Povežite se sa nama

INTERVJU

Boris Marić, ministar rada i socijalnog staranja: Opozicija će biti jača od DPS-a

Objavljeno prije

na

boris-maric-3

MONITOR: Mnogi tvrde da je ministarstvo na čijem ste čelu Vi jedna od ključnih institucija koju DPS koristi za zloupotrebu državnih resursa. Jeste li se tokom Vašeg mandata uvjerili da je to tako?
MARIĆ: Ministarstvo rada i socijalnog staranja je nesumnjivo resor visokog rizika kada govorimo o zloupotrebi državnih resursa. Tu primarno mislim na prostor koji se otvara kroz različite vidove socijalnih davanja, kao i zapošljavanje. Treba istaći da imamo veliki broj socijalnih korisnika, po raznim osnovama, odnosno preko 60. 000, a oko 84.000 naknada, što socijalnu sliku Crne Gore čini neveselom. Uzimajući u obzir višedecenijsku praksu partijskog zapošljavanja državnih službenika i mrežu koju je na taj način ,,ispleo” DPS uz mogućnost tih istih službenika da vrše uticaj na kategorije lica u stanju socijalne potrebe, nije teško zaključiti da je to jedan od najvažnijih terena izbornog inžinjeringa DPS-a.

Mi smo ranije imali vrlo direktne zloupotrebe, koje nijesu pratili ni pokušaji značajnijeg skrivanja, što dokazuju i pravosnažne presude za zloupotrebu službenog položaja u ovom resoru.

Cijenim da je danas stanje bolje, a posebno zbog činjenice da smo u ovom trenutku uspjeli značajno da iskontrolišemo dodjelu jednokratnih pomoći. Takođe, vjerujem da smo stavili pod kontrolu i zapošljavanje, kao i brojne vidove diskrecionog plaćanja.

Nažalost, ova poboljšanja nijesu proizvod sistemskog napretka, već dijelom pritiska javnosti nakon afere Snimak, međunarodne zajednice posebno kroz pregovarački proces, uz konačno ono što je učinak Vlade izbornog povjerenja. U tom kontekstu, ne samo u Ministarstvu, određeni napredak je napravljen i u Zavodu za zapošljavanje i pojedinim centrima za socijalni rad, poput Nikšića, posebno u dijelu onemogućavanja pojavnih oblika zloupotreba državnih resursa i povećanje transparentnosti.

MONITOR: Možete li navesti primjere za to?
MARIĆ: Prije našeg dolaska proširivane su sistematizacije i zapošljeno je preko 80 osoba samo u prvoj polovini ove godine, utvrdili smo i nenamjensku potrošnju kao posljedicu lošeg planiranja, a javne nabavke su kroz sistem neposredne pogodbe bile na nivou od preko 40 odsto, dok je zakonski maksimum 10 odsto. Dalje, jednokratne pomoći su u određenom broju slučajeva dijeljene bez poštovanja kriterijuma, tako da smo imali i drastičan slučaj davanja jednokratne pomoći privrednom društvu. Građani opštine Danilovgrad, iz kojeg je došla ranija ministarka, bili su višestruko brojniji korisnici ovog vida pomoći od svih ostalih lokalnih samouprava, a znamo da imamo daleko težu materijalnu situaciju u drugim opštinama.

MONITOR: Kada ste izabrani za ministra najavili ste da očekujete otpore i u Vladi i u Ministarstvu. Jeste li se suočavali sa otoprima i kakvim?
MARIĆ: Prvi sam ministar koji je javno saopštio postojanje opstrukcije. Ali, to nije neočekivano niti je iko mogao naivno vjerovati da će ministar predložen od strane opozicionih stranaka biti dočekan raširenih ruka. Znao sam da će ovo biti teška borba, ali i izazov sa kojim se vrijedi uhvatiti u koštac kako bi se makar razbio mit o nezamjenljivosti DPS ministara nekim ljudima iz drugih struktura koji posao mogu raditi zakonito, pošteno i bez populističkog pristupa, suprotno mnogim prethodnicima. Potpredsjednik Vujović je to politički korektno nazvao ,,ljubaznom opstrukcijom”, iako se radi nerijetko o suštinski vrlo opasnim opstrukcijama. Pojavni oblici su najčešće odugovlačenje dostavljanja informacija što za posljedicu ima trošenje vremena, zatrpavanje poslovima i materijalima koji nijesu prioritetni, a koji treba da ograniče vrijeme za rad na sprečavanju zloupotreba, do toga da neki službenici više vremena troše u pokušajima da vas spriječe u namjeri uspostavljanja kontrole, za račun šefova u DPS-u, nego da obave zadatke koje im kao ministar naložite. No, najveći problem pravi datum iz Lex specijalisa – 1.1.2016, od kada se dominantno mogla vršiti kontrola dokumenata, što se u praksi pokazalo kao ogromno ograničenje.

MONITOR: Da li je, na osnovu Vašeg iskustva, moguće angažovanje nestranačkih ličnosti u Vladi dok je DPS na vlasti?
MARIĆ: Primjer jednog potpredsjednika i dva ministra u ovoj Vladi pokazuje da jeste, ali se postavlja pitanje dometa, ukoliko nemate iza sebe snažan partijski aparat da vas podržava u svakom aspektu i širu strategiju djelovanja. Naime, sistem vladanja DPS-a je breme za ozbiljniji strateški i programski napredak. A Vlada izbornog povjerenja nije strateška i programska Vlada, i od nje se nije mogao ni očekivati značajniji napredak u tom dijelu u jednom iznimno kratkom roku. Ova Vlada ima cilj da pokaže da kapacitet za rukovođenje državnim institucijama postoji i van DPS-a, da pokuša identifikovati i dokazima potkrijepiti mehanizme zloupotrebe državnih resursa, ali i da prevenira u ovom kratkom roku tu zloupotrebu. Djelimičan rezultat je nesporno napravljen, ali vjerujem da će još proći vremena za valjanu ocjenu čitavog ovog eksperimenta jer će neki učinci tek biti vidljivi. Svakako vjerujem da je danas mnogima jasno da vlast DPS-a ima alternative, a to nije malo u ovom kontekstu.

MONITOR: Kada ste prihvatili da budete ministar, rekli ste da je to za Vas izazov i da ulazite u rizik. Da li ste zadovoljni onim što ste uradili za nekoliko proteklih mjeseci od kada ste ministar u Vladi izbornog povjerenja?
MARIĆ: Žao mi je što čitav ovaj projekat nije krenuo ranije, odmah nakon potpisivanja Sporazuma, ali i što opozicione partije nijesu jače i konkretnije stale iza ove prilike da se državni resursi iskontrolišu i preveniraju dalje ti obrasci zloupotreba. Takođe, ograničenje opstrukcijama, datumom kontrole, različitim tumačenjima Lex specijalisa, jeste umanjilo domete Vlade izbornog povjerenja. Ali, rezultati postoje i što se tiče resora rada i socijalnog staranja mi smo to sumirali u nedavno predstavljenom izvještaju koji smo nazvali Provjereno nepovjerenje”. Taj izvještaj sadrži najznačajnije rezultate u dijelu kontrole i povećanja transparentnosti rada, ali ne i priličan obim dnevnih redovnih aktivnosti u radu sa građanima, drugostepenim postupcima, socijalnim partnerima… Vjerujem da taj materijal pruža solidnu osnovu zainteresovanoj javnosti za ocjenu i mog rada.

MONITOR: Kakvi su rezultati i pouke političkog eksperimenta o Vladi izbornog povjerenja i da li je on nešto promijenio na crnogorskoj društvenoj i političkoj sceni?
MARIĆ: Mislim da sam već objasnio kontekst i karakter ovog političkog eksperimenta koji je doprinio dinamizaciji političke scene. Stvorena je nova praksa i iskustvo, razbijeno je nekoliko uvriježenih tabua o nezamjenjivima i slabostima onih koji ulaze u grotlo vlasti. U radu Vlade je previše forme bez suštine a premalo odgovornosti, uz neprimjereno prisustvo partijskog uticaja DPS-a. Pojava opozicionih ministara narušila je tu rutinu vlasti, i borba jeste teška i neizvjesna, ali sam više nego ubijeđen da je neophodna, da je pomjerila crnogorsko društvo još jedan korak ka demokratizaciji.

MONITOR: Kakvi su po Vašoj ocjeni rezultati aktivnosti kontrole i stvaranja uslova za održavanje fer oktobarskih izbora?
MARIĆ: Uslovi su bolji, ali izbore i dalje ne možemo nazvati slobodnima. Očito je da ćemo se još neko vrijeme boriti za te osnove demokratije u crnogorskim okvirima.

MONITOR: Kakvi će, prema Vašoj procjeni, biti rezultati predstojećih parlamentarnih izbora?
MARIĆ: Opozicija će biti jača od DPS-a. Sve ostalo je u rukama lidera i procjene daljeg strateškog razvoja države Crne Gore.

Jelići – personifikacija zloupotrebe

MONITOR: Otkrili ste da su bivša direktorka Vukica Jelić i njen suprug i savjetnik u Zavodu i poslanik DPS-a Zoran Jelić prekršili zakon i ustavna načela. Direktor Zavoda za zapošljavanje Rade Milošević je podnio krivičnu prijavu protiv Jelićevih zbog zloupotrebe službenog položaja i nanošenja materijalne štete. Kakav je epilog ?
MARIĆ: Bračni par Jelić je personifikacija zloupotrebe i neprimjerenog političkog uticaja na institucije države. Krivične prijave su odbačene, ali to nije umanjilo činjenicu da su Jelići kroz praksu prezentirali model koji je neupitno kršenje načela podjele vlasti, ali je u skladu sa partijskim interesima DPS-a. To je nedopustivo u državi koja želi biti država vladavine prava i jednakih šansi. Ne vjerujem da se može naći sličan primjer da neko ko je poslanik, i time dio zakonodavne vlasti, radi u instituciji koja je dio izvršne vlasti i na čijem čelu se nalazi njegova supruga. Morao je da se pojavi opozicioni direktor da bi ova praksa bila prekinuta, da bi se poslala jaka poruka da ništa neće trajati u nedogled, a posebno ne ovaj vid partijskog zarobljavanja državnih institucija.

Život ispod granice siromaštva

MONITOR: Često se može čuti da mnogi u Crnoj Gori žive životom nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Kakva su Vaša saznanja o tome?
MARIĆ: Od početka 2015. u Ministarstvo je po raznim osnovama stiglo nešto malo manje od 200 000 zahtjeva građana za pomoć. Ovaj podatak je snažna opomena da je socijalna slika zemlje krajnje zabrinjavajuća, a socijalna pomoć koja se opredjeljuje nedovoljna za podmirivanje redovniih životnih potreba onih koji je koriste. Svakodnevno upoznajem ljude koji žive ispod granice siromaštva, a saznanje da iz ove pozicije zaista malo mogu uraditi u zakonskim okvirima mi je najteže palo u ovom kratkom angažmanu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo