Povežite se sa nama

INTERVJU

MR NIKOLA BELADA, ADVOKAT IZ CETINJA: Bezumlje se nastavlja

Objavljeno prije

na

Da li ćemo se vratiti u srednjovjekovno ili “savremeno inkvizitorsko” postupanje prema ljudima koji drugačije misle ili ćemo se okrenuti evropskim i američkim vrijednostima i shvatanjima vjerskih sloboda, stvar je isključivo države Crne Gore

 

MONITOR: U Skupštini Crne Gore uskoro treba da se razmatra Zakon o slobodi vjeroispovijesti  zbog kojeg se vode žestoke polemike. Kako to  komentarišete kao pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve? 

BELADA: Pristalice “imperijalnog jedinstva” vrše hajdučiju po Crnoj Gori. Realnost su nam mitovi, a poznato je da apsolutizacija svakog mita vodi nacionalizmu i nacizmu. Umjesto struke, argumenta, razmjene stavova, na sceni su guslari, trubači, domaći i strani operativci psihološkog i propagandnog rata.

Prosječan čovjek sačuvaće zdrav razum samo pod uslovom da, kad je već prinuđen da gleda, barem da se izoluje i ne sluša. Gotovo svakodnevno smo izloženi brbljanju, trabunjanju, izmišljanju i prekrajanju istorijskih činjenica. Narod je u nok-daunu. Potreban je jedan iskorak da dođe do prevage duhovnog nad svjetovnim i to isključivo manipulacijom narodom. Povod za ovakvo stanje nije ni pitanje kriminala, niti korupcije, već jednostavna činjenica da u Skupštini Crne Gore treba da se razmatra Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnog položaja vjerskih zajednica.

Tačno je da sam pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve. Međutim, u daljem tekstu ću iznijeti svoj lični i profesionalni stav o dvijema posebnim granama prava, a to su državno-crkveno i spomeničko pravo. Inače, CPC prvenstveno gledam kao državotvornu, pa tek onda i religijsku ustanovu koja, osim vjernika, ima i veliki broj poštovalaca među ateistima, agnosticima i slično.

MONITOR: Kakav je to zakon u poređenju sa savremenim evropskim zakonima? 

 BELADA: U načelu, u pitanju je jedan moderan evropski zakon, gotovo u svemu u skladu sa međunarodnim standardima i normativima. Isto sam se izjasnio i na Nacrt zakona iz 2015, podržao ga u načelu, a u pojedinostima ukazao na određene članove koji nijesu u skladu sa stavovima Venecijanske komisije. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je Vlada dostavila Venecijanskoj komisiji 2019. godine, u mnogo čemu je precizniji, savršeniji i skoro u potpunosti usklađen sa standardima Venecijanske komisije iz 2004. i 2014. godine. Istina, pojedine članove zakonodavac mora precizirati, konkretizovati, da bi se spriječile sve zloupotrebe u tumačenju zakona.  Dakle, korekcije na Nacrt zakona su više tehničke nego suštinske prirode. Ono što je posebno interesantno su završne odredbe, jer je više nego očigledno da će se podzakonskim aktima morati reagovari u praktičnoj primjeni ovog zakona.

MONITOR: Zašto Nacrt zakona bespoštedno kritikuje Srpska pravoslavna crkva?

BELADA: Haotično stanje u vezi donošenja ovog zakona izazivaju četiri eparhije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, na čelu sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom. Da ne bude zabune, i Mitropolija crnogorsko-primorska je eparhija, to jest organizacioni dio Srpske pravoslavne crkve, s tim što su arhijereji eparhija Zagrebačke i Mitropolije crnogorsko-primorske dobili titulu mitropolita.

Logično je postaviti pitanje otkud ovakve reakcije na Nacrt zakona od strane SPC. Prvo, treba istaći da su četiri eparhije SPC u Crnoj Gori, među njima i Mitropolija crnogorsko-primorska, nepostojeći pravni subjekti, koji nijesu registrovani kod nadležnih organa Crne Gore i kao takvi nemaju pravni subjektivitet i ne mogu biti u pravnom prometu države Crne Gore. Navedeno je konstatovala i Venecijanska komisija. Bez pravnog subjektiviteta ne mogu se zaključivati pravni poslovi, ne može se sticati svojina, ne može se baviti izdavačkom i medijskom djelatnošću. U stvarnosti, Mitropolija crnogorsko-primorska obavlja sve navedene aktivnosti i jedan je od najznačajnijih ekonomskih faktora Crne Gore. Dakle, reakcije SPC su prvenstveno rezultat spoznaje da će se ovim zakonom regulisati pitanje registracije, pitanje imovine i pitanje poreskih obaveza.

MONITOR: SPC je vlasnik crnogorske imovine ogromne vrijednosti…

BELADA: Nije sporno da je SPC gotovo preko noći tzv. uparivanjem brojeva (institut nepoznat pravnom poretku Crne Gore) postala vlasnik milionski vrijedne imovine. Značajan dio te imovine – su spomenici kulture. Dakle, u SPC su svjesni da je upis imovine u Katastru nepokretnosti, izvršen suprotno zakonu i bez podobnih isprava za upis. U postupku raspravljanja imovine, SPC posebno zabrinjava činjenica mogućnosti kontrole mnogobrojnih ugovora koji su zaključili sa trećim licima.

Jedan od tih ugovora, za koji mnogi smatraju da je ništavan, je ugovor o kupovini prevlake Miholjske kod Tivta – nepokretnosti čija se tržišna vrijednost može izraziti u milionima. Moraju se zabrinuti i zbog činjenice da su crkvene opštine SPC na primorju nosioci prava svojine na zemljištu, iako je po Ustavu Srpske pravoslavne crkve to pravo ukinuto.

MONITOR: SPC u Crnoj Gori uveliko se bavi i bizninsom…                

BELADA: Za plate zaposlenima, SPC u Crnoj Gori godišnje obezbjeđuje i isplaćuje između četiri  i pet miliona eura.  Otkud ta sredstva u odnosu na prikazani završni račun? Da li je i koliko od tih sredstava po osnovu poreza doprinosa uplaćeno u Budžet  Crne Gore? Crkveni velikodostojnici SPC u Crnoj Gori uporno ponavljaju da su obnovili oko 700 crkvenih-vjerskih objekata. Poznato je da grade hotele, stanove, poslovne prostore po Crnoj Gori. U pitanju su desetine i desetine miliona eura za navedene poslove.

Takođe, postoji sumnja da se mimo legalnih tokova, ogromne količine novca usmjeravaju iz Crne Gore u susjedne države. Postavlja se pitanje i da li postoji evidencija o uvozu i izvozu robe SPC, njenoj namjeni i plaćenim dažbinama. Dakle, usvajanjem  Zakona o slobodi vjeroispovijesti, stvorio bi se red u imovinskim, poreskim, upravnim, svojinskim odnosima jednako i ravnopravno za sve vjerske organizacije, a više je nego očigledano da SPC u Crnoj Gori ne želi kontrolu u pomenutim oblastima.

MONITOR: Kako bi na to gledali u međunarodnoj zajednici?

BELADA: Gotovo sve razvijene evropske države vrlo efikasno, najčešće preko budžeta, kontrolišu priliv i odliv sredstava vjerskih organizacija. Primjer dobre prakse je Njemačka koja je nedavno, upravo na taj način, riješila finansiranje vjerskih organizacija i spriječila iligalne uplive novca u određene vjerske organizacije.

Da zaključim: da li ćemo se vratiti u srednjovjekovno ili “savremeno inkvizitorsko” postupanje prema ljudima koji drugačije misle ili ćemo se okrenuti evropskim i američkim vrijednostima i shvatanjima vjerskih sloboda, stvar je isključivo države Crne Gore. Na Skupštini Crne Gore je obaveza da usvoji moderan i demokratski Zakon o vjerskim slobodama kojim će omogućiti jednak i ravnopravan položaj svih vjerskih organizacija, vodeći pri tom računa da ne zadire u autonomno pravo bilo koje vjerske organizacije.

 

SPC krši i crkveno  pravo

MONITOR: Da li SPC pričom o tomosu, autokefalnosti,  vjerskim slobodama… nastoji da spriječi usvajanje Zakona o vjerskim slobodama? 

BELADA: Kod nesporne činjenice da bi usvajanjem zakona, SPC morala opravdati i dokazati svoje enormno vlasništvo nad imovinom države Crne Gore, stalnim izazivanjem haosa i držanjem tenzija, želi spriječiti usvajanje toga zakona. Još lakše je zamjenom teza skrenuti pažnju sa stvarnih problema.

Tako su trenutno aktuelne teme tomosa, autokefalnosti crkve, tradicionalnih crkava, 800-godišnjeg postojanja SPC na teritoriji Crne Gore (ničim dokazanog), sekti u Crnoj Gori koju finansira država Crna Gora, teme o navodnoj crkvenoj organizaciji koju je formirala policijska uprava na Cetinju, proglašavanja svetinjom nezakonito – divlje podignute krstionice na ostacima rimskog pristaništa na Prevlaci kod Tivta… Posebno se forsira rasprava o crkvenom pravu koje sa Zakonom o vjerskim slobodama nema baš nikakvih dodirnih tačaka.

Norme crkvenog prava donose nadležni crkveni organi, a Zakon o slobodi vjeroispovijesti donosi i usvaja Skupština Crne Gore.

Zato ukazujem građanima Crne Gore – ukoliko se u Skupštini usvoji Zakon o vjerskim slobodama, vjersku zajednicu mogu osnovati i registrovati tri punoljetna građanina ili stranci sa boravkom u Crnoj Gori, zatim je potrebno podnijeti prijavu za registraciju nadležnom organu sa odlukom o osnivanju, podacima o osnivačima, adresi i podacima o zastupniku vjerske zajednice. Dakle, u pitanju je jednostavna procedura i da bi se vjerska zajednica registrovala i stekla svojstvo pravnog lica, nije potreban niti tomos, niti autokefalnost, niti blagoslov Vaseljenskog ili ruskog partijarha. Dakle, za osnivanje i rad vjerske organizacije, odlučujuće je nacionalno zakonodavstvo i tu je početak i kraj djelovanja vjerske organizacije.

Uostalom, Nacrt zakona o vjerskim slobodama Crne Gore je u 90 odsto  sličan Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama države Srbije, koji je ocijenjen kao moderan evropski zakon. Ono što je takođe značajno – odredbe o imovini postoje gotovo u svim evopskim zakonima o vjerskim organizacijama. Po zakonu o vjerskim organizacijama Rusije, svi vjerski objekti su vlasništvo države Rusije, slično je i u zakonodavstvu Francuske. Ono što posebno treba istaći je da se Nacrtom zakona niti jednom odredbom ne krši autonomno unutrašnje pravo crkve. To što rade crkveni velikodostojnici SPC u kršenju crkvenog prava može biti predmet njihove odgovornosti pred nadležnim crkvenim tijelima i to nije bitno za proces donošenja ovog zakona. Bitno je izvesti zaključak da crkvenim velikodostojnicima SPC građanski zakoni Crne Gore nemaju nikakav značaj, jer kad su u pitanju njihovi interesi oni krše i sopstvene zakone – crkveno pravo.

 

Amfilohije negator crnogorskog naroda


MONITOR: Djeluje li mitropolit SPC Amfilohije suprotno kanonima svetih apostola? 

BELADA:  Amfilohije konstantno, istrajno djeluje suprotno kanonima svetih apostola, radi ostvarivanja ovozemaljskih ciljeva. Jedan od izvora crkvenog prava je i kanonističko – kanonsko pravo. Ovi crkveni zakoni su objedinjeni u kanoničkom zborniku 883. godine u formi nomokanona u XIV naslova.

Apostolski  6. kanon glasi: “Episkop, prezviter ili đakon nek ne uzimlje na sebe svjetovnih poslova; inače nek se svrgne”. U pitanju je osnovno crkveno pravilo – da svešteno lice ne može služiti dva gospodara – obavljati svjetovne i duhovne poslove po zapovijesti gospodnjoj, odnosno ne smije se baviti svjetovnim poslovima. Navedeno crkveno pravilo ne važi za g. Amfilohija, jer je po svom djelovanju on i predsjednik Vlade, i ministar inostranih poslova, i ministar kulture, i direktor Uprave za zaštitu kulutrnih dobara, urbanista i planer, sindikalni povjerenik.

Poznati su i kanoni svetih otaca. Jedan od svetih otaca je i Amfilohije Ikonijski, poznat duhovnik, učesnik II vaseljenskog sabora i revnosni zaštitnik pravoslavlja. Za razliku od svetog oca Amfilohija Ikonijskog, sadašnji Amfilohije (Risto Radović) istoriji će biti poznat samo kao negator i protivnik postojanja bića crnogorskog naroda i crnogorske nacije. Ono što je izuzetno opasno, a gdje je izostala reakcija države Crne Gore, je da g. Amfilohije između ostalog kune narod i kritikuje osobe koje nijesu krštene kao nesposobne za ovozemaljski život.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo