Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA NENEZIĆ, KOORDINATORKA PROGRAMA DEMOKRATIZACIJA I EVROPEIZACIJA U CENTRU ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: I u EK vide naše partijski zarobljene institucije

Objavljeno prije

na

MONITOR: EK je u posljednjem radnom dokumentu o napretku Crne Gore u poglavljima 23 i 24. konstatovala da nema napretka kad je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i bila oštrija nego ikad. Ocijenili ste da je to ,,crveni alarm”. U kom smislu?
NENEZIĆ: Ovaj dokument je jasan, objektivan i upozoravajući, i potvrđuje sve ono na što uporno upozoravamo – a to je da bez neupitne političke volje da se reformski procesi sprovedu, neće i ne može biti mjerljivih rezultata koje Evropska komisija traži i od kojih zavisi naš dalji napredak u pregovaračkom procesu.

Mislim da EK na to nikad nije eksplicitnije ukazala kao sada ocjenjujući: „Ubjedljivi rezultati preduzetih reformi će jedino biti mogući u okruženju u kojem su nezavisne institucije zaštićene od bilo kog miješanja i podstaknute da u potpunosti koriste svoja ovlašćenja”. Nema sumnje da ovo znači da i u EK vide da ovakve snažno partijski opterećene crnogorske institucije ne mogu produkovati potreban učinak i zato cijenim da je ovo svojevrstan crveni alarm za vlasti, jer se radi o najoštrijoj ocjeni koju smo u dosadašnjem procesu pristupanja mogli pročitati u bilo kojem EU dokumentu.

Mi smo došli jednostavno do faze kada nije dovoljno imati manje-više zaokružen zakonodavni okvir i uspostavljene institucije. Naime, sada se očekuje da te institucije posvećeno, neselektivno i profesionalno primjenjuju zakon, da produkuju rezultate a ne da se povinuju partijskim interesima. Jasno je da rezultate ne možemo imati bez političke volje i jakih, nezavisnih i na političke pritiske rezistentnih institucija. U ovom trenutku nemamo ni jedno ni drugo i ne postoje naznake da će se situacija u skorije vrijeme promijeniti, s obzirom na to da vlasti ne žele ovu činjenicu sagledati kao realnu prijetnju daljem napretku i da radije prate partijski interes.

MONITOR: Ako i naredni izvještaj, kako se pretpostavlja, bude oštriji i konkretniji nego što smo navikli, šta će to značiti za Crnu Goru imajući u vidu da poruke Brisela nijesu obavezujuće?
NENEZIĆ: Ne bih ja rekla da poruke Brisela nisu obavezujuće, iako ih vlasti pokušavaju minimizirati kad im se ne dopadaju. Naprotiv, napredak zemlje koja je u pregovaračkom procesu procjenjuje upravo EK, kroz kontinuirano praćenje ispunjenosti postavljanih mjerila po pojedinačnom pregovaračkom poglavlju a ocjena EK utiče na odluke Savjeta, odnosno da naš dalji put ka punopravnom članstvu EU.

Očekujem da će naredni izvještaj Evropske komisije biti kritičniji, da će sadržati jasne i precizne poruke. Ako je suditi po tonu iz ovog posljednjeg nezvaničnog dokumenta EK sve manje ćemo čitati diplomatski uvijene formulacije kakve su do sada bile karakteristične za Brisel, a koje su kao takve ostavljale prostor za tumačenja i vrlo često, od strane nosilaca procesa, bile prezentovane na način i kroz poruke koje u svojoj suštini ne korespondiraju sa činjenicama. Vjerujem da je ova praksa prepoznata i od strane Brisela te da naredni izvještaj neće ostaviti toliko prostora za ovu vrstu manipulacija.

MONITOR: Kako vidite neke ocjene da Đukanović, hajmo reći, pokazuje znake odustajanja od evropskog puta, s obzirom na njegove nedavne kritike EU i pominjanja alternativnog koncepta?
NENEZIĆ: Vjerujem da je i Đukanović svjestan da je u ovoj fazi procesa pristupanja EU teško napraviti tu vrstu zaokreta, ali nije neočekivana takva izjava pri sve većim pritiscima iz EU da se produkuju rezultati u oblastima koje urušavaju monopole moći. No, poslije takvih izjava koje bih okarakterisala kao „opipavanje pulsa”, iako su bile oštre i pomalo prijeteće prema EU, uz otvaranje alternativne mogućnosti međunarodnog pozicioniranja Crne Gore, vidjeli smo da su brzo bile revidirane. Jasno je da kako dublje zalazimo u proces integracija sve su vidljiviji nedostaci sistema vlasti u Crnoj Gori i sve je teže naći opravdanja za nesprovođenje teških ali potrebnih sistemskih reformi. To, naravno, izaziva nervozu mnogih u vlastima, uključujući i Đukanovića.

MONITOR: EK se posebno bavi rezultatima Agencije za sprečavanje korupcije, a konstatuje i potencijalni pritisak na pojedine članove civilnog sektora od strane direktora ASK. Da li u tom svjetlu vidite i procese koje vodi Agencija protiv predstavnika civilnog sektora u upravlajčkim medijskim tijelima?
NENEZIĆ: Nakon dvije godine rada ASK-a čini se da su jedinstvene ocjene o iznevjerenim očekivanjima i više nego skromnim rezultatima. Postupanje u slučaju navodnog konflikta interesa članova Savjeta RTCG osnažuje ocjenu da dosadašnji rad ASK-a karakteriše visok stepen selektivnosti u radu, politička obojenost i izbjegavanje bavljenjem suštinskim problemima, uz svjesnu podršku vladajućoj strukturi u obračunu sa kritičarima.

Opominjući je i podatak sadržan u radnom dokumentu EK da uprkos značajnim zakonskim i institucionalnim izmjenama, broj javnih funkcionera koji su otkriveni i procesuirani zbog skrivanja imovine ili konflikta interesa ostaje veoma mali, uz rijetke izrečene kazne i to izuzetno blagog karaktera, a koje ni u kojem slučaju nijesu dovoljne da odvrate javne funkcionere od kršenja zakona. Nama je potrebna ASK koja će biti profesionalna, nezavisna institucija, sposobna da na efikasan način spriječava korupciju ali sankcioniše koruptivne radnje. To sada nije slučaj.

U posljednjem istraživanju javnog mjenja, koje je za potrebe CGO-a izradila agencija IPSOS, 46% građana je negativno ocijenilo rad ASK.

MONITOR: Čini li Vam se da se sužava prostor komunikacije između civilnog sektora i vlasti kada su u pitanju integracioni procesi?
NENEZIĆ: Odnosi između Vlade i NVO sektora odavno nisu bili urušeniji, bez izgleda da se u dogledno vrijeme unaprijede. Iako je premijer Marković svoj mandat započeo sastankom sa predstavnicima civilnog društva, obećavajući unaprijeđenje odnosa i transparentnost u radu, sada vidimo da su to bila prazna obećanja a da je praksa čak te odnose unazadila u odnosu na prethodni period, a Vladu učinila netransparentnijom. Očigledna je i zatvorenost Vlade za svaki dijalog i argumentovanu kritiku, pa je i okruženje za djelovanje NVO, a posebno onih koji su kritički orijentisani, krajnje nepovoljno.

Potire se svaki doprinos NVO demokratiziji i evropeizaciji društva, i paralelno imamo primjere ministara koji forsiraju sebi bliske NVO a pokušavaju nanijeti direktnu štetu autonomnom dijelu NVO koje ima kritički izraz. U prethodnoj godini bili smo svjedoci pokušaja pojedinih ministara da iz radnih tijela odstrane kritički orijentisane predstavnike NVO, potpuno je praktično ugašen Savjet za razvoj NVO, ograničava se prostor za učešće u procesima izrade zakona i javnih politika, i dalje ostaje neadekvatno uređen sistem finansiranja NVO, a Vlada dosljedno odbija i da primijeni preporuku EU da definiše način dodjele javnih prostora za NVO. Te su prakse trebale biti davno iza nas, ali izgleda da se teško izlazi iz rigidne partijske matrice i uvodi otvorenost i inkluzivnost od strane najviših vladinih zvaničnika. Rijetki su primjeri uvažavanja argumentovanih sugestija NVO, kao što recimo imali prilikom izmjena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Krivičnog zakonika u dijelu uključenja plagijata u ove zakone.

No, ono što je važno naglasiti jeste da su NVO izgradile integritet i zavrijedile visok stepen povjerenja javnosti i čini se da ih je to najveća boljka nosilaca političke moći.

MONITOR: Kako vidite rezultate tužilaštva? Govorimo li o zarobljenim institucijama generalno ovdje?
NENEZIĆ: Tužilaštvo ostaje velika slabost institucionalnog odgovora na korupciju i organizovani kriminal. Mi smo imali jedan kratak period probuđene nade, kada je Glavni specijalni tužilac pokrećući veliki broj slučajeva na početku mandata podigao očekivanja javnosti i uvjerenje da se krenulo u velike promjene, te da će crnogorsko društvo konačno svjedočiti procesuiranju svih onih koji su se okoristili o javna dobra, zloupotrebljavajući političku moć i javna ovlašćenja. Međutim, nakon prvih završenih postupaka, suočeni sa preblagom kaznenom politikom za počinioce ovih djela, i pored utvrđenih višemilionskih šteta, ova očekivanja su iznevjerena. To je dodatno ojačala i činjenica da te presude u jednom od najznačajnijih slučajeva, slučaju Marović, nijesu ni sprovedene.

Vidjećemo u narednom periodu da li će Tužilaštvo uspostaviti praksu neselektivnog pristupa radu, i kakvi će biti rezultati, ali teško je očekivati suštinske pomake, ukoliko ključne institucije nemaju dovoljno kapaciteta i nijesu oslobođene političkih uticaja i pritisaka, kako je to i konstatovano u posljednjem radnom dokumentu EK. Takođe, svima nama ostaje i nepoznanica što se desilo sa onim pritiscima vlasti i nesporazumima o kojima je nekad Glavni specijalni tužilac otvoreno govorio.

MONITOR: CGO je ove sedmice organizovao tradicionalni festival filma o ljudskim pravima. U dokumentu EK se ističe diskriminacija kao ozbiljan izazov. Koliko je ona naš problem uopšte?
NENEZIĆ: Mi sa Festivalom UBRZAJ godinama pokušavamo složenu i osjetljivu tematiku ljudskih prava komunicirati sa širom publikom i čini mi se da to predstavlja snažan doprinos senzibilizaciji javnosti, a nadam se da podstiče na akciju za odbranu ljudskih prava.

Nažalost, diskriminacija ostaje rasprostranjena u našem društvu, u najrazličitijim oblastima, a prepoznavanje diskriminacije u oblasti zapošljavanja prema kriterijumu političke pripadnosti od strane EK, potvrđuje i ranije navode NVO, nezavisnih medija i opozicionih partija da mi nismo društvo jednakih šansi već duboko partijski označeno, što ugrožava i ljudska prava. Opasnost ove pojave treba posebno izdvojiti, jer se kroz politička zapošljavanja stvara klijentelistički, direktno zavisni i duboko politizovan javni sektor, koji kao takav ne može sprovesti potrebne reformske procese, neophodne za dalji napredak na putu ka EU.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo