Povežite se sa nama

INTERVJU

ARPAD ŠILING, REDITELJ: Dokle pogled seže

Objavljeno prije

na

Premijerom 31. okrobra, predstava Dokle pogled seže, reditelja Arpada Šilinga, otvara novu umjetničku sezonu u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju. Glumačku podjelu čine Varja Đukić, Srđan Grahovac, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić . Saradnik i dramaturg je Bence Biro, a dramaturškinja i prevoditeljka Kata Gyarmati. Projekat se realizuje uz podršku EU Cretive Europe.

Mađarski reditelj Arpad Šiling veliko je ime evropskog teatra, o čemu svjedoče najvažnija priznanja među kojima su nagrada Stanislavski u Moskvi 2005, najveće priznanje države Francuske – Legija časti koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Francuske 2008, kao i nagrada Catalyst, koju je Šilingu i njegovom pozorištu Kretakor dodijelila organizacija transit.hu kao dijelu Evropske pozorišne nagrade u novoj kategoriji Pozorišnih realnosti između 2009. i 2011.

MONITOR: Komad „Dokle pogled seže” predstavlja dugo najavljivanu saradnju Zetskog doma sa Vama. Niste se odlučili za neki klasični komad, već test sadrži 18 scena baziranih na improvizacijama glumaca. Volio bih da nam za početak kažete kako je nastao tekst?
ŠILING: Još kad sam radio kasting sa glumcima imao sam neke teme koje sam donio sa sobom iz Mađarske – korupcija, sve mutniji politični i ekonomski interesi, bjekstvo mlađe generacije, nezaposlenost, i slična iskustva. Iz tih tema sam sastavio situacije, scene. Odmah sam primijetio koliko mi je blizak način na koji crnogorski glumci formiraju karaktere, situacije. Za mene je prvobitno pitanje bilo to da li su glumcima strana moja lična iskustva ili baš naprotiv, inspirišu li ih da podijele i svoja. Između kastinga i probe dramaturg Bence Biro i Kata Gyarmati, prevoditeljka i dramaturškinja, otputovali su na dva dana u Podgoricu i pravili razne interjue sa poznatim intelektualcima i sa glumcima koji su u podjeli. I ti intervjui su nas ubijedili da se u brojnim pitanjima slažemo i da su nam slična iskustva. Osnova našeg teksta su te situacije u kojima smo se prepoznali. Naša namjera je bila da tekst treba da involvira, a ne da udalji , zbog toga nam je bilo veoma bitno da uključimo glumce u proces stvaranje teksta. Trudio sam se da opišem situacije i karaktere na mogući najdetaljniji način, a glumci su dva, tri čak i četiri puta probali te scene koje su prosječno trajale petnaest minuta.

Tekstove tih scena Bence Biro je odmah, na licu mjesta kucao po simultanom prevodu Kate Gyarmati. Bence je uredio scene (štrihovao je, prepisao) i poslao meni. I ja sam uredio tekst po svojim zamislima, po svom konceptu. Kad smo našli tu formu koja nam je odgovarala, Kata je to prevela a Mirko Radonjić, asistent reditelja je stilski sredio da bude u duhu crnogorskog jezika. Glumci su taj materijal još jednom pregledali i definisali tekst na zajedničkom razgovoru sa autorskim timom, i počele su probe. Tekst se i dalje formira. Odnos sa publikom će je isto formirati, znači daleko je još kraj.

MONITOR: Iz Zetskog doma najavljuju interesantnu, društveno angažovanu temu ovog komada. Koje teme obrađujete?
ŠILING: Kako sam ranije spomenuo, doneo sam sa sobom neke teme. Pošto smo veoma rano otkrili da te osnovne situacije pokreću maštu glumaca, nismo tragali za drugim temama. Imao sam pokušaj da istražujemo i na polju religije, ali to nikoga nije zanimalo pretjerano.

MONITOR: Interesantan je i izbor glumaca, jer kako ste na samom početku rekli postajao je kasting. Koliko glumaca se prijavilo i kakva Vam je saradnja sa njih osmoro koje ste odabrali?
ŠILING: Saradnja je fantastična. Smatram da su ovi glumci odlične, izvanredne kolege. Pravi doživljaj je raditi sa njima. I siguran sam da bi tako bilo i sa onima koje nisam izabrao. Tada sam imao mogućnost da imam uvid u trenutno stanje, radio sam sa 30 glumaca, koji su došli na kasting, a već sam imao neke karaktere u glavi. Kasting je uvijek veoma korisna situacija, naravno u tom slučaju kad reditelj cijeni glumački rad, i pusti ih da probaju. Za mene je kasting skoro kao neki workshop. Zajedno radimo, i svako može da učestvuje od početka do kraja. Naravno pozorišni kasting nije kao filmski. Za pozorišni projekat znatno manje glumaca se prijavi, i normalno je i to da nisu svi sposobni za takav rad, jer nije isto biti interesantan na jedan minut ili svako veče. Posle kastinga odlučim s kim želim da nastavim, ali uvijek se nadam, da oni koji nisu ušli u projekat ne odlaze praznih ruku.

MONITOR: Nakon svakodnevnih probi i privođenja kraju predstave na Cetinju, kako biste opisali rad u pozorištu? Šta Vam je važnije – analiza društva ili čovjekova intima ili to ne može jedno bez drugog?
ŠILING: Ako radim u nekim od evropskih pozorišnih institucija uvijek mi je najvažniji zadatak da omogućim glumcima da daju maksimum od sebe. Od njih zavisi uspijeh ili neuspijeh predstave. Ono što smo se dogovorili, moraju njegovati i graditi. Ako jedan ansambl stoji iza umjetničkog čina, to ja smatram kao kulturnu vrijednost. Naravno važno mi je i to da lokalna publika nađe nešto interesantno u mom radu. Ne mislim sad isključivo na burni uspjeh. Na više načina može da funkcioniše pozorište. Ja volim ako je inteligentno, ako je blisko ljudima, ali nije trivijalno. Ta pozorišna forma na koju smo se najviše navikli, kakva je recimo i ova predstava, za mene je interesantna, ako je beskrajno precizna i fokusira na suštinu. To se odnosi i na oblikovanje ljudskih odnosa i intimnosti. Tu nemamo golih tijela. Tu, nadam se, imamo gole duše. Zanima me ljudska izloženost, zanima me to da razumijemo taj proces kada čovjeka proguta istorija, i ta borba kako pojedinac, očajno, ali ipak simpatično se bori sam za sebe.

MONITOR: Već je najavljeno da će odmah nakon premijere ,,Dokle pogled seže” gostovati u Italiji na Festivalu Quartieri dell'Arte, kao i na Međunarodnom festivalu savremenog pozorišta „Desiré Central Station – Borderline” u Subotici. Koji su još planovi s ovom predstavom?
ŠILING: Predstava je vlasništvo Zetskog doma, oni su kompetentni da odgovaraju na pitanja koja se tiče budućnosti projekta.

MONITOR: Umjetnički direktor ste ,,Kretakor pozorišta”, koje je osnovano 1995. godine. Pročitao sam da ste nekoliko puta odbili ponudu da se priključite institucionalnim teatrima. Imate li viziju „savršene” kuće teatra?
ŠILING: Do sada sam radio u mnogobrojnim evropskim pozorišnim institucijama. Ali i to je istina da sam imao glumački ansabml po imenom Kretakor Szinhaz od 1995. do 2007. Pozorišne institucije funcionišu dobro, ako uvijek iznova preispituju ansamblsko postojanje, daju mogućnost glumcima za napredak, daju podršku za projekte van kuće i prošire svoju kulturnu misiju, otvorene su za razne pozorišne djelatnosti iz svih oblasti, pokušaju da povuku publiku iz raznih društvenih sredina i ponude ih sa raznim kulturnim aktivnostima, podržavaju usavršavanje, lifelong learning, i međunarodnu kulturno orijentisiranje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo