Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA NENEZIĆ, KOORDINATORKA PROGRAMA DEMOKRATIZACIJA I EVROPEIZACIJA U CENTRU ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: I u EK vide naše partijski zarobljene institucije

Objavljeno prije

na

MONITOR: EK je u posljednjem radnom dokumentu o napretku Crne Gore u poglavljima 23 i 24. konstatovala da nema napretka kad je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i bila oštrija nego ikad. Ocijenili ste da je to ,,crveni alarm”. U kom smislu?
NENEZIĆ: Ovaj dokument je jasan, objektivan i upozoravajući, i potvrđuje sve ono na što uporno upozoravamo – a to je da bez neupitne političke volje da se reformski procesi sprovedu, neće i ne može biti mjerljivih rezultata koje Evropska komisija traži i od kojih zavisi naš dalji napredak u pregovaračkom procesu.

Mislim da EK na to nikad nije eksplicitnije ukazala kao sada ocjenjujući: „Ubjedljivi rezultati preduzetih reformi će jedino biti mogući u okruženju u kojem su nezavisne institucije zaštićene od bilo kog miješanja i podstaknute da u potpunosti koriste svoja ovlašćenja”. Nema sumnje da ovo znači da i u EK vide da ovakve snažno partijski opterećene crnogorske institucije ne mogu produkovati potreban učinak i zato cijenim da je ovo svojevrstan crveni alarm za vlasti, jer se radi o najoštrijoj ocjeni koju smo u dosadašnjem procesu pristupanja mogli pročitati u bilo kojem EU dokumentu.

Mi smo došli jednostavno do faze kada nije dovoljno imati manje-više zaokružen zakonodavni okvir i uspostavljene institucije. Naime, sada se očekuje da te institucije posvećeno, neselektivno i profesionalno primjenjuju zakon, da produkuju rezultate a ne da se povinuju partijskim interesima. Jasno je da rezultate ne možemo imati bez političke volje i jakih, nezavisnih i na političke pritiske rezistentnih institucija. U ovom trenutku nemamo ni jedno ni drugo i ne postoje naznake da će se situacija u skorije vrijeme promijeniti, s obzirom na to da vlasti ne žele ovu činjenicu sagledati kao realnu prijetnju daljem napretku i da radije prate partijski interes.

MONITOR: Ako i naredni izvještaj, kako se pretpostavlja, bude oštriji i konkretniji nego što smo navikli, šta će to značiti za Crnu Goru imajući u vidu da poruke Brisela nijesu obavezujuće?
NENEZIĆ: Ne bih ja rekla da poruke Brisela nisu obavezujuće, iako ih vlasti pokušavaju minimizirati kad im se ne dopadaju. Naprotiv, napredak zemlje koja je u pregovaračkom procesu procjenjuje upravo EK, kroz kontinuirano praćenje ispunjenosti postavljanih mjerila po pojedinačnom pregovaračkom poglavlju a ocjena EK utiče na odluke Savjeta, odnosno da naš dalji put ka punopravnom članstvu EU.

Očekujem da će naredni izvještaj Evropske komisije biti kritičniji, da će sadržati jasne i precizne poruke. Ako je suditi po tonu iz ovog posljednjeg nezvaničnog dokumenta EK sve manje ćemo čitati diplomatski uvijene formulacije kakve su do sada bile karakteristične za Brisel, a koje su kao takve ostavljale prostor za tumačenja i vrlo često, od strane nosilaca procesa, bile prezentovane na način i kroz poruke koje u svojoj suštini ne korespondiraju sa činjenicama. Vjerujem da je ova praksa prepoznata i od strane Brisela te da naredni izvještaj neće ostaviti toliko prostora za ovu vrstu manipulacija.

MONITOR: Kako vidite neke ocjene da Đukanović, hajmo reći, pokazuje znake odustajanja od evropskog puta, s obzirom na njegove nedavne kritike EU i pominjanja alternativnog koncepta?
NENEZIĆ: Vjerujem da je i Đukanović svjestan da je u ovoj fazi procesa pristupanja EU teško napraviti tu vrstu zaokreta, ali nije neočekivana takva izjava pri sve većim pritiscima iz EU da se produkuju rezultati u oblastima koje urušavaju monopole moći. No, poslije takvih izjava koje bih okarakterisala kao „opipavanje pulsa”, iako su bile oštre i pomalo prijeteće prema EU, uz otvaranje alternativne mogućnosti međunarodnog pozicioniranja Crne Gore, vidjeli smo da su brzo bile revidirane. Jasno je da kako dublje zalazimo u proces integracija sve su vidljiviji nedostaci sistema vlasti u Crnoj Gori i sve je teže naći opravdanja za nesprovođenje teških ali potrebnih sistemskih reformi. To, naravno, izaziva nervozu mnogih u vlastima, uključujući i Đukanovića.

MONITOR: EK se posebno bavi rezultatima Agencije za sprečavanje korupcije, a konstatuje i potencijalni pritisak na pojedine članove civilnog sektora od strane direktora ASK. Da li u tom svjetlu vidite i procese koje vodi Agencija protiv predstavnika civilnog sektora u upravlajčkim medijskim tijelima?
NENEZIĆ: Nakon dvije godine rada ASK-a čini se da su jedinstvene ocjene o iznevjerenim očekivanjima i više nego skromnim rezultatima. Postupanje u slučaju navodnog konflikta interesa članova Savjeta RTCG osnažuje ocjenu da dosadašnji rad ASK-a karakteriše visok stepen selektivnosti u radu, politička obojenost i izbjegavanje bavljenjem suštinskim problemima, uz svjesnu podršku vladajućoj strukturi u obračunu sa kritičarima.

Opominjući je i podatak sadržan u radnom dokumentu EK da uprkos značajnim zakonskim i institucionalnim izmjenama, broj javnih funkcionera koji su otkriveni i procesuirani zbog skrivanja imovine ili konflikta interesa ostaje veoma mali, uz rijetke izrečene kazne i to izuzetno blagog karaktera, a koje ni u kojem slučaju nijesu dovoljne da odvrate javne funkcionere od kršenja zakona. Nama je potrebna ASK koja će biti profesionalna, nezavisna institucija, sposobna da na efikasan način spriječava korupciju ali sankcioniše koruptivne radnje. To sada nije slučaj.

U posljednjem istraživanju javnog mjenja, koje je za potrebe CGO-a izradila agencija IPSOS, 46% građana je negativno ocijenilo rad ASK.

MONITOR: Čini li Vam se da se sužava prostor komunikacije između civilnog sektora i vlasti kada su u pitanju integracioni procesi?
NENEZIĆ: Odnosi između Vlade i NVO sektora odavno nisu bili urušeniji, bez izgleda da se u dogledno vrijeme unaprijede. Iako je premijer Marković svoj mandat započeo sastankom sa predstavnicima civilnog društva, obećavajući unaprijeđenje odnosa i transparentnost u radu, sada vidimo da su to bila prazna obećanja a da je praksa čak te odnose unazadila u odnosu na prethodni period, a Vladu učinila netransparentnijom. Očigledna je i zatvorenost Vlade za svaki dijalog i argumentovanu kritiku, pa je i okruženje za djelovanje NVO, a posebno onih koji su kritički orijentisani, krajnje nepovoljno.

Potire se svaki doprinos NVO demokratiziji i evropeizaciji društva, i paralelno imamo primjere ministara koji forsiraju sebi bliske NVO a pokušavaju nanijeti direktnu štetu autonomnom dijelu NVO koje ima kritički izraz. U prethodnoj godini bili smo svjedoci pokušaja pojedinih ministara da iz radnih tijela odstrane kritički orijentisane predstavnike NVO, potpuno je praktično ugašen Savjet za razvoj NVO, ograničava se prostor za učešće u procesima izrade zakona i javnih politika, i dalje ostaje neadekvatno uređen sistem finansiranja NVO, a Vlada dosljedno odbija i da primijeni preporuku EU da definiše način dodjele javnih prostora za NVO. Te su prakse trebale biti davno iza nas, ali izgleda da se teško izlazi iz rigidne partijske matrice i uvodi otvorenost i inkluzivnost od strane najviših vladinih zvaničnika. Rijetki su primjeri uvažavanja argumentovanih sugestija NVO, kao što recimo imali prilikom izmjena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Krivičnog zakonika u dijelu uključenja plagijata u ove zakone.

No, ono što je važno naglasiti jeste da su NVO izgradile integritet i zavrijedile visok stepen povjerenja javnosti i čini se da ih je to najveća boljka nosilaca političke moći.

MONITOR: Kako vidite rezultate tužilaštva? Govorimo li o zarobljenim institucijama generalno ovdje?
NENEZIĆ: Tužilaštvo ostaje velika slabost institucionalnog odgovora na korupciju i organizovani kriminal. Mi smo imali jedan kratak period probuđene nade, kada je Glavni specijalni tužilac pokrećući veliki broj slučajeva na početku mandata podigao očekivanja javnosti i uvjerenje da se krenulo u velike promjene, te da će crnogorsko društvo konačno svjedočiti procesuiranju svih onih koji su se okoristili o javna dobra, zloupotrebljavajući političku moć i javna ovlašćenja. Međutim, nakon prvih završenih postupaka, suočeni sa preblagom kaznenom politikom za počinioce ovih djela, i pored utvrđenih višemilionskih šteta, ova očekivanja su iznevjerena. To je dodatno ojačala i činjenica da te presude u jednom od najznačajnijih slučajeva, slučaju Marović, nijesu ni sprovedene.

Vidjećemo u narednom periodu da li će Tužilaštvo uspostaviti praksu neselektivnog pristupa radu, i kakvi će biti rezultati, ali teško je očekivati suštinske pomake, ukoliko ključne institucije nemaju dovoljno kapaciteta i nijesu oslobođene političkih uticaja i pritisaka, kako je to i konstatovano u posljednjem radnom dokumentu EK. Takođe, svima nama ostaje i nepoznanica što se desilo sa onim pritiscima vlasti i nesporazumima o kojima je nekad Glavni specijalni tužilac otvoreno govorio.

MONITOR: CGO je ove sedmice organizovao tradicionalni festival filma o ljudskim pravima. U dokumentu EK se ističe diskriminacija kao ozbiljan izazov. Koliko je ona naš problem uopšte?
NENEZIĆ: Mi sa Festivalom UBRZAJ godinama pokušavamo složenu i osjetljivu tematiku ljudskih prava komunicirati sa širom publikom i čini mi se da to predstavlja snažan doprinos senzibilizaciji javnosti, a nadam se da podstiče na akciju za odbranu ljudskih prava.

Nažalost, diskriminacija ostaje rasprostranjena u našem društvu, u najrazličitijim oblastima, a prepoznavanje diskriminacije u oblasti zapošljavanja prema kriterijumu političke pripadnosti od strane EK, potvrđuje i ranije navode NVO, nezavisnih medija i opozicionih partija da mi nismo društvo jednakih šansi već duboko partijski označeno, što ugrožava i ljudska prava. Opasnost ove pojave treba posebno izdvojiti, jer se kroz politička zapošljavanja stvara klijentelistički, direktno zavisni i duboko politizovan javni sektor, koji kao takav ne može sprovesti potrebne reformske procese, neophodne za dalji napredak na putu ka EU.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo