Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, SAVJETNIK U MINISTARSTVU FINANSIJA: Neophodno je podvući crtu

Objavljeno prije

na

Ilija Vukčević je savjetnik ministra finansija za pravna pitanja u Vladi izbornog povjerenja, na osnovu leks specialisa. Vukčević, inače bivši direktor Uprave za igre na sreću i nekadašnji asistent na Pravnom fakultetu u Podgorici, doktor je poreskog prava i jedan od autora nedavno izrađenog Nacrta Zakona o mjerama poreske podrške kojim se pokušava urediti haotično stanje u oblasti poreza, odnosno poreskih dugovanja.

MONITOR: U julu 2016. godine poreski dug je iznosio 777 miliona eura, od čega je bilo naplativo tek 236 miliona eura. Kako je moguće da neke kompanije nagomilaju stotine milona poreskog duga, a sve vrijeme uredno posluju, pa i sa državom?
VUKČEVIĆ: Jasno je da je problem u dugogodišnjem lošem radu i kalkulacijama u sprovođenju propisa nadležnih institucija, prije svega, Poreske uprave i Ministarstva finansija. Nije moguće napraviti poreski dug od više stotina hiljada eura, a da Poreska uprava ne zažmuri makar na jedno oko. Blokada računa, prinudna naplata, naplata iz potraživanja dužnika, naplata iz imovine i stečaj su samo neki od mehanizama koji stoje na raspolaganju Poreskoj upravi. Očigledno da nisu adekvatno korišćeni.

MONITOR: Hoće li zakonske mjere koje ste predložili pomoći?
VUKČEVIĆ : Riječ je o iznuđenom rješenju, dakle pokušaju da se spasi što se spasiti može, odnosno, da se naplati što se naplatiti može. Zakon predstavlja posljednju šansu za oporavak kompanija koje imaju poreski dug ako žele da izbjegnu uvođenje stečaja koji podrazumijeva otpuštanje velikog broja radnika. Neophodno je podvući crtu i očistiti tržište od onih koji nisu u stanju da rade i plaćaju obaveze državi.

Sa druge strane, odlaganje plaćanja poreza se konačno uređuje zakonom. Ova materija je uvijek bila regulisana podzakonskim aktima što je u suprotnosti sa Ustavom jer je parlament jedini koji može da ustanovljava predmetne kriterijume. Nacrtom zakona je predviđeno ukidanje uredbi na osnovu kojih su odlagane poreske obaveze i odobravano plaćanje poreskog duga imovinom. Ističem Uredbu o plaćanju poreskog duga imovinom, čiji je osnov izmišljen na neustavan način odredbama jednogodišnjeg Zakona o budžetu za 2013. godinu. Ova mogućnost je išla isključivo na štetu države, a u korist kompanija koje bi se na taj način oslobađale nekretnina koje ne mogu da valorizuju na tržištu, ili bi kupovale nekretnine po znatno nižoj cijeni od one koja bi kasnije bila procijenjena u vezi sa plaćanjem poreskog duga.

MONITOR: Zakon predviđa da se poreskim dužnicima omogući plaćanje na rate poreskih dugovanja, s tim da plaćaju redovno tekuća potraživanja. Da li je to rješenje već korišćeno negdje u regionu ili šire i kakva su iskustva?
VUKČEVIĆ: U načelu je korisćeno letonsko rješenje o reprogramu poreskog duga, pošto je ono od strane Komisije EU ocijenjeno kao usklađeno sa pravilima o državnoj pomoći o čemu EU jako vodi računa u ovom momentu, npr. slučaj Appl. Dakle, ovaj propis omogućava poreskim dužnicima odlaganje plaćanja poreskih potraživanja ukoliko jednokratno plate 10% glavnog poreskog duga, u najviše u 60 jednakih mjesečnih rata. Poreskom obvezniku koji izmiri glavno poresko potraživanje u rokovima i na način predviđen rješenjem o reprogramu otpisuje se cjelokupna kamata i troškovi postupka u vezi sa glavnim poreskim potraživanjem.

MONITOR: Redovni poreski obveznici će na osnovu zakona biti stimulisani poreskim kreditom. Da li je to pokušaj da se oni stimulišu da nastave da plaćaju poreze, pošto novim zakonom mogu biti obeshrabreni?
VUKČEVIĆ : Nacrt zakona sadrži i mjeru koja predstavlja dodatni kvalitet a ista nije sadržana u letonskom modelu. Riječ je o poreskom kreditu za redovne platiše. Razlog za to je činjenica da ova vrsta mjera uvijek u javnosti bude ispraćena komentarom da oni koji nisu plaćali dobijaju pogodnosti, a šta je sa onima koji su redovno izmirivali obaveze? Zato je predviđeno da redovne platiše imaju pravo na poreski kredit ukoliko su izmirili sve poreske obaveze u iznosu od 5% plaćenih poreskih obaveza u prethodnoj budžetskoj godini. Takođe je vođeno računa o pravilima o državnoj pomoći pa je poreski kredit upravo koncipiran da ispunjava uslove tzv. de minimis državne pomoći.

MONITOR: Šta mislite o sanacionom planu bivšeg ministra finansija Radoja Žugića, sada guvernera Centralne banke, kojim se smanjenje javnog duga planiralo realizovati uglavnom smanjenjem plata i socijalnih davanja, te uvođenjem dodatnih akciza?
VUKČEVIĆ: Interesantno je podsjetiti da je upravo Žugić u martu 2015. godine izjavio da javni dug neće preći kriterijum iz Mastrihta pa neće ni biti potrebe za izradom sanacionog plana, a već je u junu 2016. godine javni dug iznosio preko 60% BDP-a, sa tendencijom rasta na oko 80% BDP-a u 2018. godini. Načelno, upitno je da li je neko ko je vodio javne finansije do ovakvog skoka javnog duga uopšte pozvan da koncipira rješenja.

Npr. interesantno je analizirati predloženu mjeru zamrzavanje penzija, kao i uvođenje poreza na određene kategorije penzija. Dakle, u predizbornoj 2016. godini dolazi do odmrzavanja i povećanja penzija, a onda kada izbori prođu, „genijalni” plan je da se iste zamrznu do 2021. godine, plus da se penzije preko 500 eura podvrgnu oporezivanju.

Riječ je o politikantskom odnosu prema sistemskim problemima.

MONITOR: Bili ste prisutni na sastanku u Vladi kada je, proizilazi iz stenograma sastanka koji su objavljeni u medijima, na Vas od strane Žugića i drugih predstavnika Vlade vršen pritisak da potpišete ugovor suprotno zakonu i odluci Vlade. Međutim, Vi ste to odbili nakon čega ste ubrzo i razriješeni dužnosti. Da li Žugić ima kapaciteta da nezavisno i stručno obavlja funkciju guvernera?
VUKČEVIĆ: Navešću samo jedan primjer. Krajem prošle godine, na predlog Ministarstva finansija, Vlada je utvrdila izmjene i dopune normi u vezi sa porezom na dobitke na osnovu kojih bi se ovaj poreski oblik primjenjivao i u toku 2016. godine. Ministar finansija je čak pred skupštinskim odborom branio ta rješenja, ali je na kraju Skupština umjesto predloga ministra usvojila amandman dva poslanika iste partije iz koje je Žugić da se porez na dobitke ukida.

Čovjek koji je ozbiljan u poslu ne smije da dozvoli tako nešto. Stoga, smatram srećnom okolnost da Centralna banka nema mogućnost štampanja novca.

MONITOR: U avgustu je Ministarstvo finansija podnijelo predlog za ocjenu ustavnosti niže stope PDV-a na usluge koje pružaju luksuzni hoteli. Na čemu se temelji ovaj predlog?
VUKČEVIĆ: Sporne norme krše, kako ustavno načelo jednakosti pred zakonom, tako i princip neutralnosti PDV-a iz prakse Suda pravde EU. Takođe, suprotne su tzv. ,,Šestoj direktivi” o PDV-u. Princip neutralnosti PDV-a, kao posebna dimenzija ustavnog načela jednakosti u ovoj oblasti, predviđa da identične robe i usluge moraju biti pod istim režimom PDV-a bez diskriminacije. Dakle, da bi niža stopa PDV-a bila u skladu sa pomenutim principima ona mora biti jednako primjenjiva na sve hotele bez obzira na broj zvjezdica. Sa druge strane, ,,Šesta direktiva” poznaje nižu stopu u pogledu pružanja usluga u restoranima. Stoga, da bi sporne norme bile u skladu sa EU pravilima, niža stopa bi morala da se primjenjuje, ne u odnosu na sve usluge u hotelima, već samo na one u restoranima hotela, kao i svim restoranima na teritoriji Crne Gore koji se nalaze van hotela.

MONITOR: Još jedan problem sa kojim se Ministarstvo suočilo je tzv. slučaj Telenor. Naime, sumnja se da je ova kompanija iznijela iz Crne Gore više miliona eura na štetu budžeta. Sličnih slučajeva je bilo i proteklih godina. U čemu je problem?
VUKČEVIĆ: Razlog za to je nepostojanje efikasnog antievazionog zakonodavstva kojim bi se zakrpile rupe u poreskom sistemu koje omogućavaju izbjegavanje plaćanja poreza, kao i odliv kapitala iz Crne Gore a da nije oporezivan. To je problem sa kojim se suočavaju sve države na tlu Evrope, npr. slučaj „panamski papiri”. U tom cilju EU je u poodmakloj fazi donošenja direktive koja će nametnuti obavezu da države članice moraju uvesti minimum antievazinog zakonodavstva.

Tužno je da crnogorski poreski sistem ima niske stope oporezivanja kompanija, ali da i pored toga zbog nepostojanja valjanog zakonodavstva komapnije lako iznose neoporezovani kapital van naših granica. Transferne cijene, utanjena kapitalizacija, test rezidentstva, norme o kontrolisanoj inostranoj kompaniji, plaćanja prema poreskim rajevima i offshore jurisdikcijama, kao i politika zaključivanja ugovora o dvostrukom oporezivanju su samo neka od pitanja koja moraju biti detaljno uređena u cilju stvaranja ,,zakonodavnog prstena” oko crnogorske fiskalne jurisdikcije u cilju sprječavanja iznošenja neoporezovanog kapitala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo