Povežite se sa nama

INTERVJU

Boris Marić, ministar rada i socijalnog staranja: Opozicija će biti jača od DPS-a

Objavljeno prije

na

MONITOR: Mnogi tvrde da je ministarstvo na čijem ste čelu Vi jedna od ključnih institucija koju DPS koristi za zloupotrebu državnih resursa. Jeste li se tokom Vašeg mandata uvjerili da je to tako?
MARIĆ: Ministarstvo rada i socijalnog staranja je nesumnjivo resor visokog rizika kada govorimo o zloupotrebi državnih resursa. Tu primarno mislim na prostor koji se otvara kroz različite vidove socijalnih davanja, kao i zapošljavanje. Treba istaći da imamo veliki broj socijalnih korisnika, po raznim osnovama, odnosno preko 60. 000, a oko 84.000 naknada, što socijalnu sliku Crne Gore čini neveselom. Uzimajući u obzir višedecenijsku praksu partijskog zapošljavanja državnih službenika i mrežu koju je na taj način ,,ispleo” DPS uz mogućnost tih istih službenika da vrše uticaj na kategorije lica u stanju socijalne potrebe, nije teško zaključiti da je to jedan od najvažnijih terena izbornog inžinjeringa DPS-a.

Mi smo ranije imali vrlo direktne zloupotrebe, koje nijesu pratili ni pokušaji značajnijeg skrivanja, što dokazuju i pravosnažne presude za zloupotrebu službenog položaja u ovom resoru.

Cijenim da je danas stanje bolje, a posebno zbog činjenice da smo u ovom trenutku uspjeli značajno da iskontrolišemo dodjelu jednokratnih pomoći. Takođe, vjerujem da smo stavili pod kontrolu i zapošljavanje, kao i brojne vidove diskrecionog plaćanja.

Nažalost, ova poboljšanja nijesu proizvod sistemskog napretka, već dijelom pritiska javnosti nakon afere Snimak, međunarodne zajednice posebno kroz pregovarački proces, uz konačno ono što je učinak Vlade izbornog povjerenja. U tom kontekstu, ne samo u Ministarstvu, određeni napredak je napravljen i u Zavodu za zapošljavanje i pojedinim centrima za socijalni rad, poput Nikšića, posebno u dijelu onemogućavanja pojavnih oblika zloupotreba državnih resursa i povećanje transparentnosti.

MONITOR: Možete li navesti primjere za to?
MARIĆ: Prije našeg dolaska proširivane su sistematizacije i zapošljeno je preko 80 osoba samo u prvoj polovini ove godine, utvrdili smo i nenamjensku potrošnju kao posljedicu lošeg planiranja, a javne nabavke su kroz sistem neposredne pogodbe bile na nivou od preko 40 odsto, dok je zakonski maksimum 10 odsto. Dalje, jednokratne pomoći su u određenom broju slučajeva dijeljene bez poštovanja kriterijuma, tako da smo imali i drastičan slučaj davanja jednokratne pomoći privrednom društvu. Građani opštine Danilovgrad, iz kojeg je došla ranija ministarka, bili su višestruko brojniji korisnici ovog vida pomoći od svih ostalih lokalnih samouprava, a znamo da imamo daleko težu materijalnu situaciju u drugim opštinama.

MONITOR: Kada ste izabrani za ministra najavili ste da očekujete otpore i u Vladi i u Ministarstvu. Jeste li se suočavali sa otoprima i kakvim?
MARIĆ: Prvi sam ministar koji je javno saopštio postojanje opstrukcije. Ali, to nije neočekivano niti je iko mogao naivno vjerovati da će ministar predložen od strane opozicionih stranaka biti dočekan raširenih ruka. Znao sam da će ovo biti teška borba, ali i izazov sa kojim se vrijedi uhvatiti u koštac kako bi se makar razbio mit o nezamjenljivosti DPS ministara nekim ljudima iz drugih struktura koji posao mogu raditi zakonito, pošteno i bez populističkog pristupa, suprotno mnogim prethodnicima. Potpredsjednik Vujović je to politički korektno nazvao ,,ljubaznom opstrukcijom”, iako se radi nerijetko o suštinski vrlo opasnim opstrukcijama. Pojavni oblici su najčešće odugovlačenje dostavljanja informacija što za posljedicu ima trošenje vremena, zatrpavanje poslovima i materijalima koji nijesu prioritetni, a koji treba da ograniče vrijeme za rad na sprečavanju zloupotreba, do toga da neki službenici više vremena troše u pokušajima da vas spriječe u namjeri uspostavljanja kontrole, za račun šefova u DPS-u, nego da obave zadatke koje im kao ministar naložite. No, najveći problem pravi datum iz Lex specijalisa – 1.1.2016, od kada se dominantno mogla vršiti kontrola dokumenata, što se u praksi pokazalo kao ogromno ograničenje.

MONITOR: Da li je, na osnovu Vašeg iskustva, moguće angažovanje nestranačkih ličnosti u Vladi dok je DPS na vlasti?
MARIĆ: Primjer jednog potpredsjednika i dva ministra u ovoj Vladi pokazuje da jeste, ali se postavlja pitanje dometa, ukoliko nemate iza sebe snažan partijski aparat da vas podržava u svakom aspektu i širu strategiju djelovanja. Naime, sistem vladanja DPS-a je breme za ozbiljniji strateški i programski napredak. A Vlada izbornog povjerenja nije strateška i programska Vlada, i od nje se nije mogao ni očekivati značajniji napredak u tom dijelu u jednom iznimno kratkom roku. Ova Vlada ima cilj da pokaže da kapacitet za rukovođenje državnim institucijama postoji i van DPS-a, da pokuša identifikovati i dokazima potkrijepiti mehanizme zloupotrebe državnih resursa, ali i da prevenira u ovom kratkom roku tu zloupotrebu. Djelimičan rezultat je nesporno napravljen, ali vjerujem da će još proći vremena za valjanu ocjenu čitavog ovog eksperimenta jer će neki učinci tek biti vidljivi. Svakako vjerujem da je danas mnogima jasno da vlast DPS-a ima alternative, a to nije malo u ovom kontekstu.

MONITOR: Kada ste prihvatili da budete ministar, rekli ste da je to za Vas izazov i da ulazite u rizik. Da li ste zadovoljni onim što ste uradili za nekoliko proteklih mjeseci od kada ste ministar u Vladi izbornog povjerenja?
MARIĆ: Žao mi je što čitav ovaj projekat nije krenuo ranije, odmah nakon potpisivanja Sporazuma, ali i što opozicione partije nijesu jače i konkretnije stale iza ove prilike da se državni resursi iskontrolišu i preveniraju dalje ti obrasci zloupotreba. Takođe, ograničenje opstrukcijama, datumom kontrole, različitim tumačenjima Lex specijalisa, jeste umanjilo domete Vlade izbornog povjerenja. Ali, rezultati postoje i što se tiče resora rada i socijalnog staranja mi smo to sumirali u nedavno predstavljenom izvještaju koji smo nazvali Provjereno nepovjerenje”. Taj izvještaj sadrži najznačajnije rezultate u dijelu kontrole i povećanja transparentnosti rada, ali ne i priličan obim dnevnih redovnih aktivnosti u radu sa građanima, drugostepenim postupcima, socijalnim partnerima… Vjerujem da taj materijal pruža solidnu osnovu zainteresovanoj javnosti za ocjenu i mog rada.

MONITOR: Kakvi su rezultati i pouke političkog eksperimenta o Vladi izbornog povjerenja i da li je on nešto promijenio na crnogorskoj društvenoj i političkoj sceni?
MARIĆ: Mislim da sam već objasnio kontekst i karakter ovog političkog eksperimenta koji je doprinio dinamizaciji političke scene. Stvorena je nova praksa i iskustvo, razbijeno je nekoliko uvriježenih tabua o nezamjenjivima i slabostima onih koji ulaze u grotlo vlasti. U radu Vlade je previše forme bez suštine a premalo odgovornosti, uz neprimjereno prisustvo partijskog uticaja DPS-a. Pojava opozicionih ministara narušila je tu rutinu vlasti, i borba jeste teška i neizvjesna, ali sam više nego ubijeđen da je neophodna, da je pomjerila crnogorsko društvo još jedan korak ka demokratizaciji.

MONITOR: Kakvi su po Vašoj ocjeni rezultati aktivnosti kontrole i stvaranja uslova za održavanje fer oktobarskih izbora?
MARIĆ: Uslovi su bolji, ali izbore i dalje ne možemo nazvati slobodnima. Očito je da ćemo se još neko vrijeme boriti za te osnove demokratije u crnogorskim okvirima.

MONITOR: Kakvi će, prema Vašoj procjeni, biti rezultati predstojećih parlamentarnih izbora?
MARIĆ: Opozicija će biti jača od DPS-a. Sve ostalo je u rukama lidera i procjene daljeg strateškog razvoja države Crne Gore.

Jelići – personifikacija zloupotrebe

MONITOR: Otkrili ste da su bivša direktorka Vukica Jelić i njen suprug i savjetnik u Zavodu i poslanik DPS-a Zoran Jelić prekršili zakon i ustavna načela. Direktor Zavoda za zapošljavanje Rade Milošević je podnio krivičnu prijavu protiv Jelićevih zbog zloupotrebe službenog položaja i nanošenja materijalne štete. Kakav je epilog ?
MARIĆ: Bračni par Jelić je personifikacija zloupotrebe i neprimjerenog političkog uticaja na institucije države. Krivične prijave su odbačene, ali to nije umanjilo činjenicu da su Jelići kroz praksu prezentirali model koji je neupitno kršenje načela podjele vlasti, ali je u skladu sa partijskim interesima DPS-a. To je nedopustivo u državi koja želi biti država vladavine prava i jednakih šansi. Ne vjerujem da se može naći sličan primjer da neko ko je poslanik, i time dio zakonodavne vlasti, radi u instituciji koja je dio izvršne vlasti i na čijem čelu se nalazi njegova supruga. Morao je da se pojavi opozicioni direktor da bi ova praksa bila prekinuta, da bi se poslala jaka poruka da ništa neće trajati u nedogled, a posebno ne ovaj vid partijskog zarobljavanja državnih institucija.

Život ispod granice siromaštva

MONITOR: Često se može čuti da mnogi u Crnoj Gori žive životom nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Kakva su Vaša saznanja o tome?
MARIĆ: Od početka 2015. u Ministarstvo je po raznim osnovama stiglo nešto malo manje od 200 000 zahtjeva građana za pomoć. Ovaj podatak je snažna opomena da je socijalna slika zemlje krajnje zabrinjavajuća, a socijalna pomoć koja se opredjeljuje nedovoljna za podmirivanje redovniih životnih potreba onih koji je koriste. Svakodnevno upoznajem ljude koji žive ispod granice siromaštva, a saznanje da iz ove pozicije zaista malo mogu uraditi u zakonskim okvirima mi je najteže palo u ovom kratkom angažmanu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo