Povežite se sa nama

INTERVJU

MARIJA STOJNIĆ, REDITELJKA: Otkrivanje magije radija

Objavljeno prije

na

Ulazak u sam prostor Radio Beograda otvorio nam je ogroman prostor za istraživanje zvučnih prostranstava ove stanice, kroz njenu monumentalnost, arhiv i stvaralaštvo, koje čini da se sjećamo, osjećamo, ispitujemo i razumijemo svijet i sebe

 

Dugometražni dokumentarni film Govori da bih te video rediteljke Marije Stojnić, koji istražuje zvučne krajolike Radio Beograda, jedne od najstarijih radio stanica u Evropi, dobio je specijalno priznanje žirija 11. UnderhillFesta, međunarodnog festivala dugometranog dokumentarnog filma, koji je održan sredinom juna u Podgorici.  Film kroz sinesteziju riječi, šumova, muzike, tišine i svjetla, kako piše u opisu filma, uvodi gledaoce u svijet radiofonskog zvuka koji čini da se sjećamo, osjećamo promišljamo i razumijemo svijet i sebe. Ovaj dokumentarni film, nakon svjetske premijere na najznačajnijem svjetskom festivalu dokumentarnog filma IDFA u Amsterdamu, imao je sjevernoameričku premijeru u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku.

MONITOR: Žiri 11. UnderhillFesta istakao je da Vaš dokumentarac pulsirajuće audiovizuelno iskustvo koje zavređuje posebnu pažnju, istovremeno služeći kao dokument o jednoj instituciji i posveta radiofonskom izrazu. U video poruci ste istakli da Vam je drago što su Podgoričani vidjeli film uživo, jer je UnderhillFest prvi festival od februara na kojem je ovaj film prikazan pred publikom. Koliko Vam znači ovo prikazivanje?

STOJNIĆ: Magija filma dobrim delom se krije u filmskoj publici i bioskopskoj sali. U iskustvu koje je deljeno, kada jedni pored drugih gledamo film u mraku, i zajednički odlazimo na putovanje na koje nas film vodi, izolovani od spoljnih uticaja. Ova godina nam, nažalost, nije dozvolila ovakva iskustva, i online prikazivanja, u kućnim uslovima, na laptopu i slično, su za mnoge filmove značila i manju mogućnost stvaranja simbioze između filma i gledaoca. Sada se polako počinje sa open-air prikazivanjima filmova u regionu, a UnderhillFest je bio prvi ovakav festival od početka pandemije. Nažalost, mi nismo mogli biti u Podgorici za vreme prikazivanja, da osetimo tu energiju, ali nadam se da je publika uspela da doživi film na način na koji je to zamišljeno, i veoma smo srećni zbog lepog priznanja žirija.

MONITOR: Film „Govori da bih te video” bavi se Radio Beogradom, jednom od najstarijih radio stanica u Evropi. Kako ste došli na ideju da snimate film o ovom „kulturnom svetioniku grada”?

STOJNIĆ: Radio me fascinirao od malih nogu, ali u 2016. sam intenzivno počela da slušam program Radio Beograda 2 i 3. Primetila sam kako je taj zvuk za jako kratko vreme počeo da menja moju percepciju prostora u kom se nalazim, mog grada, nekih misaonih procesa. Bilo mi je fascinantno u kojoj meri zvuk koji slušamo može uticati na naš doživljaj svakodnevice i samim tim i kvalitet života. Želela sam to u ovom filmu da istražim, i da drugim ljudima koji možda još nisu otkrili magiju Radija, prenesem sinestetično iskustvo koje ovakav program sa sobom nosi. Podsetiću, Radio Beograd i dalje neguje kulturni, umetnički, dramski, muzički i naučni program, na nivou i sa istom pažnjom kao u zlatno doba radija. Ulazak u sam prostor Radio Beograda, otvorio nam je ogroman prostor za istraživanje zvučnih prostranstava ove stanice, kroz njenu monumentalnost, arhiv i stvaralaštvo, koje čini da se sećamo, osećamo, ispitujemo i razumemo svet i sebe.

MONITOR: Kako je tekao proces rada na filmu? Rekli ste da ste film snimali nekoliko godina. Koliko dugo ste istraživali, scenario mijenjali, angažovali saradnike?

STOJNIĆ: Samo snimanje trajalo je od 2016. do početka 2018. godine. Postprodukcija je završena 2019. Dakle, neke četiri godine je bilo potrebno za ceo proces, od probnih snimanja, preslušavanja arhive, upoznavanja sa programom i ljudima sa radija, do montaže, dizajna zvuka, postprodukcije… Proces je bio dosta razigran, i scenario je nastajao i menjao se tokom snimanja, jer je za nas ovo zaista bilo istraživanje jednog giganta, koji ima beskrajno zvučno bogatstvo, i proces u kome smo pokušali da otelotvorimo nevidljivo kretanje radijskih talasa i prostornost zvuka kroz sliku, svetlo, mrak, kompoziciju.

MONITOR: Film je premijerno prikazan na festival IDFA u Amsterdamu, a zanimljivo je da je imao projekciju u njujorškom muzeju MoMA. Kako publika reaguje i da li je iznenađena da postoji ovakva institucija više od 90 godina?

STOJNIĆ: Publika u Amsterdamu i Njujorku je zaista raznolika, ali im je možda zajedničko to što su na Radio gledali sa velikom dozom nostalgije i divljenja, kao nečeg za čim se žudi, u ovom prebrzom vremenu, u kom smo zatrpani ogromnom količinom informacija i medijskim sadržajima koji ne prave iskorak izvan neke uhodane svakodnevice. Eksperimentalni zvuk, performans uživo i muzika, radio drama i igra, filozofska misao su stvari koje se na Radio Beogradu neguju i dan danas, i njihova vrednost je univerzalno prepoznata. Publika je mogla da se pronađe u ovim sadržajima, ali takođe su ljudi pozitivno reagovali na sinestetično isustvo koje film pruža, koje je specifičnije za igrani, nego za dokumentarni film. U Americi kultura radija je veoma živa i danas, i gledaocima tamo bilo je lako povezati se i sa našim filmom.

MONITOR: Film je sinestezija riječi, šumova, muzike, tišine i svjetla. Šta je za Vas najbitnije sredstvo, metod da bi se neka priča ispričala?

STOJNIĆ: Ne bih rekla da postoji jedan metod ili recept kako bi se neka priča najbolje ispričala. Svaka tema može se ispričati na bezbroj načina, iako je uobičajeno za veliki broj dokumentarnih filmova da se zasnivaju na intervjuima, arhivi ili podacima. Moja ideja sa ovim filmom nije bila da napravim činjenični, istorijski film o Radio Beogradu, ne zato što takav film nije potreban – dapače, ova institucija zaslužuje više od jednog takvog filma. Ono što sam želela je da pokušam da prenesem svoje iskustvo, kao pasioniranog slušaoca radija, koji Radio doživljava kao jedan veliki svemirski brod koji putuje kroz vreme i skuplja fragmente iskustava kroz generacije. Samim tim, Radio postaje jedan saveznik, koji čini da se osećamo manje usamljeno, koji čini istoriju i memoriju, tj. kolektivno ljudsko iskustvo prisutnim, i otvara neke nove mogućnosti – čuvajući ih od zaborava, ali i otvarajući jedan beskonačni prostor mašte i kreaciju nečeg novog.

MONITOR: Radite li na nekom novom projektu? Koje Vas teme interesuju?

STOJNIĆ: Moja razmišljana o filmu dosta brišu granice između dokumentarnog, fikcije i drugih umetničkih formi. U mom dosadašnjem radu, kulturno nasleđe i muzika bile su veoma zastupljene teme, a trenutno sam još pod utiskom radijskih arhiva, istorije i memorije. Sledeći projekat može biti nešto sasvim drugačije. O tome, kada dođe vreme…

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo