Povežite se sa nama

INTERVJU

ARPAD ŠILING, REDITELJ: Dokle pogled seže

Objavljeno prije

na

Premijerom 31. okrobra, predstava Dokle pogled seže, reditelja Arpada Šilinga, otvara novu umjetničku sezonu u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju. Glumačku podjelu čine Varja Đukić, Srđan Grahovac, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić . Saradnik i dramaturg je Bence Biro, a dramaturškinja i prevoditeljka Kata Gyarmati. Projekat se realizuje uz podršku EU Cretive Europe.

Mađarski reditelj Arpad Šiling veliko je ime evropskog teatra, o čemu svjedoče najvažnija priznanja među kojima su nagrada Stanislavski u Moskvi 2005, najveće priznanje države Francuske – Legija časti koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Francuske 2008, kao i nagrada Catalyst, koju je Šilingu i njegovom pozorištu Kretakor dodijelila organizacija transit.hu kao dijelu Evropske pozorišne nagrade u novoj kategoriji Pozorišnih realnosti između 2009. i 2011.

MONITOR: Komad „Dokle pogled seže” predstavlja dugo najavljivanu saradnju Zetskog doma sa Vama. Niste se odlučili za neki klasični komad, već test sadrži 18 scena baziranih na improvizacijama glumaca. Volio bih da nam za početak kažete kako je nastao tekst?
ŠILING: Još kad sam radio kasting sa glumcima imao sam neke teme koje sam donio sa sobom iz Mađarske – korupcija, sve mutniji politični i ekonomski interesi, bjekstvo mlađe generacije, nezaposlenost, i slična iskustva. Iz tih tema sam sastavio situacije, scene. Odmah sam primijetio koliko mi je blizak način na koji crnogorski glumci formiraju karaktere, situacije. Za mene je prvobitno pitanje bilo to da li su glumcima strana moja lična iskustva ili baš naprotiv, inspirišu li ih da podijele i svoja. Između kastinga i probe dramaturg Bence Biro i Kata Gyarmati, prevoditeljka i dramaturškinja, otputovali su na dva dana u Podgoricu i pravili razne interjue sa poznatim intelektualcima i sa glumcima koji su u podjeli. I ti intervjui su nas ubijedili da se u brojnim pitanjima slažemo i da su nam slična iskustva. Osnova našeg teksta su te situacije u kojima smo se prepoznali. Naša namjera je bila da tekst treba da involvira, a ne da udalji , zbog toga nam je bilo veoma bitno da uključimo glumce u proces stvaranje teksta. Trudio sam se da opišem situacije i karaktere na mogući najdetaljniji način, a glumci su dva, tri čak i četiri puta probali te scene koje su prosječno trajale petnaest minuta.

Tekstove tih scena Bence Biro je odmah, na licu mjesta kucao po simultanom prevodu Kate Gyarmati. Bence je uredio scene (štrihovao je, prepisao) i poslao meni. I ja sam uredio tekst po svojim zamislima, po svom konceptu. Kad smo našli tu formu koja nam je odgovarala, Kata je to prevela a Mirko Radonjić, asistent reditelja je stilski sredio da bude u duhu crnogorskog jezika. Glumci su taj materijal još jednom pregledali i definisali tekst na zajedničkom razgovoru sa autorskim timom, i počele su probe. Tekst se i dalje formira. Odnos sa publikom će je isto formirati, znači daleko je još kraj.

MONITOR: Iz Zetskog doma najavljuju interesantnu, društveno angažovanu temu ovog komada. Koje teme obrađujete?
ŠILING: Kako sam ranije spomenuo, doneo sam sa sobom neke teme. Pošto smo veoma rano otkrili da te osnovne situacije pokreću maštu glumaca, nismo tragali za drugim temama. Imao sam pokušaj da istražujemo i na polju religije, ali to nikoga nije zanimalo pretjerano.

MONITOR: Interesantan je i izbor glumaca, jer kako ste na samom početku rekli postajao je kasting. Koliko glumaca se prijavilo i kakva Vam je saradnja sa njih osmoro koje ste odabrali?
ŠILING: Saradnja je fantastična. Smatram da su ovi glumci odlične, izvanredne kolege. Pravi doživljaj je raditi sa njima. I siguran sam da bi tako bilo i sa onima koje nisam izabrao. Tada sam imao mogućnost da imam uvid u trenutno stanje, radio sam sa 30 glumaca, koji su došli na kasting, a već sam imao neke karaktere u glavi. Kasting je uvijek veoma korisna situacija, naravno u tom slučaju kad reditelj cijeni glumački rad, i pusti ih da probaju. Za mene je kasting skoro kao neki workshop. Zajedno radimo, i svako može da učestvuje od početka do kraja. Naravno pozorišni kasting nije kao filmski. Za pozorišni projekat znatno manje glumaca se prijavi, i normalno je i to da nisu svi sposobni za takav rad, jer nije isto biti interesantan na jedan minut ili svako veče. Posle kastinga odlučim s kim želim da nastavim, ali uvijek se nadam, da oni koji nisu ušli u projekat ne odlaze praznih ruku.

MONITOR: Nakon svakodnevnih probi i privođenja kraju predstave na Cetinju, kako biste opisali rad u pozorištu? Šta Vam je važnije – analiza društva ili čovjekova intima ili to ne može jedno bez drugog?
ŠILING: Ako radim u nekim od evropskih pozorišnih institucija uvijek mi je najvažniji zadatak da omogućim glumcima da daju maksimum od sebe. Od njih zavisi uspijeh ili neuspijeh predstave. Ono što smo se dogovorili, moraju njegovati i graditi. Ako jedan ansambl stoji iza umjetničkog čina, to ja smatram kao kulturnu vrijednost. Naravno važno mi je i to da lokalna publika nađe nešto interesantno u mom radu. Ne mislim sad isključivo na burni uspjeh. Na više načina može da funkcioniše pozorište. Ja volim ako je inteligentno, ako je blisko ljudima, ali nije trivijalno. Ta pozorišna forma na koju smo se najviše navikli, kakva je recimo i ova predstava, za mene je interesantna, ako je beskrajno precizna i fokusira na suštinu. To se odnosi i na oblikovanje ljudskih odnosa i intimnosti. Tu nemamo golih tijela. Tu, nadam se, imamo gole duše. Zanima me ljudska izloženost, zanima me to da razumijemo taj proces kada čovjeka proguta istorija, i ta borba kako pojedinac, očajno, ali ipak simpatično se bori sam za sebe.

MONITOR: Već je najavljeno da će odmah nakon premijere ,,Dokle pogled seže” gostovati u Italiji na Festivalu Quartieri dell'Arte, kao i na Međunarodnom festivalu savremenog pozorišta „Desiré Central Station – Borderline” u Subotici. Koji su još planovi s ovom predstavom?
ŠILING: Predstava je vlasništvo Zetskog doma, oni su kompetentni da odgovaraju na pitanja koja se tiče budućnosti projekta.

MONITOR: Umjetnički direktor ste ,,Kretakor pozorišta”, koje je osnovano 1995. godine. Pročitao sam da ste nekoliko puta odbili ponudu da se priključite institucionalnim teatrima. Imate li viziju „savršene” kuće teatra?
ŠILING: Do sada sam radio u mnogobrojnim evropskim pozorišnim institucijama. Ali i to je istina da sam imao glumački ansabml po imenom Kretakor Szinhaz od 1995. do 2007. Pozorišne institucije funcionišu dobro, ako uvijek iznova preispituju ansamblsko postojanje, daju mogućnost glumcima za napredak, daju podršku za projekte van kuće i prošire svoju kulturnu misiju, otvorene su za razne pozorišne djelatnosti iz svih oblasti, pokušaju da povuku publiku iz raznih društvenih sredina i ponude ih sa raznim kulturnim aktivnostima, podržavaju usavršavanje, lifelong learning, i međunarodnu kulturno orijentisiranje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo