Povežite se sa nama

OKO NAS

TRAGOVI MINISTARA U SUMNJIVIM JAVNIM NABAVKAMA: Od namještaja i žičare do elitnih lokacija na moru

Objavljeno prije

na

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača kod Uprave za javne nabavke nalazi oko 3.500 firmi

 

Među dugogodišnjim ministrima različitih resora u crnogorskim vladama od referenduma naovamo, aktuelni potpredsjednik Skupštine Crne Gore Branimir Gvozdenović najčešće je prozivan zbog potencijalnog sukoba svojih javnih ovlašćenjenja s privatnim interesima vezanim za poslovanje privatnih firmi u kojima su, kroz postupke javnih nabavki, članovi njegove uže ili šire porodice bili veoma aktivni i dobijali na tenderima vrijedne poslove od države.

Gvozdenović je nakon referenduma bio na čelu čak tri ministarstva. Najprije je bio ministar za ekonomski razvoj u Vladi Željka Šturanovića, a potom, nakon premijerove ostavke, od 2008. godine, ministar ekonomije u Vladi Mila Đukanovića. Na čelo novog Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine dolazi 2009. sve do kraja 2010.godine. Nakon dvogodišnje pauze vraća se u izvršnu vlast 2012. kada je, u još jednoj Đukanovićevoj vladi, izabran za ministra održivog razvoja i turizma. Na tom mjestu je ostao do imenovanja aktuelne (odlazeće) vlade krajem 2016. godine. Od tada je na mjestu potpredsjednika Skupštine dok je minule parlamentarne izbore dočekao kao drugi na listi DPS, odmah iza odlazećeg premijera Duška Markovića.

Prema podacima iz Centralnog registra preduzeća, firma Planet u suvlasništvu Gvozdenovićevog pašenoga Ljubiše Šestovića, dugi niz godina bavila se prodajom namještaja i dobijala poslove na tenderima prije, ali i nakon izglasavanja nezavisnosti 2006. godine. Ta firma je do 2011. imala šifru djelatnosti proizvodnja kuhinjskog namještaja, kada su se vlasnici preorijentisali na postavljanje električnih instalacija. Početkom 2014, prema podacima iz Centralnog registra, Šestović napušta firmu, prepuštajući je dotadašnjem partneru (suvlasniku).

Dostupni podaci iz finansijskih izvještaja Poreske uprave pokazuju da je Planet od 2013. do 2019. bilježio poslovne gubitke, izuzev u 2017. godini kada je ostvaren neto profit u iznosu od 717.000 eura, i to zahvaljujući tzv. ostalim prihodima koji se ne tiču osnovne djelatnosti društva. U 2013. godini gubitak je iznosio 194,6 hiljada, 2014. godini 45,2 hiljade, 2015. godini 60,29 hiljada, 2016. godini 79,5 hiljada, 2018. godini 108,8 hiljada i u 2019. godini gubitak je iznosio 43,7 hiljada eura.

Direkcija javnih radova, odnosno, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, objavili su krajem jula 2016. godine Rješenje o izboru najpovoljnije ponude za izgradnju šestosjede žičare na lokalitetu Kolašin 1600 u opštini Kolašin.

Posao  je za ukupnu cijenu od 8.979.740 eura i garantnim rokom od pet godina, dodijeljen konzorcijumu koji čine podgorička firma Eminent, čiji je vlasnik dr Ratimir Saveljić i austrijski Dopelmajer (Doppelmayr Seilbahnen GmbH Austrija) sa podizvođačima. Prihvaćena cijena je, inače, bila veća od cijene koju je Dopelmajer, jedan od najvećih proizvođača žičara u svijetu, ponudio godinu ranije, na tenderu koji nije završen potpisivanjem ugovora o izgradnji žičare.

Direktnu vezu Gvozdenovića sa Saveljićem nemoguće je dokazati, ali postoji niz slučajnosti i nespornih činjenica koje moguće ukazuju da je ovaj vrijedan posao, par godina ranije, unaprijed namijenjen za izvođače iz Austrije, kada su partneri iz Crne Gore bili još nepoznati.

Ponuđači iz Slovenije, koji su se žalili na Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, ukazali su, pored ostalog, i na činjenicu da je Saveljić u tom trenutku već bio angažovan na nekoliko poslova kod Elektroprivrede Crne Gore u mjestu Klinci kod Herceg Novog i na rekonstrukciji trafostanice Pržno. „Ovakvim angažmanom ne samo da je obesmišljen Zakon o radu, već su i ozbiljno uzdrmani temelji Ajnštajnove teorije relativnosti…”, zamjerili su Slovenci spočitavajući da jedan čovjek ne može odjednom obavljati nekoliko  poslova koji zahtijevaju osmočasovno radno vrijeme.

Ono što oni nijesu pominjali jeste činjenica da je Gvozdenović, kao nekadašnji resorni ministar, imao snažan uticaj na odluke EPCG, preko svojih ljudi u bordu i menadžmentu EPCG, prije svega Srđana Kovačevića, bivšeg izvršnog direktora i predsjednika borda Elektroprivrede.

Uvertira i za taj propali tender, na kojem su takođe učestvovali Austrijanci, a o čemu su crnogorski mediji izvještavali, bila je posjeta ministra održivog razvoja i turizma Gvozdenovića Beču još u januaru 2014. kada je obišao proizvođača žičara Dopelmajer. Do te posjete je došlo tokom Međunarodnog sajma turizma u Beču. Boravak u Austriji  ministar  je, kako je tada saopšteno iz njegovog kabineta, iskoristio „da se po ranijem pozivu sastane i sa menadžmentom kompanije Dopelmajer”.

Prema dostupnim podacima sa sajta Ministarstva, prilikom susreta crnogorskih i privrednika Austrije u junu 2015. kompaniju Dopelmajer predstavio je Andrea Kocovski. Među našim predstavnicima bio je Velibor Goranović iz Odjeljenja za razvoj prioritetnih projekta Ministarstva održivog razvoja i turizma koji je predstavio turističke i investicione potencijale. Goranović je, potom, bio član Komisije za ocjenu i vrednovanje ponuda naručioca koja je odlučivala o izboru najpovoljnijeg ponuđača konzorcijuma Eminent – Dopelmajer.

Saveljićeva firma Eminent je, inače, dugi niz godina ranije imala unosne poslove i sa Elektroprivredom CG, kojoj je prodavala opremu, posebno Funkcionalnoj cjelini Distribucija i u periodu dok je Gvozdenović bio predsjednik Odbora direktora EPCG. Gvozdenović je kontrolu zadržao i nakon zvaničnog odlaska iz uprave EPCG pošto je, nakon smjene bivšeg izvršnog direktora Radomira Milovića, za izvršnog direktora EPCG postavljen Srđan Kovačević, njegov nekadašnji saradnik  iz Sekretarijata za razvoj.

Dok je Gvozdenović kao predsjednik borda gazdovao Elektroprivredom, Kovačević je postao direktor Prenosa. Kada je ministra 2005. Zakon o konfliktu interesa natjerao na odstupnicu iz Odbora direktora EPCG, zamijenio ga je  Kovačević. U julu 2008. Kovačević je postao predsjednik Borda EPCG i na toj funkciji se zadržao do ostavke, početkom 2017. godine.

Prema izvještaju o javnim nabavkama iz 2016. godine, firma Eminent se našla na 7. mjestu na listi ponuđača sa najvećim ugovorenim nabavkama u toj godini, pošto su dobili ugovore u ukupnoj vrijednosti od 10.070.390 eura. Eminent se i 2015. godine našao na toj listi sa ukupnim ugovorenim nabavkama u iznosu od 2.066 597 eura.

Otkad je reorganizacijom državne uprave, krajem 2018, ukinuta Uprava za javne nabavke, a njene poslove praćenja i izvještavanja o javnim nabavkama preuzelo Ministarstvo finansija i njegov Direktorat za politiku javnih nabavki, spisak firmi koje najviše prihoduju od javnih nabavki više nije dostupan javnosti.

Analiza Instituta alternativa pokazala je da otprilike 50 firmi prihoduje oko polovine ukupnog budžeta za javne nabavke, iako se na spisku registrovanih ponuđača Uprave za javne nabavke tada nalazilo oko 3.500 firmi.

Prema dostupnim podacima Poreske uprave, firma Eminent  je 2013. godinu završila sa neto profitom u iznosu od 98.438 eura, 2014. godinu sa 37.428 eura, 2015. godinu sa 44.947 eura, 2016. sa 117.749 eura, 2017. sa 182,784 eura,  2018.godinu sa 93.181 euro i 2019. godinu sa 46.346 eura.

Mnoge je u drugoj polovini septembra 2019. iznenadila vijest da je na sastanku kod premijera Duška Markovića, na kojem se razgovaralo o gradnji luksuznog rizorta Ric Karlton Montenegro u Herceg Novom, prisustvovao Marko Gvozdenović, sin potpredsjednika Skupštine Gvozdenovića. Premijer je zapravo trebalo da razgovara sa predstavnicima kompanija Nortstar i Mariot, a Gvozdenović mlađi bio je, očigledno, u ulozi njihovog konsultanta. Posao firme Nortstar izvršna vlast je ranije proglasila za projekat od državnog značaja.

Firma Nortstar, inače, izgradnju pomenutog kompleksa, koji se popularno zvao Montrose, planirala je još od 2014. godine, na zapadnom dijelu poluostrva Luštica. Projekat je obuhvatao i plažu Dobreč. Kompanija Nortstar, prethodno je zakupila 505.000 kvadrata zemlje u uvali Donji Klinci na Luštici.

Afera Možura, koja se tiče izgradnje i rada istoimene vjetroelektrane u CG, sa subvencionisanom cijenom struje o trošku crnogorskih građana, je trenutno jedna od najvećih korupcionaških afera koja potresa Maltu, državu članicu EU. Afera je otvorena nakon što je prije tri godine ubijena novinarka Dafne Karuana Galicija. Tadašnje Gvozdenovićevo Ministarstvo održivog razvoja je 15. decembra 2015. izdalo građevinsku dozvolu za ovu vjetroelektranu. Iz URA ga javno prozivaju da je upravo zbog Možure više puta putovao na Maltu.

Potom je iz koalicije Crno na bijelo objavljeno da su Gvozdenovićevi rođaci (braća od tetke) i bivši službenici MORT-a Marko i Bojan Vujović povezani sa aferom Možura i da se njihova imena nalaze u dokumentima koja istražuju malteško i crnogorsko tužilaštvo.

Bojan Vujović je, prema dokumentima sa Malte, bio punomoćnik firme Cifidex i on je u njihovo ime potpisao kupoprodajni ugovor sa državnom kompanijom Enemalta. Za taj ugovor se na Malti cijeni da je bio korupcionaški. Marko Vujović je, kao vlasnik firme Menagement consulting Montenegro, pružao usluge „razvoja projekta“ izgradnje vjetroelektrane od 2015. do 2017. Potom je njegova firma ugašena a on je postao izvršni menadžer firme Adriatic capital advisory, koja je konsultantske usluge prodavala firmi Možura Wind Park. Specijalno državno tužilaštvo je sredinom avgusta saopštilo kako vrši izviđaj zakonitosti konusltantskih poslova koji su vršeni za vjetropark Možura.

 

Nadležni ćute i skraćuju rokove za čuvanje dokumenata

Institut alternativa je u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama uzalud tražio Ministarstvu ekonomije (ranije Ministarstvo za ekonomski razvoj) i Ministarstvu održivog razvoja i turizma (ranije Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine), izvještaje o javnim nabavkama od 2006. godine.

Iz Ministarstva ekonomije je stigao šturi odgovor da se podaci nalaze na sajtu Direktorata za javne nabavke Ministarstva finansija, ali se prostim uvidom može zaključiti da su tamo dostupni samo izvještaji za period od 2015. do 2019. godine.

Nakon što su im iz Instituta alternative na to i ukazali, iz Ministarstva više nije stizao nikakav odgovor. Od MORT-a, takođe, nije dobijen nikakav odgovor iako je rok za postupanje po zahtjevu odavno istekao.

Novim Zakonom o javnim nabavkama, koji je na snazi od 7.,jula ove godine, skraćen je rok za čuvanje dokumentacije o javnim nabavkama sa pet na četiri godine.

Mikan MILOŠEVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta „Za svrsishodno trošenje javnog novca!”, koji sprovodi Institut alternativa uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Mišljenja i stavovi iznijeti u tekstu ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Ambasade Kraljevine Holandije.

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo