Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Formirati privremenu vladu sa manjinama

Objavljeno prije

na

MONITOR: Proglašeni su rezultati izbora, čime će uskoro i formalno biti stavljena tačka na rad Vlade izbornog povjerenja. Danas, posle svega , šta mislite koliko je ta Vlada bila uspješna a izbori demokratski?
LEKIĆ: Prvo, želim da konstatujem da su opozicioni predstavnici, u prvom redu ministri, sasvim izvjesno djelovali do kraja opoziciono. Drugo, Vlada izbornog povjerenja za oko pet mjeseci trajanja nije ni centa zadužila zemlju, što smatram rezultatom, a imajući u vidu tempo prethodnih zaduživanja, sada već dramatičnih razmjera. Opozicioni ministri, inače izdajnici prema ostrašnjeno-klevetničkim napadima iz djelova opozicije, su pretežno pokazali kompetenetnost, poštovanje zakona, javnu pristojnost. Ukratko, na djelu su pokazali da biti ministar primarno znači služiti državi i zakonu, a ne skorojevićki i neodgovorno služiti svom vođi i klijentima u njihovim udruženim i interesnim poduhvatima van demokratske i pravne kontrole. Ipak, moć klasične mašinerije vlasti ispoljen raznim opstrukcijama, posebno u Ministarstvu unutrašnjih poslova onemogućavale su postizanje izbornog povjerenja i fer uslova. Time su onemogućili uspjeh Vlade izbornog povjerenja. Ostaju parcijalni rezultati djelovanja opozicionih predstavnika koji se ne mogu potcjeniti. Mislim na ipak smanjenje zloupotrebe državnih resursa. Ostaje nesporan i rezultat opozicionih predstavnika koji su na javnim činjenicama demontirali način funkcionisanja sistema vlasti koji je dominantno baziran na korupciji i nepoštovanju zakona.

MONITOR: A izbori? Opozicija se izjasnila da neće priznati rezultate dok se ne utvrdi da li se na izborni dan desio pokušaj državnog udara.
LEKIĆ: Očigledno je da opozicija ne može priznati izbore koji su izvjesno nedemokratski, istina ovoga puta u kombinaciji već viđenih manipulacija sa novim, gotovo orvelovskim momentima. Mislim tu primarno na izborne uslove u danu kada se zvanično objavljuje terorističko-kriminalni čin kojim se nelegalno osvajaju institucije, puca u građane, hapsi premijer, dakle nasilno osvaja vlast, što sve zajedno – kažu zvaničnici – nije državni udar! To sada uporno ponavlja i zaposlena medijska posluga Đukanovića i klanova oko njega, koja se nalazi u tranziciji od specijalizovanog zadatka retuširanja biografija ka novim zadacima proizvodnje stvarnosti prema opet preciznim upustvima. Naime, jasno se uočava da je pranje biografija, primarno Đukanovića i Marovića, bilo pretpranje za novu fazu agonije zemlje, sada već pred ambisom trajnije nestabilnosti, dakle duboke političko – ekonomske krize, sloma svih vrijednosti i izazivanje nekog finalnog ludila.

MONITOR: I šta sada?
LEKIĆ: Rasplet treba da daju nadležne institucije, podrazumjevajući pri tom i silna državno-politička tijela koja su pompezno formirana kao garanti zaštite države i njene stabilnosti. Koliko vidimo ona se nakon ,,terorističko-kriminalnog napada na državu” još nisu ni sastajala. A i ministarka odbrane se javno požalila da ništa nije znala o napadu na državu. Ne bude li kompletne istine, biće to teška istina o nama. Javnost još nije upoznata sa relevantnim dokazima. Svakim danom, a pogotovu nakon izjave premijera Srbije koja se ovdje nedopustivo inferiorno očekivala, ukupne zvanične verzije izgledaju sve neuvjerljivije i kontradiktornije. Bez činjenica sumnje u scenario samoviktimizacije vlasti u korist nekog političkog cilja mogu samo da rastu. Ako još javnost treba da bude kolateralna žrtva takve opsesije onda to prelazi sve granice pa i one nemoralnosti politike. Na odgovornima u institucionalnom sistemu koji drže do istine je da ne dozvole nastavak manipulacija. Istraga je još u toku. Mada sve čini neozbiljnim i činjenica da u jeku tajne istrage vladajuća stranka preko svojih medija objavljuje transkripte o događajima, i to javno osporene transkripte. Želim da vjerujem da još postoji šansa da se na bazi nedvosmislenih činjenica i pravnih epiloga sazna puna istina o svemu. Pa i o potencijalno međunarodnim uticajima u jednom objektivno složenom međunarodnom kontekstu. Naslov jedne poznate knjige glasi: ,,Da li postoje stvari koje ne postoje”. Ne smijemo dozvoliti da živimo taj naslov. Građani to nisu zaslužili, makar politička elita tražila od njih, i to sve neskrivenije – da vjeruju u sve zvanično, da trpe i ćute. Jedna stvar je izvjesna. Osvjetljavanje ili neosvjetljavanje istine o ovom događaju će bitno, rekao bih odlučujuće, uticati kojim putem će Crna Gora krenuti dalje, pred velikim neizvjesnostima koje je čekaju.

MONITOR: Kako komentarišete dešavanja na spornoj sjednici Državne izborne komisije kada su proglašeni rezultati izbora uz sumnje da je većina obezbijeđena falsifikatima ?
LEKIĆ: Sa falsifikatima, pauzama, u kafanskoj atmosferi na ivici fizičkih obračuna, i taj dio izbora završava u stilu lošeg političkog trilera. Nedostojno ozbiljnih državnih institucija.

MONITOR: Šta je sljedeći potez opozicije?
LEKIĆ: Nekoliko je primarnih poteza opozicije u ovom trenutku. Prvo, nepriznavanje izbora. Drugo, neučestvovanje i nedavanje legitimiteta konstitutivnoj sjednici parlamenta. Treće, završetak za koji dan izvještaja o izbornim neregularnostima koji će biti upućen i međunarodnim adresama. Četvrto, pokušaj, ozbiljnog dijaloga sa predstavnicima partija nacionalnih manjina da zajedno nađemo modalitete prevazilaženja duboke krize. Između ostalog formiranjem zajedničke privremene vlade, čiji bi rok trajanja bio takođe zajednički dogovren. U toj vladi manjine bi imale značajnu, ako treba i predominantnu ulogu. U sve ovo opozicija ulazi s ciljem prevazilaženja duboke krize i posebne napetosti u zemlji nakon neslobodnih izbora u uslovima državnog udara. Uz iskreno uvažavanje nacionalnih manjina i njihovog nezadovoljstva stanjem u društvu i izbornim tokom. Govorim o mjerama u ovom trenutku. Na bazi novih dinamika posebno u vezi sa formiranjem vlade i novih konsultacija u opoziciji, definisaće se i potencijalno nove mjere.

MONITOR: Šta je sa incijativama koje ste ranije pominjali, o pregovorima sa manjinskim partijama?
LEKIĆ: Ne znam kakav će biti odgovor partija manjinskih naroda na našu politički kulturnu, demokratsku, korektnu inicijativu u pismu koje smo im poslali u ime građanske opozicije. Ono što znam jeste da se sada radi o velikoj javnoj odgovornosti partija manjinskih naroda. Odgovornosti prema svim građanima, posebno prema narodima koje predstavljaju. Jer prihvatiti u ime dijela Bošnjaka, Albanaca i Hrvata učešće i u završnoj fazi ,,pohari” zemlje zajedno sa tajkunima u i oko DPS-a jeste odluka sa teškim posljedicama. Vjerujem da su svjesni toga.

MONITOR: A u slučaju da DPS ipak formira vladu?
LEKIĆ: Moguće su sve mjere koje predviđaju zakon i Ustav. Jedna od takvih koju sam uostalom na sastancima građanske opozicije i predložio je sljedeća. Bojkot parlamenta sve dok se zvanično ne utvrde sve činjenice i ostvari pravno-politički rasplet u vezi sa kriminalno – terorističkim napadom na državu. Vara se vlast ako misli da će ova zemlja moći da nastavi u uslovima stabilnosti vladajući uz podršku jedne polovine birača, ili manje od toga. A još da se pri tom ne otkriju činjenice u vezi sa državnim udarom čija objava je učinila izbore neslobodnim, čime je grubo prekršen član 2 Ustava zemlje.

MONITOR: Šta mislite o predlogu DPS-a da mandatar Vlade bude Duško Marković? Da li bi dolazak Markovića na mjesto premijera bio korak nazad ili tapkanje u mjestu?
LEKIĆ: Gospodin Marković je najavio politiku kontinuiteta i dok je tako sve je jasno i nepromijenjeno. Društvo ostaje visoko kriminalizovano, ekonomsko – socijani i regionalni rascjepi ostaju duboki, pravna država ostaje samo retorika bez suštinskih rezultata, zemlja nastavlja da se bjesumučno zadužuje, institucije ostaju zarobljene, vlast nastavlja bez demokratske kontrole.

MONITOR: Da li opozicija održava redovne kontakte u cilju zajedničkog djelovanja?
LEKIĆ: Da. Istina, u dva kruga. I ne slučajno tako.

MONITOR: Je li opozicija imala razgovore sa predstavnciima međunarodne zajednice oko aktuelne političke situacije?
LEKIĆ: Kontakata je bilo, primarno sa predstavnicima EU i OEBS-a. Predočene su informacije i argumenti o nastaloj situaciji. Mi smo na ispitu političke zrelosti kako pokrenuti konstruktivne političke akcije na unutrašnjem i spoljnom planu s ciljem demokratske i pravne stabilizacije zemlje. Ali, izazovi trenutka se ne zavšavaju samo sa nama. Hoću da kažem, da eventualna ravnodušnost određenih međunarodnih faktora prema dokazima o autoritarnoj vlasti, sa elementima mafiokratskog funkcionisanja ovdje, objektivno donosi pad kredibiliteta istih tih međunarodnih činilaca. Vidjećemo ubrzo kako stoje stvari. Da li će teza koja puca od nemoći da su izbori slobodni u danu objavljenog državnog udara biti šire prihvatljiva. Mi dobro znamo da ona ne bi bila prihvatljiva u svim zemljama elementarne demokratije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana

 

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?

PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.

Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.

Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.

MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?

PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)

Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast

 

MONITOR:  Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?

VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a  nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.

Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.

Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi,  možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.

Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali  gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.

MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?

VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.

Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i  koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.

MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?

VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi  nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.

Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?

MONITOR:    Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha –  od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?

VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.

Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.

Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.

MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?

VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima  Vlade.

Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.

Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.

MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?

VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.

MONITOR:  Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?

VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su  pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.

MONITOR:  Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?

VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.

Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.

Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.

Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo