Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA OPALIĆ, UMJETNICA: Vrata u neke nove svjetove

Objavljeno prije

na

Izložba fotografija dubrovačke umjetnice Ane Opalić nedavno je otvorena u Galeriji Centar Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Ana Opalić je diplomirala TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Predstavljala je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 2003. godine. Rediteljka je i snimateljka dokumentarnog filma Još jednom, premijerno prikazanom na Zagreb Dox-u. Trenutno snima novi dokumentarni film Lijek. Izlagala je na samostalnim i kolektivnim izložbama u Hrvatskoj i inostranstvu, te je dobitnica više nagrada i priznanja.

MONITOR: Za predstavljanje rada podgoričkoj publici odabrali ste ciklus „Od portreta do vremena” . To su serije fotografija vaše majke u različitim raspoloženjima koje impliciraju jedan topao, nježan odnos pun razumijevanja, crno-bijele i u koloru kao i fotografije Vaših prijatelja i porodice.
OPALIĆ: Da, izložbu sam naslovila Od portreta do vremena, a na izložbi predstavljam izbor iz nekoliko serija fotografija. Riječ je o portretima meni dragih i bliskih ljudi koje pratim kroz godine. Koliko sam tim ciklusima uspijela napraviti dobre i vjerne portrete, a koliko zabilježiti svoju fascinaciju prolaskom vremena i mijenama koje ono donosi, ostavljam publici na prosudbu.

MONITOR: I ranije ste se predstavljali fotografijama svoje majke, ali to je bila priča o majci koja se borila s rakom. Koliko dugo ste fotografisali tu borbu i kako ste se odlučili za taj potez? Kako je reagovala Vaša majka?
OPALIĆ: Fotografije mame intenzivno sam radila baš u periodu njene bolesti i naše zajedničke borbe za njeno ozdravljenje. Te fotografije objema su nam olakšale proživljavanje teških trenutaka jer su na neki način skretale pažnju sa bolesti i straha na jedan kreativan proces i stvaranje jedne priče koja će kasnije komunicirati sa publikom i moguće jednog dana nekome drugome nešto značiti. Kao da su otvarale vrata u neke nove svjetove i mogućnosti i tako nas odnosile na trenutke iz one surove realnosti.

MONITOR: Predstavljali ste Hrvatsku na najvećoj svjetskoj smotri umjetnosti, Venecijanskom bijenalu 2003. godine kao rijetka fotografkinja. Šta je za Vas to predstavljalo?
OPALIĆ: Na bijenalu u Veneciji predstavila sam se fotografijama iz ciklusa Autoportreti, jednom multimedijalnom instalacijom – Portret i tri video rada Ne vidim, Zora na Dančama i Brežuljak. Za mene tada to je prije svega bilo jedno zanimljivo iskustvo rada u velikom timu. Imali smo osigurana sredstva za kvalitetnu realizaciju svega što smo zamislili i bio je to dobar osjećaj. Bilo je veliko zadovoljstvo pripremati tu izložbu. Samo otvorenje izložbe i sve što ono sa sobom nosi za mene osobno je bilo kao da na tanjuru imam više nego mogu pojesti. Gledajući sada unatrag, dosta sam se držala povučeno, kao da je “zabavan dio” prošao dovršavanjem postava i samo sam čekala da sve to završi da se vratim doma u svoj mir i tišinu.

MONITOR: Interesantan je ciklus fotografija koji ste radili četrnaest godina. Dolazili ste do istog mjesta, pejsaža i svaki put snimili biste prizor fotoaparatom.
OPALIĆ: Taj ciklus zove se Brsalje. A izložba na kojoj je izložen u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku 2011. zvala se Ponavljanja. Brsalje su zapravo mjesto sa kojeg sam snimala taj pogled na more i stijene u usijeku između dvije dubrovačke tvrđave – Bokar i Lovrijenac. Nekih 14 godina, snimala sam taj isti kadar svaki puta kada bi prošla preko Brsalja. Za mene te fotografije predstavljaju ,,moje vrijeme u Dubrovniku”. U njih su upisane sve moje emocije i dileme, ali i postojanost i ustrajnost. Fotografije su snimane na crno-bijeli negative film i sve je hand made. Od razvijanja filmova do povećavanja fotografija u labosu. Taj process je također bio važan jer je sve zajedno kao neki meditativni čin. Dugotrajno i ne može se ubrzati.

MONITOR: Na Vašim fotografijama prisutvo je i svojevrsno poigravanje s rodnim identitetima. Šta intrigantno tu pronalazite?
OPALIĆ: Instalacija Portret, koja je izložena samo jednom – na Venecijanskom bijenalu, a tada je nažalost i oštećena te nije nikada restaurirana do danas, pa tako ni više izlagana je tematizirala upravo rodni identitet. Inscenirala sam atelijerski foto portret sa početka dvadesetog stoljeća fotografirajući sebe kao muškarca i kao ženu. Ideja instalacije i rada bila je neprisutnost koja je značila ,,mene nema ni u jednoj od tih uloga”. Gledatelji su se našli ispred dva inscenirana foto atelijera koje su mogli promatrati prostim okom ispred sebe ali i kroz dvije male video kamere u kojima bi se ja pojavila i vidjeli bi me kako ,,stojim ispred njih”. Kamere su zapravo vrtile snimku napravljenu u Zagrebu, ali pošto smo u Veneciji izgradili identičan prizor pogledom kroz kameru vidjeli bi isto ono što ste vidjeli ispred sebe samo sam ja stajala unutra odjevena kao muškarac i u drugoj replici atelijera kao žena. Po osjećaju svog rodnog identiteta mene podjednako nije bilo u obje uloge, ako me shvaćate?

MONITOR: Rediteljka ste i dokumentarnog filma ,,Još jednom” koji je premijerno prikazan prije dvije godine na Zagreb Doxu, međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Pet godina pratili ste živote četiri žene – lezbijke i jedne transrodne osobe, fokusirajući se na njihove ljubavne odnose, prijateljstva, aktivizam i kreativan rad. Kad je nastala ideja za film i kako ste zadobili njihovo povjerenje?
OPALIĆ:Kolega Noah Pintarić i ja zajedno smo režirali i montirali film koji sam ja lagano snimala nekih sedam godina. Dokumentarisitički, skoro sve iz ruke. Subjektivno i sudjelujući u radnji prvenstveno kao akter, a tek onda kao snimateljica. Pratila sam naše živote. Naše uspone i padove, zaljubljenosti i razočarenja… Ideja filma koji smo svi zajedno stvarali bila je dekonstrukcija tabua koje veliki dio građana ima o homoseksualnim i transrodnim osobama. Povjerenje svojih prijateljica imali smo jednostavno zato što smo mi sudjelovali u snimanju i razotkrivanju svi zajedno. Svi smo imali taj neki aktivistički motiv, želju da u hrvatskoj napokon nastane jedan dokumentaran film gdje su svi ,,out” i ništa ne skrivaju. Da pokažemo da se to može napraviti na jedan iskren i topao način. Film je jako lijepo primljen od publike. Dobili smo izvrsne kritike i pohvale.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo