Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Cirkuskom, suprostaviti građanski patriotizam

Objavljeno prije

na

MONITOR:Kako bi okarakterisali izbornu kampanju?
ULJAREVIĆ: Ova izborna kampanja je dinamičnija i zanimljivija nego što se to moglo predvidjeti prije pola godine. Prvo, u odnosu na ranije izborne cikluse, veći je stepen neizvjesnosti izbornih rezultata a samim tim i neizvjesnosti postizbornih prestrojavanja. Drugo, svi relevantni izborni akteri su značajno profesionalizovali svoje nastupe i dali široku lepezu izbornih ponuda. Treće, DPS prvi put vodi reaktivnu a ne proaktivnu kampanju, što ukazuje i na ,,zamor materijala” u samom DPS-u.

MONITOR:Ima li uslova za fer izbore ako uzmemo u obzir sve zamjerke na birački spisak, fantomske i plaćene birače?
ULJAREVIĆ:Crna Gora još nije imala iskustvo fer izbora, na šta ukazuju i međunarodni izvještaji koji konstatuju da su oni bili uglavnom u skladu sa međunarodnim standardima uz preporuke šta sve treba dalje unaprijediti. To je diplomatski jezik koji ima svoja ograničenja, ali je jasan za one koji ga znaju čitati.

Nećemo mi ni 2016. imati to iskustvo i za to nose dio odgovornosti svi koji učestvuju u ovim izborima, pored, naravno, najveće odgovornosti koju ima vladajuća struktura koja je sebe poistovjetila sa državom i iz te pozicije široko zloupotrebljava državne resurse za sopstveni izborni inžinjering.

Treba naglasiti da su svi izborni takmaci htjeli ove izbore i to, čini se, po svaku cijenu. A ako uđete u trku, znajući kakva su pravila i prihvatajući ih, onda ste prihvatili i rezultat te trke, bez obzira na manjkavosti u dijelu njene regularnosti. Naravno, to ne znači da imamo zaista uslove za slobodne i fer izbore, već samo da je dominantno uvjerenje opozicionih političkih partija i struktura da svojom snagom mogu da prevaziđu manjkavosti koje prate organizaciju ovih izbora.

Konačno, uz sve ono što su bila prevelika očekivanja od Vlade izbornog povjerenja koja je u sudaru sa realnošću morala proizvesti određena razočarenja, ta Vlada je imala određenu učinkovitost. Pokazalo se da DPS ministri i ostali kadrovi nijesu nezamjenljivi, osvijetljeni su određeni mehanizmi zloupotreba, a u nekim slučajevima potkrijepljeni ilustrativnim primjerima, i ono što je manje vidljivo a čini se podjednako važno – preveniran je ne mali obim potencijalnih ili planiranih zloupotreba. Zato danas zloupotreba državnih resursa nije brutalna kao 2012. ili nekih ranijih godina, ona je ograničenija i prikrivenija, ali ostaje opasna u ugrožavanju principa slobode izbora kao osnove participativnosti demokratije.

MONITOR: Svjedoci smo stvorene atmosfere da se oni koji ne glasaju ,,ispravno” označavaju kao izdajnici…
ULJAREVIĆ: Vlast je priču o ,,braniteljima” i ,,izdajnicima” državnih interesa plasirala kao kompenzaciju onome što izostaje zbog preveniranja određenih izbornih manipulacija.  Patriotizam je duboko intimno osjećanje koje se ne izgovara glasno, već se dokazuje djelima i hrabrošću preuzimanja odgovornosti. Kod nas se patriotizam deformisao i odavno postao unosno zanimanje, ali i (izvan)redno rezervno oružje kojim se svaka najava demokratskog preobražaja države ograničava i sprečava fokusiranje na ključne teme. Tako se izbjegava odgovornost za afere koje potresaju državu, a igra se stara predstava sa ciljem kreiranja straha i skretanja pažnje sa životnih pitanja zbog navodnih državnih prijetnje.

Licemjerno je kad se patriotski busaju u prsa oni koji su, između ostalog, doveli ovu državu u situaciju da ima zvaničan poreski dug od 777 miliona eura od čega skoro 550 miliona nije više naplativo. Zato, tom prevaziđenom i cirkuskom patriotizmu treba suprostaviti građanski patriotizam u čijem centru su građani i građanke, njihova prava i slobode, ali i javni interes procesuiranja onih koji su se tako neodgovorno ponijeli prema novcima koji su mogli unaprijediti stanje u zdravstvu, obrazovanju, pravosuđu…

MONITOR:Da li se može desiti da izbori ne donesu stabilnost nego produženje krize i dalje zaoštravanje političke scene?
ULJAREVIĆ:U Crnoj Gori je vlast dugo stabilna. Međutim, ta stabilnost nije iskorištena za strateško ulaganje sredstava i ljudskih resursa u održiv razvoj društva. Dekadencija vladajućeg DPS-a, njegova hermetičnost za drugost i drugačije, kao i impotencija da odlučno i bez partijskog kalkulisanja sprovodi reforme je očigledna i neodrživa. DPS će morati da se mijenja ukoliko želi da se održi kao važan akter nezavisno od toga kakvi će biti rezultati oktobarskih izbora.

Stoga je suštinsko pitanje: što će biti produženje krize – ostanak ovakvog DPS-a na vlasti ili nemogućnost formiranja Vlade nakon izbora?

Vjerujem da Crnoj Gori treba širi društveni i politički konsenzus kako bi se snizile postojeće tenzije, ali i što je još važnije demokratizovalo i evropeiziralo crnogorsko društvo. U tom kontekstu je jako važno da se, kakva god budu postizborna prestrojavanja, zadrže postojeći spoljnopolitički prioriteti odnosno integracija u EU i NATO, unapređenje i održavanje dobrosusjedskih odnosa i regionalne saradnje, kao i razvoj bilateralne i multilateralne saradnje.

MONITOR: Uradili ste istraživanje o tome da li evropske politike dolaze do izražaja u izbornim programima političkih partija tokom ovog izbornog ciklusa. Kakvi su rezultati?
ULJAREVIĆ: Generalno, uticaj procesa evropskih integracija se prepoznaje u izbornim programima političkih partija u Crnoj Gori, ali je limitiran u opsegu i dometu. Postoji dominantna podrška relevantnih političkih aktera za nastavak evropskih integracionih reformi, ali je često ne prate konkretni i razrađeni pravci djelovanja i strategija, čime ta podrška ostaje na deklarativnom nivou. Interesantno je da, po izbornom programu, najveći stepen evropeizacija bilježi DF koji je na osnovu istog analiziranog programskog sadržaja označen kao jedini euroskeptičan. Dalje, uticaj EU na druge političke subjekte koji navode da podržavaju EU integracije – DPS, Ključ, SDP, DCG, SD, PCG, BS – prilično varira. Tako se proteže od onih partija (Ključ, DCG) u kojima je transformativna moć EU rezultirala uvođenjem konkretnih i odgovarajućih mjera usklađenih sa političkim uslovima EU, ali ne za sve EU politike već polovično, do onih subjekata (DPS, SDP, SD, PCG, BS) koji nijesu uložili napor ili nijesu uspjeli da ponude konkretne pravce akcije i strategije koje uključuju standarde EU, čime su ostavili birače bez jasnog stava o većini politika EU.

Čini mi se važnim naglasiti da naši nalazi indiciraju da ključni izazov koji usporava svrsishodniji uticaj EU na unutrašnje političke procese i aktere jeste nedostatak političke volje, ali sve je izvjesnije i kapaciteta partijskih političkih elita da adekvatno riješe trenutna reformska politička pitanja kroz usklađivanje sa standardima EU.

MONITOR: Nedavno je održana Nacionalna konferencija o borbi protiv korupcije u obrazovanju. Imali tu pomaka, posebno na nivou visokog obrazovanja?
ULJAREVIĆ: Ima pomaka, ali, na žalost, u pravcu sistemskog urušavanja ionako nedovoljno izgrađenog i na neprimjerene uticaje nerezistentnog obrazovnog sistema. I to od strane onih koji su trebali da budu ključni nosioci političkih, demokratskih, kvalitativnih i stručnih promjena u ovoj oblasti. Mi smo u Centru za građansko obrazovanje kontinuirano ukazivali na brojne izraze tog urušavanja, podjednako kao što smo ukazivali na incidentne akcije koje su uvodile zakonitost i pospješivale razvoj istinskog akademskog duha u crnogorskim okvirima. Zbog toga smo trpjeli i trpimo brojne napade i opstrukcije u radu. Ali, upravo to predstavlja poseban podstrek našim daljim inicijativama.

MONITOR: Vjerujete li da će to pitanje biti postavljeno kao prioriet u mnoštvu izazova kad je riječ o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
ULJAREVIĆ:Možda se nekom danas čini da je pitanje borbe protiv korupcije u obrazovanju manje bitno od pitanja borbe protiv korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala. To nije tačno. Jer, ono što je danas vidljiv izraz korupcije i organizovanog kriminala svoj izvor ima, između ostalog, i u koruptivnom obrazovnom sistemu i kompromitovanom vrijednosnom okviru, kojem je zamajac dala upravo postojeća vlast direktno oblikujući i akademsku sferu.

Na primjer, sa nedovoljno medijske ali i stručne pažnje je prošla informacija da su desetine važećih indeksa Pravnog fakulteta pronađeni kod jednog od optuženih za korupciju i organizovani kriminal i za kojeg postoje indicije da je bio ključan u sticanju diploma brojnih diplomaca Pravnog fakulteta. Mi ne znamo koliko je onih danas koji rade u policiji, tužilaštvu, sudstvu ali i drugim nadležnim organima koji su na prevaran način završili svoje studije. Ali znamo da takvi neće učiniti ništa da demontiraju ovakav nakaradan sistem u kojem su plagijatori i dalje na rukovodećim pozicijama i u kojem se šalje poruka mladim ljudima da se znanje najmanje cijeni.

Održivi antikorupcijski mehanizmi treba da dovedu do toga da je zvanje rezultat znanja kojim neko raspolaže, a ne da se zvanje, kako nam to tekući primjeri iz crnogorske zbilje pokazuju, plaši znanja. A odgovornost za funkcionisanje takvih mehanizama je na institucijama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo