Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA NENEZIĆ, KOORDINATORKA PROGRAMA DEMOKRATIZACIJA I EVROPEIZACIJA U CENTRU ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: I u EK vide naše partijski zarobljene institucije

Objavljeno prije

na

MONITOR: EK je u posljednjem radnom dokumentu o napretku Crne Gore u poglavljima 23 i 24. konstatovala da nema napretka kad je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i bila oštrija nego ikad. Ocijenili ste da je to ,,crveni alarm”. U kom smislu?
NENEZIĆ: Ovaj dokument je jasan, objektivan i upozoravajući, i potvrđuje sve ono na što uporno upozoravamo – a to je da bez neupitne političke volje da se reformski procesi sprovedu, neće i ne može biti mjerljivih rezultata koje Evropska komisija traži i od kojih zavisi naš dalji napredak u pregovaračkom procesu.

Mislim da EK na to nikad nije eksplicitnije ukazala kao sada ocjenjujući: „Ubjedljivi rezultati preduzetih reformi će jedino biti mogući u okruženju u kojem su nezavisne institucije zaštićene od bilo kog miješanja i podstaknute da u potpunosti koriste svoja ovlašćenja”. Nema sumnje da ovo znači da i u EK vide da ovakve snažno partijski opterećene crnogorske institucije ne mogu produkovati potreban učinak i zato cijenim da je ovo svojevrstan crveni alarm za vlasti, jer se radi o najoštrijoj ocjeni koju smo u dosadašnjem procesu pristupanja mogli pročitati u bilo kojem EU dokumentu.

Mi smo došli jednostavno do faze kada nije dovoljno imati manje-više zaokružen zakonodavni okvir i uspostavljene institucije. Naime, sada se očekuje da te institucije posvećeno, neselektivno i profesionalno primjenjuju zakon, da produkuju rezultate a ne da se povinuju partijskim interesima. Jasno je da rezultate ne možemo imati bez političke volje i jakih, nezavisnih i na političke pritiske rezistentnih institucija. U ovom trenutku nemamo ni jedno ni drugo i ne postoje naznake da će se situacija u skorije vrijeme promijeniti, s obzirom na to da vlasti ne žele ovu činjenicu sagledati kao realnu prijetnju daljem napretku i da radije prate partijski interes.

MONITOR: Ako i naredni izvještaj, kako se pretpostavlja, bude oštriji i konkretniji nego što smo navikli, šta će to značiti za Crnu Goru imajući u vidu da poruke Brisela nijesu obavezujuće?
NENEZIĆ: Ne bih ja rekla da poruke Brisela nisu obavezujuće, iako ih vlasti pokušavaju minimizirati kad im se ne dopadaju. Naprotiv, napredak zemlje koja je u pregovaračkom procesu procjenjuje upravo EK, kroz kontinuirano praćenje ispunjenosti postavljanih mjerila po pojedinačnom pregovaračkom poglavlju a ocjena EK utiče na odluke Savjeta, odnosno da naš dalji put ka punopravnom članstvu EU.

Očekujem da će naredni izvještaj Evropske komisije biti kritičniji, da će sadržati jasne i precizne poruke. Ako je suditi po tonu iz ovog posljednjeg nezvaničnog dokumenta EK sve manje ćemo čitati diplomatski uvijene formulacije kakve su do sada bile karakteristične za Brisel, a koje su kao takve ostavljale prostor za tumačenja i vrlo često, od strane nosilaca procesa, bile prezentovane na način i kroz poruke koje u svojoj suštini ne korespondiraju sa činjenicama. Vjerujem da je ova praksa prepoznata i od strane Brisela te da naredni izvještaj neće ostaviti toliko prostora za ovu vrstu manipulacija.

MONITOR: Kako vidite neke ocjene da Đukanović, hajmo reći, pokazuje znake odustajanja od evropskog puta, s obzirom na njegove nedavne kritike EU i pominjanja alternativnog koncepta?
NENEZIĆ: Vjerujem da je i Đukanović svjestan da je u ovoj fazi procesa pristupanja EU teško napraviti tu vrstu zaokreta, ali nije neočekivana takva izjava pri sve većim pritiscima iz EU da se produkuju rezultati u oblastima koje urušavaju monopole moći. No, poslije takvih izjava koje bih okarakterisala kao „opipavanje pulsa”, iako su bile oštre i pomalo prijeteće prema EU, uz otvaranje alternativne mogućnosti međunarodnog pozicioniranja Crne Gore, vidjeli smo da su brzo bile revidirane. Jasno je da kako dublje zalazimo u proces integracija sve su vidljiviji nedostaci sistema vlasti u Crnoj Gori i sve je teže naći opravdanja za nesprovođenje teških ali potrebnih sistemskih reformi. To, naravno, izaziva nervozu mnogih u vlastima, uključujući i Đukanovića.

MONITOR: EK se posebno bavi rezultatima Agencije za sprečavanje korupcije, a konstatuje i potencijalni pritisak na pojedine članove civilnog sektora od strane direktora ASK. Da li u tom svjetlu vidite i procese koje vodi Agencija protiv predstavnika civilnog sektora u upravlajčkim medijskim tijelima?
NENEZIĆ: Nakon dvije godine rada ASK-a čini se da su jedinstvene ocjene o iznevjerenim očekivanjima i više nego skromnim rezultatima. Postupanje u slučaju navodnog konflikta interesa članova Savjeta RTCG osnažuje ocjenu da dosadašnji rad ASK-a karakteriše visok stepen selektivnosti u radu, politička obojenost i izbjegavanje bavljenjem suštinskim problemima, uz svjesnu podršku vladajućoj strukturi u obračunu sa kritičarima.

Opominjući je i podatak sadržan u radnom dokumentu EK da uprkos značajnim zakonskim i institucionalnim izmjenama, broj javnih funkcionera koji su otkriveni i procesuirani zbog skrivanja imovine ili konflikta interesa ostaje veoma mali, uz rijetke izrečene kazne i to izuzetno blagog karaktera, a koje ni u kojem slučaju nijesu dovoljne da odvrate javne funkcionere od kršenja zakona. Nama je potrebna ASK koja će biti profesionalna, nezavisna institucija, sposobna da na efikasan način spriječava korupciju ali sankcioniše koruptivne radnje. To sada nije slučaj.

U posljednjem istraživanju javnog mjenja, koje je za potrebe CGO-a izradila agencija IPSOS, 46% građana je negativno ocijenilo rad ASK.

MONITOR: Čini li Vam se da se sužava prostor komunikacije između civilnog sektora i vlasti kada su u pitanju integracioni procesi?
NENEZIĆ: Odnosi između Vlade i NVO sektora odavno nisu bili urušeniji, bez izgleda da se u dogledno vrijeme unaprijede. Iako je premijer Marković svoj mandat započeo sastankom sa predstavnicima civilnog društva, obećavajući unaprijeđenje odnosa i transparentnost u radu, sada vidimo da su to bila prazna obećanja a da je praksa čak te odnose unazadila u odnosu na prethodni period, a Vladu učinila netransparentnijom. Očigledna je i zatvorenost Vlade za svaki dijalog i argumentovanu kritiku, pa je i okruženje za djelovanje NVO, a posebno onih koji su kritički orijentisani, krajnje nepovoljno.

Potire se svaki doprinos NVO demokratiziji i evropeizaciji društva, i paralelno imamo primjere ministara koji forsiraju sebi bliske NVO a pokušavaju nanijeti direktnu štetu autonomnom dijelu NVO koje ima kritički izraz. U prethodnoj godini bili smo svjedoci pokušaja pojedinih ministara da iz radnih tijela odstrane kritički orijentisane predstavnike NVO, potpuno je praktično ugašen Savjet za razvoj NVO, ograničava se prostor za učešće u procesima izrade zakona i javnih politika, i dalje ostaje neadekvatno uređen sistem finansiranja NVO, a Vlada dosljedno odbija i da primijeni preporuku EU da definiše način dodjele javnih prostora za NVO. Te su prakse trebale biti davno iza nas, ali izgleda da se teško izlazi iz rigidne partijske matrice i uvodi otvorenost i inkluzivnost od strane najviših vladinih zvaničnika. Rijetki su primjeri uvažavanja argumentovanih sugestija NVO, kao što recimo imali prilikom izmjena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Krivičnog zakonika u dijelu uključenja plagijata u ove zakone.

No, ono što je važno naglasiti jeste da su NVO izgradile integritet i zavrijedile visok stepen povjerenja javnosti i čini se da ih je to najveća boljka nosilaca političke moći.

MONITOR: Kako vidite rezultate tužilaštva? Govorimo li o zarobljenim institucijama generalno ovdje?
NENEZIĆ: Tužilaštvo ostaje velika slabost institucionalnog odgovora na korupciju i organizovani kriminal. Mi smo imali jedan kratak period probuđene nade, kada je Glavni specijalni tužilac pokrećući veliki broj slučajeva na početku mandata podigao očekivanja javnosti i uvjerenje da se krenulo u velike promjene, te da će crnogorsko društvo konačno svjedočiti procesuiranju svih onih koji su se okoristili o javna dobra, zloupotrebljavajući političku moć i javna ovlašćenja. Međutim, nakon prvih završenih postupaka, suočeni sa preblagom kaznenom politikom za počinioce ovih djela, i pored utvrđenih višemilionskih šteta, ova očekivanja su iznevjerena. To je dodatno ojačala i činjenica da te presude u jednom od najznačajnijih slučajeva, slučaju Marović, nijesu ni sprovedene.

Vidjećemo u narednom periodu da li će Tužilaštvo uspostaviti praksu neselektivnog pristupa radu, i kakvi će biti rezultati, ali teško je očekivati suštinske pomake, ukoliko ključne institucije nemaju dovoljno kapaciteta i nijesu oslobođene političkih uticaja i pritisaka, kako je to i konstatovano u posljednjem radnom dokumentu EK. Takođe, svima nama ostaje i nepoznanica što se desilo sa onim pritiscima vlasti i nesporazumima o kojima je nekad Glavni specijalni tužilac otvoreno govorio.

MONITOR: CGO je ove sedmice organizovao tradicionalni festival filma o ljudskim pravima. U dokumentu EK se ističe diskriminacija kao ozbiljan izazov. Koliko je ona naš problem uopšte?
NENEZIĆ: Mi sa Festivalom UBRZAJ godinama pokušavamo složenu i osjetljivu tematiku ljudskih prava komunicirati sa širom publikom i čini mi se da to predstavlja snažan doprinos senzibilizaciji javnosti, a nadam se da podstiče na akciju za odbranu ljudskih prava.

Nažalost, diskriminacija ostaje rasprostranjena u našem društvu, u najrazličitijim oblastima, a prepoznavanje diskriminacije u oblasti zapošljavanja prema kriterijumu političke pripadnosti od strane EK, potvrđuje i ranije navode NVO, nezavisnih medija i opozicionih partija da mi nismo društvo jednakih šansi već duboko partijski označeno, što ugrožava i ljudska prava. Opasnost ove pojave treba posebno izdvojiti, jer se kroz politička zapošljavanja stvara klijentelistički, direktno zavisni i duboko politizovan javni sektor, koji kao takav ne može sprovesti potrebne reformske procese, neophodne za dalji napredak na putu ka EU.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo