Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Još nema uslova za fer izbore

Objavljeno prije

na

MONITOR: MANS je ovih dana ukazao na više zloupotreba državnih resursa i fondova od strane Vlade u predizborne svrhe. Je li išta drugačije pred oktobarske izbore nego ranije?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Nova zakonska rješenja koja obavezuju institucije da u predizbornom periodu objavljuju podatke o potrošnji budžeta nijesu dala velike rezultate, jer većina državnih organa i dalje krije te informacije. Očigledno je u pitanju koordiniran napor da se podaci sakriju jer i nakon više od 1.500 prijava MANS-a, mnoge institucije istrajavaju u skrivanju podataka.

Štaviše, institucije koje su u prethodnim izbornim ciklusima sumnjičene za najveće zloupotrebe ulažu posebne napore da sakriju upravo one podatke na osnovu kojih smo ranije otkrivali slučajeve moguće političke korupcije. Čelnici tih institucija sada znaju zašto im tražimo određene informacije i još više se trude da ih sakriju, pa je političku korupciju i zloupotrebe novca građana u izborne svrhe teže dokazati. Mi smo podnijeli žalbe i tužbe protiv institucija koje kriju podatke, ali sumnjam da će drugostepeni organi biti previše ažurni, pa vjerujem da ćemo tek nakon izbora doći do više dokaza o mogućim zloupotrebama.

Ovi izbori su karakteristični po tome što su u sastavu Vlade i pojedine opozicione partije, a to se reflektuje i na budžetsku potrošnju institucija. Primijetili smo da su uoči ulaska predstavnika opozicije u pojedine institucije na državnom nivou, velika sredstva prebačena opštinama i privatnim kompanijama za izgradnju infrastrukture, odnosno zapošljavanje u predizbornom periodu, posebno iz Ministarstva poljoprivrede i Investiciono razvojnog fonda. Ta sredstva su prebačena prije raspisivanja izbora, ali se nesporno koriste za investicije u predizbornom periodu. Još istražujemo te slučajeve, jer te institucije uporno skrivaju podatake.

MONITOR: Hoće li po Vama izbori u oktobru biti fer i demokratski?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Izmjene zakona koje su uslijedile kao odgovor na aferu Snimak, i uspostavljanje nove, nezavisne Agencije za sprječavanje korupcije je trebalo da spriječi izborne zloupotrebe. Međutim, umjesto nezavisne Agencije koja istražuje političku korupciju dobili smo instituciju na čijem čelu je kadar Duška Markovića koji karikaturalno tumači zakon i čini sve što je u njegovoj moći da zaštiti interese jedne političke strukture.

Takođe, praksa je pokazala da Državna izborna komisija ni u kom slučaju nije nezavisna i profesionalna institucija, već tijelo koje odlučuje isključivo po političkoj liniji, a ne na osnovu Ustava i Zakona. Nakon donošenja skandaloznog mišljenja o ličnim kartama, DIK je potpuno izgubio kredibilitet i zato ne može biti garant zakonitog sprovođenja izbora. Situacija je još više zabrinjavajuća na nivou opštinskih izbornih komisija. Na primjer, u Pljevljima je na čelu OIK-a osoba koja je osuđena zbog kupovine glasova u toj opštini u slučaju zloupotrebe fondova pljevaljskog Centra za socijalni rad koji je otkrio MANS.

Očigledno je da se na svim nivoima administracije Ministarstva unutrašnjih poslova, ulažu ogromni napori da se opstruira čišćenje biračkog spiska i prikriju neregularnosti. Prvo je miniran rad Koordinacionog tijela, jer su službenici odbijali da dostave informacije o biračkom spisku pozivajući se na privatnost podataka. Nakon raspisivanja izbora svi članovi Koordinacionog tijela su akreditovani i dobili su pravo pristupa biračkom spisku, ali se već dva mjeseca čeka da MUP obezbijedi kancelariju sa računarima koji imaju pristup svim bazama podataka potrebnim za kontrolu biračkog spiska.

Dakle, nijedna od tri ključne institucije zadužene za sprovođenje izbornih zakona još uvijek nije pokazala spremnost da dosljedno primijeni svoje nadležnosti i obezbijedi uslove za održavanje fer i slobodnih izbora.

MONITOR: Prema procjenama CIN CG fantom birača ima oko 35 hiljada. Kako će po Vama izgledati birački spisak u oktobru?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Birački spisak se zaključuje 10 dana prije izbora, odnosno već 6. oktobra, što znači da nema još mnogo vremena da se očisti od fantoma, duplikata, umrlih lica i brojnih drugih nepravilnosti. Desetine hiljada spornih podataka još nije provjereno zbog opstrukcija službenika MUP-a, koji očigledno pokušavaju da sakriju svoje nezakonito ponašanje u prethodnom period.

Podsjećam da se ne zna šta se dešava sa brisanjem čak ni preko 1.200 lica za koja je nesporno utvrđeno da nemaju prebivalište u trajanju od dvije godine nakon dobijanja državljanstva. MANS je podnio krivične prijave zbog manipulacija biračkim spiskom, ali odgovora Specijalnog tužilaštva nema.

Nesporno je da birački spisak sadrži veliki broj preminulih lica, čiji identitet može biti zloupotrijebljen. Sporno je i više hiljada ,,instant” birača koji se upisuju samo uoči jednih izbora, a zatim nestaju iz biračkog spiska. Duplo upisani birači i dalje se nalaze u biračkom spisku, iako su neki brutalno očigledni primjeri brisani nakon brojnih prijava MANS-a. Poznato je i da su promijenjena biračka mjesta za skoro 100.000 birača, što može napraviti ogroman problem na dan izbora.

Sumnjam da će birački spisak moći biti očišćen u ovako kratkom periodu, uz sve opstrukcije administracije i zakonska ograničenja. Mislim da će na desetine hiljada fantoma i preminulih lica ostati u biračkom spisku, što će otvoriti ogroman protor za manipulacije, posebno zbog činjenice da lične karte nijesu biometrijske i da ih je mnogo lakše falsifikovati.

MONITOR: Kako ocjenjujete domete Vlade izbornog povjerenja?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ulazak predstavnika opozicije je zakomplikovao situaciju vladajućoj partiji koja je ranije nesmetano trošila državna sredstva većine institucija u predizbornom periodu. Počeli su da cure u javnost podaci o važnim privatizacijama, saznali smo da nas je MUP godinama varao da imamo biometrijska dokumenta…

Ipak, mislim da su dometi te Vlade ograničeni zbog velike opstrukcije od strane državne administracije koja je više od dvije decenije birana po partijskom ključu. Bilo je očekivano da brojni partijski kadrovi koje je godinama njegovala jedna partija pokažu neposlušnost i predstavnicima opozicije onemoguće da otkriju zloupotrebe svojih šefova.

Mislim da je i ograničenje pristupa podacima koji se odnose na period prije 2016. godine, iz potpisanog sporazuma, takođe izazvalo brojne probleme u sagledavanju mogućih neregularnosti u prethodnim izbornim ciklusima, na osnovu kojih su se mogli prevenirati slučajevi vezani za ove izbore.

Opozicioni kadrovi nijesu dovoljno međusobno sarađivali i nedostajalo je koordinacije, a opstrukcije sa kojima su se suočavali su trebali ranije i češće da adresiraju kako bi i domaća javnost i međunarodna zajednica stekle realnu sliku o problemima u funkcionisanju Vlade izbornog povjerenja. Opozicija je više svojim prisustvom, nego kontrolom rada institucija učinila da zloupotreba državnog budžeta bude smanjena.

Da zaključim, učešćem u Vladi opozicija je uradila nešto, ali ne dovoljno da bi mogli da kažemo da su stvoreni uslovi za održavanje zaista fer i slobodnih izbora.

MONITOR: Opet ste u centru pažnje direktora Agencije za sprečavanje korupcije Sretena Radonjića. Čini se da vas Radonjić ne želi u Savjetu Agencije?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Naravno da ne, jer samo ja razotkrivam njegova kršenja zakona i politizaciju te institucije koja je već sada izgubila kredibilitet.

MONITOR: Više puta ste upozorili da je Radonjić partijski vojnik, i da je tako postupao i u slučaju Ramada, kada nije dodijelio status zviždača Patriciji Pobrić.
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Slučaj Patricije Pobrić predstavlja konačnu potvrdu totalne političke kontrole direktora Agencije i većine članova Savjeta. Umjesto da po službenoj dužnosti pruži svaku moguću pomoć gospođi Pobrić i zaštiti je kao zviždača, Radonjić je brutalno manipulisao zakonom i tražio sve moguće proceduralne propuste kako bi izbjegao da postupa u ovom predmetu.

Imajući u vidu da ovaj slučaj šalje lošu poruku i svima drugima koji razmišljaju da objave podatke o nezakonitostima, posebno o političkoj korupciji, kao član Savjeta Agencije tražila sam da se utvrdi odgovornost direktora u ovom predmetu, ali je većina članova Savjeta pokazala da nije spremna da se na bilo koji način konfrontira Radonjiću, jer bi to značilo da se suprostavlja vicepremijeru Dušku Markoviću koji ga je instalirao na tu poziciju. Nažalost, većina članova Savjeta nema tu vrstu hrabrosti i profesionalnog integriteta.

MONITOR: MANS sve ćešće kritikuje i rad Specijalnog tužilaštva.
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Do sada je sva pažnja tužilaštva bila usmjerena na porodicu Marović, ali su izbjegavali da se bave porodicom Đukanović i njihovim brojnim poslovima koji su bili predmet niza krivičnih prijava. Čak je i postupak protiv Marovića okončan apsurdno malom kaznom, a famozna finansijska istraga nikada nije završena. To je dodatan razlog da rad tužilaštva bude pod znakom pitanja, a procesuiranje Marovića bude viđeno kao posljedica političkog obračuna, a ne uvođenje vladavine prava. Postavlja se pitanje šta bi radilo tužilaštvo da je Marović progovorio u javnom, sudskom postupku, umjesto što je odlučio da ćuti i sklopi tajnu pogodbu.

Fijasko tužilaštva u slučajevima Kalić i Šarić koje je prošlo bez bilo kakvih posljedica i odgovornosti je još jedan razlog za zabrinutost po pitanju spremnosti tužilaštva da se bori protiv organizovanog kriminala.

Umjesto da odgovaraju, pojedini tužioci su napredovali, iako se slučajevi u kojima su oni odbacivali krivične prijave ponovo otvaraju i iznova istražuju. Katnić i Stanković nisu napravili rez i razdvojili žito od kukolja i to će, bojim se, nastaviti da opterećuje crnogorsko tužilaštvo i značajno utiče na njegove rezultate.

Konačan test za specijalnog tužioca će biti postupanje u predmetima vezanim za političku korupciju, jer je to sada njegova nadležnost.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo