Povežite se sa nama

INTERVJU

Boris Marić, ministar rada i socijalnog staranja: Opozicija će biti jača od DPS-a

Objavljeno prije

na

MONITOR: Mnogi tvrde da je ministarstvo na čijem ste čelu Vi jedna od ključnih institucija koju DPS koristi za zloupotrebu državnih resursa. Jeste li se tokom Vašeg mandata uvjerili da je to tako?
MARIĆ: Ministarstvo rada i socijalnog staranja je nesumnjivo resor visokog rizika kada govorimo o zloupotrebi državnih resursa. Tu primarno mislim na prostor koji se otvara kroz različite vidove socijalnih davanja, kao i zapošljavanje. Treba istaći da imamo veliki broj socijalnih korisnika, po raznim osnovama, odnosno preko 60. 000, a oko 84.000 naknada, što socijalnu sliku Crne Gore čini neveselom. Uzimajući u obzir višedecenijsku praksu partijskog zapošljavanja državnih službenika i mrežu koju je na taj način ,,ispleo” DPS uz mogućnost tih istih službenika da vrše uticaj na kategorije lica u stanju socijalne potrebe, nije teško zaključiti da je to jedan od najvažnijih terena izbornog inžinjeringa DPS-a.

Mi smo ranije imali vrlo direktne zloupotrebe, koje nijesu pratili ni pokušaji značajnijeg skrivanja, što dokazuju i pravosnažne presude za zloupotrebu službenog položaja u ovom resoru.

Cijenim da je danas stanje bolje, a posebno zbog činjenice da smo u ovom trenutku uspjeli značajno da iskontrolišemo dodjelu jednokratnih pomoći. Takođe, vjerujem da smo stavili pod kontrolu i zapošljavanje, kao i brojne vidove diskrecionog plaćanja.

Nažalost, ova poboljšanja nijesu proizvod sistemskog napretka, već dijelom pritiska javnosti nakon afere Snimak, međunarodne zajednice posebno kroz pregovarački proces, uz konačno ono što je učinak Vlade izbornog povjerenja. U tom kontekstu, ne samo u Ministarstvu, određeni napredak je napravljen i u Zavodu za zapošljavanje i pojedinim centrima za socijalni rad, poput Nikšića, posebno u dijelu onemogućavanja pojavnih oblika zloupotreba državnih resursa i povećanje transparentnosti.

MONITOR: Možete li navesti primjere za to?
MARIĆ: Prije našeg dolaska proširivane su sistematizacije i zapošljeno je preko 80 osoba samo u prvoj polovini ove godine, utvrdili smo i nenamjensku potrošnju kao posljedicu lošeg planiranja, a javne nabavke su kroz sistem neposredne pogodbe bile na nivou od preko 40 odsto, dok je zakonski maksimum 10 odsto. Dalje, jednokratne pomoći su u određenom broju slučajeva dijeljene bez poštovanja kriterijuma, tako da smo imali i drastičan slučaj davanja jednokratne pomoći privrednom društvu. Građani opštine Danilovgrad, iz kojeg je došla ranija ministarka, bili su višestruko brojniji korisnici ovog vida pomoći od svih ostalih lokalnih samouprava, a znamo da imamo daleko težu materijalnu situaciju u drugim opštinama.

MONITOR: Kada ste izabrani za ministra najavili ste da očekujete otpore i u Vladi i u Ministarstvu. Jeste li se suočavali sa otoprima i kakvim?
MARIĆ: Prvi sam ministar koji je javno saopštio postojanje opstrukcije. Ali, to nije neočekivano niti je iko mogao naivno vjerovati da će ministar predložen od strane opozicionih stranaka biti dočekan raširenih ruka. Znao sam da će ovo biti teška borba, ali i izazov sa kojim se vrijedi uhvatiti u koštac kako bi se makar razbio mit o nezamjenljivosti DPS ministara nekim ljudima iz drugih struktura koji posao mogu raditi zakonito, pošteno i bez populističkog pristupa, suprotno mnogim prethodnicima. Potpredsjednik Vujović je to politički korektno nazvao ,,ljubaznom opstrukcijom”, iako se radi nerijetko o suštinski vrlo opasnim opstrukcijama. Pojavni oblici su najčešće odugovlačenje dostavljanja informacija što za posljedicu ima trošenje vremena, zatrpavanje poslovima i materijalima koji nijesu prioritetni, a koji treba da ograniče vrijeme za rad na sprečavanju zloupotreba, do toga da neki službenici više vremena troše u pokušajima da vas spriječe u namjeri uspostavljanja kontrole, za račun šefova u DPS-u, nego da obave zadatke koje im kao ministar naložite. No, najveći problem pravi datum iz Lex specijalisa – 1.1.2016, od kada se dominantno mogla vršiti kontrola dokumenata, što se u praksi pokazalo kao ogromno ograničenje.

MONITOR: Da li je, na osnovu Vašeg iskustva, moguće angažovanje nestranačkih ličnosti u Vladi dok je DPS na vlasti?
MARIĆ: Primjer jednog potpredsjednika i dva ministra u ovoj Vladi pokazuje da jeste, ali se postavlja pitanje dometa, ukoliko nemate iza sebe snažan partijski aparat da vas podržava u svakom aspektu i širu strategiju djelovanja. Naime, sistem vladanja DPS-a je breme za ozbiljniji strateški i programski napredak. A Vlada izbornog povjerenja nije strateška i programska Vlada, i od nje se nije mogao ni očekivati značajniji napredak u tom dijelu u jednom iznimno kratkom roku. Ova Vlada ima cilj da pokaže da kapacitet za rukovođenje državnim institucijama postoji i van DPS-a, da pokuša identifikovati i dokazima potkrijepiti mehanizme zloupotrebe državnih resursa, ali i da prevenira u ovom kratkom roku tu zloupotrebu. Djelimičan rezultat je nesporno napravljen, ali vjerujem da će još proći vremena za valjanu ocjenu čitavog ovog eksperimenta jer će neki učinci tek biti vidljivi. Svakako vjerujem da je danas mnogima jasno da vlast DPS-a ima alternative, a to nije malo u ovom kontekstu.

MONITOR: Kada ste prihvatili da budete ministar, rekli ste da je to za Vas izazov i da ulazite u rizik. Da li ste zadovoljni onim što ste uradili za nekoliko proteklih mjeseci od kada ste ministar u Vladi izbornog povjerenja?
MARIĆ: Žao mi je što čitav ovaj projekat nije krenuo ranije, odmah nakon potpisivanja Sporazuma, ali i što opozicione partije nijesu jače i konkretnije stale iza ove prilike da se državni resursi iskontrolišu i preveniraju dalje ti obrasci zloupotreba. Takođe, ograničenje opstrukcijama, datumom kontrole, različitim tumačenjima Lex specijalisa, jeste umanjilo domete Vlade izbornog povjerenja. Ali, rezultati postoje i što se tiče resora rada i socijalnog staranja mi smo to sumirali u nedavno predstavljenom izvještaju koji smo nazvali Provjereno nepovjerenje”. Taj izvještaj sadrži najznačajnije rezultate u dijelu kontrole i povećanja transparentnosti rada, ali ne i priličan obim dnevnih redovnih aktivnosti u radu sa građanima, drugostepenim postupcima, socijalnim partnerima… Vjerujem da taj materijal pruža solidnu osnovu zainteresovanoj javnosti za ocjenu i mog rada.

MONITOR: Kakvi su rezultati i pouke političkog eksperimenta o Vladi izbornog povjerenja i da li je on nešto promijenio na crnogorskoj društvenoj i političkoj sceni?
MARIĆ: Mislim da sam već objasnio kontekst i karakter ovog političkog eksperimenta koji je doprinio dinamizaciji političke scene. Stvorena je nova praksa i iskustvo, razbijeno je nekoliko uvriježenih tabua o nezamjenjivima i slabostima onih koji ulaze u grotlo vlasti. U radu Vlade je previše forme bez suštine a premalo odgovornosti, uz neprimjereno prisustvo partijskog uticaja DPS-a. Pojava opozicionih ministara narušila je tu rutinu vlasti, i borba jeste teška i neizvjesna, ali sam više nego ubijeđen da je neophodna, da je pomjerila crnogorsko društvo još jedan korak ka demokratizaciji.

MONITOR: Kakvi su po Vašoj ocjeni rezultati aktivnosti kontrole i stvaranja uslova za održavanje fer oktobarskih izbora?
MARIĆ: Uslovi su bolji, ali izbore i dalje ne možemo nazvati slobodnima. Očito je da ćemo se još neko vrijeme boriti za te osnove demokratije u crnogorskim okvirima.

MONITOR: Kakvi će, prema Vašoj procjeni, biti rezultati predstojećih parlamentarnih izbora?
MARIĆ: Opozicija će biti jača od DPS-a. Sve ostalo je u rukama lidera i procjene daljeg strateškog razvoja države Crne Gore.

Jelići – personifikacija zloupotrebe

MONITOR: Otkrili ste da su bivša direktorka Vukica Jelić i njen suprug i savjetnik u Zavodu i poslanik DPS-a Zoran Jelić prekršili zakon i ustavna načela. Direktor Zavoda za zapošljavanje Rade Milošević je podnio krivičnu prijavu protiv Jelićevih zbog zloupotrebe službenog položaja i nanošenja materijalne štete. Kakav je epilog ?
MARIĆ: Bračni par Jelić je personifikacija zloupotrebe i neprimjerenog političkog uticaja na institucije države. Krivične prijave su odbačene, ali to nije umanjilo činjenicu da su Jelići kroz praksu prezentirali model koji je neupitno kršenje načela podjele vlasti, ali je u skladu sa partijskim interesima DPS-a. To je nedopustivo u državi koja želi biti država vladavine prava i jednakih šansi. Ne vjerujem da se može naći sličan primjer da neko ko je poslanik, i time dio zakonodavne vlasti, radi u instituciji koja je dio izvršne vlasti i na čijem čelu se nalazi njegova supruga. Morao je da se pojavi opozicioni direktor da bi ova praksa bila prekinuta, da bi se poslala jaka poruka da ništa neće trajati u nedogled, a posebno ne ovaj vid partijskog zarobljavanja državnih institucija.

Život ispod granice siromaštva

MONITOR: Često se može čuti da mnogi u Crnoj Gori žive životom nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Kakva su Vaša saznanja o tome?
MARIĆ: Od početka 2015. u Ministarstvo je po raznim osnovama stiglo nešto malo manje od 200 000 zahtjeva građana za pomoć. Ovaj podatak je snažna opomena da je socijalna slika zemlje krajnje zabrinjavajuća, a socijalna pomoć koja se opredjeljuje nedovoljna za podmirivanje redovniih životnih potreba onih koji je koriste. Svakodnevno upoznajem ljude koji žive ispod granice siromaštva, a saznanje da iz ove pozicije zaista malo mogu uraditi u zakonskim okvirima mi je najteže palo u ovom kratkom angažmanu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo