Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Cirkuskom, suprostaviti građanski patriotizam

Objavljeno prije

na

MONITOR:Kako bi okarakterisali izbornu kampanju?
ULJAREVIĆ: Ova izborna kampanja je dinamičnija i zanimljivija nego što se to moglo predvidjeti prije pola godine. Prvo, u odnosu na ranije izborne cikluse, veći je stepen neizvjesnosti izbornih rezultata a samim tim i neizvjesnosti postizbornih prestrojavanja. Drugo, svi relevantni izborni akteri su značajno profesionalizovali svoje nastupe i dali široku lepezu izbornih ponuda. Treće, DPS prvi put vodi reaktivnu a ne proaktivnu kampanju, što ukazuje i na ,,zamor materijala” u samom DPS-u.

MONITOR:Ima li uslova za fer izbore ako uzmemo u obzir sve zamjerke na birački spisak, fantomske i plaćene birače?
ULJAREVIĆ:Crna Gora još nije imala iskustvo fer izbora, na šta ukazuju i međunarodni izvještaji koji konstatuju da su oni bili uglavnom u skladu sa međunarodnim standardima uz preporuke šta sve treba dalje unaprijediti. To je diplomatski jezik koji ima svoja ograničenja, ali je jasan za one koji ga znaju čitati.

Nećemo mi ni 2016. imati to iskustvo i za to nose dio odgovornosti svi koji učestvuju u ovim izborima, pored, naravno, najveće odgovornosti koju ima vladajuća struktura koja je sebe poistovjetila sa državom i iz te pozicije široko zloupotrebljava državne resurse za sopstveni izborni inžinjering.

Treba naglasiti da su svi izborni takmaci htjeli ove izbore i to, čini se, po svaku cijenu. A ako uđete u trku, znajući kakva su pravila i prihvatajući ih, onda ste prihvatili i rezultat te trke, bez obzira na manjkavosti u dijelu njene regularnosti. Naravno, to ne znači da imamo zaista uslove za slobodne i fer izbore, već samo da je dominantno uvjerenje opozicionih političkih partija i struktura da svojom snagom mogu da prevaziđu manjkavosti koje prate organizaciju ovih izbora.

Konačno, uz sve ono što su bila prevelika očekivanja od Vlade izbornog povjerenja koja je u sudaru sa realnošću morala proizvesti određena razočarenja, ta Vlada je imala određenu učinkovitost. Pokazalo se da DPS ministri i ostali kadrovi nijesu nezamjenljivi, osvijetljeni su određeni mehanizmi zloupotreba, a u nekim slučajevima potkrijepljeni ilustrativnim primjerima, i ono što je manje vidljivo a čini se podjednako važno – preveniran je ne mali obim potencijalnih ili planiranih zloupotreba. Zato danas zloupotreba državnih resursa nije brutalna kao 2012. ili nekih ranijih godina, ona je ograničenija i prikrivenija, ali ostaje opasna u ugrožavanju principa slobode izbora kao osnove participativnosti demokratije.

MONITOR: Svjedoci smo stvorene atmosfere da se oni koji ne glasaju ,,ispravno” označavaju kao izdajnici…
ULJAREVIĆ: Vlast je priču o ,,braniteljima” i ,,izdajnicima” državnih interesa plasirala kao kompenzaciju onome što izostaje zbog preveniranja određenih izbornih manipulacija.  Patriotizam je duboko intimno osjećanje koje se ne izgovara glasno, već se dokazuje djelima i hrabrošću preuzimanja odgovornosti. Kod nas se patriotizam deformisao i odavno postao unosno zanimanje, ali i (izvan)redno rezervno oružje kojim se svaka najava demokratskog preobražaja države ograničava i sprečava fokusiranje na ključne teme. Tako se izbjegava odgovornost za afere koje potresaju državu, a igra se stara predstava sa ciljem kreiranja straha i skretanja pažnje sa životnih pitanja zbog navodnih državnih prijetnje.

Licemjerno je kad se patriotski busaju u prsa oni koji su, između ostalog, doveli ovu državu u situaciju da ima zvaničan poreski dug od 777 miliona eura od čega skoro 550 miliona nije više naplativo. Zato, tom prevaziđenom i cirkuskom patriotizmu treba suprostaviti građanski patriotizam u čijem centru su građani i građanke, njihova prava i slobode, ali i javni interes procesuiranja onih koji su se tako neodgovorno ponijeli prema novcima koji su mogli unaprijediti stanje u zdravstvu, obrazovanju, pravosuđu…

MONITOR:Da li se može desiti da izbori ne donesu stabilnost nego produženje krize i dalje zaoštravanje političke scene?
ULJAREVIĆ:U Crnoj Gori je vlast dugo stabilna. Međutim, ta stabilnost nije iskorištena za strateško ulaganje sredstava i ljudskih resursa u održiv razvoj društva. Dekadencija vladajućeg DPS-a, njegova hermetičnost za drugost i drugačije, kao i impotencija da odlučno i bez partijskog kalkulisanja sprovodi reforme je očigledna i neodrživa. DPS će morati da se mijenja ukoliko želi da se održi kao važan akter nezavisno od toga kakvi će biti rezultati oktobarskih izbora.

Stoga je suštinsko pitanje: što će biti produženje krize – ostanak ovakvog DPS-a na vlasti ili nemogućnost formiranja Vlade nakon izbora?

Vjerujem da Crnoj Gori treba širi društveni i politički konsenzus kako bi se snizile postojeće tenzije, ali i što je još važnije demokratizovalo i evropeiziralo crnogorsko društvo. U tom kontekstu je jako važno da se, kakva god budu postizborna prestrojavanja, zadrže postojeći spoljnopolitički prioriteti odnosno integracija u EU i NATO, unapređenje i održavanje dobrosusjedskih odnosa i regionalne saradnje, kao i razvoj bilateralne i multilateralne saradnje.

MONITOR: Uradili ste istraživanje o tome da li evropske politike dolaze do izražaja u izbornim programima političkih partija tokom ovog izbornog ciklusa. Kakvi su rezultati?
ULJAREVIĆ: Generalno, uticaj procesa evropskih integracija se prepoznaje u izbornim programima političkih partija u Crnoj Gori, ali je limitiran u opsegu i dometu. Postoji dominantna podrška relevantnih političkih aktera za nastavak evropskih integracionih reformi, ali je često ne prate konkretni i razrađeni pravci djelovanja i strategija, čime ta podrška ostaje na deklarativnom nivou. Interesantno je da, po izbornom programu, najveći stepen evropeizacija bilježi DF koji je na osnovu istog analiziranog programskog sadržaja označen kao jedini euroskeptičan. Dalje, uticaj EU na druge političke subjekte koji navode da podržavaju EU integracije – DPS, Ključ, SDP, DCG, SD, PCG, BS – prilično varira. Tako se proteže od onih partija (Ključ, DCG) u kojima je transformativna moć EU rezultirala uvođenjem konkretnih i odgovarajućih mjera usklađenih sa političkim uslovima EU, ali ne za sve EU politike već polovično, do onih subjekata (DPS, SDP, SD, PCG, BS) koji nijesu uložili napor ili nijesu uspjeli da ponude konkretne pravce akcije i strategije koje uključuju standarde EU, čime su ostavili birače bez jasnog stava o većini politika EU.

Čini mi se važnim naglasiti da naši nalazi indiciraju da ključni izazov koji usporava svrsishodniji uticaj EU na unutrašnje političke procese i aktere jeste nedostatak političke volje, ali sve je izvjesnije i kapaciteta partijskih političkih elita da adekvatno riješe trenutna reformska politička pitanja kroz usklađivanje sa standardima EU.

MONITOR: Nedavno je održana Nacionalna konferencija o borbi protiv korupcije u obrazovanju. Imali tu pomaka, posebno na nivou visokog obrazovanja?
ULJAREVIĆ: Ima pomaka, ali, na žalost, u pravcu sistemskog urušavanja ionako nedovoljno izgrađenog i na neprimjerene uticaje nerezistentnog obrazovnog sistema. I to od strane onih koji su trebali da budu ključni nosioci političkih, demokratskih, kvalitativnih i stručnih promjena u ovoj oblasti. Mi smo u Centru za građansko obrazovanje kontinuirano ukazivali na brojne izraze tog urušavanja, podjednako kao što smo ukazivali na incidentne akcije koje su uvodile zakonitost i pospješivale razvoj istinskog akademskog duha u crnogorskim okvirima. Zbog toga smo trpjeli i trpimo brojne napade i opstrukcije u radu. Ali, upravo to predstavlja poseban podstrek našim daljim inicijativama.

MONITOR: Vjerujete li da će to pitanje biti postavljeno kao prioriet u mnoštvu izazova kad je riječ o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
ULJAREVIĆ:Možda se nekom danas čini da je pitanje borbe protiv korupcije u obrazovanju manje bitno od pitanja borbe protiv korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala. To nije tačno. Jer, ono što je danas vidljiv izraz korupcije i organizovanog kriminala svoj izvor ima, između ostalog, i u koruptivnom obrazovnom sistemu i kompromitovanom vrijednosnom okviru, kojem je zamajac dala upravo postojeća vlast direktno oblikujući i akademsku sferu.

Na primjer, sa nedovoljno medijske ali i stručne pažnje je prošla informacija da su desetine važećih indeksa Pravnog fakulteta pronađeni kod jednog od optuženih za korupciju i organizovani kriminal i za kojeg postoje indicije da je bio ključan u sticanju diploma brojnih diplomaca Pravnog fakulteta. Mi ne znamo koliko je onih danas koji rade u policiji, tužilaštvu, sudstvu ali i drugim nadležnim organima koji su na prevaran način završili svoje studije. Ali znamo da takvi neće učiniti ništa da demontiraju ovakav nakaradan sistem u kojem su plagijatori i dalje na rukovodećim pozicijama i u kojem se šalje poruka mladim ljudima da se znanje najmanje cijeni.

Održivi antikorupcijski mehanizmi treba da dovedu do toga da je zvanje rezultat znanja kojim neko raspolaže, a ne da se zvanje, kako nam to tekući primjeri iz crnogorske zbilje pokazuju, plaši znanja. A odgovornost za funkcionisanje takvih mehanizama je na institucijama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo