Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SUDBINA DRŽAVNIH PREDUZEĆA NAKON IZBORA: Otključati kasice prasice DPS-a

Objavljeno prije

na

Sagovornici Monitora tvrde da će neka državna preduzeća još neko vrijeme biti pod kontrolom Demokratske partije socijalista i nakon što se nova većina u crnogorskom parlamentu konsoliduje

 

Tokom trideset godina svoje vladavine Demokratska partija socijalista (DPS) i koalicioni partneri koristili su najveća državna preduzeća kao lične „kasice prasice“. Riječ je o kompanijama sa milionskim obrtima, u nekim slučajevima (energetske kompanije) i sa stotinama miliona eura godišnjeg obrta, a koje u svojim sistemima zapošljavaju i do nekoliko hiljada ljudi. Zapošljavanjem svojih kadrova, ali i raznim zloupotrebama u tim kompanijama, DPS je godinama jačao svoju partijsku infrastrukturu.

Sagovornici Monitora tvrde da, po svemu sudeći, neka državna preduzeća će još neko vrijeme biti pod kontrolom Demokratske partije socijalista, i nakon što se nova većina u crnogorskom parlamentu konsoliduje. Većina državnih kompanija organizovane su kao akcionarska društva (AD), a među njima su gotovo sva preduzeća sa velikim obrtom novca, što će proceduru preuzimanja učiniti znatno komplikovanijom za (potencijalno) novu Vladu.

Saradnik na projektima u Institutu Alternativa Marko Sošić pojašnjava da forma privrednog društva određuje proceduru biranja novog rukovodstva. Najsloženije je, tvrdi, u akcionarskim društvima, a relativno jednostavne u društvima sa ograničenom odgovornošću (DOO) i javnim preduzećima (JP) koja još nisu transformisana.

„U akcionarskim društvima, kojih imamo najviše, Vlada ne može na sjedinici mijenjati rukovodstvo – to mora učiniti skupština akcionara, gdje glas Vladinog ovlašćenog predstavnika vrijedi koliko i njen vlasnički udio. Vlada kao većinski akcionar može sazvati vanredne sjednice skupština akcionara i predložiti promjene, razrješenja i postavljenja“, pojasnio je Sošić za Monitor.

Kod društava sa ograničenom odgovornošću je, kaže on, ta procedura značajno jednostavnija, naročito ako je riječ o takozvanom jednočlanom DOO koje nema skupštinu (kakva su gotovo sva državna DOO), pa Vlada može na svojim sjednicama jednostavno vršiti kadrovske promjene ili ih inicirati. Bez obzira na pravne finese i procedure, Sošić je uvjeren da nema dileme da Vlada ima pravo i mogućnost da vodi kadrovsku politku u rukovodstvima svojih preduzeća.

U Crnoj Gori imamo 49 javnih preduzeća na centralnom nivou, od kojih su 26 akcionarska društva, njih 19 su društva sa ograničenom odgovornošću i tri javna preduzeća (po starom, nevažećem zakonu), uz Montefarm koji je organizovan kao ustanova. U njima je preko 300 rukovodećih lica u društvima – direktora, članova i predsjednika odbora direktora ili upravnog odbora  – članova, kao i najmanje 11.200 zaposlenih, prema zvaničnim podacima (bez privremenih/sezonskih radnika). Na gotovo svim rukovodećim pozicijama postavljeni su kadrovi Demokratske partije socijalista ili iz redova njihovih manjinskih partnera – Socijaldemokrata (SD), Bošnjačke stranke (BS) ili albanske koalicije FORCA.

Na primjer, kada je riječ o najvišem rukovodstvu u  kompanijama sa najvećim obrtom novca – Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) i Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS), kadrovi DPS-a na čelu su i Odbora direktora i izvršnog menadžmenta. Tako je u Elektroprivredi, koja je prošle godine, prema finansijskim iskazima Poreske uprave, prihodovala 323,6 miliona eura, predsjednik Odbora direktora kadar DPS-a Đoko Krivokapić, dok je izvršni direktor takođe funkcioner te partije Igor Noveljić. I u CEDIS-u, koji je prošle godine prihodovao 100,5 miliona eura, obje funkcije zauzimaju kadrovi Demokratske partije socijalista – Miodrag Čanović i Zoran Đukanović. Druga manja državna preduzeća, preko kojih se godišnje obrne nekoliko desetina miliona eura, dijele obično sa Socijaldemokratama ili Bošnjačkom strankom (detaljno prikazano na tabeli).

Sošić smatra da ukoliko opozicione partije, koje su porazile DPS na nedavnim izborima, uspiju da formiraju vladu – ne smiju nastaviti sa dosadašnjom politikom upravljanja javnim preduzećima. Tvrdi da se ta privredna društva ne smiju gledati samo kao „partijski kolač“, već bi se moralo voditi računa o javnom interesu.

„Ako nova vlada nastavi upravljati preduzećima koristeći metode prethodne i gledajući na javna preduzeća kao na dio partijskog kolača koji treba podijeliti, napuniti svojim ljudima i budućim glasačima, uz toleranciju zloupotreba i neracionalne potrošnje – kao što je bio slučaj u pojedinim opozicionim opštinama nakon smjene vlasti – onda smo ’džaba krečili’. Jedna garnitura nesposobnih i neodgovornih će biti zamijenjena novom, a javni interes će opet biti na posljednjem mjestu“, ocjenjuje Sošić.

Smatra da bi, umjesto toga, cjelovita i dubinska strategija za rješavanje problema u javnim preduzećima mogla biti podijeljena u dva dijela – kratkoročne i dugoročne mjere. Kratkoročno je, kaže, neophodno nastaviti posao ograničenja njihovih zarada.

„Ministarstvo finansija je do kraja avgusta trebalo da obavijesti Vladu šta su javna preduzeća uradila u pogledu uređivanja politike zarada (u sklopu trećeg paketa mjera), ali te informacije još uvijek nema. Ta informacija bi trebalo da pokaže ono o čemu su mediji na pojedinačnim primjerima već pisali – i pored odluka i zaključaka Vlade, javna preduzeća nisu smanjivala zarade, čak ni u vrijeme korona krize, čak ni kada su to po zaključku Vlade radili funkcioneri u Vladi i javnim ustanovama. To će ostati, nadam se, posljednja sramota u nizu brojnih, kojima se su se nedomaćinska rukovodstva javnih preduzeća do sada odlikovala“, pojasnio je on.

Ističe da je kratkoročno, neophodno osvježiti rukovodeće strukture u najvećim i najproblematičnijim preduzećima sa ljudima koji posjeduju integritet, stručnost, posebna znanja i upravljačke vještine kako bi rješavali nagomilane probleme. „Moguće da se radi o ljudima koji su već angažovani u tim preduzećima, ali bez značajnih ovlašćenja. Politika revanšizma koja bi smijenila svako lice samo zbog toga što je postavljen od strane prethodne Vlade ili njenih predstavnika bi bila pogrešna“, rekao je Sošić.

Kratkoročno je, tvrdi, potrebno obavezati sva preduzeća (kroz predstavnike državnog kapitala) na zabranu diskrecione potrošnje i jednokratnih transfera, kao i obustavljanje politike rješavanja stambenih potreba.

Dugoročno se, smatra Sošić, mora usvojiti zakon o preduzećima u većinskom vlasništvu države – kao poseban ili kao dopuna zakona o privrednim društvima. Takav akt bi uveo mehanizme preko kojih bi država mogla efikasnije i bolje da upravlja preduzećima, a ona bila transparentnija i odgovornija za poslove koji su im povjereni i imovinu kojom upravljaju.

On ističe da važna dugoročna mjera treba da bude i izrada ,,ličnih karti preduzeća”, odnosno baze detaljnih informacija o svakom javnom preduzeću uz obavezu stalnog ažuriranja – finansijskim izvještajima, popisom i procjenom vrijednosti imovine, popisom obaveza, kupaca, dobavljača, hipoteka, sudskih sporova koji bi se redovno i kvartalno postavljali.

„Sličnih pokušaja je bilo i u regionu, i na njihovim uspjesima i greškama možemo učiti. Značajan dio tih informacija sada je rasut po brojnim bazama koje se neredovno ažuriraju ili imamo razloga da sumnjamo u tačnost. To ne bi bio samo posao koji se odnosi na objedinjavanje i prikaz informacija, nego bi zahtijevao i dubinsko istraživanje i provjeru bilansa preduzeća, od novih rukovodstava ili novih revizorskih kuća“, pojasnio je on.

Postavlja se pitanje koliko će vremena trebati da, ukoliko se formira nova vladajuća većina,  državna preduzeća dođu na dnevni red. I koliku štetu dodatno može napraviti DPS za to vrijeme?

 

Vlast će lako doći do preduzeća, ali teško do dokaza

Za državne kompanije se u prethodnom periodu vezivalo mnoštvo afera, od masovnih porodičnih zapošljavanja u Plantažama i Pošti, preko neracionalnog trošenja kod nacionalnog avio-prevoznika Montenegro Airlinesa, finansijskih malverzacija u Nacionalnim parkovima Crne Gore, masovnom zapošljavanju u željezničkim preduzećima, netransparentnom poslovanju energetskih kompanija, pa do poklanjanja stanova, povoljnih kredita, nagrada…

Iako cjelokupnu javnost kopka šta će opozicija naći kada uđe u državna preduzeća, pravnik i bivši ministar u Vladi izbornog povjerenja Boris Marić ne vjeruje da će pronaći nešto veliko.

„Mislim da bi nova Vlada, ukoliko se formira, mogla lako da promijeni rukovodeće kadrove u državnim preduzećima. Sada je pitanje koliko se ti sistemi mogu mijenjati po dubini i da li ima potrebe za tim. Međutim, ne mislim da će oni moći da nađu neke krupne nezakonitosti i korupciju u samim kompanijama, eventualno neke zloupotrebe državnih resursa i radnika, ali sumnjam da će novi rukovodioci pronaći nešto krupno“, kazao je Marić za Monitor.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo