Povežite se sa nama

INTERVJU

MR NIKOLA BELADA, ADVOKAT IZ CETINJA: Bezumlje se nastavlja

Objavljeno prije

na

Da li ćemo se vratiti u srednjovjekovno ili “savremeno inkvizitorsko” postupanje prema ljudima koji drugačije misle ili ćemo se okrenuti evropskim i američkim vrijednostima i shvatanjima vjerskih sloboda, stvar je isključivo države Crne Gore

 

MONITOR: U Skupštini Crne Gore uskoro treba da se razmatra Zakon o slobodi vjeroispovijesti  zbog kojeg se vode žestoke polemike. Kako to  komentarišete kao pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve? 

BELADA: Pristalice “imperijalnog jedinstva” vrše hajdučiju po Crnoj Gori. Realnost su nam mitovi, a poznato je da apsolutizacija svakog mita vodi nacionalizmu i nacizmu. Umjesto struke, argumenta, razmjene stavova, na sceni su guslari, trubači, domaći i strani operativci psihološkog i propagandnog rata.

Prosječan čovjek sačuvaće zdrav razum samo pod uslovom da, kad je već prinuđen da gleda, barem da se izoluje i ne sluša. Gotovo svakodnevno smo izloženi brbljanju, trabunjanju, izmišljanju i prekrajanju istorijskih činjenica. Narod je u nok-daunu. Potreban je jedan iskorak da dođe do prevage duhovnog nad svjetovnim i to isključivo manipulacijom narodom. Povod za ovakvo stanje nije ni pitanje kriminala, niti korupcije, već jednostavna činjenica da u Skupštini Crne Gore treba da se razmatra Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnog položaja vjerskih zajednica.

Tačno je da sam pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve. Međutim, u daljem tekstu ću iznijeti svoj lični i profesionalni stav o dvijema posebnim granama prava, a to su državno-crkveno i spomeničko pravo. Inače, CPC prvenstveno gledam kao državotvornu, pa tek onda i religijsku ustanovu koja, osim vjernika, ima i veliki broj poštovalaca među ateistima, agnosticima i slično.

MONITOR: Kakav je to zakon u poređenju sa savremenim evropskim zakonima? 

 BELADA: U načelu, u pitanju je jedan moderan evropski zakon, gotovo u svemu u skladu sa međunarodnim standardima i normativima. Isto sam se izjasnio i na Nacrt zakona iz 2015, podržao ga u načelu, a u pojedinostima ukazao na određene članove koji nijesu u skladu sa stavovima Venecijanske komisije. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je Vlada dostavila Venecijanskoj komisiji 2019. godine, u mnogo čemu je precizniji, savršeniji i skoro u potpunosti usklađen sa standardima Venecijanske komisije iz 2004. i 2014. godine. Istina, pojedine članove zakonodavac mora precizirati, konkretizovati, da bi se spriječile sve zloupotrebe u tumačenju zakona.  Dakle, korekcije na Nacrt zakona su više tehničke nego suštinske prirode. Ono što je posebno interesantno su završne odredbe, jer je više nego očigledno da će se podzakonskim aktima morati reagovari u praktičnoj primjeni ovog zakona.

MONITOR: Zašto Nacrt zakona bespoštedno kritikuje Srpska pravoslavna crkva?

BELADA: Haotično stanje u vezi donošenja ovog zakona izazivaju četiri eparhije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, na čelu sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom. Da ne bude zabune, i Mitropolija crnogorsko-primorska je eparhija, to jest organizacioni dio Srpske pravoslavne crkve, s tim što su arhijereji eparhija Zagrebačke i Mitropolije crnogorsko-primorske dobili titulu mitropolita.

Logično je postaviti pitanje otkud ovakve reakcije na Nacrt zakona od strane SPC. Prvo, treba istaći da su četiri eparhije SPC u Crnoj Gori, među njima i Mitropolija crnogorsko-primorska, nepostojeći pravni subjekti, koji nijesu registrovani kod nadležnih organa Crne Gore i kao takvi nemaju pravni subjektivitet i ne mogu biti u pravnom prometu države Crne Gore. Navedeno je konstatovala i Venecijanska komisija. Bez pravnog subjektiviteta ne mogu se zaključivati pravni poslovi, ne može se sticati svojina, ne može se baviti izdavačkom i medijskom djelatnošću. U stvarnosti, Mitropolija crnogorsko-primorska obavlja sve navedene aktivnosti i jedan je od najznačajnijih ekonomskih faktora Crne Gore. Dakle, reakcije SPC su prvenstveno rezultat spoznaje da će se ovim zakonom regulisati pitanje registracije, pitanje imovine i pitanje poreskih obaveza.

MONITOR: SPC je vlasnik crnogorske imovine ogromne vrijednosti…

BELADA: Nije sporno da je SPC gotovo preko noći tzv. uparivanjem brojeva (institut nepoznat pravnom poretku Crne Gore) postala vlasnik milionski vrijedne imovine. Značajan dio te imovine – su spomenici kulture. Dakle, u SPC su svjesni da je upis imovine u Katastru nepokretnosti, izvršen suprotno zakonu i bez podobnih isprava za upis. U postupku raspravljanja imovine, SPC posebno zabrinjava činjenica mogućnosti kontrole mnogobrojnih ugovora koji su zaključili sa trećim licima.

Jedan od tih ugovora, za koji mnogi smatraju da je ništavan, je ugovor o kupovini prevlake Miholjske kod Tivta – nepokretnosti čija se tržišna vrijednost može izraziti u milionima. Moraju se zabrinuti i zbog činjenice da su crkvene opštine SPC na primorju nosioci prava svojine na zemljištu, iako je po Ustavu Srpske pravoslavne crkve to pravo ukinuto.

MONITOR: SPC u Crnoj Gori uveliko se bavi i bizninsom…                

BELADA: Za plate zaposlenima, SPC u Crnoj Gori godišnje obezbjeđuje i isplaćuje između četiri  i pet miliona eura.  Otkud ta sredstva u odnosu na prikazani završni račun? Da li je i koliko od tih sredstava po osnovu poreza doprinosa uplaćeno u Budžet  Crne Gore? Crkveni velikodostojnici SPC u Crnoj Gori uporno ponavljaju da su obnovili oko 700 crkvenih-vjerskih objekata. Poznato je da grade hotele, stanove, poslovne prostore po Crnoj Gori. U pitanju su desetine i desetine miliona eura za navedene poslove.

Takođe, postoji sumnja da se mimo legalnih tokova, ogromne količine novca usmjeravaju iz Crne Gore u susjedne države. Postavlja se pitanje i da li postoji evidencija o uvozu i izvozu robe SPC, njenoj namjeni i plaćenim dažbinama. Dakle, usvajanjem  Zakona o slobodi vjeroispovijesti, stvorio bi se red u imovinskim, poreskim, upravnim, svojinskim odnosima jednako i ravnopravno za sve vjerske organizacije, a više je nego očigledano da SPC u Crnoj Gori ne želi kontrolu u pomenutim oblastima.

MONITOR: Kako bi na to gledali u međunarodnoj zajednici?

BELADA: Gotovo sve razvijene evropske države vrlo efikasno, najčešće preko budžeta, kontrolišu priliv i odliv sredstava vjerskih organizacija. Primjer dobre prakse je Njemačka koja je nedavno, upravo na taj način, riješila finansiranje vjerskih organizacija i spriječila iligalne uplive novca u određene vjerske organizacije.

Da zaključim: da li ćemo se vratiti u srednjovjekovno ili “savremeno inkvizitorsko” postupanje prema ljudima koji drugačije misle ili ćemo se okrenuti evropskim i američkim vrijednostima i shvatanjima vjerskih sloboda, stvar je isključivo države Crne Gore. Na Skupštini Crne Gore je obaveza da usvoji moderan i demokratski Zakon o vjerskim slobodama kojim će omogućiti jednak i ravnopravan položaj svih vjerskih organizacija, vodeći pri tom računa da ne zadire u autonomno pravo bilo koje vjerske organizacije.

 

SPC krši i crkveno  pravo

MONITOR: Da li SPC pričom o tomosu, autokefalnosti,  vjerskim slobodama… nastoji da spriječi usvajanje Zakona o vjerskim slobodama? 

BELADA: Kod nesporne činjenice da bi usvajanjem zakona, SPC morala opravdati i dokazati svoje enormno vlasništvo nad imovinom države Crne Gore, stalnim izazivanjem haosa i držanjem tenzija, želi spriječiti usvajanje toga zakona. Još lakše je zamjenom teza skrenuti pažnju sa stvarnih problema.

Tako su trenutno aktuelne teme tomosa, autokefalnosti crkve, tradicionalnih crkava, 800-godišnjeg postojanja SPC na teritoriji Crne Gore (ničim dokazanog), sekti u Crnoj Gori koju finansira država Crna Gora, teme o navodnoj crkvenoj organizaciji koju je formirala policijska uprava na Cetinju, proglašavanja svetinjom nezakonito – divlje podignute krstionice na ostacima rimskog pristaništa na Prevlaci kod Tivta… Posebno se forsira rasprava o crkvenom pravu koje sa Zakonom o vjerskim slobodama nema baš nikakvih dodirnih tačaka.

Norme crkvenog prava donose nadležni crkveni organi, a Zakon o slobodi vjeroispovijesti donosi i usvaja Skupština Crne Gore.

Zato ukazujem građanima Crne Gore – ukoliko se u Skupštini usvoji Zakon o vjerskim slobodama, vjersku zajednicu mogu osnovati i registrovati tri punoljetna građanina ili stranci sa boravkom u Crnoj Gori, zatim je potrebno podnijeti prijavu za registraciju nadležnom organu sa odlukom o osnivanju, podacima o osnivačima, adresi i podacima o zastupniku vjerske zajednice. Dakle, u pitanju je jednostavna procedura i da bi se vjerska zajednica registrovala i stekla svojstvo pravnog lica, nije potreban niti tomos, niti autokefalnost, niti blagoslov Vaseljenskog ili ruskog partijarha. Dakle, za osnivanje i rad vjerske organizacije, odlučujuće je nacionalno zakonodavstvo i tu je početak i kraj djelovanja vjerske organizacije.

Uostalom, Nacrt zakona o vjerskim slobodama Crne Gore je u 90 odsto  sličan Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama države Srbije, koji je ocijenjen kao moderan evropski zakon. Ono što je takođe značajno – odredbe o imovini postoje gotovo u svim evopskim zakonima o vjerskim organizacijama. Po zakonu o vjerskim organizacijama Rusije, svi vjerski objekti su vlasništvo države Rusije, slično je i u zakonodavstvu Francuske. Ono što posebno treba istaći je da se Nacrtom zakona niti jednom odredbom ne krši autonomno unutrašnje pravo crkve. To što rade crkveni velikodostojnici SPC u kršenju crkvenog prava može biti predmet njihove odgovornosti pred nadležnim crkvenim tijelima i to nije bitno za proces donošenja ovog zakona. Bitno je izvesti zaključak da crkvenim velikodostojnicima SPC građanski zakoni Crne Gore nemaju nikakav značaj, jer kad su u pitanju njihovi interesi oni krše i sopstvene zakone – crkveno pravo.

 

Amfilohije negator crnogorskog naroda


MONITOR: Djeluje li mitropolit SPC Amfilohije suprotno kanonima svetih apostola? 

BELADA:  Amfilohije konstantno, istrajno djeluje suprotno kanonima svetih apostola, radi ostvarivanja ovozemaljskih ciljeva. Jedan od izvora crkvenog prava je i kanonističko – kanonsko pravo. Ovi crkveni zakoni su objedinjeni u kanoničkom zborniku 883. godine u formi nomokanona u XIV naslova.

Apostolski  6. kanon glasi: “Episkop, prezviter ili đakon nek ne uzimlje na sebe svjetovnih poslova; inače nek se svrgne”. U pitanju je osnovno crkveno pravilo – da svešteno lice ne može služiti dva gospodara – obavljati svjetovne i duhovne poslove po zapovijesti gospodnjoj, odnosno ne smije se baviti svjetovnim poslovima. Navedeno crkveno pravilo ne važi za g. Amfilohija, jer je po svom djelovanju on i predsjednik Vlade, i ministar inostranih poslova, i ministar kulture, i direktor Uprave za zaštitu kulutrnih dobara, urbanista i planer, sindikalni povjerenik.

Poznati su i kanoni svetih otaca. Jedan od svetih otaca je i Amfilohije Ikonijski, poznat duhovnik, učesnik II vaseljenskog sabora i revnosni zaštitnik pravoslavlja. Za razliku od svetog oca Amfilohija Ikonijskog, sadašnji Amfilohije (Risto Radović) istoriji će biti poznat samo kao negator i protivnik postojanja bića crnogorskog naroda i crnogorske nacije. Ono što je izuzetno opasno, a gdje je izostala reakcija države Crne Gore, je da g. Amfilohije između ostalog kune narod i kritikuje osobe koje nijesu krštene kao nesposobne za ovozemaljski život.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DR ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA: Crna Gora je skrenula u desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potrebno nam je novo okupljanje na pozicijama građanske ljevice. Što sa postojećim političkim snagama, što okupljanjem starih, novih aktera političke scene. Trebaju nam ljudi sa sposobnošću osmišljavanja političke scene, umjesto agresije, populizma i antiintelektualizma 

 

MONITOR: Kakav je po vama aktuelni socijalni kontekst u kome se dešavaju masovne litije u organizaciji Mitropolije Crnogorsko primorske?

PEJOVIĆ:  U Crnoj Gori prema Monstatu u 2018. godini,  stopa rizika od siromaštva iznosi 23, 8 %, i ova stopa se odnosi na stanovništvo čiji je dohodak ispod praga rizika od siromaštva koji Monstat procjenjuje na 2.270 eura godišnje za jednočlano domaćinstvo, odnosno 189 eura mjesečno.  Za četvoročlano domaćinstvo prag siromaštva je dohodak od 4.766 eura godišnje, odnosno 397 eura mjesečno. Prema Upravi za statistiku i Unicefu u riziku od siromaštva se nalazi čak 32,4% djece. U 2018. godini  u sjevernom regionu je 40 % stanovništva u riziku od siromaštva. Takođe, tom riziku je izložen svaki treći stanovnik ruralnih područja. Socijalne razlike u Crnoj Gori su izražene –  20% stanovništvaprihoduje čak  40% raspoloživog dohodka, dok  20% prihoduje svega 5,4% ukupnog dohodka stanovništva. Ovi Podaci potiču iz Monstatove „Ankete o dohotku i uslovima života“ za 2018. godinu. Komentar ovih pokazatelja ostavljam čitaocu.

Kada ljude socijalno marginalizujete i osiromašite, kada izgube vjeru u prosperitet, lični i društveni, oni se po pravilu okreću katemeljnim, fundamentalnim vrijednostima kao što su crkva i religija. Ako  ih dodatno  podstaknete da vjeruju  da ćete i tu nešto da im oduzmete, onda se ne treba čuditi buntu u vidu litija koje je proteklih sedmica organizovala Mitropolija Crnogorsko primorska. Nameće se ovdje puno pitanja, prvo je svakako – što je država uradila u proteklih 15 godina od refereduma na ovamo da socijalno integriše društvo i ponudi mu objektivan prosperitet? Da li to što u nizu anketa građani više vjeruju Mitropoliji nego državnim institucijama govori više o slabosti državnih institucija nego o crkvi koja je već vjekovima to što jeste? Da li se identitet jedne nacije gradi (isključivo) sviješću o specifičnosti kulturnog i istorijskog identiteta proisteklog iz istorijske dijalektike i standardizijom jezika,  ili pak socijalnom kohezijom, kao i političkom inkluzijom. Eto recimo Švajcarskoj ne smeta što  kulturno i lingvistički ima germanski, frankofonski, italijanski i retroromanski identitet, da bi bila politički integrisana i ekonomski bogata zajednica.Ako vladavinu bazirate na siromaštvu i  identitetskim pitanjima, onda kao zajednica balansirate na ivici žileta.

MONITOR: Kako vidite položaj Mitropolije Crnogorsko primorske?

PEJOVIĆ: Odnosi države Crne Gore i Mitropolije su kompleksni i opterećeni negiranjem crnogorskog identiteta od strane velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve. Identiteta iz koga je i nastala savremena država Crna Gora.

Mada je ustavom i evropskim pravnim nasljeđem crkva odvojena od države, legitimno je od Mitropolije Crnogorske primorske, kao crkve sa najvećim brojem vjernika, očekivati veću samostalnost, osobito onu kadrovske i političke prirode u odnosu na Beograd. Crkva ne bi smjela  biti instrument bilo čije politike. Mitropolija Crnogorsko primorska treba deklarativno da prihvati nezavisnost Crne Gore. Takođe, možda na prvom mjestu neohodno je da pruži ruku prema drugim vjerskim zajednicama posebno prema Islamskoj zajednici Crne Gore. Država i crkva treba da grade dijalog kroz odnos međusobnog poštovanja. Pitanja, uključujući i ona imovinske prirode se moraju rješavati transparentno, inkluzivno, uz poštovanje Ustava Crne Gore.

Na kraju ili na početku, u aktuelnom kontekstu neophodno je  naglasiti da bi sve strane trebalo da izbjegavaju nasilje koje bi moglo da ima nesagledive posljedice.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NERZUK ĆURAK, PROFESOR SARAJEVSKOG FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA: Dodik je potpuno na tamnoj strani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini mi se da kao jedina nada Bosne ostaje  racionalno uvjerenje da Vašington ipak neće dozvoliti poništenje Dejtonskog ugovora kao svog velikog internacionalnog uspjeha

 

MONITOR: Bosna i Hercegovina je u centru pažnje javnosti nakon što je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik poručio sa sastanka sa Aleksandrom Vučićem u Beogradu da će tražiti da se referendumom odluči o statusu RS.

ĆURAK:Izjava koju navodite, kao i sijaset drugih neofantastičnih izjava gospodina Dodika, svjedoče da je pomenuti provincijski kabadahija u potpunosti prešao na tamnu stranu, da ga činjenice više e zanimaju i da je spreman poput njemačkih nacionalsocijalista tridesetih godina dvadesetog stoljeća, vršiti postepeni državni udar, institucionalno i parainstitucionalno. Upravo ovih dana na HBO možemo gledati vrhunsku seriju Babilon Berlin o proizvodnji uvjeta za dolazak nacista na vlast. Laž, primitivna drska laž koja mora postati istina, čak i po cijenu ubistava, proglašavanje bezopasnih najopasnijim, potčinjavanje državnih institucija goloj sili nadolazeće desničarske moći, permanentno proizvođenje vanrednog stanja… Slično radi režim Milorada Dodika uvjeren da neočembrlenovska, ksenofobna Evropa koja pokušava pobijediti dobru Evropu ljudskih i građanskih prava, ima više sluha za njegovo plemensko desničarenje nego za izgradnju pristojne, građanske države eurounijskog tipa u Bosni i Hercegovini.

To nije daleko od istine, budući da su izjave međunarodne zajednice (i to bez ruskog učešća), nakon što su njeni predstavnici skrušeno otišli čuti propovijed na Dodikovoj gori, bile baš ono što je antibosanski član bosanskog državnog predsjedništva htio čuti: ništa. Uspostavljena je nova politička linija od koje se ide u urušavanje BiH, a Dodik je de facto razumio poruku Zapada baš onako kako je Milošević svojevremeno razumio Bejkerovu poruku (državni sekretar SAD-a) da Amerika nema psa za borbu: Razvaljuj. Mi nećemo intervenirati. Čini mi se da kao jedina nada Bosne ostaje  racionalno uvjerenje da Vašington ipak neće dozvoliti poništenje Dejtonskog ugovora kao svog velikog internacionalnog uspjeha. Ne toliko zbog BiH, koliko zbog sopstvene vjerodostojnosti: teško je vjerovati da bi SAD bile spremne na toliko poniženje – da ih jedan lokalni drznik baci u prašinu balkanske geopolitike.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANKA VUKIĆEVIĆ, MAGISTAR FIZIKALNE TERAPIJE: Značaj fizioterapeuta se ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Van javnog zdravstva fizikalnom terapijom se nerijetko  bave lica bez ikakvih znanja iz zdravstvenih nauka. Svako se predstavlja i radi kao fizioterapeut. Problem je što sve to prolazi bez ikakvih sankcija

 

MONITOR: Šta je fizikalna terapija, koja slovi za jednu od najstarijih grana medicine?

VUKIĆEVIĆ:  U fizikalnoj terapiji primjenjuju se različiti oblici energije u terapijske svrhe: mehanička, toplotna, električna, svjetlosna. Od davnina je čovjek uočio da  se određena vrsta bola može ublažiti ako se na bolno mjesto primijeni topli ili hladni oblog, ako se izloži sunčevoj svjetlosti.

Danas ne postoji grana medicine u kojoj fizikalna terapija nema svoje mjesto. Na svakom nivou zdravstvene zaštite, kao član tima, trebao bi biti angažovan fizioterapeut specijalizovan za rehabilitaciju pacijenata sa različitim zdravstvenim problemima.

MONITOR: Koji su najveći problemi u fizikalnoj terapiji kad je riječ o Crnoj Gori?

VUKIĆEVIĆ: Ako uzmemo u obzir činjenicu da ,,norveški program”, odnosno rehabilitacija pacijenata iz Norveške u Institutu u Igalu, traje preko četiri decenije, da su stalni gosti iz Holandije, Njemačke, Rusije i da je  fizikalna terapija jedina grana medicine zbog koje se dolazi u Crnu Goru za očekivati je bilo da rad fizioterapeuta bude kako u zdravstvenom i obrazovnom sistemu, tako i u društvu adekvatno vrednovan.

Mnogo je problema sa kojima se se susrijeću fizioterapeuti počevši od zakonskih rješenja koja nijesu precizno definisana, koja ostavljaju prostora različitim tumačenjima zadržavajući terapeute u neadekvatnom i nedefinisanom statusu, do skupih edukacija koje je od niske zarade nemoguće platiti, a bez kojih se ne može napredovati.

Kada se za direktora dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama između specijaliste primijenjene fizioterapije i profesora srpskohrvatskog jezika i književnosti bira profesor, i još kad takvo rješenje potpiše ljekar specijalista sa višegodišnjim iskustvom, koji je na čelu upravnog odbora te ustanove jasno je koliko smo uvaženi kao stručnjaci.

Van javnog zdravstva fizikalnom terapijom se nerijetko  bave lica bez ikakvih znanja iz zdravstvenih nauka. Svako se predstavlja i radi kao fizioterapeut. Problem je što sve to prolazi bez ikakvih sankcija.

MONITOR: Postoje li u Crnoj Gori razne vrste fizikalne terapije kao što su kineziterapija, elektroterapija, magnetoterapija, laseroterapija…

VUKIĆEVIĆ: Iako se posljednjih godina ulagalo u aparaturu neophodnu za fizikalnu terapiju ipak sve ustanove nijesu jednako opremljene. Neke od terapija kao što su peloido ili terapija ljekovitim blatom, hidroterapija primjenjuju se samo u Institutu u Igalu. Odjeljenje fizikalne terapije u Nikšiću je  od otvaranja davne 1989. imalo najsavremenije kade za hidroterapiju koje nijesu korišćene zbog nedostatka tople vode i loše strujne instalacije.

MONITOR: Da li zakon na adekvatan način reguliše status fizioterapije?

VUKIĆEVIĆ: Zakonom o zdravstvenoj zaštiti definisana je uloga fizioterapeuta na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.

Na primarnom nivou zdravstvene zaštite Pravilnikom o bližim uslovima u pogledu standarda, normativa i načina ostvarivanja primarne zdravstvene zaštite regulisana je fizioterapeutska djelatnost  koji garantuje samostalnost u radu, međutim u praksi i dalje bez obzira na stepen obrazovanja fizioterapeuti rade pod nadzorom fizijatara koji su najčešće honorarno angažovani.

Fizikalna terapija primarnog nivoa podrazumijeva i fizikalnu terapiju i rehabilitaciju u kući pacijenta. Ovaj vid rehabilitacije u najvećem broju domova zdravlja nije ni organizovan. Ako uzmemo u obzir broj osoba sa invaliditetom, broj lica kojima je nakon operativnih zahvata neophodna rehabilitacija, porast hroničnih oboljenja koja za posljedicu imaju smetnje pri hodu i smanjenje samostalnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti onda postaje jasno koliki značaj ima ovaj vid zdravstvene zaštite.

MONITOR: Da li u Crnoj Gori postoje savremeni uslovi za obrazovanje fizioterapeuta?

VUKIĆEVIĆ: Iako je kroz Višu fizioterapeutsku školu, odnosno Fakultet primijenjene fizioterapije od 1976. do danas prošlo hiljade studenata od kojih ne mali broj iz zemalja okruženja, ranije i iz arapskih zemalja, fakultet je reformom obrazovanja nepravedno izgubio autonomiju i postao odsjek tek osnovanog Medicinskog fakulteta.

Fakultet ima ozbiljan problem sa nedostatkom kadra. Dvoje profesora u penziji izvodi nastavu na šest predmeta, dok dvoje stalno zaposlenih ljekara na ovom studijskom programu izvodi nastavu iz petnaest predmeta što svakako mora uticati na kvalitet nastave. Jedan ljekar specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije i subspecijalista reumatolog izvodi nastavu na deset predmeta na osnovnim studijama i na dva predmeta na specijalističkim studijama, dok drugi ljekar specijalista pneumofiziologije izvodi nastavu iz tri stručna predmeta na osnovnim studijama.

Kada ovaj podatak uzmemo u obzir onda je jasno zašto još uvijek nije organizovan program magistarskih i doktorskih studija.

Trenutno se kvalifikacije obrazovanja magistar fizioterapije i doktor fizioterapije stiču van Crne Gore.

MONITOR: Zašto je nezaposlen veliki broj fizioterapeuta, prema nekim podacima ima ih oko 150, iako u gotovo svim gradovima u okviru domova zdravlja postoje ambulante fizikalne terapije?

VUKIĆEVIĆ: Osim Instituta Igalo, Kliničko bolničkog centra, bolnica u Risnu i Meljinama, u svim gradovima postoje ambulante pri bolnicama ili domovima zdravlja. Ako tome dodamo i jedanaest centara za djecu sa smetnjama u razvoju, pa razvojne centre u okviru domova zdravlja, privatne ambulante za očekivati bi bilo da nema nezaposlenih fizioterapeuta. Za brigu je i podatak da nemali broj koji su radno angažovani rade po ugovoru na određeno vrijeme.

Problem predstavljaju i akti o sistematizaciji koji se ne poštuju, ili su stari ili u njihovoj izradi nijesu učestvovala lica iz struke, pa tako u pojedinim dnevnim centrima za djecu nemamo fizioterapeute, a imamo profesore fizičkog vaspitanja.

Jasno je da uloga i značaj fizioterapeuta u procesu liječenja i rehabilitacije još uvjek nije prepoznata na valjan način. Često od nadležnih institucija dobijamo informacije o neophodnosti smanjenja  broja dana koje pacijenti nakon intervencija provode na bolničkom liječenju. To su ogromni troškovi koji bi svakako bili manji angažovanjem većeg broja fizioterapeuta koji bi svojim radom doprinijeli bržem oporavku pacijenta i osposobljavanju za obavljanje kako svakodnevnih tako i profesionalnih obaveza.

Vrijeme će pokazati da li će se društvo sjetiti terapeuta tek onda kada odluče da napuste Crnu Goru u nadi da će tamo negdje biti više uveženi kao stručnjaci.

MONITOR: Ovih dana aktuelna je privatizacija Instituta ,,Simo Milošević” u Igalu. Kakvo je Vaše mišljenje o tome treba li Institut privatizovati i kakve bi sve posljedice izazvala njegova privatizacija?

VUKIĆEVIĆ: Ovih dana smo informisani da je još jedan tender za privatizaciju instituta proglašen neuspješnim. Po ko zna koji put ću ponoviti da Institut kao najveći zdravstveni centar na Mediteranu mora ostati naš, neprivatizovan i poslužiti kao oslonac razvoja zdravstvenog turizma. Crna Gora sa ovakvim prirodnim ljepotama, geografskim položajem, je stvorena za zdravstveni turizam.

Institut kao nastavna baza i Fakultet primijenjene fizioterapije su sistem koji se ne razdvaja. Nikako nije isto da li će studenti na praksu ići u neku lokalnu bolnicu ili Institut, u kom na jednom mjestu imaju sve.

Ostaje nejasno da li je neko prilikom donošenja odluke o privatizaciji vrednovao znanja i vještine ljekara, fizioterapeuta, medicinskih sestara i tehničara. Koja je cijena onog što su porodice i država uložili u njihovo obrazovanje, koja je cijena onog što su oni uložili u Insitut promovišući ga decenijama predanim i odgovornim radom.

MONITOR: Da li je tačno da u kozmetičkim salonima i sportskim klubovima rade i osobe koje često nemaju nikakve veze sa  fizikalnom terapijom?

VUKIĆEVIĆ: Prošle godine u jednom dnevnom listu cijela stranica je bila posvećena teretani u okviru koje su organizovane vježbe za trudnice pod nadzorom profesora fizičkog vaspitanja.

Prilikom usvajanja Zakona o sportu, upravo sa ciljem da se precizno definiše ko se može brinuti o zdravlju sportista, predložila sam amandman koji je odbijen. Iznenađenje je bilo upravo neprihvatanje od strane ministra, bivšeg sportiste koji iz ličnog iskustva zna značaj zdravstvenog radnika u sportskom klubu.

Komora fizioterapeuta Crne Gore je regulatorno tijelo od javnog interesa i vrši licenciranje fizioterapeuta u misiji nastavljanja permanentnog edukovanja fizioterapeuta i zalaganja da fizioterapija postane prepoznata, cijenjena, valorizovana i dostupna profesija u društvu.

Na stranicama internet prezentacije Komore fizioterapeuta Crne Gore nalazi se aplikacija za prijavu zloupotreba fizioterapeutske djelatnosti.

MONITOR: Upućeni kažu da je Crnogorsko primorje za vrijeme ljetnjih mjeseci preplavljeno samozvanim terapeutima.

VUKIĆEVIĆ: Tokom ljetnjih mjeseci ,,fizikalna terapija” I samozvani fizioterapeuti su prisutni na svakom koraku. Mali je broj onih koji posjeduju  diploma i licencu za rad koja je neophodna da bi se uopšte bavili ovim poslom. Kontrola gotovo da i nema. Ono što brine što su češće kontrolišu i kažnjavaju kolege zbog nekih sitnih više administrativnih propusta koji su uzrokovani zakonskom nepreciznošću, što ih dodatno obeshrabruje da nastave sa radom u privatnoj praksi.

MONITOR: Kakve mogu biti posljedice po one koji koriste usluge takvih fizioterapeuta?

VUKIĆEVIĆ: Kao i svaka terapija i fizikalna terapija koju primjenjuje lice bez adekvatnog stepena stručne spreme, koja podrazumijevaju posjedovanje određenih znanja i vještina, svakako utiču štetno na zdravlje pacijenta. Svako od nas je bar jednom tokom prakse imao priliku da se sretne sa pacijentom koji za posljedicu  takve ,,terapije” imaju podlive, prelome, opekotine ili pogoršanje zdravstvenog stanja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo