Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Cirkuskom, suprostaviti građanski patriotizam

Objavljeno prije

na

MONITOR:Kako bi okarakterisali izbornu kampanju?
ULJAREVIĆ: Ova izborna kampanja je dinamičnija i zanimljivija nego što se to moglo predvidjeti prije pola godine. Prvo, u odnosu na ranije izborne cikluse, veći je stepen neizvjesnosti izbornih rezultata a samim tim i neizvjesnosti postizbornih prestrojavanja. Drugo, svi relevantni izborni akteri su značajno profesionalizovali svoje nastupe i dali široku lepezu izbornih ponuda. Treće, DPS prvi put vodi reaktivnu a ne proaktivnu kampanju, što ukazuje i na ,,zamor materijala” u samom DPS-u.

MONITOR:Ima li uslova za fer izbore ako uzmemo u obzir sve zamjerke na birački spisak, fantomske i plaćene birače?
ULJAREVIĆ:Crna Gora još nije imala iskustvo fer izbora, na šta ukazuju i međunarodni izvještaji koji konstatuju da su oni bili uglavnom u skladu sa međunarodnim standardima uz preporuke šta sve treba dalje unaprijediti. To je diplomatski jezik koji ima svoja ograničenja, ali je jasan za one koji ga znaju čitati.

Nećemo mi ni 2016. imati to iskustvo i za to nose dio odgovornosti svi koji učestvuju u ovim izborima, pored, naravno, najveće odgovornosti koju ima vladajuća struktura koja je sebe poistovjetila sa državom i iz te pozicije široko zloupotrebljava državne resurse za sopstveni izborni inžinjering.

Treba naglasiti da su svi izborni takmaci htjeli ove izbore i to, čini se, po svaku cijenu. A ako uđete u trku, znajući kakva su pravila i prihvatajući ih, onda ste prihvatili i rezultat te trke, bez obzira na manjkavosti u dijelu njene regularnosti. Naravno, to ne znači da imamo zaista uslove za slobodne i fer izbore, već samo da je dominantno uvjerenje opozicionih političkih partija i struktura da svojom snagom mogu da prevaziđu manjkavosti koje prate organizaciju ovih izbora.

Konačno, uz sve ono što su bila prevelika očekivanja od Vlade izbornog povjerenja koja je u sudaru sa realnošću morala proizvesti određena razočarenja, ta Vlada je imala određenu učinkovitost. Pokazalo se da DPS ministri i ostali kadrovi nijesu nezamjenljivi, osvijetljeni su određeni mehanizmi zloupotreba, a u nekim slučajevima potkrijepljeni ilustrativnim primjerima, i ono što je manje vidljivo a čini se podjednako važno – preveniran je ne mali obim potencijalnih ili planiranih zloupotreba. Zato danas zloupotreba državnih resursa nije brutalna kao 2012. ili nekih ranijih godina, ona je ograničenija i prikrivenija, ali ostaje opasna u ugrožavanju principa slobode izbora kao osnove participativnosti demokratije.

MONITOR: Svjedoci smo stvorene atmosfere da se oni koji ne glasaju ,,ispravno” označavaju kao izdajnici…
ULJAREVIĆ: Vlast je priču o ,,braniteljima” i ,,izdajnicima” državnih interesa plasirala kao kompenzaciju onome što izostaje zbog preveniranja određenih izbornih manipulacija.  Patriotizam je duboko intimno osjećanje koje se ne izgovara glasno, već se dokazuje djelima i hrabrošću preuzimanja odgovornosti. Kod nas se patriotizam deformisao i odavno postao unosno zanimanje, ali i (izvan)redno rezervno oružje kojim se svaka najava demokratskog preobražaja države ograničava i sprečava fokusiranje na ključne teme. Tako se izbjegava odgovornost za afere koje potresaju državu, a igra se stara predstava sa ciljem kreiranja straha i skretanja pažnje sa životnih pitanja zbog navodnih državnih prijetnje.

Licemjerno je kad se patriotski busaju u prsa oni koji su, između ostalog, doveli ovu državu u situaciju da ima zvaničan poreski dug od 777 miliona eura od čega skoro 550 miliona nije više naplativo. Zato, tom prevaziđenom i cirkuskom patriotizmu treba suprostaviti građanski patriotizam u čijem centru su građani i građanke, njihova prava i slobode, ali i javni interes procesuiranja onih koji su se tako neodgovorno ponijeli prema novcima koji su mogli unaprijediti stanje u zdravstvu, obrazovanju, pravosuđu…

MONITOR:Da li se može desiti da izbori ne donesu stabilnost nego produženje krize i dalje zaoštravanje političke scene?
ULJAREVIĆ:U Crnoj Gori je vlast dugo stabilna. Međutim, ta stabilnost nije iskorištena za strateško ulaganje sredstava i ljudskih resursa u održiv razvoj društva. Dekadencija vladajućeg DPS-a, njegova hermetičnost za drugost i drugačije, kao i impotencija da odlučno i bez partijskog kalkulisanja sprovodi reforme je očigledna i neodrživa. DPS će morati da se mijenja ukoliko želi da se održi kao važan akter nezavisno od toga kakvi će biti rezultati oktobarskih izbora.

Stoga je suštinsko pitanje: što će biti produženje krize – ostanak ovakvog DPS-a na vlasti ili nemogućnost formiranja Vlade nakon izbora?

Vjerujem da Crnoj Gori treba širi društveni i politički konsenzus kako bi se snizile postojeće tenzije, ali i što je još važnije demokratizovalo i evropeiziralo crnogorsko društvo. U tom kontekstu je jako važno da se, kakva god budu postizborna prestrojavanja, zadrže postojeći spoljnopolitički prioriteti odnosno integracija u EU i NATO, unapređenje i održavanje dobrosusjedskih odnosa i regionalne saradnje, kao i razvoj bilateralne i multilateralne saradnje.

MONITOR: Uradili ste istraživanje o tome da li evropske politike dolaze do izražaja u izbornim programima političkih partija tokom ovog izbornog ciklusa. Kakvi su rezultati?
ULJAREVIĆ: Generalno, uticaj procesa evropskih integracija se prepoznaje u izbornim programima političkih partija u Crnoj Gori, ali je limitiran u opsegu i dometu. Postoji dominantna podrška relevantnih političkih aktera za nastavak evropskih integracionih reformi, ali je često ne prate konkretni i razrađeni pravci djelovanja i strategija, čime ta podrška ostaje na deklarativnom nivou. Interesantno je da, po izbornom programu, najveći stepen evropeizacija bilježi DF koji je na osnovu istog analiziranog programskog sadržaja označen kao jedini euroskeptičan. Dalje, uticaj EU na druge političke subjekte koji navode da podržavaju EU integracije – DPS, Ključ, SDP, DCG, SD, PCG, BS – prilično varira. Tako se proteže od onih partija (Ključ, DCG) u kojima je transformativna moć EU rezultirala uvođenjem konkretnih i odgovarajućih mjera usklađenih sa političkim uslovima EU, ali ne za sve EU politike već polovično, do onih subjekata (DPS, SDP, SD, PCG, BS) koji nijesu uložili napor ili nijesu uspjeli da ponude konkretne pravce akcije i strategije koje uključuju standarde EU, čime su ostavili birače bez jasnog stava o većini politika EU.

Čini mi se važnim naglasiti da naši nalazi indiciraju da ključni izazov koji usporava svrsishodniji uticaj EU na unutrašnje političke procese i aktere jeste nedostatak političke volje, ali sve je izvjesnije i kapaciteta partijskih političkih elita da adekvatno riješe trenutna reformska politička pitanja kroz usklađivanje sa standardima EU.

MONITOR: Nedavno je održana Nacionalna konferencija o borbi protiv korupcije u obrazovanju. Imali tu pomaka, posebno na nivou visokog obrazovanja?
ULJAREVIĆ: Ima pomaka, ali, na žalost, u pravcu sistemskog urušavanja ionako nedovoljno izgrađenog i na neprimjerene uticaje nerezistentnog obrazovnog sistema. I to od strane onih koji su trebali da budu ključni nosioci političkih, demokratskih, kvalitativnih i stručnih promjena u ovoj oblasti. Mi smo u Centru za građansko obrazovanje kontinuirano ukazivali na brojne izraze tog urušavanja, podjednako kao što smo ukazivali na incidentne akcije koje su uvodile zakonitost i pospješivale razvoj istinskog akademskog duha u crnogorskim okvirima. Zbog toga smo trpjeli i trpimo brojne napade i opstrukcije u radu. Ali, upravo to predstavlja poseban podstrek našim daljim inicijativama.

MONITOR: Vjerujete li da će to pitanje biti postavljeno kao prioriet u mnoštvu izazova kad je riječ o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
ULJAREVIĆ:Možda se nekom danas čini da je pitanje borbe protiv korupcije u obrazovanju manje bitno od pitanja borbe protiv korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala. To nije tačno. Jer, ono što je danas vidljiv izraz korupcije i organizovanog kriminala svoj izvor ima, između ostalog, i u koruptivnom obrazovnom sistemu i kompromitovanom vrijednosnom okviru, kojem je zamajac dala upravo postojeća vlast direktno oblikujući i akademsku sferu.

Na primjer, sa nedovoljno medijske ali i stručne pažnje je prošla informacija da su desetine važećih indeksa Pravnog fakulteta pronađeni kod jednog od optuženih za korupciju i organizovani kriminal i za kojeg postoje indicije da je bio ključan u sticanju diploma brojnih diplomaca Pravnog fakulteta. Mi ne znamo koliko je onih danas koji rade u policiji, tužilaštvu, sudstvu ali i drugim nadležnim organima koji su na prevaran način završili svoje studije. Ali znamo da takvi neće učiniti ništa da demontiraju ovakav nakaradan sistem u kojem su plagijatori i dalje na rukovodećim pozicijama i u kojem se šalje poruka mladim ljudima da se znanje najmanje cijeni.

Održivi antikorupcijski mehanizmi treba da dovedu do toga da je zvanje rezultat znanja kojim neko raspolaže, a ne da se zvanje, kako nam to tekući primjeri iz crnogorske zbilje pokazuju, plaši znanja. A odgovornost za funkcionisanje takvih mehanizama je na institucijama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo