Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Formirati privremenu vladu sa manjinama

Objavljeno prije

na

MONITOR: Proglašeni su rezultati izbora, čime će uskoro i formalno biti stavljena tačka na rad Vlade izbornog povjerenja. Danas, posle svega , šta mislite koliko je ta Vlada bila uspješna a izbori demokratski?
LEKIĆ: Prvo, želim da konstatujem da su opozicioni predstavnici, u prvom redu ministri, sasvim izvjesno djelovali do kraja opoziciono. Drugo, Vlada izbornog povjerenja za oko pet mjeseci trajanja nije ni centa zadužila zemlju, što smatram rezultatom, a imajući u vidu tempo prethodnih zaduživanja, sada već dramatičnih razmjera. Opozicioni ministri, inače izdajnici prema ostrašnjeno-klevetničkim napadima iz djelova opozicije, su pretežno pokazali kompetenetnost, poštovanje zakona, javnu pristojnost. Ukratko, na djelu su pokazali da biti ministar primarno znači služiti državi i zakonu, a ne skorojevićki i neodgovorno služiti svom vođi i klijentima u njihovim udruženim i interesnim poduhvatima van demokratske i pravne kontrole. Ipak, moć klasične mašinerije vlasti ispoljen raznim opstrukcijama, posebno u Ministarstvu unutrašnjih poslova onemogućavale su postizanje izbornog povjerenja i fer uslova. Time su onemogućili uspjeh Vlade izbornog povjerenja. Ostaju parcijalni rezultati djelovanja opozicionih predstavnika koji se ne mogu potcjeniti. Mislim na ipak smanjenje zloupotrebe državnih resursa. Ostaje nesporan i rezultat opozicionih predstavnika koji su na javnim činjenicama demontirali način funkcionisanja sistema vlasti koji je dominantno baziran na korupciji i nepoštovanju zakona.

MONITOR: A izbori? Opozicija se izjasnila da neće priznati rezultate dok se ne utvrdi da li se na izborni dan desio pokušaj državnog udara.
LEKIĆ: Očigledno je da opozicija ne može priznati izbore koji su izvjesno nedemokratski, istina ovoga puta u kombinaciji već viđenih manipulacija sa novim, gotovo orvelovskim momentima. Mislim tu primarno na izborne uslove u danu kada se zvanično objavljuje terorističko-kriminalni čin kojim se nelegalno osvajaju institucije, puca u građane, hapsi premijer, dakle nasilno osvaja vlast, što sve zajedno – kažu zvaničnici – nije državni udar! To sada uporno ponavlja i zaposlena medijska posluga Đukanovića i klanova oko njega, koja se nalazi u tranziciji od specijalizovanog zadatka retuširanja biografija ka novim zadacima proizvodnje stvarnosti prema opet preciznim upustvima. Naime, jasno se uočava da je pranje biografija, primarno Đukanovića i Marovića, bilo pretpranje za novu fazu agonije zemlje, sada već pred ambisom trajnije nestabilnosti, dakle duboke političko – ekonomske krize, sloma svih vrijednosti i izazivanje nekog finalnog ludila.

MONITOR: I šta sada?
LEKIĆ: Rasplet treba da daju nadležne institucije, podrazumjevajući pri tom i silna državno-politička tijela koja su pompezno formirana kao garanti zaštite države i njene stabilnosti. Koliko vidimo ona se nakon ,,terorističko-kriminalnog napada na državu” još nisu ni sastajala. A i ministarka odbrane se javno požalila da ništa nije znala o napadu na državu. Ne bude li kompletne istine, biće to teška istina o nama. Javnost još nije upoznata sa relevantnim dokazima. Svakim danom, a pogotovu nakon izjave premijera Srbije koja se ovdje nedopustivo inferiorno očekivala, ukupne zvanične verzije izgledaju sve neuvjerljivije i kontradiktornije. Bez činjenica sumnje u scenario samoviktimizacije vlasti u korist nekog političkog cilja mogu samo da rastu. Ako još javnost treba da bude kolateralna žrtva takve opsesije onda to prelazi sve granice pa i one nemoralnosti politike. Na odgovornima u institucionalnom sistemu koji drže do istine je da ne dozvole nastavak manipulacija. Istraga je još u toku. Mada sve čini neozbiljnim i činjenica da u jeku tajne istrage vladajuća stranka preko svojih medija objavljuje transkripte o događajima, i to javno osporene transkripte. Želim da vjerujem da još postoji šansa da se na bazi nedvosmislenih činjenica i pravnih epiloga sazna puna istina o svemu. Pa i o potencijalno međunarodnim uticajima u jednom objektivno složenom međunarodnom kontekstu. Naslov jedne poznate knjige glasi: ,,Da li postoje stvari koje ne postoje”. Ne smijemo dozvoliti da živimo taj naslov. Građani to nisu zaslužili, makar politička elita tražila od njih, i to sve neskrivenije – da vjeruju u sve zvanično, da trpe i ćute. Jedna stvar je izvjesna. Osvjetljavanje ili neosvjetljavanje istine o ovom događaju će bitno, rekao bih odlučujuće, uticati kojim putem će Crna Gora krenuti dalje, pred velikim neizvjesnostima koje je čekaju.

MONITOR: Kako komentarišete dešavanja na spornoj sjednici Državne izborne komisije kada su proglašeni rezultati izbora uz sumnje da je većina obezbijeđena falsifikatima ?
LEKIĆ: Sa falsifikatima, pauzama, u kafanskoj atmosferi na ivici fizičkih obračuna, i taj dio izbora završava u stilu lošeg političkog trilera. Nedostojno ozbiljnih državnih institucija.

MONITOR: Šta je sljedeći potez opozicije?
LEKIĆ: Nekoliko je primarnih poteza opozicije u ovom trenutku. Prvo, nepriznavanje izbora. Drugo, neučestvovanje i nedavanje legitimiteta konstitutivnoj sjednici parlamenta. Treće, završetak za koji dan izvještaja o izbornim neregularnostima koji će biti upućen i međunarodnim adresama. Četvrto, pokušaj, ozbiljnog dijaloga sa predstavnicima partija nacionalnih manjina da zajedno nađemo modalitete prevazilaženja duboke krize. Između ostalog formiranjem zajedničke privremene vlade, čiji bi rok trajanja bio takođe zajednički dogovren. U toj vladi manjine bi imale značajnu, ako treba i predominantnu ulogu. U sve ovo opozicija ulazi s ciljem prevazilaženja duboke krize i posebne napetosti u zemlji nakon neslobodnih izbora u uslovima državnog udara. Uz iskreno uvažavanje nacionalnih manjina i njihovog nezadovoljstva stanjem u društvu i izbornim tokom. Govorim o mjerama u ovom trenutku. Na bazi novih dinamika posebno u vezi sa formiranjem vlade i novih konsultacija u opoziciji, definisaće se i potencijalno nove mjere.

MONITOR: Šta je sa incijativama koje ste ranije pominjali, o pregovorima sa manjinskim partijama?
LEKIĆ: Ne znam kakav će biti odgovor partija manjinskih naroda na našu politički kulturnu, demokratsku, korektnu inicijativu u pismu koje smo im poslali u ime građanske opozicije. Ono što znam jeste da se sada radi o velikoj javnoj odgovornosti partija manjinskih naroda. Odgovornosti prema svim građanima, posebno prema narodima koje predstavljaju. Jer prihvatiti u ime dijela Bošnjaka, Albanaca i Hrvata učešće i u završnoj fazi ,,pohari” zemlje zajedno sa tajkunima u i oko DPS-a jeste odluka sa teškim posljedicama. Vjerujem da su svjesni toga.

MONITOR: A u slučaju da DPS ipak formira vladu?
LEKIĆ: Moguće su sve mjere koje predviđaju zakon i Ustav. Jedna od takvih koju sam uostalom na sastancima građanske opozicije i predložio je sljedeća. Bojkot parlamenta sve dok se zvanično ne utvrde sve činjenice i ostvari pravno-politički rasplet u vezi sa kriminalno – terorističkim napadom na državu. Vara se vlast ako misli da će ova zemlja moći da nastavi u uslovima stabilnosti vladajući uz podršku jedne polovine birača, ili manje od toga. A još da se pri tom ne otkriju činjenice u vezi sa državnim udarom čija objava je učinila izbore neslobodnim, čime je grubo prekršen član 2 Ustava zemlje.

MONITOR: Šta mislite o predlogu DPS-a da mandatar Vlade bude Duško Marković? Da li bi dolazak Markovića na mjesto premijera bio korak nazad ili tapkanje u mjestu?
LEKIĆ: Gospodin Marković je najavio politiku kontinuiteta i dok je tako sve je jasno i nepromijenjeno. Društvo ostaje visoko kriminalizovano, ekonomsko – socijani i regionalni rascjepi ostaju duboki, pravna država ostaje samo retorika bez suštinskih rezultata, zemlja nastavlja da se bjesumučno zadužuje, institucije ostaju zarobljene, vlast nastavlja bez demokratske kontrole.

MONITOR: Da li opozicija održava redovne kontakte u cilju zajedničkog djelovanja?
LEKIĆ: Da. Istina, u dva kruga. I ne slučajno tako.

MONITOR: Je li opozicija imala razgovore sa predstavnciima međunarodne zajednice oko aktuelne političke situacije?
LEKIĆ: Kontakata je bilo, primarno sa predstavnicima EU i OEBS-a. Predočene su informacije i argumenti o nastaloj situaciji. Mi smo na ispitu političke zrelosti kako pokrenuti konstruktivne političke akcije na unutrašnjem i spoljnom planu s ciljem demokratske i pravne stabilizacije zemlje. Ali, izazovi trenutka se ne zavšavaju samo sa nama. Hoću da kažem, da eventualna ravnodušnost određenih međunarodnih faktora prema dokazima o autoritarnoj vlasti, sa elementima mafiokratskog funkcionisanja ovdje, objektivno donosi pad kredibiliteta istih tih međunarodnih činilaca. Vidjećemo ubrzo kako stoje stvari. Da li će teza koja puca od nemoći da su izbori slobodni u danu objavljenog državnog udara biti šire prihvatljiva. Mi dobro znamo da ona ne bi bila prihvatljiva u svim zemljama elementarne demokratije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo