Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI UREDNIK PORTALA BUKA: Ako hoćete vlast – moraćete je formirati pod uslovima Dragana Čovića

Objavljeno prije

3 godine

na

Ne mogu se oteti utisku da bi Dodik želio da Izetbegović ostane na vlasti, a i da Izetbegović žali što više nije u koaliciji sa Dodikom

 

MONITOR: U fokusu javnosti u BiH je približavanje 6. aprila kada je zakonski rok za formiranje Vlade Federacije BiH. Duže je glavna prepreka bio potpredsjednik FBiH Refik Lendo iz SDA, ali odnedavno drugi potpredsjednik Igor Stojanović iz SDP-a, traži provjeru predloženih kandidata za tu Vladu. Sem deklarisanih, postoje li još neki nedeklarisani razlozi?

TRIFUNOVIĆ: U Fedraciji politička situacija djeluje dinamična – mnogo dinamičnija nego u RS. Tu postoji neka pozicija i neka opozicija – mrtva trka je… I nije baš tako jednostavno imati dominaciju kakvu Dodik ima u Banjaluci, iako vjerovatno većina sarajevskih političara bi željelo da ima takvu dominaciju i da nameće svoja rješenja. Stojanović i Lendo su pričali jednu priču pre 10-ak dana, sad pričaju sasvim drugu… Nema tu mnogo prostora za manevar: ako hoćete da formirate vlast – moraćete je formirati pod uslovima koje nudi Dragan Čović koji potpuno kontroliše hrvatski blok. Bez njega nema vlade i njemu morate ispunjavati sve želje. Svi se trude u Sarajevu – pa i SDA, da javnosti pokažu kako oni postavljaju neke uslove Čoviću. Ali ne – Čović postavlja uslove i praktično je potpuni gospodar političke situacije u Federaciji – na vrlo sličan način kako je to Dodik u RS.

MONITOR: SDA je pojedinačno najjača stranka, ali je, očigledno, ostala bez „koalicionog kapaciteta“. Nema je u Vijeću ministara BiH, a  Izetbegović je izgubio u trci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Da li je ovo kočenje u formiranju Vlade FBiH, „osveta“ SDA?

TRIFUNOVIĆ: Kad imate vlast toliko dugo kao SDA od Dejtona naovamo, dolazi do izgubljenosti u vremenu i prostoru. Tako da i to „gunđanje“ koje sada čujemo, dovodi do bizarnih situacija. Međunarodna zajednica koja je investirala u BiH ogromna sredstva i koja se uvijek zaštitnički ponašala prema političkom Sarajevu, dolazi u situaciju da SDA organizuje demonstracije ispred zgrade OHR-a gde se kliče protiv SAD, Velike Britanije, Visokog predstavnika, da imamo jedan antizapadni narativ koji, u ovom trenutku, apsolutno odgovara Miloradu Dodiku. Ne mogu se oteti utisku da bi Dodik želio da je Izetbegović ostao vlast, a i da Izetbegović žali što više nije u koaliciji sa Dodikom.

MONITOR: Dosta je kompleksna procedura za proglašenje Vlade Federacije. Ukoliko se to ne uradi do zakonskog roka, postoji, takođe, zakonska mogućnost da odluku o tome donese Visoki predstavnik Kristijan Šmit. Njegova tzv. Bonska ovlašćenja nisu mala, ali tu su i kritike da povlađuje interesima HDZ BiH?

TRIFUNOVIĆ: Svaka odluka koju donosi Kristijan Šmit je problematična, svaka odluka koju donosi Visoki predstavnik je dokaz naše političke infantilnosti i potvrđuje da mi nismo sposobni da se brinemo o sebi. To je jedna strana tog odgovora. Šmit je pokazao da vrlo nelogično donosi  rješenja. U danu kada su se održavali izbori, donio je promjenu Izbornog zakonika. Nisam siguran da zna šta radi ni da za to ima podršku međunarodne zajednice… Mislim da ga „nahuškaju“ iz pojedinih ambasada da uradi nešto, a onda peru ruke od toga i brane se saopštenjima bez ikakve konkretne akcije. Međunarodna zajednica nema više kapaciteta za BiH kakvi su bili. Prošlo je vrijeme hiljada vojnika kakvi su bili ovdje, hiljade službenika sa ogromnim ovlašćenjima, prošlo je vrijeme velikih novaca koji su dolazili u BiH…Visoki predstavnik i ta mala kancelarija su dokaz koliko je malo tog interesa međunarodne zajednice ostalo ovdje. Ne vjerujem da on u budućnosti može biti presudan za bilo koje pitanje pa i formiranje vlasti u Federaciji.

MONITOR: Dodik je uporan posebno kada se radi o pravu RS na državnu imovinu. Oglušio se o odluke Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Sada se „šuška“ da će iz Sarajeva biti ponuđeno kompromisno rješenje o pitanju imovine, a i Šmit je, prilikom susreta sa Peterom Sijartom, šefom mađarske diplomatije, rekao da će se naći „prihvatljivo i održivo rešenje“. Da li je Dodikov ucenjivački kapacitet dobio na značaju?

TRIFUNOVIĆ: Međunarodna zajednica ima neki dogovor sa Dodikom. I u tom očekivanju međunarodne zajednice da Dodik nešto uradi kolateralna šteta smo svi mi koji pokušavamo da radimo, zastupajući evropske vrijednosti, vrijednosti ljudskih prava… Mi smo potpuno nebitni u tim dilovima međunarodne zajednice sa Dodikom. Amerikanci su ga doveli na vlast, uložili milione dolara u obuku njegove stranke, pojedinaca, lobiranja… Milorad Dodik je imao takvu podršku Medlin Olbrajt kakvu nijedan političar sa Balkana nije imao. Tako da šta će biti sa OHR i Šmitom kojeg on uporno ignoriše, kakvu su oni vrstu dogovora postigli, to trenutno zavisi od geopolitičke situacije. Trenutno se dešavaju mnogo važnije stvari od BiH, ona je tu neki državni subjekt koji je potpuno nejasan i samim stanovnicima BiH, a kamoli međunarodnoj zajednici. Oni pojednostavljuju stvari. Oni ovde žele da imaju, prije svega, poglavice koji će upravljati plemenima, a ne neki demokratski sitem koji će svima biti koristan. Njih više ne zanima niti imaju sredstava da obučavaju ljude kako se koristi demokratija. Mnogo im je jednostavnije sa nekoliko lidera imati neku vrstu kontrole nad ovim prostorom. Kad kažem kontrole, mislim da se ne desi neka vrsta novog konflikta koji bi neki naredni talas izbjeglica poslao za Evropu. Dodik je rekao da su ljudi ginuli za tu imovinu. To su floskule jer mi danas imamo situaciju da su rijeke predate privatnicima za male hidrocentrale, šume se sijeku non-stop, a Šume Srpske su konstantno u gubitku, zemlja i rudnici se daju u koncesije bez ikakvih pravila…

MONITOR: Dodik je ponovo govorio i o otcepljenju RS u Somboru, na obilježavanju godišnjice NATO bombardovanja. Američka administracija sve češće reaguje na njegove izjave, naročito poslije odluke RS da prekine odnose sa ambasadama SAD i Velike Britanije… Entoni Blinken, šef diplomatije SAD, izjavio je da Dodik ide Putinovim  putem. Može li se pojačano interesovanje za ono što Dodik radi vidjeti i u kontekstu njegove „ruske zaleđine“?

TRIFUNOVIĆ: Dodik se jedno pedesetak puta izjasnio da će odvojiti RS, ali se to nije desilo. Nikad o tome nije održan nikakav sastanak, nikad nas o tome nije obavijestio: šta će biti dan poslije pripajanja Srbiji, da li Srbija uopšte želi da joj se RS pripoji, kakav je stav političkog vođstva Srbije – pa i Vučića o toj ideji, šta sa gradom Brčko koji dijeli RS a koji je međunarodni distrikt… Iz toga zaključujem da on to ne misli ozbiljno, već na taj način, što je nevjerovatno, diže svoju političku cijenu, mada sve manje i manje. Kad na to reaguje Blinken preko Tvitera, meni je malo muka, jer su oni i dalje u bliskim odnosima, iako je Dodik na crnoj listi SAD. Podsjetiću vas da ga je prošli ambasador dočekao u svojoj rezidenciji u Sarajevu. Osobu sa crne liste. Mislim da se to nikada ranije nije desilo. Blinken je u tvitu rekao da je Dodik sličan Putinu, što se možda neke paralele i mogu povući, ali novinari i ljudi koji se bave zaštitom ljudskih prava ostaju na milost i nemilost tog istog Dodika. Bez podrške SAD, sem virtuelne, koju ja i ne tražim. Smijurija  je kada neko iz SAD koja je pomagala Dodiku, šalje poruku da bi trebalo da se borimo protiv takvih političara. On je postao premijer zahvaljujući logističkoj podršci SAD. Helikopteri su hvatali ljude koji je trebalo da dođu na Skupštinu RS da bi on sa dva poslanika postao, prije nekih 25 godina, premijer.

 

BiH je među prvima u svijetu po korupciji

MONITOR: Kako komentarišete presude koje su donijete u vezi sa Aferom respiratori, kojima su osuđeni premijer Federacije Fadil Novalić i njegovi saradnici?

TRIFUNOVIĆ: BiH je među prvima u Evropi, a i među prvima u svijetu po korupciji. To je mala zemlja u kojoj se od korupcije godišnje zaradi preko milijardu dolara godišnje – od javnih nabavki, na raznim vrstama javnih nabavki u javnim preduzećima. Presuda Fadilu Novaliću u Aferi respiratori i njegovim poslovnim saradnicima, prva je ozbiljnija presuda u BiH tako visokom funkcioneru i prva izrečena na ovaj način. Tu se radi i o novčanim i o zakonskim kaznama. Ona može da predstavlja svojevrsnu opomenu. Pošto se radi o prvostepenoj presudi, a s obzirom da je uticaj politike na pravosuđe orgoman na svim instancama, ne bih baš bio siguran da će se osuda zadržati i na višoj sudskoj instanci. Važno je reći da je i pored svih pravosudnih organa, Aferu respiratori tešku desetine miliona eura, otkrila novinarka jednog malog portala iz Sarajeva. Bez ni blizu resursa koliko ih ima državni sistem. Hoću da kažem da je sistem u BiH – bilo u Federaciji bilo u RS, duboko korumpiran i nema te vlasti koja će popravljati političku situaciju, jer je svjesna da će tu poziciju monopolističku i korupciju moći da sadrži samo dok kontroliše i politički prostor. Svaka vrsta priključivanja nekim evropskim integracijama može samo da naruši tu idilu potpunog razaranja društveno-ekonomskog tkiva ovog društva i enormnog bogaćenja svih onih koji su već decenijama u vrhu politike.

 

U RS atrofirali unutrašnji potencijali

MONITOR: U RS nizom nacrta izmjena zakona – od kojih su neki usvojeni, suspenduju se osnovna prava i slobode. Usvojene su izmjene Krivičnog zakonika kojima se ponovo kriminalizuju kleveta i uvreda. A najavljen je i nacrt zakona o NVO, a i o zabrani pristupa LGBT osoba obrazovnim ustanovama. I Vi ste nedavno bili meta pristalica Dodikovog pogleda na ljudska prava. Kako vidite ovaj trend zakonodavnih rješenja koje inicira Dodik?

TRIFUNOVIĆ: RS prolazi kroz vrlo dramatičan period, iz više razloga. Očigledno da su atrofirali unutrašnji potencijali, opozicija praktično ne postoji, ne postoji politički prostor u kojem vlada dijalog, u kojem dolazi do zajedničkih rešenja. RS je pod vlašću jednog čovjeka Milorada Dodika. On je doslovno gospodar, tako se ponaša tako donosi odluke. Zakone donosi u situaciji u kojoj potpuno kontroliše medijski javni prostor – a to malo medija koje ne kontroliše mu ne može nanijeti štete. I on, bez obzira na to, uvodi kriminalizaciju klevete koja će tim rijetkim medijima koji još nisu pod patronatom vlasti, onemogućiti rad, i zbog visokih kazni i zbog autocenzure. I ljudi će, na kraju krajeva, birati da li da rade za medije koji su već targetovani, Buka je medij targetovan od Dodika i vlasti. Tako da se postavlja pitanje ne da li ćete htjeti da pišete o nečemu, već da li ćete imati mogućnost da plaćate kazne – jer i istina može biti proglašena za klevetu. Tako da to ostavlja mnogo prostora za maštu. Isto je tako sa zakonom o udruženjima građana. Postoji u RS možda desetak organizacija koje rade svoj posao bez upliva vlasti. Koje vlast kritikuju ne samo zato što je vlast nego što radi loše. Kada imate toliku moć a želite opet potpunu kontrolu, znači da ste svjesni laži za koju ne želite da ona bude provaljena na tako velikom nivou, da vi naredne izbore ne dobijete.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: EU, pa demokratija

Objavljeno prije

9 sati

na

3 Oktobra, 2026

Objavio:

Proces pristupanja EU isti je kao i za vrijeme vlasti DPS,  a svodi se na usvajanje zakona ali ne i na njihovu primjenu. Ipak, ne može nas ništa koštati evropskog puta jer je EU odlučila da nas na nosilima unese u Evropu. Na žalost one manjine u Crnoj Gori koja se decenijama borila za demokratizaciju, taj ulazak  neće značiti demokratiju

 

 

MONITOR: Ursula fon der Lajen je ove sedmice u posjeti Crnoj Gori. Predsjednica Evropske komisije stize baš u trenutku nove domaće  političke, odnosno parlamentarne krize. Šta to govori o nama?

ĐUROVIĆ: Crna Gora je nespremna za ulazak u EU, a proces učlanjenja je isključivo proizvod političke odluke država članica EU i Evropske komisije da je potrebno držati proces proširenja živim. Geopolitička situacija, prije svega agresija Rusije na Ukrajinu, sve gori odnosi EU sa nekadašnjim ključnim saveznikom SAD, doprinose da se poltika EU prema proširenju i ulasku novih članica promijenila.

Vlada je sastavljena od partija koje imaju različite prioritete i koje su utemeljene na različitim vrijednostima. Jedino što ih spaja je interes da vrše vlast i ostvaruju svoje partikularne interese i lično bogaćenje. U Crnoj Gori ne funkcionišu institucije, nisu postale profesionalne, i dalje su zarobljene. Samo što su danas zarobljene od većeg broja političkih partija nego u vrijeme DPS-a koji je kontrolisao sve institucije u državi. Proces pristupanja EU isti je kao i za vrijeme vlasti DPS,  a svodi se na usvajanje zakona, ali ne i na njihovu primjenu. I danas kao u za vrijeme vlasti DPS-a nema vladavine prava a to svakodnevno pokazuju partije koje vrše vlast. Ni danas kao ni ranije se ne prihvataju dobre inicijative koje dolaze od opozicije ili drugih subjekata kao što su sindikati ili nevladine organizacije.

U takvom ambijentu potpuno je očekivano da se dešavaju političke krize koje proizvode partije koje vrše vlast. Treba imati na umu da su opozicione partije, osim DNP-a, nesumnjivo posvećene i orijentisane prema učlanjenju Crne Gore u EU. Sa druge strane, Mandićev NSD, kao dio vlasti, ne dijeli vrijednosti koje baštini EU i trudi se da zadrži poziciju unutar nacionalističkog dijela biračkog tijela, onih koji i dalje sanjaju veliku Srbiju, koji veličaju ratne zločince, baštine fašističku četničku ideologiju. To je nespojivo sa procesom EU integracije.

Kada opstanak vlasti zavisi od takve partije, onda se ne može očekivati ništa drugo osim povremenih kriza jer Mandić dobro zna da nema vlasti bez njega. Zato što  predsjednik PES-a i Vlade nije spreman da u susret izborima mijenja bilo što unutar vladajuće koalicije.

MONITOR: Kako komentarišete situciju koja je prethodila krizi, sjednicu koja nije održana a na kojoj je trebalo raspravljati o inicijtivi za razrešenje predsjednika parlamenta zbog saučešća porodici Ratka Mladića?

ĐUROVIĆ: Mandić nema većinsku podršku u Skupštini i toga je potpuno svjestan. Zato je odlučio da se sjednica ne održi. Jedan manji dio poslanika i poslanice PES-a je sramota od Mandića i onoga što radi, pa ne žele da budu zapamćeni kao podržavaoci čovjeka koji veliča ratnog zločinca. To pokazuje kakvi nam ljudi vode državu, bez vrijednosti, integriteta, stava.

Mandić je još jednom demaskirao i sebe ali i svoje koalicione partnere iz PES-a, kao i  Demokrate kojima je jedino važno da sačuvaju što duže parče vlasti pa makar to uništilo državu i njeno učlanjenje u EU.

Najgore  je što se sada od strane EU vrši pritisak na opoziciju da glasa za izmjene Ustava i za izbor novih članova institucija koje su važne za zatvaranje pregovaračkih poglavlja.  Umjesto da se pritisak okrene prema vlastima koje su izazvale krizu, pressing se samo pravi na opoziciju. To će naravno ohrabriti vlast da nastavi da radi šta god hoće i krši brutalno propise npr. prlikom izbora članova Savjeta RTCG o drugih institucija.

Evropska komisija sve više okreće glavu od sramotnih odluka koje donosi vlast samo da bi se završio proces zatvaranja poglavlja.

MONITOR: Ove sedmice godišnjica je napada na Dubrovnik. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

ĐUROVIĆ: Crna Gora nije uradila ništa kada je riječ o suočavanju sa prološću. U školskim udžbenicima se još ne može pročitati istorijska istina o dešavanjima iz bliže i dalje prošlosti. Nema sudskih presuda, nema utvrđivanja odgovornosti onih poltičara koji su učestvovali u razaranju Dubrovnika.

U našem Krivičnom zakoniku se nedovoljno razrađuje sankconisanje veličanja ratnih zločina i zločinaca. Institucije koje treba da osiguraju vladavinu prava kao što su Uprava polcije, tužilaštvo i sudovi se ne trude da najodgovornije za kontinuirano podržavanja ratnih zločinaca procesuiraju. Nema odgovornih za podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, nema procesuiranih vjerskih velikodostojnika SPC koji šire govor mržnje i veličaju ratne zločine  od Đurišića do Mladića. Na različitim manifsetacijama se pjevaju pjesme ratnim zločincima a institucije ćute. Razlog za to je što trenutna vlast zapravo dijeli stavove onih koji negiraju da su ratni zločini izvršeni dok se partije manje brojnih naroda zarad vlasti prave ludi. Crna Gora će još sačekati na suočavanje sa prošlošću. Neke nove partije i neka nova vlast će moguće imati više osjećaja prema žrtvama zločina ma ko da su bili počinioci.

MONITOR: Može li nas to koštati evropskog puta, uprkos širom otvorenih vrata Brisela?

ĐUROVIĆ: Ne može nas koštati evropskog puta jer je EU odlučila da nas na nosilima unese u Evropu. Na žalost one manjine u Crnoj Gori koja se decenijama borila za demokratizaciju, ni ulazak u EU neće značiti demokratiju.

Prije izglasavanja nezavisnosti 2006. godine, slogan je bio “prvo država pa demokratija”. Ništa se ni nakon 20  godna nije promijenilo samo što danas dio nekadašnje opozicije (Demokratska Crna Gora, NSD, SNP) uz peti ešalon DPS-a, koji sada nosi naziv PES, ima novi slogan “prvo EU pa demokratija”.

Borba za demokratiju koju mogu donijeti jedino profesionalne institucije će se nastaviti i nakon ulaska u EU. Znajući koliko su jake institucije u Crnoj Gori EU sprema posebne uslove za nove članice kako bi nas natjerali da konačno počnemo da sprovodimo zakone i jačamo institucije. Komično djeluju nastupi ministara i ministarki u Vladi koji nam govore da smo zaslužili ulazak u EU i da sprovodimo reforme.

MONITOR:  Baš  ništa ne može?

ĐUROVIĆ: Mjerila koja se moraju ispuniti zbog zatvaranja pregovaračkih poglavlja će biti dovršena do kraja ove ili početkom naredne godine. Naravno, uz pritisak Evropske komisije. Ulaska u EU nas može koštati Mandić i njegovo veličanje ratnih zločinaca jer je nedopustivo da jedan predsjednik Skupštine radi takve brljotine iz pozicije vlasti. Treba imati na umu da nakon zatvaranja poglavlja slijedi proces verifikacije ugovora o učlanjenju u svim državama članicama EU. Javnost u mnogim od tih država veoma burno reaguje na veličanje ratnih zločinaca i širenje fašističke ideologije koja se ovdje manifestuje i veličanjem četničkog pokreta. Zato će veoma važno biti ko će činito novu vlast nakon parlamentarnih izbora sledeće godine.

MONITOR: Kako vidite rasplet nove političke krize?

ĐUROVIĆ: Kriza će se riještit na način što će DPS popustiti pod pritiskom EU jer imaju veliku potrebu da se prikažu kao reformisana i kooperativna partija koja je pravi pouzdani partner EU. Vlast će imenovati nezakonito svoje ljude u Savjet RTCG i druge institucije, imati punu kontrolu nad uslovima za održavanje predstoječih izbora a opozicija će sve to nijemo gledati da se ne bi zamjerila EU.

MONITOR: Media centar nastavlja da piše ombudsmanu RTCG i upozorava na probleme u javnom servisu. Hoćemo li i kada imati istinski javni servis?

ĐUROVIĆ: Imaćemo istinski javni servis i profesionalne institucije kad mi kao građani postanemo bolji. Ako smo loši ljudi koji ne vode računa koje partije podržavaju, ako nam nije važno da imamo dobre usluge u bolnicama, školama, pravovremeno i profesionalno informisanje putem RTCG kako javnog servisa, onda nema ništa ni od boljeg standarda.

Ako je građanima koji su nekad sanjali demokratsku Crnu Goru sada jedino važno da DPS nije na vlasti i ako im ne smeta da njihovi politički miljenici raznose sve institucije, onda sa žaljenjem moramo konstatovati da se zapravo ovdje većina građana nikada nije borila za demokratiju već samo za sopstevnu korist i poziciju a problem su imali dok je DPS vladao samo sa pitanjem “zašto oni, a ne mi”.

Dok građani ne budu kažnjavali svaku vlast  jer ih vara i krade, nema napretka. Media centar će nastaviti da se sa drugim NVO bori za istinski javni servis.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LEPA ŽUNJIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Sistemsko nepovjerenje koje se godinama stvaralo

Objavljeno prije

9 sati

na

3 Oktobra, 2026

Objavio:

Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati

 

MONITOR: Ustavni sud Crne Gore donio je odluku da uslovljavanje boravka djece u vrtićima obaveznom vakcinacijom nije suprotno Ustavu, čime nije prihvatio inicijativu Udruženja Roditelji. Koji je vaš komentar na ovu odluku?

ŽUNJIĆ:Ova odluka je dodatno potvrdila ono čega smo se pribojavali: da će kontekst i način na koji se zakoni kod nas primjenjuju u praksi ostati u drugom planu. Umjesto da pokušamo da razumijemo zašto dio roditelja ne vakciniše svoju djecu, dobili smo još jednu mjeru koja nas je podijelila.

Na jednoj strani su roditelji koji su, iz različitih razloga, odlučili da ne vakcinišu djecu. Na drugoj je sistem koji će, brinući o djeci, zaštititi ih od „nerazumnih“ roditelja. I opet se izgubilo pitanje koje godinama postavljamo: Umije li sistem da bude u službi najboljeg interesa djeteta?

Umjesto da se ozbiljno zapitamo koliko je povjerenje izgubljeno, koliko su informacije bile nejasne i neujednačene i da li je sam sistem radio ono što je morao, ponovo uslovljavamo i zabranjujemo.

MONITOR: Sa kojim problemima se susreću roditelji predškolske djece, nakon haotičnih prvih dana polaska u vrtić kada su mnoga djeca vraćana?

ŽUNJIĆ:Roditelji se suočavaju sa neizvjesnošću, nedovoljno jasnim procedurama i pitanjem gdje će njihova djeca boraviti dok oni rade. Na potrebu da se pravila i postupanje usaglase upozoravali smo prije početka septembra. Ovako ozbiljna promjena nije smjela da se razjašnjava na vratima vrtića.

Iza svega je dijete koje ne razumije ni zakon ni odluke odraslih, ali osjeća posljedice. Zato nije dovoljno roditeljima saopštiti da dijete ne može da boravi u vrtiću. Država mora da odgovori i šta će biti sa tom djecom.

MONITOR: Po prvim reakcijama vidimo oštro negodovanje dijela javnosti na odluku Ustavnog suda. Kakve će posljedice ona izazvati?

ŽUNJIĆ:Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati.

Tek ćemo vidjeti i drugi epilog: gdje će boraviti djeca koja nijesu vakcinisana, a čiji roditelji ne žele da pristanu na ovakav vid uslovljavanja? Postoji li rizik da će se povećati broj nelegalnih objekata za čuvanje djece i ko će kontrolisati uslove u njima? Na kraju bi opet djeca mogla snositi posljedice neadekvatnih uslova.

Istovremeno će se u parkovima i drugim javnim prostorima družiti sa vakcinisanom djecom. Zato je važno da država objasni kako će rješavati problem u cijeloj zajednici, a ne samo u vrtićima.

MONITOR: Da li se u svoj priči i strahu od vakcina zanemariju djeca?

ŽUNJIĆ: Da, jer se rasprava sve više svodi na sukob roditelja i sistema, dok potrebe djece ostaju u drugom planu.

Naši stavovi o vakcinaciji uvijek su bili jasni. Vjerujemo da ljekari žele da pomognu našoj djeci. Ali ostaje pitanje: šta ako to nije dovoljno? Šta ako ovo nije samo problem roditelja koji „ne razumiju“, već i problem sistemskog nepovjerenja koje se godinama stvaralo?

Ovu mjeru treba posmatrati i kao dio šireg obrasca u kojem sistem opravdava sopstveni rad, a premalo preispituje posljedice svojih odluka. Ovdje je ulog veliki, jer je u centru svega dijete.

MONITOR: Udruženje ste koje je specijalizovano za pomoć roditeljima,sa kojim pitanjima i nedoumicama vam se roditelji najčešće obraćaju?

ŽUNJIĆ: Roditelji nam se obraćaju zbog nedoumica u vezi sa obrazovanjem, zdravstvenom zaštitom, socijalnim pravima i svakodnevnim roditeljskim izazovima. Pitaju o upisu i boravku u vrtiću, vakcinaciji, ostvarivanju prava iz socijalne i dječje zaštite, pravima zaposlenih roditelja i tome kome mogu da se obrate kada naiđu na problem.

Kroz besplatnu SOS Roditeljsku liniju traže i savjete o odnosu sa djecom, postavljanju granica, izazovima adolescencije, vršnjačkom nasilju i korišćenju tehnologije. Pružamo psihosocijalnu podršku roditeljima i djeci, posebno kada se porodice suočavaju sa kriznim situacijama, narušenim odnosima ili iskustvom nasilja. Nekada im je potrebna konkretna informacija, a nekada razgovor i stručna pomoć da razumiju šta se dešava i kako da postupe.

Posebno nam se obraćaju roditelji iz jednoroditeljskih porodica, zbog nedoumica i problema tokom i nakon razvoda, vršenja roditeljskog prava, odnosa sa drugim roditeljem i neplaćanja alimentacije. Kroz pravno savjetovanje i psihosocijalnu podršku pomažemo im da razumiju procedure, zaštite prava djece i lakše prođu kroz te situacije.

Kroz različita pitanja ponavlja se potreba za jasnim, pouzdanim i razumljivim odgovorom. Roditelji često ne znaju koji je njihov sljedeći korak ili dobijaju različite informacije. Zato uz našu podrsku, uz odgovore nadležnih institucija i stručnjaka, pokušavamo da im pomognemo da dođu do potrebne informacije i ostvare svoja prava.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NATAŠA KANDIĆ, OSNIVAČICA FONDA ZA HUMANTIRANO PRAVO I NJEGOVA BIVŠA IZVRŠNA DIREKTORKA, KOORDINATORKA REKOM-A: Nezavisnost Kosova ne može biti ugrožena nijednom presudom

Objavljeno prije

9 sati

na

3 Oktobra, 2026

Objavio:

Najveći problem Kosova nije presuda – već politička nestabilnost, stalni izbori i teškoće u funkcionisanju institucija

 

 

MONITOR: Da li je moguće realizovati dominantne predloge da se Specijalizovana vijeća i Specijalizovano tužilaštvo reformišu ili čak ukinu – i to prije donošenja drugostepene presude četvorici lidera OVK, a kada se može očekivati pravosnažno okončanje tog procesa?

KANDIĆ: Predlog izmena zakona polazi od teze da su Specijalizovana veća osnovana isključivo radi suđenja za trgovinu ljudskim organima, koja zauzima važno mesto u izveštaju Dika Martija – pa bi zbog toga čitav postupak trebalo vratiti na početak. To nije tačno. Osnivanju Veća prethodila je istraga Specijalnog istražnog tima EU, koju je vodio Klint Vilijamson, bivši tužilac MKSJ-a i nekadašnji direktor Odeljenja pravde UNMIK-a. Vilijamson je 2014. javno saopštio da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnice za trgovinu organima, ali da postoje dokazi za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava koja opravdavaju krivično gonjenje pojedinih bivših visokih zvaničnika OVK.

Optužnica je obuhvatila ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Sudsko veće je optužene oslobodilo optužbi za zločine protiv čovečnosti zato što Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je postojao rasprostranjen ili sistematski napad usmeren protiv civilnog stanovništva. Istovremeno ih je osudilo za ratne zločine.

Specijalizovana veća ne mogu se ukinuti niti se njihov mandat može suštinski promeniti prostom izmenom zakona, jer njihov pravni osnov čine i ustavni amandman i međunarodni sporazum. Svaki takav pokušaj otvorio bi pitanje ustavnosti i poštovanja međunarodnih obaveza Kosova.

Rok do 27. novembra 2026. godine, odnosi se samo na podnošenje najava žalbi odbrane i Tužilaštva protiv prvostepene presude. Posle toga slede podnošenje žalbi, odgovora i replika, pa se sada ne može pouzdano predvideti kada će postupak biti pravosnažno okončan.

MONITOR: Koliko će partije na Kosovu iskoristiti ovaj proces da se pokažu „patriotskije“ – u ionako, veoma dinamičnoj atmosferi čestih izbora i pokušaja opozicije da Kurtija pošalje u opoziciju?

KANDIĆ: Sve političke partije dele kolektivni narativ o pravednoj borbi OVK za slobodu Kosova. Presuda taj narativ nije promenila, ali je Demokratskoj partiji Kosova dala novu političku snagu. Otuda i skupštinska Deklaracija o zaštiti istine i integriteta oslobodilačkog rata i predlog izmena Zakona o Specijalizovanim većima. Postoji široko jedinstvo u odbrani karaktera oslobodilačkog rata, ali ne i saglasnost o tome šta država sada pravno i politički može da učini. Albin Kurti zato nije u zavidnoj poziciji, a izbor predsednika predstavlja veliki test za političku stabilnost Kosova.

MONITOR: Smatrate da nezadovoljstvo prvostepenim osuđujućim presudama Tačiju, Krasnićiju, Veseliju i Selimiju ima veze sa nepostupanjem Javnog tužilaštva za ratne zločine i Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, posebno poslije 2011. Ono što se uglavnom čuje na demonstracijama „Ne u naše ime“ jeste bezrezervno slavljenje četvorice optuženih i bezgrešne borbe OVK?

KANDIĆ: Nezadovoljstvo presudom mogu da razumem, ali ono ne opravdava poricanje zločina niti bezrezervno proglašavanje bilo koga bezgrešnim. Oslobodilački karakter rata OVK ne isključuje odgovornost njenih pripadnika za zločine nad ljudima koji su na osnovu optužbi, a ne dokaza, proglašavani saradnicima Srbije, izdajnicima ili političkim protivnicima. Nezadovoljstvo na Kosovu mora se posmatrati i u svetlu postupanja Srbije. Posle presuda generalima VJ i MUP-a Srbije, njeno tužilaštvo nije procesuiralo komandante koji su sprovodili naređenja osuđenih generala, nego je pokrenulo tek nekoliko postupaka protiv neposrednih izvršilaca. Od 2013. godine nije podignuta nijedna optužnica za ratne zločine počinjene na Kosovu. Kada je 2017. okončan mandat MKSJ-a, Srbija je zaključila da je „uspešno završila saradnju sa Haškim tribunalom“, ali nije nastavila krivično gonjenje na osnovu dokaza i presuđenih činjenica koje je Tribunal utvrdio. Danas policija hapsi Albance na granici i pokreće istrage, sudi se i za uništavanje imovine, a mediji ta suđenja gotovo ne prate.

Podaci FHP-a i FHP Kosovo pokazuju da su jedinice VJ i MUP-a Srbije tokom 78 dana NATO bombardovanja ubile oko 6.700 albanskih civila. Te činjenice čvrsto podupiru kosovski narativ o borbi za oslobođenje od srpske represije. Sa srpske strane, bilo je mnogo upozorenja da bi protesti na Kosovu mogli prerasti u nasilje nad Srbima, ali to se nije dogodilo. Veterani i drugi organizatori protesta vodili su računa da demonstranti ne krenu prema Gračanici, gde žive Srbi. Reakcije na presudu pokazuju da su Srbi koji žive na Kosovu bili umereniji i da su pokazali više razumevanja za nezadovoljstvo Albanaca. Nasuprot tome, pojedini Srbi koji su izbegli sa Kosova i danas žive u Srbiji, naročito oni na položajima u državnim institucijama, izražavali su ljutnju zato što optuženi nisu osuđeni i za zločine protiv čovečnosti i trgovinu ljudskim organima.

O političkoj i simboličkoj upotrebi presude govori i odluka da Tači, Krasnići, Veseli i Selimi budu proglašeni počasnim građanima Tirane, na predlog gradonačelnika koji se nalazi u pritvoru.

MONITOR: EU i njen ministarski savjet, odnosno Savjet EU, imaju glavnu riječ kada se radi o trajanju Specijalizovanih vijeća. Brisel je dao bezrezervnu podršku radu Vijeća usred velikog nezadovoljstva na Kosovu. Pominje se da se žrtve OVK zaboravljaju, među kojima su mnogi kosovski Albanci. Pojavljuju se i mišljenja da je sud za zločine OVK trebalo osnovati od strane UN?

KANDIĆ: Suđenje Thačiju i ostalima smatram veoma važnim upravo zato što se bavi žrtvama koje su dugo bile potisnute iz javnog sećanja. Reč je o ubistvima, nestancima, nezakonitom pritvaranju i zlostavljanju članova Rugovine partije, pripadnika FARK-a, Albanaca koji su sarađivali sa srpskim vlastima ili su samo imali poslovne i komšijske odnose sa Srbima, kao i Srba i Roma. Važan deo dokaza činila su javna saopštenja Glavnog štaba OVK. Ona nisu bila samo propaganda: na terenu su shvatana i primenjivana kao poruke i nalozi za kažnjavanje ljudi označenih kao saradnici ili politički protivnici. Veće je prihvatilo vezu između stavova iznošenih na sastancima rukovodstva, javnih saopštenja i ubistava ili zatvaranja na terenu. Upravo je ta veza bila ključna za utvrđivanje učešća optuženih u zajedničkom zločinačkom poduhvatu.

MONITOR: Od zvanične Srbije nije bilo eksplicitnijih reakcija, čak ni od  Vučića. Ima spekulacija da se ovo suđenje može završiti kao suđenje Anti Gotovini. Tada se govorilo i o američkom uticaju, posebno na sudiju Teodora Merona. Kakvo je vaše mišljenje?

KANDIĆ: Poređenje sa predmetom Gotovina nije utemeljeno. Ishod žalbenog postupka zavisiće od konkretnih žalbenih razloga, izvedenih dokaza i mogućih pravnih grešaka prvostepenog veća, a ne od političkih analogija sa drugim predmetima. Svedočenja međunarodnih svedoka smatram poražavajućim. Reč je uglavnom o visokim diplomatskim i vojnim predstavnicima koji su bili neposredno angažovani na Kosovu ili u pregovorima sa OVK. Zbog položaja koje su imali, morali su da raspolažu neposrednim saznanjima sa terena. Umesto da svedoče o konkretnim informacijama koje su tada dobijali o događajima, odnosima u Glavnom štabu, zatvaranjima i ubistvima, oni su uglavnom govorili o svojim utiscima o Tačiju i o tome da OVK, po njihovom viđenju, nije bila organizovana vojska sa centralnom komandom. Smatram neprihvatljivim da se tako ozbiljna pitanja procenjuju na osnovu utisaka, a ne na osnovu neposrednih saznanja koja su, s obzirom na svoje funkcije, morali imati.

MONITOR: Na Kosovu se ističe da bi potvrda prvostepenih presuda mogla da ugrozi nezavisnost Kosova i oteža njegov prijem u međunarodne organizacije, kao i da će Srbija, Rusija i Kina takvu odluku politički iskoristiti. Moskva je već izdala saopštenje u tom smislu.

KANDIĆ: Nezavisnost Kosova ne može biti ugrožena nijednom presudom. Ova presuda utvrđuje individualnu krivičnu odgovornost četvorice optuženih; ona ne odlučuje ni o zakonitosti nezavisnosti Kosova ni o karakteru celokupne borbe OVK. Srbija, Rusija i Kina mogu politički koristiti presudu, ali time ne mogu promeniti njen pravni predmet niti međunarodni položaj Kosova. Bez obzira na pravo veta Rusije i Kine, Srbija je obavezna da poštuje Briselski sporazum, a u praksi se već primenjuju delovi Ohridskog sporazuma. Najveći problem Kosova sada nije presuda, već politička nestabilnost, stalni izbori i teškoće u funkcionisanju institucija.

MONITOR: MKS je izdao naloge za hapšenje Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, ali za sada očigledno nema prilike da oni budu uhapšeni. Aleksandar Vučić, slijedeći stav Donalda Trampa, zalaže se za ukidanje međunarodnih sudova. Ima li međunarodna pravda šanse, poslije sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu?

KANDIĆ: Međunarodna krivična pravda ima smisla upravo zato što, zahvaljujući Haškom tribunalu, o prošlosti možemo da razgovaramo i da je preispitujemo na osnovu dokaza, presuđenih činjenica i pojedinačnih iskustava žrtava i svedoka.

Istovremeno, svedoci smo da države pregovaraju sa liderima velikih sila protiv kojih su izdati nalozi za hapšenje. Time međunarodne pravosudne institucije gube kredibilitet. Odgovor, međutim, nije ukidanje međunarodnih sudova, već dosledna primena istih pravila i prema moćnim i prema malim državama. Bez takvih institucija ostali bi samo nacionalni narativi, poricanje i selektivno sećanje na žrtve.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo