MONITOR: Dobitnica ste Godišnje nagrade CNP-a za visoke umjetničke rezultate – za režiju i adaptaciju predstave ,,Šćeri moja” po tekstu Maje Todorović. Drama je nagrađena kao najbolja na konkursu nacionalnog teatra za savremeni domaći dramski tekst. Poslije par mjeseci od postavke komada, volio bih da nam kažete o radu na predstavi, iščitavanju ovog teksta, postavci, praizvedbi.
VUKOTIĆ: Specifične su okolnosti u kojima je nastala predstava, prije svega jer pozorište jedno vrijeme nije imalo upravnika. Dolaskom novog rukovodećeg tima bilo je neophodno u najkraćem mogućem roku izaći sa premijerom i pokrenuti uspavani pozorišni mehanizam, a bogami i ansambl. Radili smo vrijedno i posvećeno i vjerujem pokazali snagu Crnogorskog narodnog pozorišta. Zahvalna sam kolegama na nagradi i dijelim je sa cijelim autorskim timom.
MONITOR: Drama vješto kombinuje dokumentarne, usvojene istorijske narative i alternativnu, marginaliziranu žensku istoriju, a vi ste joj dali kako notu komedije, tako i tragedije dotičući se veoma važnih tema. Malo je dramskih tekstova koji obuhvataju feminističku dekonstrukciju istorijskih ličnosti, odnos društva prema ženi, a kod nas naročito crnogorskog društva prema kćerkama.
VUKOTIĆ: U tom smislu Maja Todorović donosi jedan veoma zanimljiv dramski predložak koji smo za potrebe naše predstave adaptirali, trudeći se da akcentujemo univerzalnu vrijednost komada i oslobodimo ga viška istorijskih činjenica u korist teatra, igre, emocija i građenja specifičnosti odnosa oca i šćeri, politike i srca, muža i žene, žene i crkve, vladara i srdara, vladara i umjetnika. Posebno zadovoljstvo u građenju ovih likova bila je saradnja sa genijalnim Mirkom Vlahovićem i mladom, veoma talentovanom i posvećenom glumicom Vanjom Jovićević.
MONITOR: Na festivalu Mediteranskog teatra ,,Purgatorije 2016″ u Tivtu nagrada za najbolje glumačko ostvarenje dodijeljena je Mirku Vlahoviću. Prije par dana u Nikšiću, na Festivalu glumca, takođe je nagrađen Vlahović, ali i Vanja Jovićević i Slavko Kalezić. Hoće li predstava gostovati i takmičiti se na još nekim festivalima?
VUKOTIĆ: Očekuje nas Jugoslovenski pozorišni festival u Užicu. Predstavu će u narednom periodu vidjeti i selektor Sterijinog pozorja, selektor Festivala Mess Sarajevo i još nekoliko festivala. Pozivi bi nas zasigurno jako obradovali.
MONITOR: Nedavno je predstava ,,The Beauty Queen” igrana na Međunarodnom festivalu Martina Makdone u Permu i Ana Vujošević je dobila nagradu za glumu. Premijeru je imala prije više od deceniju, a nedavno ste je obnovili. Kažite nam o novoj podjeli i šta ova predstava Vama predstavlja?
VUKOTIĆ: Za The Beauty Queen me vežu posebne emocije. To je predstava sa kojom sam diplomirala 2004. godine, predstava koja je najduže na repertoaru nacionalnog teatra, predstava u kojoj smo imali sreću i zadovoljstvo da sarađujemo sa velikom Dragicom Tomas i na žalost posljednja koju je Dragica u zadivljućoj koncentraciji odigrala samo nekoliko dana prije nego što nas je napustila. Takođe to je moja prva saradnja sa Anom Vujošević, glmicom posebnog dara i senzibiliteta koja je za ovu ulogu nagrađena u tako ozbiljnoj konkurenciji na Makdoninom festivalu u Permu gdje je o nagradamo odlučivao stručni žiri od 11 članova. Sjajni Dejan Ivanić. Jedna od prvih uloga Zorana Vujovića. Scenografija i kostim Jelene Tomašević. Poziv na festival u Perm i dugogodišnje uspješno igranje predstave bili su razlog da je obnovimo. Veoma sam zadovoljna da su se Marta Pićurić i Momo Otašević sjajno snašli u novim ulogama i vjerujem da će ova predstava još dugo živjeti.
MONITOR: Već par godina, od kad je FIAT obnovljen i od kad ste vi direktorica festivala, Crna Gora ima ozbiljan festival na kojem sve brojnija publika može da pogleda najbolja ostvarenja. Ipak, svake godine je ista priča – koliko je bilo neizvjesno i teško da se realizuje. Zanima me kakav status FIAT trenutno ima i šta garantuje da mu više ne prijeti opasnost od gašenja?
VUKOTIĆ: Vjerujem da će Ministarstvo kulture i Opština Podgorica pravno i administrativno procesuirati i definisati sve ono što su obećali i što je u više navrata dogovoreno i objavljeno u medijima, a tiče se statusa festivala od posebnog značaja za kulturu Crne Gore i pravnog statusa FIAT-a. Insistiraćemo na osnivanju nove institucije jer za to imamo ozbiljnu argumentaciju. Takođe nastavićemo da tražimo da se FIAT-u dodijeli stari napušteni prostor koji bi uz pomoć Evropskih fondova za kulturu i značajnije podrške države i Opštine postao novi kulturni centar sa scenskim prostorom i nizom pratećih objekata i sadržaja koji bi tokom cijele godine radili na produkciji i promociji umjetnosti i umjetnika. Takav centar je neophodan Glavnom gradu. Bez obzira na 20.000 eura duga sa kojima smo završili ovogodišnji festival i svih problema sa kojima se susrijećemo, nastavljamo da radimo i već osmišljavamo program FIAT 2017.
MONITOR: Ove godine imali ste i premijeru na zatvaranju – Brehtov komad „Danzen” u režiji Damjana Pejanovića. Rekli ste za sve probleme i dugovanja, ali možemo li očekivati da Festival i sljedeće godine ima svoju pozorišnu produkciju?
VUKOTIĆ: Posebno me raduje da smo uz pomoć Crnogorskog narodnog pozorišta kao koproducenta uspjeli da realizujemo predstavu Danzen i dali šansu mladom Damjanu Pejanoviću. Naša je namjera da svake godine imamo makar jednu festivalsku premijeru i nadam se da ćemo u tome i uspjeti.
Miroslav MINIĆ