Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI UREDNIK PORTALA BUKA: Ako hoćete vlast – moraćete je formirati pod uslovima Dragana Čovića

Objavljeno prije

na

Ne mogu se oteti utisku da bi Dodik želio da Izetbegović ostane na vlasti, a i da Izetbegović žali što više nije u koaliciji sa Dodikom

 

MONITOR: U fokusu javnosti u BiH je približavanje 6. aprila kada je zakonski rok za formiranje Vlade Federacije BiH. Duže je glavna prepreka bio potpredsjednik FBiH Refik Lendo iz SDA, ali odnedavno drugi potpredsjednik Igor Stojanović iz SDP-a, traži provjeru predloženih kandidata za tu Vladu. Sem deklarisanih, postoje li još neki nedeklarisani razlozi?

TRIFUNOVIĆ: U Fedraciji politička situacija djeluje dinamična – mnogo dinamičnija nego u RS. Tu postoji neka pozicija i neka opozicija – mrtva trka je… I nije baš tako jednostavno imati dominaciju kakvu Dodik ima u Banjaluci, iako vjerovatno većina sarajevskih političara bi željelo da ima takvu dominaciju i da nameće svoja rješenja. Stojanović i Lendo su pričali jednu priču pre 10-ak dana, sad pričaju sasvim drugu… Nema tu mnogo prostora za manevar: ako hoćete da formirate vlast – moraćete je formirati pod uslovima koje nudi Dragan Čović koji potpuno kontroliše hrvatski blok. Bez njega nema vlade i njemu morate ispunjavati sve želje. Svi se trude u Sarajevu – pa i SDA, da javnosti pokažu kako oni postavljaju neke uslove Čoviću. Ali ne – Čović postavlja uslove i praktično je potpuni gospodar političke situacije u Federaciji – na vrlo sličan način kako je to Dodik u RS.

MONITOR: SDA je pojedinačno najjača stranka, ali je, očigledno, ostala bez „koalicionog kapaciteta“. Nema je u Vijeću ministara BiH, a  Izetbegović je izgubio u trci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Da li je ovo kočenje u formiranju Vlade FBiH, „osveta“ SDA?

TRIFUNOVIĆ: Kad imate vlast toliko dugo kao SDA od Dejtona naovamo, dolazi do izgubljenosti u vremenu i prostoru. Tako da i to „gunđanje“ koje sada čujemo, dovodi do bizarnih situacija. Međunarodna zajednica koja je investirala u BiH ogromna sredstva i koja se uvijek zaštitnički ponašala prema političkom Sarajevu, dolazi u situaciju da SDA organizuje demonstracije ispred zgrade OHR-a gde se kliče protiv SAD, Velike Britanije, Visokog predstavnika, da imamo jedan antizapadni narativ koji, u ovom trenutku, apsolutno odgovara Miloradu Dodiku. Ne mogu se oteti utisku da bi Dodik želio da je Izetbegović ostao vlast, a i da Izetbegović žali što više nije u koaliciji sa Dodikom.

MONITOR: Dosta je kompleksna procedura za proglašenje Vlade Federacije. Ukoliko se to ne uradi do zakonskog roka, postoji, takođe, zakonska mogućnost da odluku o tome donese Visoki predstavnik Kristijan Šmit. Njegova tzv. Bonska ovlašćenja nisu mala, ali tu su i kritike da povlađuje interesima HDZ BiH?

TRIFUNOVIĆ: Svaka odluka koju donosi Kristijan Šmit je problematična, svaka odluka koju donosi Visoki predstavnik je dokaz naše političke infantilnosti i potvrđuje da mi nismo sposobni da se brinemo o sebi. To je jedna strana tog odgovora. Šmit je pokazao da vrlo nelogično donosi  rješenja. U danu kada su se održavali izbori, donio je promjenu Izbornog zakonika. Nisam siguran da zna šta radi ni da za to ima podršku međunarodne zajednice… Mislim da ga „nahuškaju“ iz pojedinih ambasada da uradi nešto, a onda peru ruke od toga i brane se saopštenjima bez ikakve konkretne akcije. Međunarodna zajednica nema više kapaciteta za BiH kakvi su bili. Prošlo je vrijeme hiljada vojnika kakvi su bili ovdje, hiljade službenika sa ogromnim ovlašćenjima, prošlo je vrijeme velikih novaca koji su dolazili u BiH…Visoki predstavnik i ta mala kancelarija su dokaz koliko je malo tog interesa međunarodne zajednice ostalo ovdje. Ne vjerujem da on u budućnosti može biti presudan za bilo koje pitanje pa i formiranje vlasti u Federaciji.

MONITOR: Dodik je uporan posebno kada se radi o pravu RS na državnu imovinu. Oglušio se o odluke Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Sada se „šuška“ da će iz Sarajeva biti ponuđeno kompromisno rješenje o pitanju imovine, a i Šmit je, prilikom susreta sa Peterom Sijartom, šefom mađarske diplomatije, rekao da će se naći „prihvatljivo i održivo rešenje“. Da li je Dodikov ucenjivački kapacitet dobio na značaju?

TRIFUNOVIĆ: Međunarodna zajednica ima neki dogovor sa Dodikom. I u tom očekivanju međunarodne zajednice da Dodik nešto uradi kolateralna šteta smo svi mi koji pokušavamo da radimo, zastupajući evropske vrijednosti, vrijednosti ljudskih prava… Mi smo potpuno nebitni u tim dilovima međunarodne zajednice sa Dodikom. Amerikanci su ga doveli na vlast, uložili milione dolara u obuku njegove stranke, pojedinaca, lobiranja… Milorad Dodik je imao takvu podršku Medlin Olbrajt kakvu nijedan političar sa Balkana nije imao. Tako da šta će biti sa OHR i Šmitom kojeg on uporno ignoriše, kakvu su oni vrstu dogovora postigli, to trenutno zavisi od geopolitičke situacije. Trenutno se dešavaju mnogo važnije stvari od BiH, ona je tu neki državni subjekt koji je potpuno nejasan i samim stanovnicima BiH, a kamoli međunarodnoj zajednici. Oni pojednostavljuju stvari. Oni ovde žele da imaju, prije svega, poglavice koji će upravljati plemenima, a ne neki demokratski sitem koji će svima biti koristan. Njih više ne zanima niti imaju sredstava da obučavaju ljude kako se koristi demokratija. Mnogo im je jednostavnije sa nekoliko lidera imati neku vrstu kontrole nad ovim prostorom. Kad kažem kontrole, mislim da se ne desi neka vrsta novog konflikta koji bi neki naredni talas izbjeglica poslao za Evropu. Dodik je rekao da su ljudi ginuli za tu imovinu. To su floskule jer mi danas imamo situaciju da su rijeke predate privatnicima za male hidrocentrale, šume se sijeku non-stop, a Šume Srpske su konstantno u gubitku, zemlja i rudnici se daju u koncesije bez ikakvih pravila…

MONITOR: Dodik je ponovo govorio i o otcepljenju RS u Somboru, na obilježavanju godišnjice NATO bombardovanja. Američka administracija sve češće reaguje na njegove izjave, naročito poslije odluke RS da prekine odnose sa ambasadama SAD i Velike Britanije… Entoni Blinken, šef diplomatije SAD, izjavio je da Dodik ide Putinovim  putem. Može li se pojačano interesovanje za ono što Dodik radi vidjeti i u kontekstu njegove „ruske zaleđine“?

TRIFUNOVIĆ: Dodik se jedno pedesetak puta izjasnio da će odvojiti RS, ali se to nije desilo. Nikad o tome nije održan nikakav sastanak, nikad nas o tome nije obavijestio: šta će biti dan poslije pripajanja Srbiji, da li Srbija uopšte želi da joj se RS pripoji, kakav je stav političkog vođstva Srbije – pa i Vučića o toj ideji, šta sa gradom Brčko koji dijeli RS a koji je međunarodni distrikt… Iz toga zaključujem da on to ne misli ozbiljno, već na taj način, što je nevjerovatno, diže svoju političku cijenu, mada sve manje i manje. Kad na to reaguje Blinken preko Tvitera, meni je malo muka, jer su oni i dalje u bliskim odnosima, iako je Dodik na crnoj listi SAD. Podsjetiću vas da ga je prošli ambasador dočekao u svojoj rezidenciji u Sarajevu. Osobu sa crne liste. Mislim da se to nikada ranije nije desilo. Blinken je u tvitu rekao da je Dodik sličan Putinu, što se možda neke paralele i mogu povući, ali novinari i ljudi koji se bave zaštitom ljudskih prava ostaju na milost i nemilost tog istog Dodika. Bez podrške SAD, sem virtuelne, koju ja i ne tražim. Smijurija  je kada neko iz SAD koja je pomagala Dodiku, šalje poruku da bi trebalo da se borimo protiv takvih političara. On je postao premijer zahvaljujući logističkoj podršci SAD. Helikopteri su hvatali ljude koji je trebalo da dođu na Skupštinu RS da bi on sa dva poslanika postao, prije nekih 25 godina, premijer.

 

BiH je među prvima u svijetu po korupciji

MONITOR: Kako komentarišete presude koje su donijete u vezi sa Aferom respiratori, kojima su osuđeni premijer Federacije Fadil Novalić i njegovi saradnici?

TRIFUNOVIĆ: BiH je među prvima u Evropi, a i među prvima u svijetu po korupciji. To je mala zemlja u kojoj se od korupcije godišnje zaradi preko milijardu dolara godišnje – od javnih nabavki, na raznim vrstama javnih nabavki u javnim preduzećima. Presuda Fadilu Novaliću u Aferi respiratori i njegovim poslovnim saradnicima, prva je ozbiljnija presuda u BiH tako visokom funkcioneru i prva izrečena na ovaj način. Tu se radi i o novčanim i o zakonskim kaznama. Ona može da predstavlja svojevrsnu opomenu. Pošto se radi o prvostepenoj presudi, a s obzirom da je uticaj politike na pravosuđe orgoman na svim instancama, ne bih baš bio siguran da će se osuda zadržati i na višoj sudskoj instanci. Važno je reći da je i pored svih pravosudnih organa, Aferu respiratori tešku desetine miliona eura, otkrila novinarka jednog malog portala iz Sarajeva. Bez ni blizu resursa koliko ih ima državni sistem. Hoću da kažem da je sistem u BiH – bilo u Federaciji bilo u RS, duboko korumpiran i nema te vlasti koja će popravljati političku situaciju, jer je svjesna da će tu poziciju monopolističku i korupciju moći da sadrži samo dok kontroliše i politički prostor. Svaka vrsta priključivanja nekim evropskim integracijama može samo da naruši tu idilu potpunog razaranja društveno-ekonomskog tkiva ovog društva i enormnog bogaćenja svih onih koji su već decenijama u vrhu politike.

 

U RS atrofirali unutrašnji potencijali

MONITOR: U RS nizom nacrta izmjena zakona – od kojih su neki usvojeni, suspenduju se osnovna prava i slobode. Usvojene su izmjene Krivičnog zakonika kojima se ponovo kriminalizuju kleveta i uvreda. A najavljen je i nacrt zakona o NVO, a i o zabrani pristupa LGBT osoba obrazovnim ustanovama. I Vi ste nedavno bili meta pristalica Dodikovog pogleda na ljudska prava. Kako vidite ovaj trend zakonodavnih rješenja koje inicira Dodik?

TRIFUNOVIĆ: RS prolazi kroz vrlo dramatičan period, iz više razloga. Očigledno da su atrofirali unutrašnji potencijali, opozicija praktično ne postoji, ne postoji politički prostor u kojem vlada dijalog, u kojem dolazi do zajedničkih rešenja. RS je pod vlašću jednog čovjeka Milorada Dodika. On je doslovno gospodar, tako se ponaša tako donosi odluke. Zakone donosi u situaciji u kojoj potpuno kontroliše medijski javni prostor – a to malo medija koje ne kontroliše mu ne može nanijeti štete. I on, bez obzira na to, uvodi kriminalizaciju klevete koja će tim rijetkim medijima koji još nisu pod patronatom vlasti, onemogućiti rad, i zbog visokih kazni i zbog autocenzure. I ljudi će, na kraju krajeva, birati da li da rade za medije koji su već targetovani, Buka je medij targetovan od Dodika i vlasti. Tako da se postavlja pitanje ne da li ćete htjeti da pišete o nečemu, već da li ćete imati mogućnost da plaćate kazne – jer i istina može biti proglašena za klevetu. Tako da to ostavlja mnogo prostora za maštu. Isto je tako sa zakonom o udruženjima građana. Postoji u RS možda desetak organizacija koje rade svoj posao bez upliva vlasti. Koje vlast kritikuju ne samo zato što je vlast nego što radi loše. Kada imate toliku moć a želite opet potpunu kontrolu, znači da ste svjesni laži za koju ne želite da ona bude provaljena na tako velikom nivou, da vi naredne izbore ne dobijete.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo