Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR SAŠA ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU POLICIJE: Kontrola nad radom policije još nije funkcionalna

Objavljeno prije

na

MONITOR: Posjetili se pritvorene državljane Srbije optužene za pokušaj terorizma i državnog puča. Iz izvještaja u kom ste opisali posjetu stiče se utisak da se radi o neobičnim teroristima, bez finansijskih sredstava, ali i drugih kapaciteta za djelo za koje se terete. Dijelite li taj utisak?
ZEKOVIĆ: Savjet se, na izborni dan, nakon saopštenja nadležnih organa da je policija spriječila planirano terorističko djelovanje obratio javnosti da će postupati u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima na polju zaštite ljudskih prava i policijskog integriteta. Redovna je aktivnost Savjeta da vrši posjete zadržanim i pritvorenim licima kako bi se pratilo i ocijenilo postupanje policije. To je rađeno i ranije, uključujući i politički eksponirane slučajeve. Podsjećam, posjetili smo sva lica uhapšena nakon policijske operacije Orlov let i o tome je javno predstavljen sličan izvještaj. Takođe, posjetili smo i sva zadržana lica tokom oktobarskih opozicionih protesta. Posjeta konkretnim pritvorenim okrivljenim licima obavljena je na osnovu sudske dozvole, u skladu sa kućnim redom zatvora, međunarodnim standardima i uz potpuni nadzor obezbjeđenja.

Uglavnom se radi o osobama slabog imovnog stanja od kojih je većina vezana za selo. Nije zahvalno govoriti o njihovom profilu jer i međunarodna iskustva govore da se psihološki profili onih koji se odlučuju za nasilje često ne razlikuju od onih koji ne praktikuju nasilje. Ipak, stekao sam utisak, a imam, mogu reći, bogato iskustvo istraživanja kršenja ljudskih prava, da je većina u odgovorima bila iskrena i što je posebno interesantno, u ovakvim situacijama, prema policiji izuzetno dobronamjerna i korektna.

MONITOR: Obratili ste se diplomatskom predstavništvu Republike Srbije ovdje, tražeći da se ,,veća pažnja, zbog ukupnih, izuzetno loših, imovinskih prilika pritvorenih lica i njihovih porodica obrati kvalitetu njihove pravne zaštite i pravne pomoći”. Mislite da nemaju adekvatnu pravnu pomoć?
ZEKOVIĆ: Viši sud je odmah, bez nekih ograničenja, odobrio posjetu svim pritvorenim licima (14) pri čemu je omogućen susret sa njih 13. U javnosti su posebno glasne negativne diskusije o tome da li je trebalo odobriti ovu vanrednu posjetu. Savjet cijeni da je ispoljeni pristup suda u funkciji zaštite prava pritvorenih lica i privrženosti Crne Gore zaštiti od mučenja, nečovječnih i ponižavajućih postupaka. Fokus posjete uz primjedbe na postupanje policije bio je na pravima zadržanih i pritvorenih lica. Samo jedan pritvorenik nije zatražio branioca po službenoj dužnosti. Ozbiljna istraživanja i praksa potvrđuju da taj institut još nije potpuno funkcionalan. Formiran je utisak da nije u svim slučajevima obezbijeđena odgovarajuća i dovoljna pravna pomoć i zaštita. Evidentno je, kod pritvorenih lica, potpuno nepoznavanje i nerazumijevanje krivičnog postupka ali i redovnih sudskih procedura. Između ostalog, mislim i na režim posjeta članova porodice. Nekoliko pritvorenika je imalo molbu da se upute njihove porodice kako da zatraže redovnu posjetu i da se ne izlažu nepotrebnim troškovima putovanja. Registrovani su i česti međusobni otkazi zastupanja.

Iz svih tih razloga Ambasadi Srbije je ukazano da se veća pažnja, zbog ukupnih, prilika, posebno siromaštva, pritvorenih lica i njihovih porodica obrati kvalitetu i postojanosti odbrane i pravne zaštite. Pravo na usluge advokata je važno pitanje vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

MONITOR: Naveli ste da su pojedini od uhapšenih državljana Srbije bili predmet mogućeg prekoračenja ovlašćenja i nepotrebnog ponižavajućeg tretmana. O čemu se radi?
ZEKOVIĆ: Savjet je registrovao određene navode lica lišenih slobode da su i pored potpune saradnje sa policijom bili predmet mogućeg prekoračenja ovlašćenja i nepotrebnog ponižavajućeg tretmana. Savjet je ukazao na mogućnost pokretanja postupaka unutrašnje i građanske kontrole. Pritvorena lica koja su ukazala na pojedinačno neprofesionalno postupanje policije bila su kategorična da ne žele da se sprovode postupci protiv tih službenika smatrajući da razumiju takav pristup i ,,grubost” s obzirom da su primjenjivali ovlašćenja prema licima koja se dovode u vezi sa najozbiljnijim kriminalnim aktivnostima. Na osnovu raspoložive dokumentacije u koju je Savjet imao uvid ni kod jednog lica nisu registrovane ozbiljnije posebno ne teže povrede. Savjet je stoga, imajući u vidu i svoje iskustvo, konstatovao da je unaprijeđen kapacitet i postupanje policije u operacijama visokog rizika a posebno prema građanima koji se dovode u vezi sa izvršavanjem najtežih krivičnih djela. Prostora za dalje unapređenje svakako ima. Na to ukazuju individualne izjave pritvorenih lica. Zato smo ih objavili u završnom dijelu izvještaja što su određene strukture ocijenile nepatriotskim i antidržavnim.

MONITOR: Bratislav Dikić, osumnjičen da je bio vođa navodne terorističke akcije, saopštio Vam je da mu je policija podmetnula ključeve i telefon ispred Delta city-ja neposredno pred hapšenje. Hoće li neko ispitati te navode?
ZEKOVIĆ: Konkretno lice nije imalo primjedbi na postupanje uniformisane policije i zatvorske policije. Određene primjedbe je imao na lično ophođenje policijskog inspektora u civilu kao i na primjenu policijskih ovlašćenja prilikom sastavljanja zapisnika o oduzetim predmetima. Saopštio je da se na njemu nalaze određeni predmeti, konkretno ključevi, koji su u vozilo ubačeni neposredno prije hapšenja. Činjenica je ipak, i to je notirano u izvještaju, da je zadržano lice potpisalo taj dokument bez primjedbi.

MONITOR: U izvještaju ste podsjetili na slučaj Orlov let kada su lica albanske nacionalnosti optužena za terorizam, a kasnije sud u Strazburu dokazao da je bilo torture. Liči li Vam ovaj slučaj na Orlov let?
ZEKOVIĆ: Policijski tretman lica lišenih slobode u operaciji Orlov let u izvještaju smo pomenuli u kontekstu unapređenja određenih kapaciteta i ostvarenog napretka. Obje policijske operacije odigrale su se tokom trajanja izbornog procesa. Tačno je sasvim da briga o bezbjednosti ne treba i ne smije biti suspendovana tokom izbora ali je takođe tačno da policija, i pored snažnog insistiranja, nije puno uradila na distanciranju od loše prakse i postupaka u prošlosti. Javna debata o policijskom postupanju, koja uključuje sumnje i politizaciju, je očekivana pojava kod policija koje nisu dovoljno uradile da osnaže svoj kredibilitet, povjerenje u javnosti i profesionalno se otklone od političkih stranačkih uticaja. Tolika sumnja u policiju mora sve da nas zabrine i to govori da demokratska kontrola nad njenim radom još nije funkcionalna. Odgovornost da se to promijeni primarno je na policiji i reformskoj Vladi.

MONITOR: Pojedini zvaničnici su ovih dana isticali i Orlov let u pozitivnom kontekstu ističući da je i međunarodni sud potvrdio profesionalnost policije?
ZEKOVIĆ: Dosta je paralela povučeno između ove dvije policijske akcije. Evropski Sud za ljudska prava utvrdio je kršenje člana 3. zabrana mučenja za Pjetra Dedvukaja. Tačno je da u slučaju drugih nije ali isključivo iz proceduralnih razloga. Predstavke nisu uvažene zato jer su podnijete šest mjeseci pošto je državni tužilac odlučio da optuži policijske službenike samo zbog zlostavljanja Dedvukaja. Sud je našao da su podnosioci predstavki morali da pretpostave da tužilaštvo neće nikoga drugoga optužiti od onda kada su odlučili da optuže samo za taj slučaj. To jeste na neki način rigorozno rešenje ali je jasna poruka – ako tužilaštvo ne podigne optužnicu odmah, posebno u grupnom slučaju, onda znači da neće nikada. To je za Crnu Goru posebno interesantno ukoliko uzmemo u obzir aktuelni trenutak i prošlogodišnje oktobarske proteste. Procesuirano je samo prebijanje građanina Martinovića. Po standardu Evropskog suda ima se smatrati da tužilaštvo više neće optužiti nikoga zbog tog događaja. Tako nastaje situacija koja nije baš za pohvalu zvaničnicima i nije povoljna za državu jer se otvara prostor da se država tuži zbog sprovođenja nedjelotvorne istrage. A takvih slučajeva, kada govorimo o protestima, je puno.

MONITOR: Ove sedmice navršava se godinu dana od policijske torture tokom oktobarskih protesta, a ni danas se ne zna ko su specijalci koji su učestvovali u torturi, a niko od starešina i menadžmenta policije nije odgovarao zbog toga. Kako to komentarišete?
ZEKOVIĆ: Uzroke današnjeg nepovjerenja u policiju, pa i sumnje oko njenih antiterorističkih aktivnosti, treba tražiti, između ostalog, i u kompromitovanom policijskom integritetu tokom opozicionih protesta. Određene ohrabrujuće korake po pitanju razgradnje negativnog nasljeđa policije učinio je ministar Danilović. Savjet je okupio relevantne partnere i predstavili smo poseban izvještaj o primjeni policijskih ovlašćenja tokom protesta. To iskustvo je bila novina u našem institucionalnom i demokratskom kontekstu. Posebno zato što taj dokument, bez sumnje, pruža mogućnost da se vodi konstruktivan i argumentovan društveni i politički dijalog o kvalitetu rada svih nadležnih organa.

Sadržaj izvještaja iza koga su zajedno stali Vlada, Ombudsman, građanska kontrola policije i civilno društvo svodi se na konstataciju Osnovnog državnog tužilaštva: ,,Do danas izvršilac nije identifikovan”. To znači da policija nije u stanju da izvrši osnovnu funkciji – otkrivanja krivičnih dela i njihovih izvršilaca, čime dalje onemogućava tužioca da pristupu odgovarajućem gonjenju. Posrijedi je zloupotreba policije i politička odluka na najvišem nivou da se ne otkrije identitet kompromitovanih policajaca. Napore tužilaštva i očekivanja kompletne demokratske javnosti potpuno podriva i opstruira aktuelna policijska kultura i odsustvo profesionalne i političke odgovornosti u menadžmentu policije. Neophodno je uspostavljanje kako nove policijske kulture koja ne dozvoljava zloupotrebe i nedopustivu, protivzakonitu, solidarnost, odsustvo odgovornosti i ograničavanje nadzora i istraga tako i stvarni politički i demokratski nadzor nad radom policije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo