Povežite se sa nama

PERISKOP

Stil kao suština

Objavljeno prije

na

Svjestan postepenog nestanka duhovnosti, izrabljenosti čovjeka do krajnjih granica, nemoći da se intelektualnom energijom nadmaši rastući priimitivizam koji vodi socijalnom grču, slikar ne ostaje ravnodušnim promatračem niti slikarom veselih sličica i umilnih prizora

 

Sarajevski slikar Borko Močević izlazi pred likovnu publiku, ne samo za njega već u mnogo širim razmjerama, projektom kojeg naziva Autoportret. Kažem projektom, zapravo tražeći i ne nalazeći adekvat jezičke supstance za ono što nam je priredio ovaj talentirani i nadahnuti slikar kroz dvadeset platana velikog formata.

Močević je izveo Autoportret iz dva suštastveno povezana dijela. U prvom, pak, on crtački moćno donošenjem finih naznaka unutarnje psihologije portretira ličnosti za koje tvrdi da su veoma bitno uticali na njegov artistički uspon i krajnje rezultante njegovih umjetničkih traganja…

Tu su od klasika jugoslovenske književnosti i najvećeg našeg komediografa Branislava Nušića, preko pjesnika Duška Trifunovića, slikarskog barda profesora Radenka Miševića, pisca i slikara Mome Kapora, fudbalera i fudbalskog pedagoga Branka Stankovića, teatarskog i filmskog glumca Bekima Fehmiua, pa sve do kritičara i pjesnika Vojislava Vujanovića.

Sve snažne posebnosti koje su praktično činile kulturnu, sportsku, društvenu u najširem smislu srčiku duhovnosti Jugoslavije, onoga s čime se većina nas bukvalno identificirala, onoga što je bila naša komparativna prednost u književnosti, slikarstvu, sportu, glumi u odnosu na druge europske i svjetske civilizacijske identitete. Svaki portret nosi poneku od duboko zapretenih unutarnjih karakteristika, što je Močević suptilno cizelirao u portretnoj sadržini… A, opet, svi zajedno, bez obzira kojoj sferi umjetnosti pripadaju i u kojim su vremenima svojim djelima oplemenjivali našu stvarnost, nose pečat snažne Močevićeve osviještenosti njihovim tvoračkim nezaboravima. Galerija je to odlično crtanih, psihološko krajnje produbljenih personaliteta.

Ovaj dio Močevićevog projekta snažno potcrtava njegov poglavito crtački talenat!

Naznačajnijim dijelom Močevićevog projekta smatram cerebralno premoćni slikarov svojevrsni aristički bijeg od surove, ničim obećavajuće sadašnjice. I u nekim ranijim traganjima Močević je rukama zaklonjeni pogled koristio kao umjetničko-društvenu metaforu svjevrsnog bijega savremenog čovjeka od sure današnjice, sociopolitičkih i inih opterećenja kojima smo u svakodnevlju podvrgnuti.

Ovoga puta slikar ovu temu daje kao odgovor na sjajne angažmane i društveno trajanje osoba koje su mu bile i ostale uzorima i vodiljama životnim i umjetnički zapretenim putevima.

Taj čudesni grč koji ruku na neki način izobličava je poenta slikarevog angažmana u sferama najšireg i najdubljeg humaniteta.

Močević ovim pokazuje rijetko angažiran umjetnički akt sav u funkciji temeljne čovjekoljubne ideje.

Snaga grča i nabrekle žile odslik su onoga što ne korespondira sa finom duhovnošću odličnika iz različitih oblasti života.

Svjestan postepenog nestanka duhovnosti, izrabljenosti čovjeka do krajnjih granica, nemoći da se intelektualnom energijom nadmaši rastući priimitivizam koji vodi socijalnom grču, slikar ne ostaje ravnodušnim promatračem niti slikarom veselih sličica i umilnih prizora.

Močević razantno, upravo u grču ruku, u zaklonjenosti pogleda da se ne gleda u surovost oblika liberalno kapitalističke kamarile daje suštinske odgovore svoga istinskog autoportreta.

Nismo imali i nemamo na ovaj suštastven način angažiranih likovnih umjetnika.

Treba konstatirati dosljednost stilskog pisma u svim dijelovima ovog složenog autorskog projekta. Tako da je projekat Močevićev trijumf koliko umjetničke imaginacije toliko i decentnog i krajnje dosljednog stila u umjetničkoj izvedbi Autoportreta.

Istinski veliki događaj u našoj recentnoj umjetničkoj zbilji.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Selma i Mediha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Selma Alispahić i Mediha Musliović zaslužile su da uz ime mogu staviti i oznaku ,,dramska prvakinja“ čitavim nizom pozorničkih ostvarenja. Njihove kreacije omogućile su visoki profesionalno-umjetnički rejting narodnih pozorišta Sarajevo i Tuzla, ali jednako i Sarajevskog ratnog teatra – SARTR-a

 

U bosanskohercegovačkom teatru, tokom mojih režiserskih radnji, izvojile su se dvije glumice uz čija imena mogu staviti oznaku „dramska prvakinja“. Selma Alispahić i Mediha Musliović zaslužile su to čitavim nizom pozorničkih ostvarenja. Njihove kreacije omogućile su visoki profesionalno-umjetnički rejting narodnih pozorišta Sarajevo i Tuzla, ali jednako i Sarajevskog ratnog teatra – SARTR-a.

Selma Alispahić iz umjetničke tuzlanske porodice (otac Nijaz Alispahić, dramaturg i prozni pisac), doktorica je književnih nauka, profesorica Akademije scenskih umjetnosti u Tuzli. Prva je persona umjetničkog ansambla Sarajevskog ratnog teatra SARTR-a.

Radeći predstave sa ovom umjetnicom postigao sam zapažene rezultate u realizaciji predstava Kraljica Katarina po tekstu Ibrahima Kajana na pozornici SARTR-a kao i Hasanaginica po tekstu Nijaza Alispahića i Hamdibeg Harisa Silajdžića. Tako sam se osobno uvjerio u fanatičku posvećenost i glumačku energiju Alispahićeve, što su potvrdili i meritoni sudovi teatarske kritike i odluke festivalskih žirija.

Doktor Selma Alispahić i u književnoj znanosti bilježi ozbiljne uvide u povijesnu suštinu literature, a njen pedagoški rad rezultirao je već zrelim glumačkim osobnostima, koje je izgradila u nastavnom procesu na Akademiji scenskih umjetnosti u Tuzli.

Sa nekim, sasvim specifičnim i rijetkim, izvornim glumačkim instinktom Mediha Musliović, inače članica Drame Narodnog pozorišta Sarajevo ostvarila je nekoliko antologijskih uloga i to u predstavama južnoslavenskih pisaca: Isaka Samokovlije, Miroslava Krleže i Branislava Nušića.

Osvješćujući u procesu rada na predstavama svoje početne, gotovo podsvjesne impulse ova se prvosvećenica umjetnosti božica Talije i Melpomene prepušta čudu, ponekad i neobuzdana (?!) u predstavama Hrvatska rapsodija i Kraljevo Miroslava Krleže, te Hanka Isaka Samokovlije, što pamtim kao visoko esetetski rangirane rezultate pregnantnog teatarskog angažiranja.

Posebno karakteristično za studij uloga Medihe Musliović je njeno prepoznavanje suštine lika i nepogrešivo određenje prema karakterološkim, a u nekim slučajevima, i tipološkim konstantama u kreiranju svakog od njih. Ova glumica posebno rafinirano bira sredstva kojima pokušava proniknuti do same biti dramske osobe koju tumači.

Izvrsnom govornom kulturom i sasvim suvremenim tjelesnim vladanjem scenskim prostorom, pri čemu je jednako moćna kada glumi, pleše, ili, pak, donosi pozornički doživljaj svojom šutnjom, koja ponekad govori više od svega što u dijalozima artikuliraju njeni partneri u predstavama. Proces rada na ulozi kojim se ova glumca služi potpuno je atipičan i podrazumijeva nevjerojatne mogućnosti koje svojim registrom glumačkih sredstava, nudi režiseru kao tvorcu cjeline.

Kod obje glumice ono što predstavlja konstantu je njihovo stoprocentno predavanje aktu glumačke magije, nepatetično i korespodentno vremenu u kojem živimo.

Slabašna kritčka i teatrološka misao, danas u BiH, kad tad moraće posvetiti ozbiljne kritičko-teatrološke studije pozorničkom blještavilu ovih sarajevskih umjetnica.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Asim Bektaš i Sulja sa Vratnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom rata akademik Nedžad Ibrišimović napisao je dramski tekstWland u Sarajevu. Čudesnom spisateljskom alkemijom spojio je preko dobrinjskog ,,tunela spasa” lik iz Bulakovljeve proze i lik iz vlastite maginacije − borca Armije Republike BiH Asima Bektaša. Skulptor Fikret Libovac izvajao je lik Sulje sa Vratnika. Između Ibrišimovievog lika Asima Bektaša i Libovčeve skulpture luk je sarajevskog nevjerovatnog i u svijetu nezabilježenog duhovnog otpora agresiji

 

Dva lika iz dva umjetnička opusa za mene su simboli stvaralaštva u dramskoj književnosti i likovnoj umjetnosti, a vezano za duhovni otpor agresoru u BiH a poglavito u Sarajevu. Pošto bliski mi ljudi znaju da je za mene definicija kazališta, od najranijih dana djetinjstva do danas da je to u stvari ,,velika slikovnica za odrasle i za djecu”  onda se naredni redovi Periskopa trude to i potvrditi…

Tokom rata dok je bio jedan od hiljada mojih tadašnjih sugrađana − Sarajlija zarobljenih na Dobrinji akademik Nedžad Ibrišimović napisao je dramski tekstWland u Sarajevu… Čudesnom spisateljskom alkemijom spojio je preko dobrinjskog ,,tunela spasa” lik iz Bulakovljeve svjetski valorizirane proze i lik iz vlastite stvaralačke imaginacije, a inspiriran ratnim pogibeljima u Sarajevu − borca Armije Republike BiH Asima Bektaša. Pošto sam redateljski osmislio i imaginirao ovaj tekst na pozornici uglednog Kamernog teatra 55 mogu meritorno kazati da je ovo ostvarenje dramatike akademika Ibrišimovića jedno od najuspješnijih njegovih djela, ali u isto doba i jedno od najamblematskijih djela duhovnog otpora agresiji u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Slikajući lik Asima Bektaša Ibrišimović je slikao stotine svojih saboraca sa prvih crta odbrane Grada na Miljacki… Drugi umjetnik, borac  Armije Republike Bosne i Hercegovine skulptor Fikret Libovac izvajao je lik Sulje sa Vratnika, sa primjesama sjetnog humora, onako ,,šanerski”sa puno sarajevskog duha i šarma. Svojevremeno ga je  kao svojevrsni omaž vremenu otpora agresoru,  izložio kao jedini eksponat u Galeriji Akademije likovne umjetnosti u Sarajevu.

Izmedju dva lika − Ibrišimovićevog  Asima Bektaša i Libovčeve skulpture − luk je sarajevskog nevjerojatnog i u svijetu nezabilježenog duhovnog otpora. Oba lika duguju na neki način i rijetkom, ponekad i oporom i jetkom sarajevskom humornom promatranju stvari i u  strašnom vremenu nevremena. Ta dva lika koji su u različitim vidovima umjetnosti stvorili Ibrišimović i Libovac nerijetko i budan sanjam.

Naravno ne mogu se zaboraviti Svjedoci postojanja, ta čudesna mapa grafičkih listova, pa Teatarske molitve za mir, ukupno djelovanje SARTR-a i Kamernog teatra 55, ali ova dva lika i poetike koje su ih ,,porodile” sve češče opsjedaju moja razmišljanja o sarajevskom infernu kroz koji sam prošao.

Ibrišimović i Libovac,  umjetnici i hrabri borci u odbrani svoga grada i domovine preko Asima Bektaša i Sulje sa Vratnika progovorili su gromovito, a umjetnički dignitetno o vremenu napada fašizma na Sarajevo i BiH.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Mimari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mimar Sinan je bio graditelj mostarskog Starog mosta. Današnji mimari su naravno iz različitih oblasti života. Posebno me oduševilo što je jedan od ovogodišnjih dobitnika nagrade Mimar mira Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara, Jakob Finci, čelni čovjek malobrojne Jevrejske opštine u BiH

 

Centar za mir i multietničku saradnju iz Mostara prije dvije večeri dodjelio je prznanja Mimar mira. Kao veteran mimara javno sam preko fb poruke čestitao ovogodišnjim laureatima. Svjestan da je Safet Oručević čelni čovjek Centra za mir, nekadašnji gradonačelnik Mostara sa skupinom svojih suradnika naziv Mimar mira smislio kao priznanje svima koji čine graditeljske aktove da bi naš svijet bio više humanističan… Poznato je da je Mimar Sinan bio graditelj mostarskog Starog mosta.

Današnji mimari su naravno iz različitih oblasti života .Posebno me oduševilo što  je jedan od ovogodišnjih mimara čelni čovjek malobrojne Jevrejske opštine u BiH eks ambasador Jakob Finci. Ne manje je značajna i činjenica da je Centar za mir i multietničku saradnju odlučio ove godine da bude izdašan prema istaknutim bosanskohercegovačkim novinarima Ozrenu Kebi, Senadu Pečaninu i Bori Kontiću. Sa tri ova medijska poslenika iznimno su pomicali granice slobodne misli i koji su tokom rata i u poraću ostali nepovijene kičme. Centar za mir i multietničku saradnju ove je godine nagradio umjetnički i šire manistički angažman filmske režiserke Jasmile Žbanić.

Kod nedavnog posjeta, boravka u Mostaru uvjerio sam se i u druge divne sadržaje ove nevladine udruge. Mikrofilmovanje svega važnog za povjest Mostara, pokretanje televizijskog kanala Histori, sjajna monografija Safeta Oručevića o urbicidu u Mostaru tokom agesije na BiH, sve to govori da nevladin sektor nerijeto čini za našu budućnost više, daleko više od trenutnih vlastodržaca u Bosni i Hercegovini. Na čelu ovog izvanrednog projekta je potcrtavam Safet Oručević sa svojim iznimno vijednim timom u kojem ističem novinara i publicistu Zlatka Serdarevića.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo