Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA NENEZIĆ, KOORDINATORKA PROGRAMA DEMOKRATIZACIJA I EVROPEIZACIJA U CENTRU ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: I u EK vide naše partijski zarobljene institucije

Objavljeno prije

na

MONITOR: EK je u posljednjem radnom dokumentu o napretku Crne Gore u poglavljima 23 i 24. konstatovala da nema napretka kad je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i bila oštrija nego ikad. Ocijenili ste da je to ,,crveni alarm”. U kom smislu?
NENEZIĆ: Ovaj dokument je jasan, objektivan i upozoravajući, i potvrđuje sve ono na što uporno upozoravamo – a to je da bez neupitne političke volje da se reformski procesi sprovedu, neće i ne može biti mjerljivih rezultata koje Evropska komisija traži i od kojih zavisi naš dalji napredak u pregovaračkom procesu.

Mislim da EK na to nikad nije eksplicitnije ukazala kao sada ocjenjujući: „Ubjedljivi rezultati preduzetih reformi će jedino biti mogući u okruženju u kojem su nezavisne institucije zaštićene od bilo kog miješanja i podstaknute da u potpunosti koriste svoja ovlašćenja”. Nema sumnje da ovo znači da i u EK vide da ovakve snažno partijski opterećene crnogorske institucije ne mogu produkovati potreban učinak i zato cijenim da je ovo svojevrstan crveni alarm za vlasti, jer se radi o najoštrijoj ocjeni koju smo u dosadašnjem procesu pristupanja mogli pročitati u bilo kojem EU dokumentu.

Mi smo došli jednostavno do faze kada nije dovoljno imati manje-više zaokružen zakonodavni okvir i uspostavljene institucije. Naime, sada se očekuje da te institucije posvećeno, neselektivno i profesionalno primjenjuju zakon, da produkuju rezultate a ne da se povinuju partijskim interesima. Jasno je da rezultate ne možemo imati bez političke volje i jakih, nezavisnih i na političke pritiske rezistentnih institucija. U ovom trenutku nemamo ni jedno ni drugo i ne postoje naznake da će se situacija u skorije vrijeme promijeniti, s obzirom na to da vlasti ne žele ovu činjenicu sagledati kao realnu prijetnju daljem napretku i da radije prate partijski interes.

MONITOR: Ako i naredni izvještaj, kako se pretpostavlja, bude oštriji i konkretniji nego što smo navikli, šta će to značiti za Crnu Goru imajući u vidu da poruke Brisela nijesu obavezujuće?
NENEZIĆ: Ne bih ja rekla da poruke Brisela nisu obavezujuće, iako ih vlasti pokušavaju minimizirati kad im se ne dopadaju. Naprotiv, napredak zemlje koja je u pregovaračkom procesu procjenjuje upravo EK, kroz kontinuirano praćenje ispunjenosti postavljanih mjerila po pojedinačnom pregovaračkom poglavlju a ocjena EK utiče na odluke Savjeta, odnosno da naš dalji put ka punopravnom članstvu EU.

Očekujem da će naredni izvještaj Evropske komisije biti kritičniji, da će sadržati jasne i precizne poruke. Ako je suditi po tonu iz ovog posljednjeg nezvaničnog dokumenta EK sve manje ćemo čitati diplomatski uvijene formulacije kakve su do sada bile karakteristične za Brisel, a koje su kao takve ostavljale prostor za tumačenja i vrlo često, od strane nosilaca procesa, bile prezentovane na način i kroz poruke koje u svojoj suštini ne korespondiraju sa činjenicama. Vjerujem da je ova praksa prepoznata i od strane Brisela te da naredni izvještaj neće ostaviti toliko prostora za ovu vrstu manipulacija.

MONITOR: Kako vidite neke ocjene da Đukanović, hajmo reći, pokazuje znake odustajanja od evropskog puta, s obzirom na njegove nedavne kritike EU i pominjanja alternativnog koncepta?
NENEZIĆ: Vjerujem da je i Đukanović svjestan da je u ovoj fazi procesa pristupanja EU teško napraviti tu vrstu zaokreta, ali nije neočekivana takva izjava pri sve većim pritiscima iz EU da se produkuju rezultati u oblastima koje urušavaju monopole moći. No, poslije takvih izjava koje bih okarakterisala kao „opipavanje pulsa”, iako su bile oštre i pomalo prijeteće prema EU, uz otvaranje alternativne mogućnosti međunarodnog pozicioniranja Crne Gore, vidjeli smo da su brzo bile revidirane. Jasno je da kako dublje zalazimo u proces integracija sve su vidljiviji nedostaci sistema vlasti u Crnoj Gori i sve je teže naći opravdanja za nesprovođenje teških ali potrebnih sistemskih reformi. To, naravno, izaziva nervozu mnogih u vlastima, uključujući i Đukanovića.

MONITOR: EK se posebno bavi rezultatima Agencije za sprečavanje korupcije, a konstatuje i potencijalni pritisak na pojedine članove civilnog sektora od strane direktora ASK. Da li u tom svjetlu vidite i procese koje vodi Agencija protiv predstavnika civilnog sektora u upravlajčkim medijskim tijelima?
NENEZIĆ: Nakon dvije godine rada ASK-a čini se da su jedinstvene ocjene o iznevjerenim očekivanjima i više nego skromnim rezultatima. Postupanje u slučaju navodnog konflikta interesa članova Savjeta RTCG osnažuje ocjenu da dosadašnji rad ASK-a karakteriše visok stepen selektivnosti u radu, politička obojenost i izbjegavanje bavljenjem suštinskim problemima, uz svjesnu podršku vladajućoj strukturi u obračunu sa kritičarima.

Opominjući je i podatak sadržan u radnom dokumentu EK da uprkos značajnim zakonskim i institucionalnim izmjenama, broj javnih funkcionera koji su otkriveni i procesuirani zbog skrivanja imovine ili konflikta interesa ostaje veoma mali, uz rijetke izrečene kazne i to izuzetno blagog karaktera, a koje ni u kojem slučaju nijesu dovoljne da odvrate javne funkcionere od kršenja zakona. Nama je potrebna ASK koja će biti profesionalna, nezavisna institucija, sposobna da na efikasan način spriječava korupciju ali sankcioniše koruptivne radnje. To sada nije slučaj.

U posljednjem istraživanju javnog mjenja, koje je za potrebe CGO-a izradila agencija IPSOS, 46% građana je negativno ocijenilo rad ASK.

MONITOR: Čini li Vam se da se sužava prostor komunikacije između civilnog sektora i vlasti kada su u pitanju integracioni procesi?
NENEZIĆ: Odnosi između Vlade i NVO sektora odavno nisu bili urušeniji, bez izgleda da se u dogledno vrijeme unaprijede. Iako je premijer Marković svoj mandat započeo sastankom sa predstavnicima civilnog društva, obećavajući unaprijeđenje odnosa i transparentnost u radu, sada vidimo da su to bila prazna obećanja a da je praksa čak te odnose unazadila u odnosu na prethodni period, a Vladu učinila netransparentnijom. Očigledna je i zatvorenost Vlade za svaki dijalog i argumentovanu kritiku, pa je i okruženje za djelovanje NVO, a posebno onih koji su kritički orijentisani, krajnje nepovoljno.

Potire se svaki doprinos NVO demokratiziji i evropeizaciji društva, i paralelno imamo primjere ministara koji forsiraju sebi bliske NVO a pokušavaju nanijeti direktnu štetu autonomnom dijelu NVO koje ima kritički izraz. U prethodnoj godini bili smo svjedoci pokušaja pojedinih ministara da iz radnih tijela odstrane kritički orijentisane predstavnike NVO, potpuno je praktično ugašen Savjet za razvoj NVO, ograničava se prostor za učešće u procesima izrade zakona i javnih politika, i dalje ostaje neadekvatno uređen sistem finansiranja NVO, a Vlada dosljedno odbija i da primijeni preporuku EU da definiše način dodjele javnih prostora za NVO. Te su prakse trebale biti davno iza nas, ali izgleda da se teško izlazi iz rigidne partijske matrice i uvodi otvorenost i inkluzivnost od strane najviših vladinih zvaničnika. Rijetki su primjeri uvažavanja argumentovanih sugestija NVO, kao što recimo imali prilikom izmjena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Krivičnog zakonika u dijelu uključenja plagijata u ove zakone.

No, ono što je važno naglasiti jeste da su NVO izgradile integritet i zavrijedile visok stepen povjerenja javnosti i čini se da ih je to najveća boljka nosilaca političke moći.

MONITOR: Kako vidite rezultate tužilaštva? Govorimo li o zarobljenim institucijama generalno ovdje?
NENEZIĆ: Tužilaštvo ostaje velika slabost institucionalnog odgovora na korupciju i organizovani kriminal. Mi smo imali jedan kratak period probuđene nade, kada je Glavni specijalni tužilac pokrećući veliki broj slučajeva na početku mandata podigao očekivanja javnosti i uvjerenje da se krenulo u velike promjene, te da će crnogorsko društvo konačno svjedočiti procesuiranju svih onih koji su se okoristili o javna dobra, zloupotrebljavajući političku moć i javna ovlašćenja. Međutim, nakon prvih završenih postupaka, suočeni sa preblagom kaznenom politikom za počinioce ovih djela, i pored utvrđenih višemilionskih šteta, ova očekivanja su iznevjerena. To je dodatno ojačala i činjenica da te presude u jednom od najznačajnijih slučajeva, slučaju Marović, nijesu ni sprovedene.

Vidjećemo u narednom periodu da li će Tužilaštvo uspostaviti praksu neselektivnog pristupa radu, i kakvi će biti rezultati, ali teško je očekivati suštinske pomake, ukoliko ključne institucije nemaju dovoljno kapaciteta i nijesu oslobođene političkih uticaja i pritisaka, kako je to i konstatovano u posljednjem radnom dokumentu EK. Takođe, svima nama ostaje i nepoznanica što se desilo sa onim pritiscima vlasti i nesporazumima o kojima je nekad Glavni specijalni tužilac otvoreno govorio.

MONITOR: CGO je ove sedmice organizovao tradicionalni festival filma o ljudskim pravima. U dokumentu EK se ističe diskriminacija kao ozbiljan izazov. Koliko je ona naš problem uopšte?
NENEZIĆ: Mi sa Festivalom UBRZAJ godinama pokušavamo složenu i osjetljivu tematiku ljudskih prava komunicirati sa širom publikom i čini mi se da to predstavlja snažan doprinos senzibilizaciji javnosti, a nadam se da podstiče na akciju za odbranu ljudskih prava.

Nažalost, diskriminacija ostaje rasprostranjena u našem društvu, u najrazličitijim oblastima, a prepoznavanje diskriminacije u oblasti zapošljavanja prema kriterijumu političke pripadnosti od strane EK, potvrđuje i ranije navode NVO, nezavisnih medija i opozicionih partija da mi nismo društvo jednakih šansi već duboko partijski označeno, što ugrožava i ljudska prava. Opasnost ove pojave treba posebno izdvojiti, jer se kroz politička zapošljavanja stvara klijentelistički, direktno zavisni i duboko politizovan javni sektor, koji kao takav ne može sprovesti potrebne reformske procese, neophodne za dalji napredak na putu ka EU.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo