjerskih objekata. Poznato je da grade hotele, stanove, poslovne prostore po Crnoj Gori. U pitanju su desetine i desetine miliona eura za navedene poslove.

Takođe, postoji sumnja da se mimo legalnih tokova, ogromne količine novca usmjeravaju iz Crne Gore u susjedne države. Postavlja se pitanje i da li postoji evidencija o uvozu i izvozu robe SPC, njenoj namjeni i plaćenim dažbinama. Dakle, usvajanjem  Zakona o slobodi vjeroispovijesti, stvorio bi se red u imovinskim, poreskim, upravnim, svojinskim odnosima jednako i ravnopravno za sve vjerske organizacije, a više je nego očigledano da SPC u Crnoj Gori ne želi kontrolu u pomenutim oblastima.

MONITOR: Kako bi na to gledali u međunarodnoj zajednici?

BELADA: Gotovo sve razvijene evropske države vrlo efikasno, najčešće preko budžeta, kontrolišu priliv i odliv sredstava vjerskih organizacija. Primjer dobre prakse je Njemačka koja je nedavno, upravo na taj način, riješila finansiranje vjerskih organizacija i spriječila iligalne uplive novca u određene vjerske organizacije.

Da zaključim: da li ćemo se vratiti u srednjovjekovno ili “savremeno inkvizitorsko” postupanje prema ljudima koji drugačije misle ili ćemo se okrenuti evropskim i američkim vrijednostima i shvatanjima vjerskih sloboda, stvar je isključivo države Crne Gore. Na Skupštini Crne Gore je obaveza da usvoji moderan i demokratski Zakon o vjerskim slobodama kojim će omogućiti jednak i ravnopravan položaj svih vjerskih organizacija, vodeći pri tom računa da ne zadire u autonomno pravo bilo koje vjerske organizacije.

 

SPC krši i crkveno  pravo

MONITOR: Da li SPC pričom o tomosu, autokefalnosti,  vjerskim slobodama… nastoji da spriječi usvajanje Zakona o vjerskim slobodama? 

BELADA: Kod nesporne činjenice da bi usvajanjem zakona, SPC morala opravdati i dokazati svoje enormno vlasništvo nad imovinom države Crne Gore, stalnim izazivanjem haosa i držanjem tenzija, želi spriječiti usvajanje toga zakona. Još lakše je zamjenom teza skrenuti pažnju sa stvarnih problema.

Tako su trenutno aktuelne teme tomosa, autokefalnosti crkve, tradicionalnih crkava, 800-godišnjeg postojanja SPC na teritoriji Crne Gore (ničim dokazanog), sekti u Crnoj Gori koju finansira država Crna Gora, teme o navodnoj crkvenoj organizaciji koju je formirala policijska uprava na Cetinju, proglašavanja svetinjom nezakonito – divlje podignute krstionice na ostacima rimskog pristaništa na Prevlaci kod Tivta… Posebno se forsira rasprava o crkvenom pravu koje sa Zakonom o vjerskim slobodama nema baš nikakvih dodirnih tačaka.

Norme crkvenog prava donose nadležni crkveni organi, a Zakon o slobodi vjeroispovijesti donosi i usvaja Skupština Crne Gore.

Zato ukazujem građanima Crne Gore – ukoliko se u Skupštini usvoji Zakon o vjerskim slobodama, vjersku zajednicu mogu osnovati i registrovati tri punoljetna građanina ili stranci sa boravkom u Crnoj Gori, zatim je potrebno podnijeti prijavu za registraciju nadležnom organu sa odlukom o osnivanju, podacima o osnivačima, adresi i podacima o zastupniku vjerske zajednice. Dakle, u pitanju je jednostavna procedura i da bi se vjerska zajednica registrovala i stekla svojstvo pravnog lica, nije potreban niti tomos, niti autokefalnost, niti blagoslov Vaseljenskog ili ruskog partijarha. Dakle, za osnivanje i rad vjerske organizacije, odlučujuće je nacionalno zakonodavstvo i tu je početak i kraj djelovanja vjerske organizacije.

Uostalom, Nacrt zakona o vjerskim slobodama Crne Gore je u 90 odsto  sličan Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama države Srbije, koji je ocijenjen kao moderan evropski zakon. Ono što je takođe značajno – odredbe o imovini postoje gotovo u svim evopskim zakonima o vjerskim organizacijama. Po zakonu o vjerskim organizacijama Rusije, svi vjerski objekti su vlasništvo države Rusije, slično je i u zakonodavstvu Francuske. Ono što posebno treba istaći je da se Nacrtom zakona niti jednom odredbom ne krši autonomno unutrašnje pravo crkve. To što rade crkveni velikodostojnici SPC u kršenju crkvenog prava može biti predmet njihove odgovornosti pred nadležnim crkvenim tijelima i to nije bitno za proces donošenja ovog zakona. Bitno je izvesti zaključak da crkvenim velikodostojnicima SPC građanski zakoni Crne Gore nemaju nikakav značaj, jer kad su u pitanju njihovi interesi oni krše i sopstvene zakone – crkveno pravo.

 

Amfilohije negator crnogorskog naroda


MONITOR: Djeluje li mitropolit SPC Amfilohije suprotno kanonima svetih apostola? 

BELADA:  Amfilohije konstantno, istrajno djeluje suprotno kanonima svetih apostola, radi ostvarivanja ovozemaljskih ciljeva. Jedan od izvora crkvenog prava je i kanonističko – kanonsko pravo. Ovi crkveni zakoni su objedinjeni u kanoničkom zborniku 883. godine u formi nomokanona u XIV naslova.

Apostolski  6. kanon glasi: “Episkop, prezviter ili đakon nek ne uzimlje na sebe svjetovnih poslova; inače nek se svrgne”. U pitanju je osnovno crkveno pravilo – da svešteno lice ne može služiti dva gospodara – obavljati svjetovne i duhovne poslove po zapovijesti gospodnjoj, odnosno ne smije se baviti svjetovnim poslovima. Navedeno crkveno pravilo ne važi za g. Amfilohija, jer je po svom djelovanju on i predsjednik Vlade, i ministar inostranih poslova, i ministar kulture, i direktor Uprave za zaštitu kulutrnih dobara, urbanista i planer, sindikalni povjerenik.

Poznati su i kanoni svetih otaca. Jedan od svetih otaca je i Amfilohije Ikonijski, poznat duhovnik, učesnik II vaseljenskog sabora i revnosni zaštitnik pravoslavlja. Za razliku od svetog oca Amfilohija Ikonijskog, sadašnji Amfilohije (Risto Radović) istoriji će biti poznat samo kao negator i protivnik postojanja bića crnogorskog naroda i crnogorske nacije. Ono što je izuzetno opasno, a gdje je izostala reakcija države Crne Gore, je da g. Amfilohije između ostalog kune narod i kritikuje osobe koje nijesu krštene kao nesposobne za ovozemaljski život.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo