Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Važno je smiriti tenzije

Objavljeno prije

na

Umjesto  da bude zapamćen po obnovi,  Đukanović je doveo u opasnost i opstanak države. Koja danas nije ugrožena od  Krivokapića, Bečića i Abazovića, već od njegove porodice, tajkuna, mafije… Odužilo se, ali smo konačno dočekali njegov pad

 

MONITOR:  Pokret Odupri se zagovarao je bojkot izbora, zbog uslova u kojima su održani. Desilo se ipak neočekivano – opozicija je, kršeći Sporazum o budućnosti, pobijedila. Da li ste iznenađeni, i šta to znači za Crnu Goru?

PEROVIĆ: Zapravo nije.  Proteste je pokrenula jedna koverta koja je bjelodano dokazala da se kod nas izbori kupuju, pa je naš osnovni cilj bio – prvi demokratski i pošteni izbori, koji bi srušili korumpirani režim. Zbog tog cilja uspostavljeni su zahtjevi kao mapa puta. Jedan od koraka je bila tačka da se pod dosadašnjim uslovima neće izaći na izbore. Sporazum je potpisan uz ocjenu opozicije da je  bojkot izbora, ključni uslov.

Desilo se neočekivano i ja ne želim da pametujem u ovom trenutku,  ali bilo je znakova u kampanji da se nešto može očekivati. Prije svega: neočekivano unutaropoziciono nenapadanje, što nije bio slučaj nikada ranije, DF je isturio potpuno čistog lidera i niz osvježenja, drugačiji imidž, ne samo u retorici itd. To me prelomilo da izađem na izbore.

Mene je zapravo iznenadila mirnoća u saopštavanju pobjede od strane opozicionog bloka i mirnoća Šefa režima u saopštavanju da će izborna volja za njega biti „zakon koji ćemo bespogovorno poštovati“. To nije bio onaj neprikosnoveni stav diktatora, koji je beskrupulozno ranije prekrajao izbornu volju, kupovao poslanike ili čitave partije. I priznao je tako tijesan rezultat!? U vremenu koje slijedi  saznaćemo zašto je to tako teklo. Ja imam izvjesne sumnje koje neću izgovoriti. Ako je to učinjeno jer je ocijenjeno ( od strane više aktera, uključujući i njega) da se mora naći razrješenje krize mirnom tranzicijom vlasti, svi akteri na političkoj sceni to treba da ispoštuju. I svi dobronamjeni građani.

MONITOR: I sami ste ipak glasali.

PEROVIĆ: Jesam. U uslovima kada se cijela opozicija odlučila za izlazak na izbore, ali i ljudi koje cijenim, jer je režim prosto motivisao nedemokratskim postupcima i retorikom, ne glasati bi bilo kao predaja pred prijetnjama. Uvjeren da režim odavno ne uživa većinsko povjerenje građana, već prekraja njihovu volju, odlučio sam da nastavim sa doprinosom da se on ogoli na svaki način.

U uslovima visoke izlaznosti, kada bojkot gubi smisao, ocijenio sam da i sam gubim legitimitet kao apstinent.

MONITOR:  Kako vidite dane poslije izbora, odnosno poruke sa političke scene, i vlasti i opozcije,  ali i incidente koji su se dešavali tokom proslave, iza čije organizacije javno ne stoji niko?

PEROVIĆ: Rekoh što me sve iznenadilo nakon zatvaranja birališta. Pa je to onda preraslo u najprijatnije iznenađenje usklađenim izjavama čelnika pobjedničkih lista, pa lakoća u sporazumu oko ključnih tačaka i vrhunac, saglasnost oko vlade eksperata sa ograničenim mandatom, nastavak spoljnopolitičkog kursa, pa novi izbori na polovini mandata. Nadam se da su svi vidjeli kako u ovome provejava duh Sporazuma za budućnost. Samo bez DPS -a.

MONITOR: Šta bi, po Vama, nova vlast morala sada da preduzme?

PEROVIĆ: Prvo je važno smiriti tenzije, izgraditi međusobno povjerenje i povjerenje svih građana. I onih koji su glasali za DPS. Pokazati bitnu vrijednosnu razliku, koju nije demonstrirao ni predsjednik Đukanović ( ,,ne zalijećite se, više nas je”) niti vlada DPS-a. Vladu treba konstituisati brzo, po mom ukusu ( liberalnom konceptu) sa umanjenim brojem ministarstava. Ne samo zbog krize, koja će biti sve veća, već zbog toga što smo mala zemlja, mali sistem koji može i mora da opsluži mnogo efikasnije, mali državni aparat. A i zbog ušteda. Od vlade bi morale da počnu.

MONITOR: Lider URA-e, koja je sada ,,tas na vagi”, Dritan Abazović, saopštio je da trpi pritiske, ali da im neće podleći i da nema dogovora sa DPS-om i SDP-om.  Kako ocjenjujete te pritiske, i koliko je sada po Vama važna uloga te partije?

PEROVIĆ: Uh, Liberalni savez je prošao kroz to 2001, znam kako to izgleda, ne bio u njegovoj koži. Upravo zbog važnosti URA-e potrebna je, ne samo odlučnost i principijelnost već i mudrost. Ne bi bilo loše sve pritiske koje indirektno vrši režim udbaškim metodama, presjeći neposrednim razgovorom sa odlazećim režimom. Baš u duhu ,,CRNO NA BIJELO”. Znam da se za to nema dovoljno vremena i da bi pale sumnje sa druge strane, ali čeka nas velika kriza, čeka nas oslobađanje institucija. Na koncu, moramo se naučiti kooperativnosti u vršenju vlasti. Ima mnogo toga za reformisati, a po Ustavu se to mora učiniti sa kvalifikovanom većinom, više od 50% plus jedan. DPS je zbog nekooperativnosti doveo nipodaštavao ulogu važnih institucija, pa su danas one u VD stanju ili u potpunoj blokadi.

MONITOR: Najavljeni su i kontra skupovi 6. septembra. DPS se ogradio od organizovanja tog skupa sa porukom „Crna Gora prije svega“, ali ga podržava na društvenim mrežama.

PEROVIĆ: To je već retrogradno. Ti i takvi skupovi. DPS se ograđuje, ali poziva?! Jedna od mojih ključnih zamjerki DPS-u je upravo ne izgrađivanje demokratske kulture i demokratske edukacije građana. A to je jedna od važnih funkcija partija. Time se bavio samo Liberalni savez. Građani koji nijesu živjeli ni dana u demokratskom društvu, sada teže prihvataju promjene. Zato je danas tako lako manipulisati njima. Zato imamo ovako primitivne podjele. Na one koji brane državu i one koji će da je otmu. Ili drugi primjer: nakon trideset godina višepartizma DPS dobija najmanje 10.000 glasova penzionera koji misle da ako ode Milo neće imati ko da im daje penzije! Nije smiješno. Tragično je.

MONITOR: Ljudi, nerijetko, kad komentarišu rezultate izbora, kažu da ne mogu da vjeruju da je DPS smijenjen na miran način, i da im se čini da je sve san. Da li je to posljedica decenija provedenih pod istim režimom, tokom kojih smo počeli da vjerujemo da neke stvari nijesu moguće ili je DPS bolji nego što smo mislili?

PEROVIĆ: Dijelim taj utisak, djeluje kao san. Ipak smo prošli kroz najgore dvije godine vladavine DPS-a i sve je mirisalo na konfliktno razrešenje.  A posljedica čega? Samo ovo prvo. Tri decenije nesmjenjivosti. Na razgovorima u Briselu, neki očigledni lobisti  crnogorskog režima, su imali odgovor na svaku našu primjedbu. Čak i za endemsku korupciju, eufemizam za opštu poharu svih državnih resursa. Rekli bi, ima korupcije i u drugim zemljama.  Samo na primjedbu da režim vlada 30 godina, ima li toga u Evropi, zaćutali su, a jedan učesnik je rekao da „nema ni u Africi“.

Jer bez smjenjivosti nema demokratije i zato nam se sada čini da nam je neko poklanja. A ne poklanja. Mnogo je znoja i suza žrtava režima proliveno  u borbi protiv DPS-a, za koji tvrdim da u regularnim demokratskim uslovima ne bi prešao cenzus. Dakle, nije DPS bolji nego što smo mislili. Gori je. Ako ekspertska vlada bude radila kako treba, tek ćemo vidjeti koliko je bio opakiji nego što smo znali:  jer bio je u funkciji pljačke, stvaranja prvilegovane familije, kaste bogataša, dovođenja pohlepnih ludaka na odgovorne funkcije i sl.

MONITOR: Ima i onih koji i dalje strahuju od promjena, plašeći se, srpskog nacionalizma, gubitka države, izlaska CG iz NATO-a, i stopiranja EU integracija, iako je nova vlast jasno poručila da se to neće desiti. Kako vidite te strahove, koje DPS podgrijava?

PEROVIĆ: Ima tu i opravdanih strahova, ali svi su oni iz jednog razloga, te proklete nesmjenjivosi na izborima, kroz cijelu crnogorsku istoriju. Kao posljedicu imamo podjele, na naše i na njihove, na četnike i partizane. I zacementiranost podjela. I predrasude tipa Oni, Njihovi su svi isti. Ako dođu Oni, satrijet će Nas.

Demokratija je proces. Nema sličnosti ili nema relevantnih sličnosti između 2020. i 1990. da ne navodim okolnosti i prilike. Samo činjenica da su ratovi gotovi prije 20 godina, mijenja sve. Neki bi da retoriku devedesetih stave u usta, recimo profesoru Krivokapiću. Ne ide. Pretiče nas Albanija,  a mi se zavaravamo da smo odmakli na evropskom putu. Ili primjer iz Ulcinja, oni koji nose na promocijama albanske zastave, straše svoje sunarodnike nekim drugim kolonama sa drugim zastavama. To je kada partije ne edukuju svoje birače, a sistem obrazovanja nam je zarobljen ništa manje od drugih institucija. Usuđujem se reći, sve što je pozitivno učinjeno u edukaciji o demokratiji učinile su NVO.

MONITOR: Rekli ste da je Đukanović u stvari izgubio  kada je odlučio da slomi Liberalni savez. Zašto tako mislite?

PEROVIĆ: Da, nadovezao sam se na jedan članak. Radilo se o nabrajanju njegovih nedemokratskih poteza, koji su određivali pravac razvoja (lutanja i potonuća) države. Opšta je razočaranost u ponovo uspostavljenu državu, jer je tako režim usmjerio, umjesto na vlast. U nastojanjima da postane nesmjenjiv stalno je vukao diktatorske poteze. Jedan od njih je i uništenje LS CG. Svim sredstvima. Paradoksalno, on nije ukrao program Liberala, on se u sukobu sa politikom  Miloševića, koja ga je instalirala na vlast, bježeći od odgovornosti za ratne zločine, uskočio na pripremljen teren liberal i krenuo u kooperativnost sa zapadnim demokratijama. U potrazi za biračkim tjelom uskočio je među Crnogorce željne dostojansva i države, pripadnike manjinskih naroda željne sigurnosti. Uvjerljivo je kroz ratni period demonstrirao da može činiti zločine, pa po logici može i zaštiti manjine uvjerljivije od liberala u opoziciji i označenih kao neprijatelje. Sve je kod njega bilo deklarativno, koristeći evropski rječnik. Sve to bez LS CG nije imalo nikakvog smisla. Prevara koja traje, jer je imao silu vlasti, novac od šverca, pljačke…Tako se nije mogla graditi država koja se zove Crna Gora, priznata de jure na Berlinskom kongresu, a de fakto vijek ranije. Ukratko, umjesto da prigrabi zasluge za obnovu i postane državnik, opredijelio se za mafijaško upravljanje koristeći državne institucije da pokrade svoju državu. Umjesto da bude zapamćen po obnovi, doveo je u opasnost i opstanak države. Koja danas nije ugrožena od  Krivokapića, Bečića i Abazovića, već od njegove porodice, tajkuna, mafije, a sada i Kine. Odužilo se, ali smo konačno dočekali njegov pad. Ako ga nova vlada bude držala u okviru Ustava, vegetiraće do kraja mandata i gotovo.

 

Prvi korak

MONITOR: Kao  nekom ko je nekada bio u Liberalnom savezu, da li Vam izgleda da je Crna Gora sada bliža ili dalja od sna tog pokreta –  zemlje vladavine prava, i zemlje za sve?

PEROVIĆ: Još sa formiranjem Narodne sloge imali smo taj spasonosni cilj, smjena neokomunističkog režima. Pad berlinskog zida u Podgorici i u glavama ljudi. Njegova diktatura, krađa izbora i svega ostalog je to prolongirala. I što se više oteglo problemi su se gomilali. Biće veoma teško. Za vladavinu prava najteže. Razorene su nam institucije, bolje bi bilo da ih nema. Ionako je kontrolisao sve.

Prije svega treba obnoviti moral i probuditi optimizam kod građana, vjeru u slobodu i bolji život. Izgleda kao nemoguća misija, ali slagao bih ako kažem da nisam srećan. Zbog ovog prvog koraka. Nadam se u demokratiju i slobodu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo