Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVAN ŠĆEPANOVIĆ, NOVI DEKAN PMF-a: Studenti su najvažniji

Objavljeno prije

na

MONITOR: Na funkciju dekana PMF treba da stupite početkom decembra. Šta ćete unaprijediti, a šta promijeniti?
ŠĆEPANOVIĆ: Smatram da treba unaprijediti komunikaciju na svim nivoimа, podsticati na razgovor i razmjenu mišljenja. Posebno treba poboljšati komunikaciju na relaciji nastavnik – student. Zahtjevi novog vremena i smjena generacija iziskuju stalnu budnost nastavnika, da odgovore ne samo zahtjevima struke, nego i potrebama studenata.

Kroz stalno poboljšanje i osavremenjavanje nastavnih planova i programa treba omogućiti studentima sticanje znanja, vještina, kompetencija i sposobnosti, da izlaskom na tržište rada pokažu kvalitet kojim će se izboriti za svoje mjesto u društvu. Ukoliko želimo biti konkurentni i dio šire naučne zajednice, moramo biti i uporedivi sa sličnim fakultetima u svijetu.

Treba promijeniti i unaprijediti web-sajt Fakulteta kako bi se poboljšalo informisanje zaposlenih i studenata o svim zbivanjima na Fakultetu i učiniti ga dostupnim sa svih mobilnih platformi. Ne treba se libiti ni korišćenja društvenih mreža u komunikaciji sa studentima, populacijom. Smatram i da se nastavnici moraju više angažovati u ažuriranju prostora na sajtu koji se odnosi na predmet koji predaju, postavljanjem materijala sa predavanja i vježbi i evidencije poena koje su studenti osvojili u toku i na kraju semestra.

Kao i do sada sve važne odluke će biti donošene zajednički, njima će prethoditi uobičajene rasprave na Studijskim programima, Kolegijumu dekana i Vijeću, uz uvažavanje mišljenja studentskih predstavnika, poštujući Statut i pravilnike UCG i PMF-a. Radi racionalizacije vremena i efikasnijeg rada, kad god je to moguće, treba insistirati na održavanju elektronskih sjednica Vijeća.

Budući da istraživači na našem fakultetu rijetko međusobno sarađuju na zajedničkim naučno-istraživačkim projektima, češće uspostavljanje takve saradnje bi bilo veoma korisno za kvalitet i obim naučno-istraživačke produkcije PMF-a.

Dosadašnje iskustvo u dodiru sa administracijom Fakulteta, govori da imamo često komplikovane, a nerijetko i nepotrebne procedure u ostvarenju nekih osnovnih stvari. Taj komplikovani sistem je neophodno pojednostaviti.

Nastavnu djelatnost na fakultetu treba osavremeniti i poboljšanjem nivoa tehničke opremljenosti sala. Ovaj prostor je sada dosta ruiniran i tehnički zastareo. U saradnji sa Univerzitetom i širom društvenom zajednicom, sljedeća Uprava Fakulteta treba da izvrši rekonstrukciju učionica.

MONITOR: Ovo je period intenzivnih aktivnosti na reorganizaciji vašeg Fakulteta, kao i Univerziteta. Kako vidite relizaciju?
ŠĆEPANOVIĆ: Već više mjeseci skoro cjelokupno naše nastavno osoblje je angažovano na izradi novih planova i programa, koji će odgovarati našoj zajednici, biti konkurentni na tržištu i usklađeni sa našim resursima i kadrovskim potencijalom. Senat je usvojio nove nastavne planove i sljedećem dekanskom timu predstoji težak period njihove implementacije. Od implementacije će zavisiti kvalitet naših studija. Složen i kompleksan period prelaska sa starih na nove programe mora se odvijati uz puno uvažavanje interesa i potreba naših sadašnjih studenata, koji su počeli studije po prethodnim nastavnim planovima i programima. U ovom poslu moraju uzeti učešće svi zaposleni i jedino na taj način možemo zadržati visoko, ugledno mjesto koje sada imamo.

Iz godine u godinu raste interesovanje za naše studije. Ove godine, praktično još u prvom roku popunili smo sva raspoloživa mjesta na osnovnim studijama. Upisali smo 230 studenata na osnovne i 90 studenata na specijalističke studije.

MONITOR: Koji model studija (3+2 ili 4+1) bi bio optimalan za studente i profesore PMF-a, po vašem mišljenju?
ŠĆEPANOVIĆ: Moje kolege i ja smo stav o tome izrekli više puta, ali je sada ta priča okončana. Danas treba gledati kako da se što bolje implementira model koji je konačno usvojen na Senatu. Mi školujemo buduće nastavnike koji će učiti našu djecu matematici, fizici, biologiji i informacionim i komunikacionim tehnologijama. Nama je cilj da ih obučimo da valjano obavljaju svoj posao. Trenutno u školstvu Crne Gore nedostaje blizu dvjesta profesora matematike. Konkurs je stalno otvoren. Dobijamo dopise direktora škola sa molbom da im preporučimo nekog našeg studenta da drži nastavu iz matematike. O potrebi za informatičkim i drugim zanimanjima i da ne govorimo.

Naš prevashodni zadatak je da našim svršenim studentima obezbijedimo stručnost koja ih preporučuje na tržištu rada. Svjesni smo da su reforme na širem planu neophodne, ali zadržavamo stav da se zdrave osnove i pozitivna iskustva i prakse čuvaju, uz svakodnevno unapređivanje, jer je kontinuitet u obrazovanju izuzetno važan. Naš cilj i prevashodni interes je bolja, modernija i naprednija Crna Gora, koja će sa intelektualnim kadrom stati rame uz rame sa razvijenim zemljama svijeta. Posmatrajući studente svih godina svoje pedagoške prakse tvrdim da imamo ogroman potencijal, koji ne smijemo zanemariti.

MONITOR: Da li postoje neki aspekti reformi koje Rektorat želi da uvede na vašem fakultetu, koje bi po vama bile korisne i unaprijedile nastavu?
ŠĆEPANOVIĆ: Svakako. Poboljšanje mobilnosti i razmjene nastavnika i studenata sa drugim fakultetima i uneverzitetima iz okruženja i svijeta, jedan je od njih. Sa nekim već imamo vrlo plodnu saradnju. Programi mobilnosti se moraju učiniti dostupnim što većem broju studenata, uz administrativnu podršku i promociju. Jedan od osnovnih preduslova u ovom procesu predstavlja afirmacija Centra za međunarodnu saradnju UCG uz uključivanje saradnika i studenata sa PMF-a, koji su već koristili programe mobilnosti. U okviru Centra funkcioniše Kancelarija za međunarodnu saradnju i Kancelarija za razvoj karijere. U Kancelariji za međunarodnu saradnju, između ostalog, pruža se podrška mobilnosti studenata i nastavnog osoblja, kao i podrška studentima i predavačima koji dolaze na naš Univerzitet.

Mobilnošću se omogućava transfer znanja i ideja u oba smjera i to trebamo i moramo iskoristiti.

Tu je i podrška naučno-istraživačkom radu. Prirodno-matematički fakultet je traži i očekuje. Na Fakultetu postoji multi-disciplinarni načno-istraživački potencijal. Nosioci ovih aktivnosti prije svega treba da budu mladi istraživači, doktorandi. Saradnje u okviru iste akademske zajednice su prirodne, očekivane i izuzetno korisne, pa ih treba podsticati. Svjesni smo da ih na našem Univerzitetu nema u dovoljnom broju.

Očekujemo poboljšanje i osavremenjavanje uslova rada. Naša laboratorijska i računarska oprema nedovoljna je i prilično zastarjela. Nedostatak finansijskih sredstava je ograničavajući faktor za veće pomake u njihovom osavremenjavanju. Zato se naučno-istraživački rad na PMF-u uglavnom odvija u saradnji sa drugim savjetskim univerzitetskim centrima. Većina naših nastavnika i saradnika se usavršava ili se usavršavala na prestižnim evropskim i svjetskim univerzitetima. Na osnovu već datih nagovještaja, vjerujem da će se dijelom uz pomoć Univerziteta, dijelom preko projekata, poboljšati opremljenost naših laboratorija, čime bi se stekli uslovi za komfornije i kvalitetnije izvođenje nastave, ali i za istraživačke radove. Nadam se i aktivnijoj pomoći Ministarstva nauke i šire društvene zajednice.

MONITOR: Da li ste kao doskorašnji prodekan za nastavu zadovoljni saradnjom sa studentima?
ŠĆEPANOVIĆ: Kao prodekan sam imao odličnu saradnju sa studentom povjerenikom i ostalim predstavnicima studenata. Žao mi je što strogi pravilnici nisu dozvoljavali da im svaki put izađemo u susret.

Studentski predstavnici treba da budu aktivniji i da na pravi način predstave svoje probleme. Za predstavnike treba da biraju najbolje. Zalagao bih se, i u svojstvu dekana, da sva pitanja s kojima studenti izađu pred nas budu blagovremeno rješavanja i da budu razmatrana na Vijeću i drugim organima Fakulteta.

Neophodno je razviti dodatne programe motivacije studenata. Pod tim se podrazumijeva i podrška inicijativi da se izmjenom Pravilnika olakša upis u narednu godinu studija, kako se ne bi dešavalo da student zbog jednog ili dva nepoložena ispita gubi čitavu godinu. Time bi se smanjio prosjek godina studiranja.

MONITOR: Kako mislite da društvenoj zajednici približite vaš Fakultet?
ŠĆEPANOVIĆ: Izuzetno je važno da na naš Fakultet privučemo najbolje svršene srednjoškolce. Studenti PMF-a uglavnom dolaze iz gimnazija ili srodnih srednjih škola. Ohrabruje odluka o formiranju matematičkog odjeljenja u Gimnaziji „Slobodan Škerović” u Podgorici i najava intenzivnijeg izučavanja prirodnih nauka u srednjim školama u Crnoj Gori.

Na tom polju su mogući različiti vidovi saradnje, od pružanja podrške boljem držanju nastave iz prirodnih nauka i matematike u školama, preko organizovanja seminara za nastavnike, do Dana matematike, fizike i biologije. Održavanje takmičenja iz prirodnih nauka, matematike i programiranja za učenike osnovnih i srednjih škola smatram veoma važnom aktivnošću. Na ovogodišnjoj Olimpijadi znanja, čiji je glavni organizator i pokretač bio Prirodno-matematički fakultet u saradnji sa Društvom matematičara i fizičara, učestvovalo je preko 700 učenika crnogorskih osnovnih i srednjih škola. Maksimalno ćemo se truditi da ovu vrlo korisnu manifestaciju i dalje organizujemo u cilju promocije i popularizacije matematike i prirodnih nauka.

MONITOR: Da li postoji autonomnost vašeg fakulteta?
ŠĆEPANOVIĆ: Jedno od osnovnih svojstava akademske zajednice je Ustavom zagarantovana autonomija koja, između ostalog, podrazumijeva slobodu mišljenja, izražavanja i stvaranja. U različitim istorijskim periodima ta sloboda kod nas je bila ugrožavana na razne načine. Ona je, nažalost, i danas ozbiljno dovedena u pitanje, kako unutar samog UCG, tako i u društvu u cjelini.

Neophodno je vratiti slobodu mišljenja kako nastavnicima, tako i studentima po svim pitanjima koja se tiču života Fakulteta, Univerziteta, kao i društva u cjelini. Autonomnost fakulteta je cilj kome stalno treba težiti. To je naša obaveza kao akademskih građana i naša odgovornost prema mladim generacijama koje školujemo.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo