Povežite se sa nama

INTERVJU

Boris Marić, ministar rada i socijalnog staranja: Opozicija će biti jača od DPS-a

Objavljeno prije

na

MONITOR: Mnogi tvrde da je ministarstvo na čijem ste čelu Vi jedna od ključnih institucija koju DPS koristi za zloupotrebu državnih resursa. Jeste li se tokom Vašeg mandata uvjerili da je to tako?
MARIĆ: Ministarstvo rada i socijalnog staranja je nesumnjivo resor visokog rizika kada govorimo o zloupotrebi državnih resursa. Tu primarno mislim na prostor koji se otvara kroz različite vidove socijalnih davanja, kao i zapošljavanje. Treba istaći da imamo veliki broj socijalnih korisnika, po raznim osnovama, odnosno preko 60. 000, a oko 84.000 naknada, što socijalnu sliku Crne Gore čini neveselom. Uzimajući u obzir višedecenijsku praksu partijskog zapošljavanja državnih službenika i mrežu koju je na taj način ,,ispleo” DPS uz mogućnost tih istih službenika da vrše uticaj na kategorije lica u stanju socijalne potrebe, nije teško zaključiti da je to jedan od najvažnijih terena izbornog inžinjeringa DPS-a.

Mi smo ranije imali vrlo direktne zloupotrebe, koje nijesu pratili ni pokušaji značajnijeg skrivanja, što dokazuju i pravosnažne presude za zloupotrebu službenog položaja u ovom resoru.

Cijenim da je danas stanje bolje, a posebno zbog činjenice da smo u ovom trenutku uspjeli značajno da iskontrolišemo dodjelu jednokratnih pomoći. Takođe, vjerujem da smo stavili pod kontrolu i zapošljavanje, kao i brojne vidove diskrecionog plaćanja.

Nažalost, ova poboljšanja nijesu proizvod sistemskog napretka, već dijelom pritiska javnosti nakon afere Snimak, međunarodne zajednice posebno kroz pregovarački proces, uz konačno ono što je učinak Vlade izbornog povjerenja. U tom kontekstu, ne samo u Ministarstvu, određeni napredak je napravljen i u Zavodu za zapošljavanje i pojedinim centrima za socijalni rad, poput Nikšića, posebno u dijelu onemogućavanja pojavnih oblika zloupotreba državnih resursa i povećanje transparentnosti.

MONITOR: Možete li navesti primjere za to?
MARIĆ: Prije našeg dolaska proširivane su sistematizacije i zapošljeno je preko 80 osoba samo u prvoj polovini ove godine, utvrdili smo i nenamjensku potrošnju kao posljedicu lošeg planiranja, a javne nabavke su kroz sistem neposredne pogodbe bile na nivou od preko 40 odsto, dok je zakonski maksimum 10 odsto. Dalje, jednokratne pomoći su u određenom broju slučajeva dijeljene bez poštovanja kriterijuma, tako da smo imali i drastičan slučaj davanja jednokratne pomoći privrednom društvu. Građani opštine Danilovgrad, iz kojeg je došla ranija ministarka, bili su višestruko brojniji korisnici ovog vida pomoći od svih ostalih lokalnih samouprava, a znamo da imamo daleko težu materijalnu situaciju u drugim opštinama.

MONITOR: Kada ste izabrani za ministra najavili ste da očekujete otpore i u Vladi i u Ministarstvu. Jeste li se suočavali sa otoprima i kakvim?
MARIĆ: Prvi sam ministar koji je javno saopštio postojanje opstrukcije. Ali, to nije neočekivano niti je iko mogao naivno vjerovati da će ministar predložen od strane opozicionih stranaka biti dočekan raširenih ruka. Znao sam da će ovo biti teška borba, ali i izazov sa kojim se vrijedi uhvatiti u koštac kako bi se makar razbio mit o nezamjenljivosti DPS ministara nekim ljudima iz drugih struktura koji posao mogu raditi zakonito, pošteno i bez populističkog pristupa, suprotno mnogim prethodnicima. Potpredsjednik Vujović je to politički korektno nazvao ,,ljubaznom opstrukcijom”, iako se radi nerijetko o suštinski vrlo opasnim opstrukcijama. Pojavni oblici su najčešće odugovlačenje dostavljanja informacija što za posljedicu ima trošenje vremena, zatrpavanje poslovima i materijalima koji nijesu prioritetni, a koji treba da ograniče vrijeme za rad na sprečavanju zloupotreba, do toga da neki službenici više vremena troše u pokušajima da vas spriječe u namjeri uspostavljanja kontrole, za račun šefova u DPS-u, nego da obave zadatke koje im kao ministar naložite. No, najveći problem pravi datum iz Lex specijalisa – 1.1.2016, od kada se dominantno mogla vršiti kontrola dokumenata, što se u praksi pokazalo kao ogromno ograničenje.

MONITOR: Da li je, na osnovu Vašeg iskustva, moguće angažovanje nestranačkih ličnosti u Vladi dok je DPS na vlasti?
MARIĆ: Primjer jednog potpredsjednika i dva ministra u ovoj Vladi pokazuje da jeste, ali se postavlja pitanje dometa, ukoliko nemate iza sebe snažan partijski aparat da vas podržava u svakom aspektu i širu strategiju djelovanja. Naime, sistem vladanja DPS-a je breme za ozbiljniji strateški i programski napredak. A Vlada izbornog povjerenja nije strateška i programska Vlada, i od nje se nije mogao ni očekivati značajniji napredak u tom dijelu u jednom iznimno kratkom roku. Ova Vlada ima cilj da pokaže da kapacitet za rukovođenje državnim institucijama postoji i van DPS-a, da pokuša identifikovati i dokazima potkrijepiti mehanizme zloupotrebe državnih resursa, ali i da prevenira u ovom kratkom roku tu zloupotrebu. Djelimičan rezultat je nesporno napravljen, ali vjerujem da će još proći vremena za valjanu ocjenu čitavog ovog eksperimenta jer će neki učinci tek biti vidljivi. Svakako vjerujem da je danas mnogima jasno da vlast DPS-a ima alternative, a to nije malo u ovom kontekstu.

MONITOR: Kada ste prihvatili da budete ministar, rekli ste da je to za Vas izazov i da ulazite u rizik. Da li ste zadovoljni onim što ste uradili za nekoliko proteklih mjeseci od kada ste ministar u Vladi izbornog povjerenja?
MARIĆ: Žao mi je što čitav ovaj projekat nije krenuo ranije, odmah nakon potpisivanja Sporazuma, ali i što opozicione partije nijesu jače i konkretnije stale iza ove prilike da se državni resursi iskontrolišu i preveniraju dalje ti obrasci zloupotreba. Takođe, ograničenje opstrukcijama, datumom kontrole, različitim tumačenjima Lex specijalisa, jeste umanjilo domete Vlade izbornog povjerenja. Ali, rezultati postoje i što se tiče resora rada i socijalnog staranja mi smo to sumirali u nedavno predstavljenom izvještaju koji smo nazvali Provjereno nepovjerenje”. Taj izvještaj sadrži najznačajnije rezultate u dijelu kontrole i povećanja transparentnosti rada, ali ne i priličan obim dnevnih redovnih aktivnosti u radu sa građanima, drugostepenim postupcima, socijalnim partnerima… Vjerujem da taj materijal pruža solidnu osnovu zainteresovanoj javnosti za ocjenu i mog rada.

MONITOR: Kakvi su rezultati i pouke političkog eksperimenta o Vladi izbornog povjerenja i da li je on nešto promijenio na crnogorskoj društvenoj i političkoj sceni?
MARIĆ: Mislim da sam već objasnio kontekst i karakter ovog političkog eksperimenta koji je doprinio dinamizaciji političke scene. Stvorena je nova praksa i iskustvo, razbijeno je nekoliko uvriježenih tabua o nezamjenjivima i slabostima onih koji ulaze u grotlo vlasti. U radu Vlade je previše forme bez suštine a premalo odgovornosti, uz neprimjereno prisustvo partijskog uticaja DPS-a. Pojava opozicionih ministara narušila je tu rutinu vlasti, i borba jeste teška i neizvjesna, ali sam više nego ubijeđen da je neophodna, da je pomjerila crnogorsko društvo još jedan korak ka demokratizaciji.

MONITOR: Kakvi su po Vašoj ocjeni rezultati aktivnosti kontrole i stvaranja uslova za održavanje fer oktobarskih izbora?
MARIĆ: Uslovi su bolji, ali izbore i dalje ne možemo nazvati slobodnima. Očito je da ćemo se još neko vrijeme boriti za te osnove demokratije u crnogorskim okvirima.

MONITOR: Kakvi će, prema Vašoj procjeni, biti rezultati predstojećih parlamentarnih izbora?
MARIĆ: Opozicija će biti jača od DPS-a. Sve ostalo je u rukama lidera i procjene daljeg strateškog razvoja države Crne Gore.

Jelići – personifikacija zloupotrebe

MONITOR: Otkrili ste da su bivša direktorka Vukica Jelić i njen suprug i savjetnik u Zavodu i poslanik DPS-a Zoran Jelić prekršili zakon i ustavna načela. Direktor Zavoda za zapošljavanje Rade Milošević je podnio krivičnu prijavu protiv Jelićevih zbog zloupotrebe službenog položaja i nanošenja materijalne štete. Kakav je epilog ?
MARIĆ: Bračni par Jelić je personifikacija zloupotrebe i neprimjerenog političkog uticaja na institucije države. Krivične prijave su odbačene, ali to nije umanjilo činjenicu da su Jelići kroz praksu prezentirali model koji je neupitno kršenje načela podjele vlasti, ali je u skladu sa partijskim interesima DPS-a. To je nedopustivo u državi koja želi biti država vladavine prava i jednakih šansi. Ne vjerujem da se može naći sličan primjer da neko ko je poslanik, i time dio zakonodavne vlasti, radi u instituciji koja je dio izvršne vlasti i na čijem čelu se nalazi njegova supruga. Morao je da se pojavi opozicioni direktor da bi ova praksa bila prekinuta, da bi se poslala jaka poruka da ništa neće trajati u nedogled, a posebno ne ovaj vid partijskog zarobljavanja državnih institucija.

Život ispod granice siromaštva

MONITOR: Često se može čuti da mnogi u Crnoj Gori žive životom nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Kakva su Vaša saznanja o tome?
MARIĆ: Od početka 2015. u Ministarstvo je po raznim osnovama stiglo nešto malo manje od 200 000 zahtjeva građana za pomoć. Ovaj podatak je snažna opomena da je socijalna slika zemlje krajnje zabrinjavajuća, a socijalna pomoć koja se opredjeljuje nedovoljna za podmirivanje redovniih životnih potreba onih koji je koriste. Svakodnevno upoznajem ljude koji žive ispod granice siromaštva, a saznanje da iz ove pozicije zaista malo mogu uraditi u zakonskim okvirima mi je najteže palo u ovom kratkom angažmanu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo