Jedna od najvrjednijih lokacija u srcu Podgorici uz Moraču, na kojoj je trebalo da se grade samo javni i kulturni sadržaji, nedavno je prešla u vlasništvo firme ABC Ventures i mogla bi biti devastirana intezivnom gradnjom

Vlasništvo nad jednom od najatraktivnijih parcela u centru Podgorice, zemljištem nekadašnje Kasarne Morača iznad obale rijeke, nedavno je preuzela firma ABC Ventures, čiji je izvršni direktor Vlado Vuković, a vlasnik Anton Jurovicki. Izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice iz avgusta 2025. godine koeficijent izgrađenosti na ovoj parceli drastično je povećan i data joj je namjena “centralne djelatnosti“, koja, pored javnih sadržaja, omogućava i komercijalnu gradnju hotela, restorana, konferencijskih i drugih objekata.

Takvo plansko rješenje ostavlja širok prostor za interpretaciju i razne investitorske projekte, pa je opravdano pitati se da li će, umjesto da bude javno dobro, prostor Kasarne Morača na kraju ipak biti narušen i pretvoren u beton.

Radi se o prostoru za koji su se građani, aktivisti i dio stručne javnosti godinama zalagali da  služiti javnom interesu, kao zelena površina, gdje će biti institucije kulture, a ne lokacija za stambeno-poslovnu komercijalnu gradnju. Taj koncept bio je i javno prihvaćen tokom mandata gradonačelnice Glavnog grada Olivere Injac.

,,Nevjerovatno da se nakon punih osam godina borbe za Kasarnu Morača građani i građanke opet moraju boriti za taj prostor. I to poslije završenog Međunarodnog konkursa i sjajnih idejnih rješenja za izgradnju Muzeja savremenih umjetnosti (MSU), Kuće arhitekture i Prirodnjačkog muzeja i opšteg društvenog konsenzusa da taj prostor mora biti sačuvan za objekte javnog karaktera, danas opet moramo da se borimo protiv ovih novih štetnih planova”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Luka Rakčević, koji se godinama u podgoričkom parlamentu ispred Građanskog pokreta URA, ali i kao građanin Podgorice zalagao za to da Kasarna Morača bude prvenstveno prostor namijenjen građanima, kroz kulturne sadržaje, javne objekte i zelene površine.

Konkurs je raspisan 2023. godine i bio je dio šire vizije transformacije nekadašnjeg vojnog kompleksa u javni, kulturni prostor. Prvu nagradu osvojio je italijanski arhitektonski tim “A-fact” (Architecture Factory), a nakon izbora bilo je najavljeno da će se pristupiti razradi projektne dokumentacije i faznoj realizaciji.

Kako se može vidjeti na Portalu javnih nabavki, Ministarstvo javnih radova Crne Gore je u decembru 2025. raspisalo tender za izradu glavnog projekta za objekte Muzeja savremene umjetnosti, Prirodnjačkog muzeja, Kuće arhitekture i Parka kulture i umjetnosti. Rok za podnošenje ponuda bio je do 19. januara 2026. godine, a naručilac traži usluge projektovanja u oblasti arhitekture i urbanizma za kompletan kompleks. Ali, to je samo jedan dio priče.

Firma ABC Ventures, koja je sada vlasnik dijela ovog zemljišta, parcele 2211/9 u KO Podgorica II, od 17 hiljada kvadrata, planira izgradnju poslovnog, odnosno komercijalnog objekta  gdje, kako kažu za CIN-CG, neće biti stambene gradnje. U odgovoru na naša pitanja su naveli i da će sve biti u skladu sa važećom planskom dokumentacijom.

,,U skladu sa PUP-om, konkretno arhitektonsko-urbanističko idejno rješenje za predmetnu lokaciju biće definisano kroz javni konkurs. Podnijeli smo inicijativu MPPUDI Crne Gore za raspisivanje javnog konkursa međunarodnog karaktera za izradu urbanističko arhitektonskog idejnog rješenja“, kažu.

,,Važno je podsjetiti da je prostor Kasarne Morača jednom već bio zamalo isplaniran tako da se iz njega izvuče najveća moguća novčana korist, bez obzira na efekat koji bi to imalo po kvalitet samog prostora i širi javni interes. Početkom 2018. godine vodila se javna rasprava o Urbanističkom projektu (UP) ‘Kasarna Morača’ koji je predviđao rušenje postojećih objekata i izgradnju guste stanogradnje i poslovanja, po modelu sličnom City kvartu“, podsjeća za CIN-CG istraživačica na Univerzitetskom institutu u Lisabonu (ISCTE-IUL) i članica organizacije Ko ako ne arhitekt (KANA) Sonja Dragović.

,,Tada smo, zajedno sa drugim organizovanim građanima i građankama Podgorice, reagovali: pozvali javnost na raspravu, predali opsežne primjedbe, a kroz peticiju koju je tada pokrenula URA prikupljeno je preko osam hiljada potpisa za planiranje i izgradnju javnih sadržaje na ovom prostoru. Nakon tako snažne reakcije građana, i brojnih kritika izrečenih na javnoj raspravi, UP koji je predviđao betonizaciju Kasarne Morača nadležni više nijesu pominjali“, navodi Dragović.

,,Međutim, u postupku Izmjena i dopuna PUP-a 2025., i pored zahtjeva Glavnog grada i dijela javnosti da se cjelina zaokruži isključivo javnim i kulturnim sadržajima, u konačnom rješenju je zadržana namjena ‘centralne djelatnosti’ na privatnim parcelama. Uz to, izmjene i dopune plana napuštaju ideju izrade UP i predviđaju „direktno sprovođenje“ iz PUP-a, uz obavezan javni konkurs. U praksi, to znači da se ključne odluke o formi i intenzitetu gradnje pomjeraju u manje javno vidljive i teže razumljive kanale, dok se javnosti ostavlja narativ o ‘konkursu’ kao garanciji kvaliteta. Konkurs može da poboljša arhitektonski izraz, ali ne rješava suštinsko pitanje: zašto se na obali Morače, u samom centru Podgorice i u neposrednoj kontaktnoj zoni budućeg muzejskog centra, uopšte ostavlja prostor za komercijalnu gradnju, koja očigledno i izričito odgovara privatnom interesu“, pita se Dragović.

Ona navodi da je postojala i politički sasvim realna alternativa: da se prostor, koji je decenijama bio javni, vrati u javno vlasništvo kroz otkup, eksproprijaciju ili razmjenu, i da se kompletna lokacija planira kao javna cjelina sa sadržajima kompatibilnim muzejima i zelenom koridoru Morače, kao što su kultura, obrazovanje, nauka, administracija i drugi javni programi.

Izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice došlo je do ozbiljnog povećanja dozvoljene izgrađenosti na prostoru “Kasarne Morača“. Koeficijent izgrađenosti je povećan sa 0,6 na čak 1,4, iako takva promjena nije bila tražena nijednom primjedbom dostavljenom tokom javne rasprave.

,,Sama činjenica da je od ‘javne rasprave’ do konačnog usvajanja Izmjena i dopuna PUP-a Podgorice obrađivač plana povećao koeficijent izgrađenosti za ‘Kasarnu Morača’ sa 0.6 na 1.4 najbolje potvrđuje da su Glavni grad na čelu sa gradonačelnikom Sašom Mujovićem, resorno ministarstvo i Vlada svjesno podržali devastaciju prostora ‘Kasarne Morača’ i pomogli investitorima da započnu agresivnu gradnju, a da pritom apsolutno niko u primjedbama sa javne rasprave takvo podizanje koeficijenata nije ni tražio“, navodi Rakčević.

Iz Glavnog grada do objave teksta nijesu odgovorili na upite CIN-CG-a.

Iz MPPUDI za CIN-CG objašnjavaju da je Izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice prostor nekadašnje “Kasarna Morača“ podijeljen na dvije cjeline ukupne površine oko 81,5 hiljada kvadrata. Jedan dio, kako navode, ostaje namijenjen kulturi, a drugi je predviđen za centralne djelatnosti (poslovne i javne sadržaje). Kako kažu, na prostoru čija su namjena “centralne djelatnosti” planirana je gradnja na osnovu smjernica iz plana, uz obavezan javni konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje.

,,Na površinama centralnih djelatnosti mogu se planirati objekti poslovnih, administrativnih, komercijalnih i uslužnih djelatnosti ili slični sadržaji u funkciji poslovanja, ugostiteljski objekti i objekti za smještaj turista tipa hotel 5* (bez mogućnosti kondo ili sličnih modela poslovanja), multifunkcionalni centar ili konferencijski centar, poslovne zgrade, objekti kulture, rekreativni sadržaji sa jedinstvenim pejzažnim izrazom u dijelu prema rijeci Morači, objekti i mreža infrastrukture, parkinzi i garaže za smještaj vozila zaposlenih, korisnika i posjetilaca. U okviru ove namjene nije dozvoljeno planirati objekte za stanovanje“, navode iz MPPUDI.

Dragović objašnjava da su u Nacrtu izmjena i dopuna PUP-a Podgorice, koji je stigao na javnu raspravu za dio B lokacije Kasarna Morača, površine 30 891 55 metara kvadrata, bili jasno postavljeni restriktivniji urbanistički parametri. ,,Indeks zauzetosti maksimalno 0,2 i indeks izgrađenosti maksimalno 0,6, uz naglasak da se prostor dalje razrađuje kroz detaljniji planski dokument, uz usklađivanje sa konkursnim rješenjem kontaktne zone kulturnih objekata i pejzažnim uređenjem obale Morače“.

,,U usvojenoj verziji plana, ti parametri su značajno podignuti: indeks zauzetosti povećan do maksimalnih 0,4, a indeks izgrađenosti do maksimalnih 1,4, što je promjena koja direktno povećava obim dozvoljene gradnje i investicionu vrijednost lokacije”, upozorava Dragović.

,,Na ovoj površini, dakle, ovom izmjenom se  maksimalna dozvoljena zauzetost tla udvostručuje (sa oko 6 178 na oko 12 357 metara kvadratnih), a potencijalna bruto građevinska površina raste sa približno 18 535 na 43.248 metara kvadratnih – radi se o povećanju od oko 24 700 metara kvadratnih, dakle o tome da ovdje sad može biti izgrađeno više nego dva ili tri puta više kvadrata nego što je bilo predviđeno Nacrtom izmjena i dopuna PUP-a“, objašnjava ona.

Prema podacima Poslovne mreže o vlasničkoj strukturi, firma ABC Ventures je povezana sa kompanijom Coinis (radi se o sestrama preduzećima) čiji su vlasnici ujedno i vlasnici ABC Ventures-a.

Coinis je domaća IT i digitalna kompanija koja je u javnosti već dovođena u vezu sa spornim urbanističkim projektima u centru Podgorice – rekonstrukcijom i uređenjem Kuće Vujovića u Bokeškoj ulici, objekta sagrađenog u prvoj polovini 20. vijeka koji je od velike kulturno-istorijske vrijednosti za Podgoricu.

Prostor nekadašnje “Kasarne Morača“ jedan je od najljepših i najvrjednijih u Podgorici, smješten uz samu obalu rijeke i na nekoliko minuta hoda od užeg centra Podgorice. Jedan je od posljednjih velikih neizgrađenih kompleksa u ovom dijelu grada.

Andrea PERIŠIĆ

Kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda je jedna od rijetkih institucija koja reaguje na sve učestalije prekrajanje istorijskih činjenica uz govor mržnje. Ali i jedina koja nema izvršnu snagu. One koje imaju podržavaju ili ćute

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda pokrenuo je postupak po sopstvenoj inicijativi nakon što je paroh SPC  Mijajlo Backović, gostujući u emisiji Slobodna zona na TV Prva, izjavio da su ,,Hrvati u Boki projekat” i da je, kako je naveo, u određenom periodu izvršena ,,kroatizacija bokeljskih Rimokatolika”.

Zaštitnik je ocijenio da su izjave paroha Backovića nespojive sa vrijednostima demokratije i ljudskih prava. Preporučio mu je da se ubuduće uzdrži od osporavanja identiteta nacionalnih zajednica.

Kancelarija Zaštitnika je jedna od rijetkih institucija koja reaguje na sve učestalije prekrajanje istorijskih činjenica uz govor mržnje. Ali i jedina koja nema izvršnu snagu. One koje imaju podržavaju ili ćute

Prema analizi Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Crna Gora se  suočava sa trećim talasom revizije istorije, a nakon prvog koji se odigrao devedesetih i drugog sa početka dvijehiljaditih. Novom sezonom revizije, ocjenjuju oni, dominira kampanja predstavljanja ratnog zločinca Pavla Đurišića kao antifašiste, negiranje njegovih zločina i saradnje sa fašistima. Nju ponovo vodi Srpska pravoslavna crkva (SPC), a intenzivno i u kontinuitetu sprovode njoj politički bliski lideri i mediji.

Revizija uloge i djela četničkog komandata Đurišića tokom protekle godine pokazala je nemoć institucija da se suoče sa ovom prijetnjom.

Sedam nevladinih organizacija, u maju protekle godine, obratilo se Vrhovnom državnom tužiocu, Miloradu Markoviću, zbog sve učestalijeg javnog veličanja četničkog pokreta i ratnog zločinca Pavla Đurišića, izražavajući zabrinutost da se time produbljuju postojeće podjele u društvu, podstiče govor mržnje, podrivaju antifašistički temelji države i rehabilituje ideologija odgovorna za masovne zločine u Crnoj Gori.

Ukazali su na izjavu mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija od 5. maja 2025. godine, koji je Pavla Đurišića nazvao „velikim junakom“ i „nepobjedivog karaktera“, zatim na tekst sveštenika Ognjena Femića „Svi smo mi Pavle Đurišić“ od 9. maja, kao i na video snimak izvođenja pjesme „Đurišiću, mlad majore“ u restoranu Srednje stručne škole „Sergije Stanić“ u Podgorici, objavljen na Fejsbuku

Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu koju je nekoliko predstavnika nevladinih organizacija (NVO) podnijelo protiv Jovana Mićovića, Ognjena Femića i NN lica, zbog krivičnog djela izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje. U obavještenju Višeg državnog tužilaštva navodi se da u radnjama prijavljenih osoba ,,nema elemenata bića prijavljenog, niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti”.

„VDT je faktički uspostavio praksu crnogorskog pravosuđa da ignoriše govor mržnje, za njih je veličanje zločinaca sloboda govora“, ocijenili su tada iz Centra za Građansko obrazovanje uz opasku da je odluka razočaravajuća, ali nije neočekivana.

Iz nevladinih organizacija su ocijenili i da VDT još ne pokazuje znake spremnosti da se uhvati ukoštac sa crkvenim velikodostojnicima iako im je u Krivičnom zakoniku za to data mogućnost.

„Kazniće se i onaj ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, kaže Krivični zakonik.

Nakon mjesec dana i drugi mitropolit– Metodije Ostojić veličao je četnički pokret i vođu ovog kvislinškog pokreta iz Drugog svjetskog rata – Dragoljua Dražu Mihailovića, na parastosu koji je služen u manastiru Podmalinsko na planini Sinjajevini u Opštini Šavnik.Zbog veličanja četničkih vođa Đurišića i Draže Mihailovića, od strane mitropolita Metodija, Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju vodi dva predmeta.

Sve je eskaliralo postavljanjem spomenika Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana početkom avgusta protekle godine. Spomenik je prvo sakriven u crkvi u Gornjem Zaostru, nakon čega je, sredinom avgusta, premješten u manastir Đurđevi stupovi.Beranska policija je 1. oktobra bezuspješno pretraživala manastir tražeći spomenik. Potraga je ponovljena 12. novembra kada je policija, postupajući po rješenju tamošnjeg Osnovnog suda, više od dva i po sata pretresala Manastir Đurđevi stupovi i okolne objekte, ali nije uspjela da pronađe kip saradniku okupatora.Ni nakon pola godine policija nije otkrila i oduzela  spomenik.

Pokretanje optužnog predloga bjelopoljoskog tužilaštva protiv mitropolita Metodija zbog veličanja četničkog pokreta izazvalo je zaprepaštenje i iznenađenje u redovima vladajuće Nove srpske demokratije (NSD). Poslanik ove partije Velimir Đoković izjavio je da je optužni predlog protiv Metodija direktan napad na SPC. ,,Mislim da bi mnogi u Crnoj Gori koji se nijesu navikli na neku novu Crnu Goru to morali da urade što prije”, poručio je Đoković.

Njegova partijska koleginica, poslanica Jelena Božović u toku skupštinskog zasjedanja, u julu prošle godine, izjavila je da je crnogorski jezik nakaradan i uveden na silu. Iz Centra za građanska prava podnijeli su prijavu protiv poslanice: ,,Ove izjave su otvoreno šovinističke i imaju jasan cilj: da podriju identitet Crne Gore, ospore njen Ustav i pravo crnogorske nacije na svoju kulturu i identitet”.

Da se prijave protiv političara, taman kao i one koje terete crkvene velikodostojnike, odbacuju svjedoči i slučaj gradonačelinika Nikšića Marka Kovačevića.

Početkom jula prošle godine Kovačević, predsjednik opštine Nikšić i poslanik NSD, podnio je ostavku na poslaničku funkciju. Kako ga više nije štitio imunitet, otvorila se mogućnost da konačno bude saslušan u tužilaštvu zbog govora na obilježavanju godišnjice bitke na Grahovcu. On je u junu 2024. na Grahovcu izjavio da će ,,s onima koji neće da budu kao braća, nego da liče na Turke, postupati kao prema Turcima”. Administrativni odbor parlamenta nikad nije raspravljao o skidanju imuniteta Kovačeviću, pa zbog toga on nije, duže od godinu dana, mogao biti saslušan. Kad je konačno saslušan, VDT Podgorica je u septembru prošle godine odbacilo prijavu protiv njega.

Prema istraživanju Centra za građansko obrazovanje (CGO), koje je Damar radio u decembru protekle godine, istorijsku ulogu Pavla          Đurišića 31,7 odsto ispitanika ocjenjuje kao negativnu, dok više od 12 odsto ima pozitivan stav. Podizanju spomenika Đurišiću protivi se gotovo 60 odsto građana dok je samo 13,3 odsto za to.

U istraživanju CEMI-ja, koje je prezentovano početkom ovog mjeseca, 71,6 odsto ispitanika je odgovorilo negativno na pitanje da li bi Crna Gora trebalo da zvanično obilježava i odaje počast četničkom pokretu, dok 12,2 odsto podržava tu ideju, a 16,1 odsto je neodlučno.

Grafiti mržnje

Posljedice osporavanja zločina iz ’90-ih i onih ranijih od strane političara, vjerskih lidera i nereagovanje institucija, vidljive su i na ulicama.

Crnogorska policija je 19. decembra uhapsila maloljetnika iz Podgorice zbog sumnje da je na zgradi Ambasade Bosne i Hercegovine pisao grafite kojima se veliča genocid u Srebrenici. Uhapšeni se sumnjiči i za ispisivanje nacističke svastike na tabli posvećenoj jevrejskom prazniku Hanuka na Trgu Argentina.

Tokom noći 16. decembra, na zgradi Ambasade BiH u Podgorici ispisan je grafit kojim se veliča genocid u Srebrenici iz 1995. godine i osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić. Na ogradi su ispisani natpisi ,,Generale hvala ti za Srebrenicu”, ,,Kafa slatko Mladić Ratko, United Force”, dok su na tabli Ambasade ispisana četiri ocila.

Više državno tužilaštvo je protiv maloljetnika podnijelo krivičnu prijavu zbog sumnje da je počinio krivično djelo ,,izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”, dok je u slučaju skrnavljenja table okačene povodom obilježavanja Hanuke ocijenjeno da nema elemenata krivičnog djela.

Crnogorska policija je 18. decembra na Cetinju uhapsila pet osoba iz Srbije koje su ispisale grafit ,,Crna Gora Srpska Sparta” na muralu ,,Da je vječna Crna Gora” u tunelu na regionalnom putu Trojica–Njeguši. Državno tužilaštvo se izjasnilo da u tom događaju nema elemenata krivičnog djela, već da je prekršen Zakon o javnom redu i miru.

Zbog ispisivanja grafita ,,APRZ UČK 1878” u Meljinama kod Herceg Novog, državljanin Kosova E. Š. (22) je 23. oktobra osuđen na deset dana zatvora i određena mu je mjera protjerivanja sa teritorije Crne Gore u trajanju od jedne godine. On je uhapšen nakon što je dio mještana Meljina prijavio da putnici kosovskog autoprevoznika ,,Špejtimi” na zgradama ispisuju parole podrške Oslobodilačkoj vojsci Kosova.

Predrag NIKOLIĆ

Krivična prijava protiv kineske  kompanije zbog oštećenja Tare rezultirala je okončanjem postupka   zbog zastarjelosti. CRBC  je ranije oslobođen optužbi za gradnju bez prijave, a presuda o odšteti je ukinuta u drugom stepenu. Sudski procesi tako su, za sada, završeni bez pravosnažno utvrđene odgovornosti izvođača radova na donici  autoputa za  štetu nanesenu rijeci  Tari

Kineska kompanija „China Road and Bridge Corporation“ (CRBC), glavni izvođač radova na dionici auto-puta, neće, prema prvostepenoj presudi, odgovarati zbog štete nanesene životnoj sredini. Nakon skoro šest godina trajanja procesa zbog ekološke štete nanesene rijeci Tari tokom izgradnje auto-puta, Osnovni sud u Kolašinu odbio je optužbe protiv CRBC-a i njenog odgovornog lica Hei Shiqianga za krivično djelo oštećenje životne sredine. Obrazloženje suda je da je tokom glavnog pretresa, održanog u oktobru 2025. godine, nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja. Dio radova na dionici auto-puta odvijao se u rejonu toka rijeke Tare, čiji je kanjon od 1977. godine pod zaštitom UNESCO.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Kolašinu optužni predlog protiv CRBC-a i Shiqianga podnijelo je 26. februara 2021. godine. Optužnica se odnosila na izgradnju obaloutvrde sa desne strane korita rijeke Tare, na lokaciji Uvač 4. Utvrda je, kako je navedeno, izgrađena od viška materijala nastalog iskopom tunela Pajkov vir, bez prethodno utvrđenih mjera zaštite životne sredine. To je, prema navodima tužilaštva, dovelo do narušavanja biodiverziteta u većoj mjeri i na širem prostoru.

Kako su obrazložili u ODT-u, „kompanija CRBC radila je bez prethodno utvrđenih mjera zaštite životne sredine, na taj način izazvano je oštećenje rijeke Tare u većoj mjeri i na širem prostoru“. Pored optužbe za oštećenje životne sredine (čl. 307 st. 1 Krivičnog zakonika), kompanija i odgovorno lice bili su optuženi i za krivično djelo građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje (čl. 326a Krivičnog zakonika). Međutim, u tom dijelu optužbe okrivljeni su ranije oslobođeni zbog promjene zakonske regulative u toj oblasti, što je sud uvažio.

Tužilaštvu je krajem prošle godine dostavljena presuda Osnovnog suda u Kolašinu kojom je optužba protiv okrivljenih za krivično djelo oštećenje životne sredine odbijena. Kako su Monitoru kazali u ODT-u, na tu presudu izjavili su žalbu Višem sudu u Bijelom Polju.

Takođe, Sportsko ribolovno društvo (SRK) „Tara i Morača“ tužilo je CRBC, a Osnovni sud u Podgorici je 2021. godine naložio kompaniji da im isplati oko 200.000 eura odštete. Viši sud je, nakon žalbe CRBC-a, tu presudu ukinuo, ali je u svojoj odluci konstatovao da je kompanija kriva jer je 2019.godine gradila objekte bez potrebne dokumentacije, čime je doprinijela uništenju živog svijeta u Tari.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijela je nekoliko krivičnih prijava i sprovela brojna istraživanja i snimanja terena koja su pokazala da je na Tari došlo do devastacije, te da su biodiverzitet i čitava staništa značajno narušeni. MANS je, zajedno sa ekološkim organizacijama, 2018. godine podnio krivičnu prijavu protiv odgovornih lica u Vladi Crne Gore, ekološkoj inspekciji, kao i u kineskoj kompaniji CRBC zbog devastacije rijeke Tare. Iako su dostavljeni dokazi, Vrhovno državno tužilaštvo je prijave odbacilo.

Od početka radova na dionici uz kanjon rijeke Tare, građanima je sa državnih adresa poručivano da kineska kompanija postupa u skladu sa propisima, bez ikakvog narušavanja prostora, da nije došlo do izmještanja korita rijeke, te da su prizori odlaganja građevinskog otpada u rijeci i uz njene obale dio uobičajene i usaglašene prakse.

Međutim, posebno nakon 2020. godine, postalo je jasno da se ne radi o pojedinačnim slučajevima. Ispostavilo se da je Vlada Crne Gore, a prije svega tadašnje Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, bila detaljno upoznata sa aktivnostima kompanije. Inspekcijski nadzori su sprovođeni, izricane su novčane kazne, ali krivične odgovornosti nije bilo.

Kako su Monitoru kazali u kolašinskom Sportsko-ribolovnom flaj-fišing klubu (SRFFK) „Maniro“, koji je dugo gazdovao vodama na prostoru kolašinske opštine, štete od izgradnje auto-puta za Taru su dugoročne, a neke i nenadoknadive. Tvrde da je uništen biljni i životinjski svijet na velikom dijelu rijeke.

„Biodiverzitet nije uništen samo na potezu na kojem su izvođeni radovi, već na mnogo većem dijelu rijeke. To se osjetilo do Kolašina i ka Mojkovcu. Tokom ljeta, mulj pokrenut radovima ide rijekom, taloži se, prekriva žive organizme, a riba, jednostavno, ostaje bez hrane, dok rijeka ostaje bez ribe. Najveći problem je poniranje vode koje su pokrenule građevinske mašine. Korito Tare je šljunkovito, a mulj koji se slagao vjekovima zatvorio je ‘praznine’ u toj podlozi. Mašine su pokrenule taj svojevrsni ‘zaštitni’ sloj, pa voda ponire“, objašnjavaju u SRFFK-u. Smanjenje vodostaja Tare, tvrde, vidljivo je „golim okom“. Tu štetu, kažu, nije moguće nadoknaditi nikakvim mjerama sanacije.

Izgradnja prioritetne dionice auto-puta od Podgorice do Kolašina od početka je bila praćena polemikama zbog zahvata u koritu i na obalama rijeke Tare. Predstavnici nevladinog sektora i stručnjaci tvrdili su da kineski izvođač sistematski narušava tok rijeke koja je pod zaštitom UNESCO-a, dok su državnim organima spočitavali nedovoljno efikasan nadzor nad izvođenjem radova.

Zabrinutost su u novembru 2018. godine javno izrazili i predstavnici UNESCO-a, nakon što su obišli dionicu na kojoj se gradio auto-put. U svom izvještaju naveli su da je teren opterećen brojnim deponijama i odloženim materijalom, te upozorili da će posljedice po životnu sredinu biti vidljive i po završetku projekta. Slične ocjene sadržane su i u dokumentima European Commission i European Parliament, koji su pozvali na hitnu sanaciju rječnog korita.

Institucionalna potvrda o narušavanju korita uslijedila je u oktobru 2020. godine, kada je ekološka inspekcija utvrdila da je CRBC izvršila produbljivanje i izmještanje dijela riječnog toka, kao i potkopavanje lijeve obale u dužini od oko 500 metara. Nakon toga, protiv kompanije je pokrenuto više od 20 prekršajnih postupaka.

Kako su ranije iz Agencije za zaštitu životne sredine objasnili, najveća šteta ogleda se u tome što je kompanija CRBC tokom realizacije projekta u zoni mosta „Tara 2“ fizički izmjestila rijeku iz njenog korita, što u budućnosti može uticati na morfološke karakteristike korita. Osim preusmjeravanja toka i erozije lijeve obale, kao ključni problemi navedeni su i produbljivanje korita do dubine od oko dva metra, poremećaj geološke podloge i negativan uticaj na biodiverzitet.

Sanacija štete propisana je Predlogom mjera remedijacije i Programom praćenja stanja životne sredine nakon sprovođenja mjera, a od ukupno osam predviđenih mjera CRBC je formalno završio većinu aktivnosti remedijacije. One se odnose na vraćanje dijela korita Tare i okolnog terena kod petlje „Mateševo“ u prvobitno stanje.

U završnom dijelu izvještaja o praćenju biodiverziteta rijeke Tare za 2023. godinu, koji je akreditovana kompanija dostavila nadležnoj Agenciji, navodi se da je ekosistem u fazi daljeg oporavka i da su pokazatelji znatno povoljniji nego godinu ranije.

                                                                                                Dragana  ŠĆEPANOVIĆ