Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVAN ŠĆEPANOVIĆ, NOVI DEKAN PMF-a: Studenti su najvažniji

Objavljeno prije

na

Stevan-Scepanovic

MONITOR: Na funkciju dekana PMF treba da stupite početkom decembra. Šta ćete unaprijediti, a šta promijeniti?
ŠĆEPANOVIĆ: Smatram da treba unaprijediti komunikaciju na svim nivoimа, podsticati na razgovor i razmjenu mišljenja. Posebno treba poboljšati komunikaciju na relaciji nastavnik – student. Zahtjevi novog vremena i smjena generacija iziskuju stalnu budnost nastavnika, da odgovore ne samo zahtjevima struke, nego i potrebama studenata.

Kroz stalno poboljšanje i osavremenjavanje nastavnih planova i programa treba omogućiti studentima sticanje znanja, vještina, kompetencija i sposobnosti, da izlaskom na tržište rada pokažu kvalitet kojim će se izboriti za svoje mjesto u društvu. Ukoliko želimo biti konkurentni i dio šire naučne zajednice, moramo biti i uporedivi sa sličnim fakultetima u svijetu.

Treba promijeniti i unaprijediti web-sajt Fakulteta kako bi se poboljšalo informisanje zaposlenih i studenata o svim zbivanjima na Fakultetu i učiniti ga dostupnim sa svih mobilnih platformi. Ne treba se libiti ni korišćenja društvenih mreža u komunikaciji sa studentima, populacijom. Smatram i da se nastavnici moraju više angažovati u ažuriranju prostora na sajtu koji se odnosi na predmet koji predaju, postavljanjem materijala sa predavanja i vježbi i evidencije poena koje su studenti osvojili u toku i na kraju semestra.

Kao i do sada sve važne odluke će biti donošene zajednički, njima će prethoditi uobičajene rasprave na Studijskim programima, Kolegijumu dekana i Vijeću, uz uvažavanje mišljenja studentskih predstavnika, poštujući Statut i pravilnike UCG i PMF-a. Radi racionalizacije vremena i efikasnijeg rada, kad god je to moguće, treba insistirati na održavanju elektronskih sjednica Vijeća.

Budući da istraživači na našem fakultetu rijetko međusobno sarađuju na zajedničkim naučno-istraživačkim projektima, češće uspostavljanje takve saradnje bi bilo veoma korisno za kvalitet i obim naučno-istraživačke produkcije PMF-a.

Dosadašnje iskustvo u dodiru sa administracijom Fakulteta, govori da imamo često komplikovane, a nerijetko i nepotrebne procedure u ostvarenju nekih osnovnih stvari. Taj komplikovani sistem je neophodno pojednostaviti.

Nastavnu djelatnost na fakultetu treba osavremeniti i poboljšanjem nivoa tehničke opremljenosti sala. Ovaj prostor je sada dosta ruiniran i tehnički zastareo. U saradnji sa Univerzitetom i širom društvenom zajednicom, sljedeća Uprava Fakulteta treba da izvrši rekonstrukciju učionica.

MONITOR: Ovo je period intenzivnih aktivnosti na reorganizaciji vašeg Fakulteta, kao i Univerziteta. Kako vidite relizaciju?
ŠĆEPANOVIĆ: Već više mjeseci skoro cjelokupno naše nastavno osoblje je angažovano na izradi novih planova i programa, koji će odgovarati našoj zajednici, biti konkurentni na tržištu i usklađeni sa našim resursima i kadrovskim potencijalom. Senat je usvojio nove nastavne planove i sljedećem dekanskom timu predstoji težak period njihove implementacije. Od implementacije će zavisiti kvalitet naših studija. Složen i kompleksan period prelaska sa starih na nove programe mora se odvijati uz puno uvažavanje interesa i potreba naših sadašnjih studenata, koji su počeli studije po prethodnim nastavnim planovima i programima. U ovom poslu moraju uzeti učešće svi zaposleni i jedino na taj način možemo zadržati visoko, ugledno mjesto koje sada imamo.

Iz godine u godinu raste interesovanje za naše studije. Ove godine, praktično još u prvom roku popunili smo sva raspoloživa mjesta na osnovnim studijama. Upisali smo 230 studenata na osnovne i 90 studenata na specijalističke studije.

MONITOR: Koji model studija (3+2 ili 4+1) bi bio optimalan za studente i profesore PMF-a, po vašem mišljenju?
ŠĆEPANOVIĆ: Moje kolege i ja smo stav o tome izrekli više puta, ali je sada ta priča okončana. Danas treba gledati kako da se što bolje implementira model koji je konačno usvojen na Senatu. Mi školujemo buduće nastavnike koji će učiti našu djecu matematici, fizici, biologiji i informacionim i komunikacionim tehnologijama. Nama je cilj da ih obučimo da valjano obavljaju svoj posao. Trenutno u školstvu Crne Gore nedostaje blizu dvjesta profesora matematike. Konkurs je stalno otvoren. Dobijamo dopise direktora škola sa molbom da im preporučimo nekog našeg studenta da drži nastavu iz matematike. O potrebi za informatičkim i drugim zanimanjima i da ne govorimo.

Naš prevashodni zadatak je da našim svršenim studentima obezbijedimo stručnost koja ih preporučuje na tržištu rada. Svjesni smo da su reforme na širem planu neophodne, ali zadržavamo stav da se zdrave osnove i pozitivna iskustva i prakse čuvaju, uz svakodnevno unapređivanje, jer je kontinuitet u obrazovanju izuzetno važan. Naš cilj i prevashodni interes je bolja, modernija i naprednija Crna Gora, koja će sa intelektualnim kadrom stati rame uz rame sa razvijenim zemljama svijeta. Posmatrajući studente svih godina svoje pedagoške prakse tvrdim da imamo ogroman potencijal, koji ne smijemo zanemariti.

MONITOR: Da li postoje neki aspekti reformi koje Rektorat želi da uvede na vašem fakultetu, koje bi po vama bile korisne i unaprijedile nastavu?
ŠĆEPANOVIĆ: Svakako. Poboljšanje mobilnosti i razmjene nastavnika i studenata sa drugim fakultetima i uneverzitetima iz okruženja i svijeta, jedan je od njih. Sa nekim već imamo vrlo plodnu saradnju. Programi mobilnosti se moraju učiniti dostupnim što većem broju studenata, uz administrativnu podršku i promociju. Jedan od osnovnih preduslova u ovom procesu predstavlja afirmacija Centra za međunarodnu saradnju UCG uz uključivanje saradnika i studenata sa PMF-a, koji su već koristili programe mobilnosti. U okviru Centra funkcioniše Kancelarija za međunarodnu saradnju i Kancelarija za razvoj karijere. U Kancelariji za međunarodnu saradnju, između ostalog, pruža se podrška mobilnosti studenata i nastavnog osoblja, kao i podrška studentima i predavačima koji dolaze na naš Univerzitet.

Mobilnošću se omogućava transfer znanja i ideja u oba smjera i to trebamo i moramo iskoristiti.

Tu je i podrška naučno-istraživačkom radu. Prirodno-matematički fakultet je traži i očekuje. Na Fakultetu postoji multi-disciplinarni načno-istraživački potencijal. Nosioci ovih aktivnosti prije svega treba da budu mladi istraživači, doktorandi. Saradnje u okviru iste akademske zajednice su prirodne, očekivane i izuzetno korisne, pa ih treba podsticati. Svjesni smo da ih na našem Univerzitetu nema u dovoljnom broju.

Očekujemo poboljšanje i osavremenjavanje uslova rada. Naša laboratorijska i računarska oprema nedovoljna je i prilično zastarjela. Nedostatak finansijskih sredstava je ograničavajući faktor za veće pomake u njihovom osavremenjavanju. Zato se naučno-istraživački rad na PMF-u uglavnom odvija u saradnji sa drugim savjetskim univerzitetskim centrima. Većina naših nastavnika i saradnika se usavršava ili se usavršavala na prestižnim evropskim i svjetskim univerzitetima. Na osnovu već datih nagovještaja, vjerujem da će se dijelom uz pomoć Univerziteta, dijelom preko projekata, poboljšati opremljenost naših laboratorija, čime bi se stekli uslovi za komfornije i kvalitetnije izvođenje nastave, ali i za istraživačke radove. Nadam se i aktivnijoj pomoći Ministarstva nauke i šire društvene zajednice.

MONITOR: Da li ste kao doskorašnji prodekan za nastavu zadovoljni saradnjom sa studentima?
ŠĆEPANOVIĆ: Kao prodekan sam imao odličnu saradnju sa studentom povjerenikom i ostalim predstavnicima studenata. Žao mi je što strogi pravilnici nisu dozvoljavali da im svaki put izađemo u susret.

Studentski predstavnici treba da budu aktivniji i da na pravi način predstave svoje probleme. Za predstavnike treba da biraju najbolje. Zalagao bih se, i u svojstvu dekana, da sva pitanja s kojima studenti izađu pred nas budu blagovremeno rješavanja i da budu razmatrana na Vijeću i drugim organima Fakulteta.

Neophodno je razviti dodatne programe motivacije studenata. Pod tim se podrazumijeva i podrška inicijativi da se izmjenom Pravilnika olakša upis u narednu godinu studija, kako se ne bi dešavalo da student zbog jednog ili dva nepoložena ispita gubi čitavu godinu. Time bi se smanjio prosjek godina studiranja.

MONITOR: Kako mislite da društvenoj zajednici približite vaš Fakultet?
ŠĆEPANOVIĆ: Izuzetno je važno da na naš Fakultet privučemo najbolje svršene srednjoškolce. Studenti PMF-a uglavnom dolaze iz gimnazija ili srodnih srednjih škola. Ohrabruje odluka o formiranju matematičkog odjeljenja u Gimnaziji „Slobodan Škerović” u Podgorici i najava intenzivnijeg izučavanja prirodnih nauka u srednjim školama u Crnoj Gori.

Na tom polju su mogući različiti vidovi saradnje, od pružanja podrške boljem držanju nastave iz prirodnih nauka i matematike u školama, preko organizovanja seminara za nastavnike, do Dana matematike, fizike i biologije. Održavanje takmičenja iz prirodnih nauka, matematike i programiranja za učenike osnovnih i srednjih škola smatram veoma važnom aktivnošću. Na ovogodišnjoj Olimpijadi znanja, čiji je glavni organizator i pokretač bio Prirodno-matematički fakultet u saradnji sa Društvom matematičara i fizičara, učestvovalo je preko 700 učenika crnogorskih osnovnih i srednjih škola. Maksimalno ćemo se truditi da ovu vrlo korisnu manifestaciju i dalje organizujemo u cilju promocije i popularizacije matematike i prirodnih nauka.

MONITOR: Da li postoji autonomnost vašeg fakulteta?
ŠĆEPANOVIĆ: Jedno od osnovnih svojstava akademske zajednice je Ustavom zagarantovana autonomija koja, između ostalog, podrazumijeva slobodu mišljenja, izražavanja i stvaranja. U različitim istorijskim periodima ta sloboda kod nas je bila ugrožavana na razne načine. Ona je, nažalost, i danas ozbiljno dovedena u pitanje, kako unutar samog UCG, tako i u društvu u cjelini.

Neophodno je vratiti slobodu mišljenja kako nastavnicima, tako i studentima po svim pitanjima koja se tiču života Fakulteta, Univerziteta, kao i društva u cjelini. Autonomnost fakulteta je cilj kome stalno treba težiti. To je naša obaveza kao akademskih građana i naša odgovornost prema mladim generacijama koje školujemo.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo