Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR SAŠA ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU POLICIJE: Kontrola nad radom policije još nije funkcionalna

Objavljeno prije

na

MONITOR: Posjetili se pritvorene državljane Srbije optužene za pokušaj terorizma i državnog puča. Iz izvještaja u kom ste opisali posjetu stiče se utisak da se radi o neobičnim teroristima, bez finansijskih sredstava, ali i drugih kapaciteta za djelo za koje se terete. Dijelite li taj utisak?
ZEKOVIĆ: Savjet se, na izborni dan, nakon saopštenja nadležnih organa da je policija spriječila planirano terorističko djelovanje obratio javnosti da će postupati u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima na polju zaštite ljudskih prava i policijskog integriteta. Redovna je aktivnost Savjeta da vrši posjete zadržanim i pritvorenim licima kako bi se pratilo i ocijenilo postupanje policije. To je rađeno i ranije, uključujući i politički eksponirane slučajeve. Podsjećam, posjetili smo sva lica uhapšena nakon policijske operacije Orlov let i o tome je javno predstavljen sličan izvještaj. Takođe, posjetili smo i sva zadržana lica tokom oktobarskih opozicionih protesta. Posjeta konkretnim pritvorenim okrivljenim licima obavljena je na osnovu sudske dozvole, u skladu sa kućnim redom zatvora, međunarodnim standardima i uz potpuni nadzor obezbjeđenja.

Uglavnom se radi o osobama slabog imovnog stanja od kojih je većina vezana za selo. Nije zahvalno govoriti o njihovom profilu jer i međunarodna iskustva govore da se psihološki profili onih koji se odlučuju za nasilje često ne razlikuju od onih koji ne praktikuju nasilje. Ipak, stekao sam utisak, a imam, mogu reći, bogato iskustvo istraživanja kršenja ljudskih prava, da je većina u odgovorima bila iskrena i što je posebno interesantno, u ovakvim situacijama, prema policiji izuzetno dobronamjerna i korektna.

MONITOR: Obratili ste se diplomatskom predstavništvu Republike Srbije ovdje, tražeći da se ,,veća pažnja, zbog ukupnih, izuzetno loših, imovinskih prilika pritvorenih lica i njihovih porodica obrati kvalitetu njihove pravne zaštite i pravne pomoći”. Mislite da nemaju adekvatnu pravnu pomoć?
ZEKOVIĆ: Viši sud je odmah, bez nekih ograničenja, odobrio posjetu svim pritvorenim licima (14) pri čemu je omogućen susret sa njih 13. U javnosti su posebno glasne negativne diskusije o tome da li je trebalo odobriti ovu vanrednu posjetu. Savjet cijeni da je ispoljeni pristup suda u funkciji zaštite prava pritvorenih lica i privrženosti Crne Gore zaštiti od mučenja, nečovječnih i ponižavajućih postupaka. Fokus posjete uz primjedbe na postupanje policije bio je na pravima zadržanih i pritvorenih lica. Samo jedan pritvorenik nije zatražio branioca po službenoj dužnosti. Ozbiljna istraživanja i praksa potvrđuju da taj institut još nije potpuno funkcionalan. Formiran je utisak da nije u svim slučajevima obezbijeđena odgovarajuća i dovoljna pravna pomoć i zaštita. Evidentno je, kod pritvorenih lica, potpuno nepoznavanje i nerazumijevanje krivičnog postupka ali i redovnih sudskih procedura. Između ostalog, mislim i na režim posjeta članova porodice. Nekoliko pritvorenika je imalo molbu da se upute njihove porodice kako da zatraže redovnu posjetu i da se ne izlažu nepotrebnim troškovima putovanja. Registrovani su i česti međusobni otkazi zastupanja.

Iz svih tih razloga Ambasadi Srbije je ukazano da se veća pažnja, zbog ukupnih, prilika, posebno siromaštva, pritvorenih lica i njihovih porodica obrati kvalitetu i postojanosti odbrane i pravne zaštite. Pravo na usluge advokata je važno pitanje vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

MONITOR: Naveli ste da su pojedini od uhapšenih državljana Srbije bili predmet mogućeg prekoračenja ovlašćenja i nepotrebnog ponižavajućeg tretmana. O čemu se radi?
ZEKOVIĆ: Savjet je registrovao određene navode lica lišenih slobode da su i pored potpune saradnje sa policijom bili predmet mogućeg prekoračenja ovlašćenja i nepotrebnog ponižavajućeg tretmana. Savjet je ukazao na mogućnost pokretanja postupaka unutrašnje i građanske kontrole. Pritvorena lica koja su ukazala na pojedinačno neprofesionalno postupanje policije bila su kategorična da ne žele da se sprovode postupci protiv tih službenika smatrajući da razumiju takav pristup i ,,grubost” s obzirom da su primjenjivali ovlašćenja prema licima koja se dovode u vezi sa najozbiljnijim kriminalnim aktivnostima. Na osnovu raspoložive dokumentacije u koju je Savjet imao uvid ni kod jednog lica nisu registrovane ozbiljnije posebno ne teže povrede. Savjet je stoga, imajući u vidu i svoje iskustvo, konstatovao da je unaprijeđen kapacitet i postupanje policije u operacijama visokog rizika a posebno prema građanima koji se dovode u vezi sa izvršavanjem najtežih krivičnih djela. Prostora za dalje unapređenje svakako ima. Na to ukazuju individualne izjave pritvorenih lica. Zato smo ih objavili u završnom dijelu izvještaja što su određene strukture ocijenile nepatriotskim i antidržavnim.

MONITOR: Bratislav Dikić, osumnjičen da je bio vođa navodne terorističke akcije, saopštio Vam je da mu je policija podmetnula ključeve i telefon ispred Delta city-ja neposredno pred hapšenje. Hoće li neko ispitati te navode?
ZEKOVIĆ: Konkretno lice nije imalo primjedbi na postupanje uniformisane policije i zatvorske policije. Određene primjedbe je imao na lično ophođenje policijskog inspektora u civilu kao i na primjenu policijskih ovlašćenja prilikom sastavljanja zapisnika o oduzetim predmetima. Saopštio je da se na njemu nalaze određeni predmeti, konkretno ključevi, koji su u vozilo ubačeni neposredno prije hapšenja. Činjenica je ipak, i to je notirano u izvještaju, da je zadržano lice potpisalo taj dokument bez primjedbi.

MONITOR: U izvještaju ste podsjetili na slučaj Orlov let kada su lica albanske nacionalnosti optužena za terorizam, a kasnije sud u Strazburu dokazao da je bilo torture. Liči li Vam ovaj slučaj na Orlov let?
ZEKOVIĆ: Policijski tretman lica lišenih slobode u operaciji Orlov let u izvještaju smo pomenuli u kontekstu unapređenja određenih kapaciteta i ostvarenog napretka. Obje policijske operacije odigrale su se tokom trajanja izbornog procesa. Tačno je sasvim da briga o bezbjednosti ne treba i ne smije biti suspendovana tokom izbora ali je takođe tačno da policija, i pored snažnog insistiranja, nije puno uradila na distanciranju od loše prakse i postupaka u prošlosti. Javna debata o policijskom postupanju, koja uključuje sumnje i politizaciju, je očekivana pojava kod policija koje nisu dovoljno uradile da osnaže svoj kredibilitet, povjerenje u javnosti i profesionalno se otklone od političkih stranačkih uticaja. Tolika sumnja u policiju mora sve da nas zabrine i to govori da demokratska kontrola nad njenim radom još nije funkcionalna. Odgovornost da se to promijeni primarno je na policiji i reformskoj Vladi.

MONITOR: Pojedini zvaničnici su ovih dana isticali i Orlov let u pozitivnom kontekstu ističući da je i međunarodni sud potvrdio profesionalnost policije?
ZEKOVIĆ: Dosta je paralela povučeno između ove dvije policijske akcije. Evropski Sud za ljudska prava utvrdio je kršenje člana 3. zabrana mučenja za Pjetra Dedvukaja. Tačno je da u slučaju drugih nije ali isključivo iz proceduralnih razloga. Predstavke nisu uvažene zato jer su podnijete šest mjeseci pošto je državni tužilac odlučio da optuži policijske službenike samo zbog zlostavljanja Dedvukaja. Sud je našao da su podnosioci predstavki morali da pretpostave da tužilaštvo neće nikoga drugoga optužiti od onda kada su odlučili da optuže samo za taj slučaj. To jeste na neki način rigorozno rešenje ali je jasna poruka – ako tužilaštvo ne podigne optužnicu odmah, posebno u grupnom slučaju, onda znači da neće nikada. To je za Crnu Goru posebno interesantno ukoliko uzmemo u obzir aktuelni trenutak i prošlogodišnje oktobarske proteste. Procesuirano je samo prebijanje građanina Martinovića. Po standardu Evropskog suda ima se smatrati da tužilaštvo više neće optužiti nikoga zbog tog događaja. Tako nastaje situacija koja nije baš za pohvalu zvaničnicima i nije povoljna za državu jer se otvara prostor da se država tuži zbog sprovođenja nedjelotvorne istrage. A takvih slučajeva, kada govorimo o protestima, je puno.

MONITOR: Ove sedmice navršava se godinu dana od policijske torture tokom oktobarskih protesta, a ni danas se ne zna ko su specijalci koji su učestvovali u torturi, a niko od starešina i menadžmenta policije nije odgovarao zbog toga. Kako to komentarišete?
ZEKOVIĆ: Uzroke današnjeg nepovjerenja u policiju, pa i sumnje oko njenih antiterorističkih aktivnosti, treba tražiti, između ostalog, i u kompromitovanom policijskom integritetu tokom opozicionih protesta. Određene ohrabrujuće korake po pitanju razgradnje negativnog nasljeđa policije učinio je ministar Danilović. Savjet je okupio relevantne partnere i predstavili smo poseban izvještaj o primjeni policijskih ovlašćenja tokom protesta. To iskustvo je bila novina u našem institucionalnom i demokratskom kontekstu. Posebno zato što taj dokument, bez sumnje, pruža mogućnost da se vodi konstruktivan i argumentovan društveni i politički dijalog o kvalitetu rada svih nadležnih organa.

Sadržaj izvještaja iza koga su zajedno stali Vlada, Ombudsman, građanska kontrola policije i civilno društvo svodi se na konstataciju Osnovnog državnog tužilaštva: ,,Do danas izvršilac nije identifikovan”. To znači da policija nije u stanju da izvrši osnovnu funkciji – otkrivanja krivičnih dela i njihovih izvršilaca, čime dalje onemogućava tužioca da pristupu odgovarajućem gonjenju. Posrijedi je zloupotreba policije i politička odluka na najvišem nivou da se ne otkrije identitet kompromitovanih policajaca. Napore tužilaštva i očekivanja kompletne demokratske javnosti potpuno podriva i opstruira aktuelna policijska kultura i odsustvo profesionalne i političke odgovornosti u menadžmentu policije. Neophodno je uspostavljanje kako nove policijske kulture koja ne dozvoljava zloupotrebe i nedopustivu, protivzakonitu, solidarnost, odsustvo odgovornosti i ograničavanje nadzora i istraga tako i stvarni politički i demokratski nadzor nad radom policije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo