Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, SAVJETNIK U MINISTARSTVU FINANSIJA: Neophodno je podvući crtu

Objavljeno prije

na

Ilija Vukčević je savjetnik ministra finansija za pravna pitanja u Vladi izbornog povjerenja, na osnovu leks specialisa. Vukčević, inače bivši direktor Uprave za igre na sreću i nekadašnji asistent na Pravnom fakultetu u Podgorici, doktor je poreskog prava i jedan od autora nedavno izrađenog Nacrta Zakona o mjerama poreske podrške kojim se pokušava urediti haotično stanje u oblasti poreza, odnosno poreskih dugovanja.

MONITOR: U julu 2016. godine poreski dug je iznosio 777 miliona eura, od čega je bilo naplativo tek 236 miliona eura. Kako je moguće da neke kompanije nagomilaju stotine milona poreskog duga, a sve vrijeme uredno posluju, pa i sa državom?
VUKČEVIĆ: Jasno je da je problem u dugogodišnjem lošem radu i kalkulacijama u sprovođenju propisa nadležnih institucija, prije svega, Poreske uprave i Ministarstva finansija. Nije moguće napraviti poreski dug od više stotina hiljada eura, a da Poreska uprava ne zažmuri makar na jedno oko. Blokada računa, prinudna naplata, naplata iz potraživanja dužnika, naplata iz imovine i stečaj su samo neki od mehanizama koji stoje na raspolaganju Poreskoj upravi. Očigledno da nisu adekvatno korišćeni.

MONITOR: Hoće li zakonske mjere koje ste predložili pomoći?
VUKČEVIĆ : Riječ je o iznuđenom rješenju, dakle pokušaju da se spasi što se spasiti može, odnosno, da se naplati što se naplatiti može. Zakon predstavlja posljednju šansu za oporavak kompanija koje imaju poreski dug ako žele da izbjegnu uvođenje stečaja koji podrazumijeva otpuštanje velikog broja radnika. Neophodno je podvući crtu i očistiti tržište od onih koji nisu u stanju da rade i plaćaju obaveze državi.

Sa druge strane, odlaganje plaćanja poreza se konačno uređuje zakonom. Ova materija je uvijek bila regulisana podzakonskim aktima što je u suprotnosti sa Ustavom jer je parlament jedini koji može da ustanovljava predmetne kriterijume. Nacrtom zakona je predviđeno ukidanje uredbi na osnovu kojih su odlagane poreske obaveze i odobravano plaćanje poreskog duga imovinom. Ističem Uredbu o plaćanju poreskog duga imovinom, čiji je osnov izmišljen na neustavan način odredbama jednogodišnjeg Zakona o budžetu za 2013. godinu. Ova mogućnost je išla isključivo na štetu države, a u korist kompanija koje bi se na taj način oslobađale nekretnina koje ne mogu da valorizuju na tržištu, ili bi kupovale nekretnine po znatno nižoj cijeni od one koja bi kasnije bila procijenjena u vezi sa plaćanjem poreskog duga.

MONITOR: Zakon predviđa da se poreskim dužnicima omogući plaćanje na rate poreskih dugovanja, s tim da plaćaju redovno tekuća potraživanja. Da li je to rješenje već korišćeno negdje u regionu ili šire i kakva su iskustva?
VUKČEVIĆ: U načelu je korisćeno letonsko rješenje o reprogramu poreskog duga, pošto je ono od strane Komisije EU ocijenjeno kao usklađeno sa pravilima o državnoj pomoći o čemu EU jako vodi računa u ovom momentu, npr. slučaj Appl. Dakle, ovaj propis omogućava poreskim dužnicima odlaganje plaćanja poreskih potraživanja ukoliko jednokratno plate 10% glavnog poreskog duga, u najviše u 60 jednakih mjesečnih rata. Poreskom obvezniku koji izmiri glavno poresko potraživanje u rokovima i na način predviđen rješenjem o reprogramu otpisuje se cjelokupna kamata i troškovi postupka u vezi sa glavnim poreskim potraživanjem.

MONITOR: Redovni poreski obveznici će na osnovu zakona biti stimulisani poreskim kreditom. Da li je to pokušaj da se oni stimulišu da nastave da plaćaju poreze, pošto novim zakonom mogu biti obeshrabreni?
VUKČEVIĆ : Nacrt zakona sadrži i mjeru koja predstavlja dodatni kvalitet a ista nije sadržana u letonskom modelu. Riječ je o poreskom kreditu za redovne platiše. Razlog za to je činjenica da ova vrsta mjera uvijek u javnosti bude ispraćena komentarom da oni koji nisu plaćali dobijaju pogodnosti, a šta je sa onima koji su redovno izmirivali obaveze? Zato je predviđeno da redovne platiše imaju pravo na poreski kredit ukoliko su izmirili sve poreske obaveze u iznosu od 5% plaćenih poreskih obaveza u prethodnoj budžetskoj godini. Takođe je vođeno računa o pravilima o državnoj pomoći pa je poreski kredit upravo koncipiran da ispunjava uslove tzv. de minimis državne pomoći.

MONITOR: Šta mislite o sanacionom planu bivšeg ministra finansija Radoja Žugića, sada guvernera Centralne banke, kojim se smanjenje javnog duga planiralo realizovati uglavnom smanjenjem plata i socijalnih davanja, te uvođenjem dodatnih akciza?
VUKČEVIĆ: Interesantno je podsjetiti da je upravo Žugić u martu 2015. godine izjavio da javni dug neće preći kriterijum iz Mastrihta pa neće ni biti potrebe za izradom sanacionog plana, a već je u junu 2016. godine javni dug iznosio preko 60% BDP-a, sa tendencijom rasta na oko 80% BDP-a u 2018. godini. Načelno, upitno je da li je neko ko je vodio javne finansije do ovakvog skoka javnog duga uopšte pozvan da koncipira rješenja.

Npr. interesantno je analizirati predloženu mjeru zamrzavanje penzija, kao i uvođenje poreza na određene kategorije penzija. Dakle, u predizbornoj 2016. godini dolazi do odmrzavanja i povećanja penzija, a onda kada izbori prođu, „genijalni” plan je da se iste zamrznu do 2021. godine, plus da se penzije preko 500 eura podvrgnu oporezivanju.

Riječ je o politikantskom odnosu prema sistemskim problemima.

MONITOR: Bili ste prisutni na sastanku u Vladi kada je, proizilazi iz stenograma sastanka koji su objavljeni u medijima, na Vas od strane Žugića i drugih predstavnika Vlade vršen pritisak da potpišete ugovor suprotno zakonu i odluci Vlade. Međutim, Vi ste to odbili nakon čega ste ubrzo i razriješeni dužnosti. Da li Žugić ima kapaciteta da nezavisno i stručno obavlja funkciju guvernera?
VUKČEVIĆ: Navešću samo jedan primjer. Krajem prošle godine, na predlog Ministarstva finansija, Vlada je utvrdila izmjene i dopune normi u vezi sa porezom na dobitke na osnovu kojih bi se ovaj poreski oblik primjenjivao i u toku 2016. godine. Ministar finansija je čak pred skupštinskim odborom branio ta rješenja, ali je na kraju Skupština umjesto predloga ministra usvojila amandman dva poslanika iste partije iz koje je Žugić da se porez na dobitke ukida.

Čovjek koji je ozbiljan u poslu ne smije da dozvoli tako nešto. Stoga, smatram srećnom okolnost da Centralna banka nema mogućnost štampanja novca.

MONITOR: U avgustu je Ministarstvo finansija podnijelo predlog za ocjenu ustavnosti niže stope PDV-a na usluge koje pružaju luksuzni hoteli. Na čemu se temelji ovaj predlog?
VUKČEVIĆ: Sporne norme krše, kako ustavno načelo jednakosti pred zakonom, tako i princip neutralnosti PDV-a iz prakse Suda pravde EU. Takođe, suprotne su tzv. ,,Šestoj direktivi” o PDV-u. Princip neutralnosti PDV-a, kao posebna dimenzija ustavnog načela jednakosti u ovoj oblasti, predviđa da identične robe i usluge moraju biti pod istim režimom PDV-a bez diskriminacije. Dakle, da bi niža stopa PDV-a bila u skladu sa pomenutim principima ona mora biti jednako primjenjiva na sve hotele bez obzira na broj zvjezdica. Sa druge strane, ,,Šesta direktiva” poznaje nižu stopu u pogledu pružanja usluga u restoranima. Stoga, da bi sporne norme bile u skladu sa EU pravilima, niža stopa bi morala da se primjenjuje, ne u odnosu na sve usluge u hotelima, već samo na one u restoranima hotela, kao i svim restoranima na teritoriji Crne Gore koji se nalaze van hotela.

MONITOR: Još jedan problem sa kojim se Ministarstvo suočilo je tzv. slučaj Telenor. Naime, sumnja se da je ova kompanija iznijela iz Crne Gore više miliona eura na štetu budžeta. Sličnih slučajeva je bilo i proteklih godina. U čemu je problem?
VUKČEVIĆ: Razlog za to je nepostojanje efikasnog antievazionog zakonodavstva kojim bi se zakrpile rupe u poreskom sistemu koje omogućavaju izbjegavanje plaćanja poreza, kao i odliv kapitala iz Crne Gore a da nije oporezivan. To je problem sa kojim se suočavaju sve države na tlu Evrope, npr. slučaj „panamski papiri”. U tom cilju EU je u poodmakloj fazi donošenja direktive koja će nametnuti obavezu da države članice moraju uvesti minimum antievazinog zakonodavstva.

Tužno je da crnogorski poreski sistem ima niske stope oporezivanja kompanija, ali da i pored toga zbog nepostojanja valjanog zakonodavstva komapnije lako iznose neoporezovani kapital van naših granica. Transferne cijene, utanjena kapitalizacija, test rezidentstva, norme o kontrolisanoj inostranoj kompaniji, plaćanja prema poreskim rajevima i offshore jurisdikcijama, kao i politika zaključivanja ugovora o dvostrukom oporezivanju su samo neka od pitanja koja moraju biti detaljno uređena u cilju stvaranja ,,zakonodavnog prstena” oko crnogorske fiskalne jurisdikcije u cilju sprječavanja iznošenja neoporezovanog kapitala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo