Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, SAVJETNIK U MINISTARSTVU FINANSIJA: Neophodno je podvući crtu

Objavljeno prije

na

Ilija Vukčević je savjetnik ministra finansija za pravna pitanja u Vladi izbornog povjerenja, na osnovu leks specialisa. Vukčević, inače bivši direktor Uprave za igre na sreću i nekadašnji asistent na Pravnom fakultetu u Podgorici, doktor je poreskog prava i jedan od autora nedavno izrađenog Nacrta Zakona o mjerama poreske podrške kojim se pokušava urediti haotično stanje u oblasti poreza, odnosno poreskih dugovanja.

MONITOR: U julu 2016. godine poreski dug je iznosio 777 miliona eura, od čega je bilo naplativo tek 236 miliona eura. Kako je moguće da neke kompanije nagomilaju stotine milona poreskog duga, a sve vrijeme uredno posluju, pa i sa državom?
VUKČEVIĆ: Jasno je da je problem u dugogodišnjem lošem radu i kalkulacijama u sprovođenju propisa nadležnih institucija, prije svega, Poreske uprave i Ministarstva finansija. Nije moguće napraviti poreski dug od više stotina hiljada eura, a da Poreska uprava ne zažmuri makar na jedno oko. Blokada računa, prinudna naplata, naplata iz potraživanja dužnika, naplata iz imovine i stečaj su samo neki od mehanizama koji stoje na raspolaganju Poreskoj upravi. Očigledno da nisu adekvatno korišćeni.

MONITOR: Hoće li zakonske mjere koje ste predložili pomoći?
VUKČEVIĆ : Riječ je o iznuđenom rješenju, dakle pokušaju da se spasi što se spasiti može, odnosno, da se naplati što se naplatiti može. Zakon predstavlja posljednju šansu za oporavak kompanija koje imaju poreski dug ako žele da izbjegnu uvođenje stečaja koji podrazumijeva otpuštanje velikog broja radnika. Neophodno je podvući crtu i očistiti tržište od onih koji nisu u stanju da rade i plaćaju obaveze državi.

Sa druge strane, odlaganje plaćanja poreza se konačno uređuje zakonom. Ova materija je uvijek bila regulisana podzakonskim aktima što je u suprotnosti sa Ustavom jer je parlament jedini koji može da ustanovljava predmetne kriterijume. Nacrtom zakona je predviđeno ukidanje uredbi na osnovu kojih su odlagane poreske obaveze i odobravano plaćanje poreskog duga imovinom. Ističem Uredbu o plaćanju poreskog duga imovinom, čiji je osnov izmišljen na neustavan način odredbama jednogodišnjeg Zakona o budžetu za 2013. godinu. Ova mogućnost je išla isključivo na štetu države, a u korist kompanija koje bi se na taj način oslobađale nekretnina koje ne mogu da valorizuju na tržištu, ili bi kupovale nekretnine po znatno nižoj cijeni od one koja bi kasnije bila procijenjena u vezi sa plaćanjem poreskog duga.

MONITOR: Zakon predviđa da se poreskim dužnicima omogući plaćanje na rate poreskih dugovanja, s tim da plaćaju redovno tekuća potraživanja. Da li je to rješenje već korišćeno negdje u regionu ili šire i kakva su iskustva?
VUKČEVIĆ: U načelu je korisćeno letonsko rješenje o reprogramu poreskog duga, pošto je ono od strane Komisije EU ocijenjeno kao usklađeno sa pravilima o državnoj pomoći o čemu EU jako vodi računa u ovom momentu, npr. slučaj Appl. Dakle, ovaj propis omogućava poreskim dužnicima odlaganje plaćanja poreskih potraživanja ukoliko jednokratno plate 10% glavnog poreskog duga, u najviše u 60 jednakih mjesečnih rata. Poreskom obvezniku koji izmiri glavno poresko potraživanje u rokovima i na način predviđen rješenjem o reprogramu otpisuje se cjelokupna kamata i troškovi postupka u vezi sa glavnim poreskim potraživanjem.

MONITOR: Redovni poreski obveznici će na osnovu zakona biti stimulisani poreskim kreditom. Da li je to pokušaj da se oni stimulišu da nastave da plaćaju poreze, pošto novim zakonom mogu biti obeshrabreni?
VUKČEVIĆ : Nacrt zakona sadrži i mjeru koja predstavlja dodatni kvalitet a ista nije sadržana u letonskom modelu. Riječ je o poreskom kreditu za redovne platiše. Razlog za to je činjenica da ova vrsta mjera uvijek u javnosti bude ispraćena komentarom da oni koji nisu plaćali dobijaju pogodnosti, a šta je sa onima koji su redovno izmirivali obaveze? Zato je predviđeno da redovne platiše imaju pravo na poreski kredit ukoliko su izmirili sve poreske obaveze u iznosu od 5% plaćenih poreskih obaveza u prethodnoj budžetskoj godini. Takođe je vođeno računa o pravilima o državnoj pomoći pa je poreski kredit upravo koncipiran da ispunjava uslove tzv. de minimis državne pomoći.

MONITOR: Šta mislite o sanacionom planu bivšeg ministra finansija Radoja Žugića, sada guvernera Centralne banke, kojim se smanjenje javnog duga planiralo realizovati uglavnom smanjenjem plata i socijalnih davanja, te uvođenjem dodatnih akciza?
VUKČEVIĆ: Interesantno je podsjetiti da je upravo Žugić u martu 2015. godine izjavio da javni dug neće preći kriterijum iz Mastrihta pa neće ni biti potrebe za izradom sanacionog plana, a već je u junu 2016. godine javni dug iznosio preko 60% BDP-a, sa tendencijom rasta na oko 80% BDP-a u 2018. godini. Načelno, upitno je da li je neko ko je vodio javne finansije do ovakvog skoka javnog duga uopšte pozvan da koncipira rješenja.

Npr. interesantno je analizirati predloženu mjeru zamrzavanje penzija, kao i uvođenje poreza na određene kategorije penzija. Dakle, u predizbornoj 2016. godini dolazi do odmrzavanja i povećanja penzija, a onda kada izbori prođu, „genijalni” plan je da se iste zamrznu do 2021. godine, plus da se penzije preko 500 eura podvrgnu oporezivanju.

Riječ je o politikantskom odnosu prema sistemskim problemima.

MONITOR: Bili ste prisutni na sastanku u Vladi kada je, proizilazi iz stenograma sastanka koji su objavljeni u medijima, na Vas od strane Žugića i drugih predstavnika Vlade vršen pritisak da potpišete ugovor suprotno zakonu i odluci Vlade. Međutim, Vi ste to odbili nakon čega ste ubrzo i razriješeni dužnosti. Da li Žugić ima kapaciteta da nezavisno i stručno obavlja funkciju guvernera?
VUKČEVIĆ: Navešću samo jedan primjer. Krajem prošle godine, na predlog Ministarstva finansija, Vlada je utvrdila izmjene i dopune normi u vezi sa porezom na dobitke na osnovu kojih bi se ovaj poreski oblik primjenjivao i u toku 2016. godine. Ministar finansija je čak pred skupštinskim odborom branio ta rješenja, ali je na kraju Skupština umjesto predloga ministra usvojila amandman dva poslanika iste partije iz koje je Žugić da se porez na dobitke ukida.

Čovjek koji je ozbiljan u poslu ne smije da dozvoli tako nešto. Stoga, smatram srećnom okolnost da Centralna banka nema mogućnost štampanja novca.

MONITOR: U avgustu je Ministarstvo finansija podnijelo predlog za ocjenu ustavnosti niže stope PDV-a na usluge koje pružaju luksuzni hoteli. Na čemu se temelji ovaj predlog?
VUKČEVIĆ: Sporne norme krše, kako ustavno načelo jednakosti pred zakonom, tako i princip neutralnosti PDV-a iz prakse Suda pravde EU. Takođe, suprotne su tzv. ,,Šestoj direktivi” o PDV-u. Princip neutralnosti PDV-a, kao posebna dimenzija ustavnog načela jednakosti u ovoj oblasti, predviđa da identične robe i usluge moraju biti pod istim režimom PDV-a bez diskriminacije. Dakle, da bi niža stopa PDV-a bila u skladu sa pomenutim principima ona mora biti jednako primjenjiva na sve hotele bez obzira na broj zvjezdica. Sa druge strane, ,,Šesta direktiva” poznaje nižu stopu u pogledu pružanja usluga u restoranima. Stoga, da bi sporne norme bile u skladu sa EU pravilima, niža stopa bi morala da se primjenjuje, ne u odnosu na sve usluge u hotelima, već samo na one u restoranima hotela, kao i svim restoranima na teritoriji Crne Gore koji se nalaze van hotela.

MONITOR: Još jedan problem sa kojim se Ministarstvo suočilo je tzv. slučaj Telenor. Naime, sumnja se da je ova kompanija iznijela iz Crne Gore više miliona eura na štetu budžeta. Sličnih slučajeva je bilo i proteklih godina. U čemu je problem?
VUKČEVIĆ: Razlog za to je nepostojanje efikasnog antievazionog zakonodavstva kojim bi se zakrpile rupe u poreskom sistemu koje omogućavaju izbjegavanje plaćanja poreza, kao i odliv kapitala iz Crne Gore a da nije oporezivan. To je problem sa kojim se suočavaju sve države na tlu Evrope, npr. slučaj „panamski papiri”. U tom cilju EU je u poodmakloj fazi donošenja direktive koja će nametnuti obavezu da države članice moraju uvesti minimum antievazinog zakonodavstva.

Tužno je da crnogorski poreski sistem ima niske stope oporezivanja kompanija, ali da i pored toga zbog nepostojanja valjanog zakonodavstva komapnije lako iznose neoporezovani kapital van naših granica. Transferne cijene, utanjena kapitalizacija, test rezidentstva, norme o kontrolisanoj inostranoj kompaniji, plaćanja prema poreskim rajevima i offshore jurisdikcijama, kao i politika zaključivanja ugovora o dvostrukom oporezivanju su samo neka od pitanja koja moraju biti detaljno uređena u cilju stvaranja ,,zakonodavnog prstena” oko crnogorske fiskalne jurisdikcije u cilju sprječavanja iznošenja neoporezovanog kapitala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo