Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Važno je smiriti tenzije

Objavljeno prije

na

Umjesto  da bude zapamćen po obnovi,  Đukanović je doveo u opasnost i opstanak države. Koja danas nije ugrožena od  Krivokapića, Bečića i Abazovića, već od njegove porodice, tajkuna, mafije… Odužilo se, ali smo konačno dočekali njegov pad

 

MONITOR:  Pokret Odupri se zagovarao je bojkot izbora, zbog uslova u kojima su održani. Desilo se ipak neočekivano – opozicija je, kršeći Sporazum o budućnosti, pobijedila. Da li ste iznenađeni, i šta to znači za Crnu Goru?

PEROVIĆ: Zapravo nije.  Proteste je pokrenula jedna koverta koja je bjelodano dokazala da se kod nas izbori kupuju, pa je naš osnovni cilj bio – prvi demokratski i pošteni izbori, koji bi srušili korumpirani režim. Zbog tog cilja uspostavljeni su zahtjevi kao mapa puta. Jedan od koraka je bila tačka da se pod dosadašnjim uslovima neće izaći na izbore. Sporazum je potpisan uz ocjenu opozicije da je  bojkot izbora, ključni uslov.

Desilo se neočekivano i ja ne želim da pametujem u ovom trenutku,  ali bilo je znakova u kampanji da se nešto može očekivati. Prije svega: neočekivano unutaropoziciono nenapadanje, što nije bio slučaj nikada ranije, DF je isturio potpuno čistog lidera i niz osvježenja, drugačiji imidž, ne samo u retorici itd. To me prelomilo da izađem na izbore.

Mene je zapravo iznenadila mirnoća u saopštavanju pobjede od strane opozicionog bloka i mirnoća Šefa režima u saopštavanju da će izborna volja za njega biti „zakon koji ćemo bespogovorno poštovati“. To nije bio onaj neprikosnoveni stav diktatora, koji je beskrupulozno ranije prekrajao izbornu volju, kupovao poslanike ili čitave partije. I priznao je tako tijesan rezultat!? U vremenu koje slijedi  saznaćemo zašto je to tako teklo. Ja imam izvjesne sumnje koje neću izgovoriti. Ako je to učinjeno jer je ocijenjeno ( od strane više aktera, uključujući i njega) da se mora naći razrješenje krize mirnom tranzicijom vlasti, svi akteri na političkoj sceni to treba da ispoštuju. I svi dobronamjeni građani.

MONITOR: I sami ste ipak glasali.

PEROVIĆ: Jesam. U uslovima kada se cijela opozicija odlučila za izlazak na izbore, ali i ljudi koje cijenim, jer je režim prosto motivisao nedemokratskim postupcima i retorikom, ne glasati bi bilo kao predaja pred prijetnjama. Uvjeren da režim odavno ne uživa većinsko povjerenje građana, već prekraja njihovu volju, odlučio sam da nastavim sa doprinosom da se on ogoli na svaki način.

U uslovima visoke izlaznosti, kada bojkot gubi smisao, ocijenio sam da i sam gubim legitimitet kao apstinent.

MONITOR:  Kako vidite dane poslije izbora, odnosno poruke sa političke scene, i vlasti i opozcije,  ali i incidente koji su se dešavali tokom proslave, iza čije organizacije javno ne stoji niko?

PEROVIĆ: Rekoh što me sve iznenadilo nakon zatvaranja birališta. Pa je to onda preraslo u najprijatnije iznenađenje usklađenim izjavama čelnika pobjedničkih lista, pa lakoća u sporazumu oko ključnih tačaka i vrhunac, saglasnost oko vlade eksperata sa ograničenim mandatom, nastavak spoljnopolitičkog kursa, pa novi izbori na polovini mandata. Nadam se da su svi vidjeli kako u ovome provejava duh Sporazuma za budućnost. Samo bez DPS -a.

MONITOR: Šta bi, po Vama, nova vlast morala sada da preduzme?

PEROVIĆ: Prvo je važno smiriti tenzije, izgraditi međusobno povjerenje i povjerenje svih građana. I onih koji su glasali za DPS. Pokazati bitnu vrijednosnu razliku, koju nije demonstrirao ni predsjednik Đukanović ( ,,ne zalijećite se, više nas je”) niti vlada DPS-a. Vladu treba konstituisati brzo, po mom ukusu ( liberalnom konceptu) sa umanjenim brojem ministarstava. Ne samo zbog krize, koja će biti sve veća, već zbog toga što smo mala zemlja, mali sistem koji može i mora da opsluži mnogo efikasnije, mali državni aparat. A i zbog ušteda. Od vlade bi morale da počnu.

MONITOR: Lider URA-e, koja je sada ,,tas na vagi”, Dritan Abazović, saopštio je da trpi pritiske, ali da im neće podleći i da nema dogovora sa DPS-om i SDP-om.  Kako ocjenjujete te pritiske, i koliko je sada po Vama važna uloga te partije?

PEROVIĆ: Uh, Liberalni savez je prošao kroz to 2001, znam kako to izgleda, ne bio u njegovoj koži. Upravo zbog važnosti URA-e potrebna je, ne samo odlučnost i principijelnost već i mudrost. Ne bi bilo loše sve pritiske koje indirektno vrši režim udbaškim metodama, presjeći neposrednim razgovorom sa odlazećim režimom. Baš u duhu ,,CRNO NA BIJELO”. Znam da se za to nema dovoljno vremena i da bi pale sumnje sa druge strane, ali čeka nas velika kriza, čeka nas oslobađanje institucija. Na koncu, moramo se naučiti kooperativnosti u vršenju vlasti. Ima mnogo toga za reformisati, a po Ustavu se to mora učiniti sa kvalifikovanom većinom, više od 50% plus jedan. DPS je zbog nekooperativnosti doveo nipodaštavao ulogu važnih institucija, pa su danas one u VD stanju ili u potpunoj blokadi.

MONITOR: Najavljeni su i kontra skupovi 6. septembra. DPS se ogradio od organizovanja tog skupa sa porukom „Crna Gora prije svega“, ali ga podržava na društvenim mrežama.

PEROVIĆ: To je već retrogradno. Ti i takvi skupovi. DPS se ograđuje, ali poziva?! Jedna od mojih ključnih zamjerki DPS-u je upravo ne izgrađivanje demokratske kulture i demokratske edukacije građana. A to je jedna od važnih funkcija partija. Time se bavio samo Liberalni savez. Građani koji nijesu živjeli ni dana u demokratskom društvu, sada teže prihvataju promjene. Zato je danas tako lako manipulisati njima. Zato imamo ovako primitivne podjele. Na one koji brane državu i one koji će da je otmu. Ili drugi primjer: nakon trideset godina višepartizma DPS dobija najmanje 10.000 glasova penzionera koji misle da ako ode Milo neće imati ko da im daje penzije! Nije smiješno. Tragično je.

MONITOR: Ljudi, nerijetko, kad komentarišu rezultate izbora, kažu da ne mogu da vjeruju da je DPS smijenjen na miran način, i da im se čini da je sve san. Da li je to posljedica decenija provedenih pod istim režimom, tokom kojih smo počeli da vjerujemo da neke stvari nijesu moguće ili je DPS bolji nego što smo mislili?

PEROVIĆ: Dijelim taj utisak, djeluje kao san. Ipak smo prošli kroz najgore dvije godine vladavine DPS-a i sve je mirisalo na konfliktno razrešenje.  A posljedica čega? Samo ovo prvo. Tri decenije nesmjenjivosti. Na razgovorima u Briselu, neki očigledni lobisti  crnogorskog režima, su imali odgovor na svaku našu primjedbu. Čak i za endemsku korupciju, eufemizam za opštu poharu svih državnih resursa. Rekli bi, ima korupcije i u drugim zemljama.  Samo na primjedbu da režim vlada 30 godina, ima li toga u Evropi, zaćutali su, a jedan učesnik je rekao da „nema ni u Africi“.

Jer bez smjenjivosti nema demokratije i zato nam se sada čini da nam je neko poklanja. A ne poklanja. Mnogo je znoja i suza žrtava režima proliveno  u borbi protiv DPS-a, za koji tvrdim da u regularnim demokratskim uslovima ne bi prešao cenzus. Dakle, nije DPS bolji nego što smo mislili. Gori je. Ako ekspertska vlada bude radila kako treba, tek ćemo vidjeti koliko je bio opakiji nego što smo znali:  jer bio je u funkciji pljačke, stvaranja prvilegovane familije, kaste bogataša, dovođenja pohlepnih ludaka na odgovorne funkcije i sl.

MONITOR: Ima i onih koji i dalje strahuju od promjena, plašeći se, srpskog nacionalizma, gubitka države, izlaska CG iz NATO-a, i stopiranja EU integracija, iako je nova vlast jasno poručila da se to neće desiti. Kako vidite te strahove, koje DPS podgrijava?

PEROVIĆ: Ima tu i opravdanih strahova, ali svi su oni iz jednog razloga, te proklete nesmjenjivosi na izborima, kroz cijelu crnogorsku istoriju. Kao posljedicu imamo podjele, na naše i na njihove, na četnike i partizane. I zacementiranost podjela. I predrasude tipa Oni, Njihovi su svi isti. Ako dođu Oni, satrijet će Nas.

Demokratija je proces. Nema sličnosti ili nema relevantnih sličnosti između 2020. i 1990. da ne navodim okolnosti i prilike. Samo činjenica da su ratovi gotovi prije 20 godina, mijenja sve. Neki bi da retoriku devedesetih stave u usta, recimo profesoru Krivokapiću. Ne ide. Pretiče nas Albanija,  a mi se zavaravamo da smo odmakli na evropskom putu. Ili primjer iz Ulcinja, oni koji nose na promocijama albanske zastave, straše svoje sunarodnike nekim drugim kolonama sa drugim zastavama. To je kada partije ne edukuju svoje birače, a sistem obrazovanja nam je zarobljen ništa manje od drugih institucija. Usuđujem se reći, sve što je pozitivno učinjeno u edukaciji o demokratiji učinile su NVO.

MONITOR: Rekli ste da je Đukanović u stvari izgubio  kada je odlučio da slomi Liberalni savez. Zašto tako mislite?

PEROVIĆ: Da, nadovezao sam se na jedan članak. Radilo se o nabrajanju njegovih nedemokratskih poteza, koji su određivali pravac razvoja (lutanja i potonuća) države. Opšta je razočaranost u ponovo uspostavljenu državu, jer je tako režim usmjerio, umjesto na vlast. U nastojanjima da postane nesmjenjiv stalno je vukao diktatorske poteze. Jedan od njih je i uništenje LS CG. Svim sredstvima. Paradoksalno, on nije ukrao program Liberala, on se u sukobu sa politikom  Miloševića, koja ga je instalirala na vlast, bježeći od odgovornosti za ratne zločine, uskočio na pripremljen teren liberal i krenuo u kooperativnost sa zapadnim demokratijama. U potrazi za biračkim tjelom uskočio je među Crnogorce željne dostojansva i države, pripadnike manjinskih naroda željne sigurnosti. Uvjerljivo je kroz ratni period demonstrirao da može činiti zločine, pa po logici može i zaštiti manjine uvjerljivije od liberala u opoziciji i označenih kao neprijatelje. Sve je kod njega bilo deklarativno, koristeći evropski rječnik. Sve to bez LS CG nije imalo nikakvog smisla. Prevara koja traje, jer je imao silu vlasti, novac od šverca, pljačke…Tako se nije mogla graditi država koja se zove Crna Gora, priznata de jure na Berlinskom kongresu, a de fakto vijek ranije. Ukratko, umjesto da prigrabi zasluge za obnovu i postane državnik, opredijelio se za mafijaško upravljanje koristeći državne institucije da pokrade svoju državu. Umjesto da bude zapamćen po obnovi, doveo je u opasnost i opstanak države. Koja danas nije ugrožena od  Krivokapića, Bečića i Abazovića, već od njegove porodice, tajkuna, mafije, a sada i Kine. Odužilo se, ali smo konačno dočekali njegov pad. Ako ga nova vlada bude držala u okviru Ustava, vegetiraće do kraja mandata i gotovo.

 

Prvi korak

MONITOR: Kao  nekom ko je nekada bio u Liberalnom savezu, da li Vam izgleda da je Crna Gora sada bliža ili dalja od sna tog pokreta –  zemlje vladavine prava, i zemlje za sve?

PEROVIĆ: Još sa formiranjem Narodne sloge imali smo taj spasonosni cilj, smjena neokomunističkog režima. Pad berlinskog zida u Podgorici i u glavama ljudi. Njegova diktatura, krađa izbora i svega ostalog je to prolongirala. I što se više oteglo problemi su se gomilali. Biće veoma teško. Za vladavinu prava najteže. Razorene su nam institucije, bolje bi bilo da ih nema. Ionako je kontrolisao sve.

Prije svega treba obnoviti moral i probuditi optimizam kod građana, vjeru u slobodu i bolji život. Izgleda kao nemoguća misija, ali slagao bih ako kažem da nisam srećan. Zbog ovog prvog koraka. Nadam se u demokratiju i slobodu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, POLITIČKI ANALITIČAR I PUBLICISTA IZ PRIŠTINE: Balkanski šengen ili rat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi taj „šengen” bio izgrađen prema modelu EU, i kao priprema za učlanjenje u EU, mogla bi se stvoriti formacija koja ublažava tendenciju stvaranja velikih nacionalnih država koje se ne mogu stvoriti, kao takve, bez ratova. To je  svakako bolje nego i dalje nazadovati ili održavati „zaleđene” ili tinjajuće ratne sukobe

 

MONITOR: Proteklih dana u Srbiji i na Kosovu najaktuelnija tema bilo je potpisivanje u Vašingtonu sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. U Srbiji vlast i opozicija imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

MALIĆI: Sporazum iz Vašingtona nakićen je svim i svačim, više je popis obećanja sa nejasnim garancijama oko mnogih milijardi investicija… Naravno, i na Kosovu su, kao i u Srbiji, opozicija i pozicija podeljene oko sporazuma. Kritičnija je situacija kod vladine stranke, zato što je kosovska delegacija i u Vašingtonu pokazala nesuglasice. U jednom trenutku Ramuš Haradinaj je iz Prištine pretio da će srušiti krhku vladinu koaliciju, ali je brzo primiren, možda i zbog direktnog snažnog demarša američke strane. Ako bismo ukršteno čitali stavove vlasti i opozicija na Kosovu i Srbiji, imali bismo zanimljiv stepen visoke saglasnosti u oceni sporazuma: srpska opozicija smatra da sporazum ide u prilog Kosovu, da je Vučić praktično priznao nezavisnost Kosova. Kosovska opozicija naprotiv smatra da je u Vašingtonu najviše profitirala Srbija, a da je kosovska delegacija bila nelegitimna, nesposobna i neodgovorna.

MONITOR: Šta je sporazumom dobilo Kosovo? Da li on ugrožava suverenitet Kosova?

MALIĆI: Sporazum je po formi i sadržaju najviše bio u funkciji podržavanja izborne kampanje predsednika Trampa. Kosovo i Srbija nisu mnogo dobili. Izostalo je ono što su kosovski pregovarači očekivali, a od čega je srpska strana najviše strepela. Naime, kada je Donald Tramp pre skoro dve godine uputio pismo predsednicima Kosova i Srbije, pozvao ih je bio u Belu kuću da tamo finaliziraju završni mirovni sporazum i proslave uzajamno priznanje. Zbog toga se dugo sepekulisalo da je sporazum o Kosovu praktično postignut ili će prosto biti diktiran u Vašingtonu, gde delegacije samo treba da se dogovore oko nekih detalja i stave potpis. Zbog tih glasina je bivši kosovski premijer Albin Kurti, koji je vladao nepunih sto dana, odbijao pozive da ode u Belu kuću, jer je mislio da ga tamo čekaju „noževi probodeni na mapu Kosova”, aludirajući na glasine da su Tači i Vučic već dogovorili nove granice i razmenu teritorija.

Od ideje uzjamnog priznanja nije ništa bilo 4. septembra. Ona se pojavila u prvom draftu sporazuma i kada je ona odmah „procurela” kao alarmantna vest na udarnim stranicama štampe koju kontroliše Vučić, koji je odbio formulaciju, ta tačka sporazuma je uklonjena uz elegantno objašnjenje da je skup u Beloj kući fokusiran na ekonomski i neke druge sporazume, a pitanje završnog političkog sporazuma o priznanju ostavljeno je za pregovore koje vodi EU.

Suverenost Kosova nije narušena sporazumom, ali kosovska opozicija smatra da je suverenost ugrožena zbog prihvatanja zahteva Srbije da se reguliše korišćenje strateških resursa veštačkog jezera i elektrane Gazivode. Jezero se najvećim delom prostire na teritoriji Kosova, oko 15 posto zapadnog dela je na teritoriji Srbije. Ovo pitanje se pokušava ispolitizirati na isti način kao i sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom. Premijer Hoti se optužuje da je navodno Srbiji poklonio deo nečega što je sto posto kosovsko. Američke vladine institucije preuzele su obavezu da naprave projekt fizibiliteta za jezero koje je stvoreno akumulacijom protočnih voda čiji sliv počinje na teritoriji Srbije, ima široku primenu na Kosovu, a onda, dobrim delom preko reke Ibar, ponovo prelazi u Srbiju.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Srbija potpisala „de fakto priznavanje Kosova”.

MALIĆI: Nije priznala, ali je napravila korak u tom smeru i, više simbolički, priznala Sjedinjene Države kao arbitra u rešavanju kosovskog pitanja. Pošto su SAD glavni sponzor nezavisnosti Kosova, Beograd zna da ne može od Vašingtona tražiti potpunu promenu kursa, ali zna da bi Tramp možda mogao ponuditi određene korisne ustupke, kako bi bezbolnije naplatio „odštetu” za neminovno prepuštanje Kosova i proibližavanje Srbije EU i NATO-u. Pored unosnih ekonomskih ponuda koje je potpisao, Vučić je pristao i na određene elemente sporazuma koji znače otklon Srbije od Rusije i Kine na linijama Trampovih konfrontacija sa ovim silama, na kojoj se oslanjala u ekonomskim i vojnim projektima, kao i glavnim partnerima za odbranu Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NEVENKA LUKOVAC JANJIĆ, INTERNISTA ONKOLOG INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU KCCG: Nije sramota bolovati od kancera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muškarci u Crnoj Gori najčešće obolijevaju od karcinoma pluća, a slijede karcinom prostate, debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan je redosljedu obolijevanja u svijetu

 

MONITOR: Prema relevantnim istraživanjima kancer je vodeća bolest 21. vijeka? Je li takav slučaj i u Crnoj Gori? 

LUKOVAC – JANJIĆ: U većini razvijenih zemalja u svijetu obolijevanje od maligne bolesti je na vodećem mjestu, tačnije u posljednjoj dekadi su pretekle broj oboljelih od kardiovaskualrniih bolesti i to u prvom redu zbog dobre prevencije bolesti srca i krvnih sudova. Kod nas su bolesti srca i krvnih sudova još na prvom mjestu, a maligne bolesti odmah iza.

MONITOR: Postoji više od 200 tipova kancera. Od kojih se najčešće obolijeva i umire u Crnoj Gori?

LUKOVAC – JANJIĆ: U Crnoj Gori, nažalost, još ne postoji zvanični registar malignih bolesti. Podaci sa kojima mi raspolažemo su podaci dobijeni iz naše medicinske dokumentacije te procjena Internacionalne agencije za istraživanje raka (GLOBOCAN).

U populaciji muškaraca na prvom mjestu je karcinom pluća, a nakon njega slijede karcinom prostate, karcinom debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Moram dodati da je redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan redosljedu obolijevanja u svijetu.

MONITOR: Kažete da je karcinom dojke najčešći malignitet kod žena. Koji su najznačajniji faktori rizika za tu bolest? Koje su najznačanije preventivne mjere?

LUKOVAC – JANJIĆ: Faktori rizika za kancer dojke mogu biti oni na koje ne možemo uticati (uzrast – porastom godina raste i rizik, rasna pripadnost – žene bijele rase češće obolijevaju od žena žute i crne rase, genetski faktori – rizik za nastanak ove bolesti je oko dva puta veći kod žena koje imaju jednog bliskog srodnika, nemaligna proliferativna stanja u dojci, dug reproduktivni period – rana prva menstruacija, kasna menopauza) i oni na koje možemo uticati a to su: gojaznost, upotreba hormonske terapije – substituciona terapija u postmenopauznom periodu povećava rizik za nastanak karcinoma, alkohol, hrana bogata masnoćom.

Ukupni individualni rizik zavisi od prisustva i kombinacije ovih faktora.

Preventivne mjere mogu biti primarne: adekvatna fizička aktivnost, smanjenje tjelesne mase, redukcija uzimanja alkohola, konzumiranje voća i povrća. Takođe, pokazano je da se rizik obolijevanja smanjuje sa porastom broja porođaja, te da žene koje su dojile imaju oko 40 odsto manji rizik da obole od kancera dojke.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo