Povežite se sa nama

INTERVJU

ROBERT WALTL, REDITELJ: Mjesto kreacije, anarhije, utopije i mašte

Objavljeno prije

na

Gradsko pozorište iz Podgorice novu sezonu počelo je na sceni Dodest premijernim izvođenjem predstave za djecu Kod Nojeve barke u osam, koju je po tekstu njemačkog autora Ulriha Huba režirao Robert Waltl, poznati reditelj i glumac iz Slovenije. U predstavi igraju Slaviša Grubiša, Smiljana Martinović, Goran Slavić, Branko Ilić i Sejfo Seferović. Autorski tim čine i Natalija Vujošević (scenografkinja), Tijana Todorović (kostimografkinja), Nemanja Bečanović (kompozitor) i Slavka Nelević (koreografkinja). Dizajn svjetla potpisuje Miha Horvat.

MONITOR: U drami namijenjenoj djeci, govori se o „ozbiljnim” temama – potraga za bogom, vjera, solidarnost, poštovanje zakona, prijateljstvo, tolerancija… Šta Vas je privuklo ovom komadu?
WALTL: Ja u teatar ulazim s osjećajima i intuicijom. Zanimaju me različite priče, motivi, mitovi, legende, romani, filmovi, pjesme. Od samo jedne slike koju u meni provocira tekst, mogu sebi objasniti prostore iz kojih se kasnije gradi predstava. Moje režije nastaju iz tih različitih slojeva. U Nojevoj barci, zaljubio sam se u tu naizgled naivnu priču o pingvinima koji se spremaju na putovanje da izbjegnu potop, i na kraju kad se spase, shvate da zapravo znaju plivati i da su cijeli naporni put prepun prepreka, prošli uzalud. Ali na njemu su upoznali jednog rastresenog goluba koji je spasavajući druge životinje, zaboravio povesti svoju golubicu. Za partnera mu podare trećeg pingvina kojeg su prošvercovali na pretrpanu barku. Teatar je već sam po sebi mjesto bezbrojnih mogućnosti. Zato nikad nisam znao i ne zanima me da radim realistične predstave. Realnost je svuda naololo, a teatar je nešto sasvim drugo. Nije ova predstava potraga za bogom bilo koje religije, već za bogom malih stvari koje čine naš život. Ili onih lijepih koje bi ga mogle činiti, ali im nismo dali priliku.

MONITOR: Iako tekst ima filozofsku dimenziju, sve je predstavljeno na duhovit način kroz jezik koji je razumljiv djeci. U publici je bilo i dosta odraslih koji su bili oduševljeni. Koji su izazovi u radu namijenjenom dječjoj publici?
WALTL: Radio sam dosta eksperimentalnih predstava kao glumac, i činilo mi se idealno, sa svim znanjem i željama koje imam u postdramskom program da i naše predstave za djecu ne tretiramo tradicionalno kakav je običaj, već da ih učinimo suvremenim. Kroz taj segment mogu dati svojoj mašti da leti naokolo, budući da se u “teškim” večernjim predstavam ne mogu toliko opustiti. Kazalište je mjesto kreacije, anarhije, utopije, slobodne mašte. Djecu je lako zainteresirati, no puno je teže zadržati pažnju i njihovu koncentraciju. Na kraju krajeva, djeca kroz kazalište uče, usvajaju znanja, kako ona formalna iz školskih programa, tako i pozitivne društvene vrijednosti, koje bi kazalište trebalo promicati. Upravo zato dječje predstave treba da budu najinovativnije. Rastuži me kad vidim roditelje koji dovedu djecu u kazalište i cijelu predstavu provedu uz mobitel. Tako im daju primjer nezainteresiranosti. Umjesto da poslije s njima razgovaraju, guraju ih da, kao i oni, tu traže samo površnu zabavu.

Važan je pristup dramaturgiji, njegovanju pozitivnih vrijednosti. Priču kao redatelj treba pažljivo da analiziram prije nego je prenesem na pozornicu. Vizualni dio, scenografijia i kostimi su esencijalni. Surađujem s vrhunskim umjetnicima koji imaju istančan senzibilitet za dječje predstave. Radio sam s Arsenom Dedićem, TBF, Anom Savić Gecan, Sinišom Ilićem, Benom Cainom, LET3. sonDA, Robertom Smolikom, Jean Guy Lecatom, uskoro sa mladim Markom Požlepom.

MONITOR: Ovo je Vaša prva saradnja s crnogorskim umjetnicima. Volio bih da mi kažete o procesu rada i saradnji s Gradskim pozorištem.
WALTL: Nije samo komplimentiranje kad kažem da sam s Ivanom Mrvaljević ostvario iznimnu profesionalnu suradnju. Ona je umjetnica, producentkinja i menadžerka koja teatar razumije u različitim aspektima. Vjerujem da će se mogućnosti Gradskog pozorišta rascvjetati s novom zgradom koju vaša zemlja i grad Podgorica nasušno trebaju. Surađivao sam s odličnim glumcima, onda Natalijom Vujošević, koja je iznimno upućena ne samo kao vizualna umjetnica, već i sugovornik u pitanjima kulture i aktivizma. Onda sjajna glazba Nemanje Bečanovića, kostimi Tijane Todorović i iznimna saradnja sa koreografkinjom Slavkom Nelević.

MONITOR: Nakon brojnih uloga koje ste ostvarili u pozorištu, filmu, televiziji – zašto ste odlučili da se bavite dječjim pozorištem?
WALTL: Otišao sam iz institucionalnog kazališta gdje sam imao plaću i socijalnu sigurnost u avanturu osnivanja kompanije. Glumim i sad, zadnja uloga je ikonoklastični Tijest kojemu brat na gozbi prevarom, a za osvetu podmetne sinove. Pokreće me strast za pozorištem, publikom, za radom s glumcima. Režirao sam i za odrasle, uloge koje sam ostvario su u rasponu od Čehova do Koltesa, ali kroz dječje kazalište pripremam mlade ljude za susret sa životom u umjetnosti.

MONITOR: Jedan ste od suosnivača i voditelja Mini teatra u Ljubljani, zajedno s Ivicom Buljanom, koji je direktor Drame u zagrebačkom HNK. Volio bih da nam kažete o radu Mini teatra – kako je nastao?
WALTL: Mini teater je počeo doslovce s monodramom, sam sam režirao i igrao Čudnovate zgode šegrta Hlapića, i to skoro pet stotina puta, na slovenskom i hrvatskom. U međuvremenu smo sagradili scenu na ljubljanskom Dvorcu, raširili program na dječji u kojem smo dosad producirali šezdesetak naslova, i postdramski. Kod nas i u dječjem i u repertoaru za odrasle glume doista najbolji slovenski, ali i hrvatski glumci svih generacija. Od diva pokojne Ane Karić, Milene Zupančič, Radka Poliča, Nike Goršiča, Veronike Drolc, do našeg Marka Mandića. Igrali smo najviše Bernard-Marie Koltesa po kojemu se zove naša nova dvorana u teatru kojeg smo sagradili u samom centru Ljubljane, pa potom Elfriede Jelinek, Heinera Mullera, Fassbindera, Lagarcea, Bergmana, Hamsun… Novi teatar omugućio nam je igranje kompleksnijih kreacija. Tako su naše dvije predstave Macbeth after Shakespeare i Bartleby, pisar dobile nagrade za najbolje predstave sezone, a uz Ivicu Buljana i mene, kod nas režiraju ugledni režiseri kao Janez Pipan, Pascal Rambert, Arthur Nuzyciel, Miloš Lolić, sve do Damira Avdića i brojnih drugih.

MONITOR: Zanimljivo mi je što ste rekli da Mini teater paralelno radi eksperimentalno, postdramsko pozorište kao i pozorište za djecu i mlade? Koliko godišnje premijera imate?
WALTL: Kvaliteta tog pristupa jest da najbolji glumci igraju u dječjim predstavama, vizualni umjetnici, često konceptualni, ili mladi eksperimentalni skladatelji, rade za djecu, izvan klišeja u kojima se dječji teatar često tretira. U Mini teatru se svaki dan suočavam s pitanjem što učiniti u tako deprimiranom vremenu kad se čini da se sve ono o čemu smo u Sloveniji i Evropi tako romantično sanjali, sad urušava bez nekog skorog izgleda za oporavak. Postoji doduše neka nada u pravednije odnose, vidi se na krajnje lijevoj sceni. Možda je vrijeme da se pitanja koja oni postavljaju u politici, formuliraju i u kulturi. Pitam se i sam kakva bi bila umjetnost koja bi odgovarala takvoj nadi? Solidarna, internacionalna, sa puno više slobode, oslobođena birokracije. Godišnje radimo od pet do deset premijera u vlastitoj produkciji ili kao koproducenti. Sezonu smo otvorili sa Senekinim Tijestom što je prva izvedba ove rimske tragedije na ovim prostorima uopće.

Miroslav MINIĆ
FOTO: Nikola PREDOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo