Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, SAVJETNIK U MINISTARSTVU FINANSIJA: Neophodno je podvući crtu

Objavljeno prije

7 godina

na

ILIJA-VUKCEVIC-3

Ilija Vukčević je savjetnik ministra finansija za pravna pitanja u Vladi izbornog povjerenja, na osnovu leks specialisa. Vukčević, inače bivši direktor Uprave za igre na sreću i nekadašnji asistent na Pravnom fakultetu u Podgorici, doktor je poreskog prava i jedan od autora nedavno izrađenog Nacrta Zakona o mjerama poreske podrške kojim se pokušava urediti haotično stanje u oblasti poreza, odnosno poreskih dugovanja.

MONITOR: U julu 2016. godine poreski dug je iznosio 777 miliona eura, od čega je bilo naplativo tek 236 miliona eura. Kako je moguće da neke kompanije nagomilaju stotine milona poreskog duga, a sve vrijeme uredno posluju, pa i sa državom?
VUKČEVIĆ: Jasno je da je problem u dugogodišnjem lošem radu i kalkulacijama u sprovođenju propisa nadležnih institucija, prije svega, Poreske uprave i Ministarstva finansija. Nije moguće napraviti poreski dug od više stotina hiljada eura, a da Poreska uprava ne zažmuri makar na jedno oko. Blokada računa, prinudna naplata, naplata iz potraživanja dužnika, naplata iz imovine i stečaj su samo neki od mehanizama koji stoje na raspolaganju Poreskoj upravi. Očigledno da nisu adekvatno korišćeni.

MONITOR: Hoće li zakonske mjere koje ste predložili pomoći?
VUKČEVIĆ : Riječ je o iznuđenom rješenju, dakle pokušaju da se spasi što se spasiti može, odnosno, da se naplati što se naplatiti može. Zakon predstavlja posljednju šansu za oporavak kompanija koje imaju poreski dug ako žele da izbjegnu uvođenje stečaja koji podrazumijeva otpuštanje velikog broja radnika. Neophodno je podvući crtu i očistiti tržište od onih koji nisu u stanju da rade i plaćaju obaveze državi.

Sa druge strane, odlaganje plaćanja poreza se konačno uređuje zakonom. Ova materija je uvijek bila regulisana podzakonskim aktima što je u suprotnosti sa Ustavom jer je parlament jedini koji može da ustanovljava predmetne kriterijume. Nacrtom zakona je predviđeno ukidanje uredbi na osnovu kojih su odlagane poreske obaveze i odobravano plaćanje poreskog duga imovinom. Ističem Uredbu o plaćanju poreskog duga imovinom, čiji je osnov izmišljen na neustavan način odredbama jednogodišnjeg Zakona o budžetu za 2013. godinu. Ova mogućnost je išla isključivo na štetu države, a u korist kompanija koje bi se na taj način oslobađale nekretnina koje ne mogu da valorizuju na tržištu, ili bi kupovale nekretnine po znatno nižoj cijeni od one koja bi kasnije bila procijenjena u vezi sa plaćanjem poreskog duga.

MONITOR: Zakon predviđa da se poreskim dužnicima omogući plaćanje na rate poreskih dugovanja, s tim da plaćaju redovno tekuća potraživanja. Da li je to rješenje već korišćeno negdje u regionu ili šire i kakva su iskustva?
VUKČEVIĆ: U načelu je korisćeno letonsko rješenje o reprogramu poreskog duga, pošto je ono od strane Komisije EU ocijenjeno kao usklađeno sa pravilima o državnoj pomoći o čemu EU jako vodi računa u ovom momentu, npr. slučaj Appl. Dakle, ovaj propis omogućava poreskim dužnicima odlaganje plaćanja poreskih potraživanja ukoliko jednokratno plate 10% glavnog poreskog duga, u najviše u 60 jednakih mjesečnih rata. Poreskom obvezniku koji izmiri glavno poresko potraživanje u rokovima i na način predviđen rješenjem o reprogramu otpisuje se cjelokupna kamata i troškovi postupka u vezi sa glavnim poreskim potraživanjem.

MONITOR: Redovni poreski obveznici će na osnovu zakona biti stimulisani poreskim kreditom. Da li je to pokušaj da se oni stimulišu da nastave da plaćaju poreze, pošto novim zakonom mogu biti obeshrabreni?
VUKČEVIĆ : Nacrt zakona sadrži i mjeru koja predstavlja dodatni kvalitet a ista nije sadržana u letonskom modelu. Riječ je o poreskom kreditu za redovne platiše. Razlog za to je činjenica da ova vrsta mjera uvijek u javnosti bude ispraćena komentarom da oni koji nisu plaćali dobijaju pogodnosti, a šta je sa onima koji su redovno izmirivali obaveze? Zato je predviđeno da redovne platiše imaju pravo na poreski kredit ukoliko su izmirili sve poreske obaveze u iznosu od 5% plaćenih poreskih obaveza u prethodnoj budžetskoj godini. Takođe je vođeno računa o pravilima o državnoj pomoći pa je poreski kredit upravo koncipiran da ispunjava uslove tzv. de minimis državne pomoći.

MONITOR: Šta mislite o sanacionom planu bivšeg ministra finansija Radoja Žugića, sada guvernera Centralne banke, kojim se smanjenje javnog duga planiralo realizovati uglavnom smanjenjem plata i socijalnih davanja, te uvođenjem dodatnih akciza?
VUKČEVIĆ: Interesantno je podsjetiti da je upravo Žugić u martu 2015. godine izjavio da javni dug neće preći kriterijum iz Mastrihta pa neće ni biti potrebe za izradom sanacionog plana, a već je u junu 2016. godine javni dug iznosio preko 60% BDP-a, sa tendencijom rasta na oko 80% BDP-a u 2018. godini. Načelno, upitno je da li je neko ko je vodio javne finansije do ovakvog skoka javnog duga uopšte pozvan da koncipira rješenja.

Npr. interesantno je analizirati predloženu mjeru zamrzavanje penzija, kao i uvođenje poreza na određene kategorije penzija. Dakle, u predizbornoj 2016. godini dolazi do odmrzavanja i povećanja penzija, a onda kada izbori prođu, „genijalni” plan je da se iste zamrznu do 2021. godine, plus da se penzije preko 500 eura podvrgnu oporezivanju.

Riječ je o politikantskom odnosu prema sistemskim problemima.

MONITOR: Bili ste prisutni na sastanku u Vladi kada je, proizilazi iz stenograma sastanka koji su objavljeni u medijima, na Vas od strane Žugića i drugih predstavnika Vlade vršen pritisak da potpišete ugovor suprotno zakonu i odluci Vlade. Međutim, Vi ste to odbili nakon čega ste ubrzo i razriješeni dužnosti. Da li Žugić ima kapaciteta da nezavisno i stručno obavlja funkciju guvernera?
VUKČEVIĆ: Navešću samo jedan primjer. Krajem prošle godine, na predlog Ministarstva finansija, Vlada je utvrdila izmjene i dopune normi u vezi sa porezom na dobitke na osnovu kojih bi se ovaj poreski oblik primjenjivao i u toku 2016. godine. Ministar finansija je čak pred skupštinskim odborom branio ta rješenja, ali je na kraju Skupština umjesto predloga ministra usvojila amandman dva poslanika iste partije iz koje je Žugić da se porez na dobitke ukida.

Čovjek koji je ozbiljan u poslu ne smije da dozvoli tako nešto. Stoga, smatram srećnom okolnost da Centralna banka nema mogućnost štampanja novca.

MONITOR: U avgustu je Ministarstvo finansija podnijelo predlog za ocjenu ustavnosti niže stope PDV-a na usluge koje pružaju luksuzni hoteli. Na čemu se temelji ovaj predlog?
VUKČEVIĆ: Sporne norme krše, kako ustavno načelo jednakosti pred zakonom, tako i princip neutralnosti PDV-a iz prakse Suda pravde EU. Takođe, suprotne su tzv. ,,Šestoj direktivi” o PDV-u. Princip neutralnosti PDV-a, kao posebna dimenzija ustavnog načela jednakosti u ovoj oblasti, predviđa da identične robe i usluge moraju biti pod istim režimom PDV-a bez diskriminacije. Dakle, da bi niža stopa PDV-a bila u skladu sa pomenutim principima ona mora biti jednako primjenjiva na sve hotele bez obzira na broj zvjezdica. Sa druge strane, ,,Šesta direktiva” poznaje nižu stopu u pogledu pružanja usluga u restoranima. Stoga, da bi sporne norme bile u skladu sa EU pravilima, niža stopa bi morala da se primjenjuje, ne u odnosu na sve usluge u hotelima, već samo na one u restoranima hotela, kao i svim restoranima na teritoriji Crne Gore koji se nalaze van hotela.

MONITOR: Još jedan problem sa kojim se Ministarstvo suočilo je tzv. slučaj Telenor. Naime, sumnja se da je ova kompanija iznijela iz Crne Gore više miliona eura na štetu budžeta. Sličnih slučajeva je bilo i proteklih godina. U čemu je problem?
VUKČEVIĆ: Razlog za to je nepostojanje efikasnog antievazionog zakonodavstva kojim bi se zakrpile rupe u poreskom sistemu koje omogućavaju izbjegavanje plaćanja poreza, kao i odliv kapitala iz Crne Gore a da nije oporezivan. To je problem sa kojim se suočavaju sve države na tlu Evrope, npr. slučaj „panamski papiri”. U tom cilju EU je u poodmakloj fazi donošenja direktive koja će nametnuti obavezu da države članice moraju uvesti minimum antievazinog zakonodavstva.

Tužno je da crnogorski poreski sistem ima niske stope oporezivanja kompanija, ali da i pored toga zbog nepostojanja valjanog zakonodavstva komapnije lako iznose neoporezovani kapital van naših granica. Transferne cijene, utanjena kapitalizacija, test rezidentstva, norme o kontrolisanoj inostranoj kompaniji, plaćanja prema poreskim rajevima i offshore jurisdikcijama, kao i politika zaključivanja ugovora o dvostrukom oporezivanju su samo neka od pitanja koja moraju biti detaljno uređena u cilju stvaranja ,,zakonodavnog prstena” oko crnogorske fiskalne jurisdikcije u cilju sprječavanja iznošenja neoporezovanog kapitala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo