Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ ALEKSIĆ: BIVŠI BEZBJEDNJAK TVRDI DA MU NAMJEŠTAJU POKUŠAJ UBISTVA POLICAJCA: Tužioci znaju ko je dao nalog

Objavljeno prije

na

Tužioci Vesna Jovićević i Željko Tomković dobro znaju ko je dao nalog da se meni  podmetne ovo krivično djelo, ko je prvi pomenuo moje ime i ko sada istrajava na svemu ovome. Ali, sve im je uzalud. Što više istrajavaju na ovom beščašću, sve je teže za njih, kaže Aleksić

 

Tri mjeseca je prošlo od kada je podgorički Viši sud vratio Višem tužilaštvu optužnicu podignutu protiv protiv Radovana Aleksića, kojom se on tereti da je 11. jula 2016. godine u Podgorici pokušao da ubije policajca Predraga Šukovića. Ipak, do danas Višem sudu, kako je to potvrdila za Monitor savjetnica za odnose s javnošću Aida Muzurović, dopunjena optužnica nije dostavljena.

Tužilački akt je, prema dokumentu koji je Monitor imao na uvid, vraćen kako bi se sa većim stepenom vjerovatnoće utvrdilo da li visina osobe koja je 11. jula 2016. godine pucala u Šukovića odgovara Aleksiću. Vijeće predsjednika Višeg suda Borisa Savića smatralo je tada da postojeće vještačenje koje se nalazi u spisima predmeta nije dovoljno pouzdano, pošto je pretpostavljena tolerancija (greška u procjeni) +/- 15 centimetara. „Ovolika tolerancija u nalazu vještaka daje i suviše široku mogućnost primjenjivosti i samim time postaje nedovoljno pouzdan“, piše u odluci Višeg suda kojim se optužnica vraća Tužilaštvu.

Novo vještačenje, smatraju, treba da uradi vještak digitalno-forenzičke struke, koji će putem odgovarajućeg kompjuterskog programa uporediti visinu počinioca djela s visinom nespornih objekata koji se vide na snimku. „Time bi se sa većim stepenom pouzdanosti mogle utvrditi odlučujuće činjenice u predmetu, odnosno sa većim stepenom vjerovatnoće potvrditi mogućnost da je lice sa snimka okrivljeni ili ga isključiti kao izvršioca. Posebno pri činjenici da je prema sadašnjem nalazu, sa tolerancijom od 15 cm u odnosu na visinu koju je našao ovaj vještak za izvršioca 163 cm, nesporna visina okrivljenog Aleksića praktično na samoj granici tolerancije“, stoji u rješenju Suda. I to nije sve.

Vijeće podgoričkog Višeg suda smatra da bi, ako se visina počinioca, na osnovu novog vještačenja, približno podudari sa Aleksićevom visinom bilo neophodno odraditi i novo antropološko vještačenje. U prevodu, sve ovo znači da istraga pokrenuta zbog pokušaja ubistva Šukovića, neće biti okončana ni nakon četiri godine od počinjenog krivičnog djela.

Tužilaštvo vjeruje da je na Šukovića pucao Aleksić, iz pištolja nepoznate marke, tako što mu je prišao neopaženo s leđa i u njega ispalio tri projektila. Optuženi, penzionisani pripadnik bezbjednosnih struktura vojske nekadašnje zajedničke države Srbije i Crne Gore, od početka tvrdi da je tog dana bio u Beogradu i da on nije osoba sa video snimka. „Postupak koji se u Crnoj Gori vodi protiv mene je montirani proces u kojem, kao i svakom drugom montiranom procesu, postoji jasno projektovan cilj i gdje je unaprijed poznat rezultat svake istražne radnje i postupka“, kaže za Monitor Radovan Aleksić.

Tvrdi da je sve ono što su do sada uradili istražni organi u funkciji podmetanja krivičnog djela koje nije počinio on već neko drugi. „Sve što je o meni rečeno predstavlja laž i obmanu. Sve što sada oni čine i što će činiti ubuduće, biće namješteno da ide na moju štetu. U to ne treba sumnjati. Ovdje nije cilj da se razjasni pokušaj Šukovićevog ubistva, niti je cilj da se zadovolji pravda. Ovdje je cilj da se zaštiti stvarni izvršilac i nalogodavac predmetnog krivičnog djela, što je osnovno i to treba da se jasno kaže“, ističe Aleksić.

Naglašava da „čelni ljudi u ovoj državi znaju dobro o čemu govori“ ali i da ujedno nalogodavci ovog montiranog postupka žele postići i neke druge prikrivene ciljeve u vezi njega, a koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa Predragom Šukovićem. O čemu je riječ za sada ne želi da govori, ističući da će to sve objasnitini na glavnom pretresu ukoliko do njega dođe.

„Na ročištu održanom povodom kontrole optužnice, krajnje dobronamjerno sam sugerisao sudskom vijeću da naloži Tužilastvu da još jedanput provjere i utvrde gdje sam se ja nalazio 11. jula 2016. godine. Svi oni dobro znaju da sam se u vrijeme kada je u Podgorici ranjen Šuković, nalazio u Beogradu. Sud nije prihvatio moj predlog već je vratio optužnicu na dopunu sa nalogom za neka dodatna vještačenja koja ničemu ne služe i kojima se suštinski i ne dokazuje ništa. Sve je ovo nastavak jednog besmisla i predstavlja samo iživljavanje nada mnom i nad mojom porodicom. To nalogodavci ovog moniranog procesa moraju imati u vidu“, tvrdi Aleksić. „Najjednostavniji, najbezbolniji i napravedniji način da se ova farsa okonča je potvrđivanje mog alibija. Za nalogodavce ovog montiranog procesa je to najjednostavniji i najbezbolniji način. Što se mene tiče svejedno mi je da li će biti postupak odmah obustavljen, ili će biti optužnica potvrđena“.

Kaže da su mu jasni „njihovi“ ciljevi u ovom postupku te da je on u odnosu na to definisao svoje ciljeve. „To je moje pravo i niko ne treba na mene da se ljuti zbog toga. Ja ovo nisam tražio“, kaže on. I još jednom zaključuje da mu je krivično djelo „ubistvo u pokušaju na štetu Predraga Šukovića“ smišljeno i planski podmetnuto, „na krajnje monstruozan i neljudski način“.

Aleksić se tu ne zaustavlja. „Nije mene niko prepoznao i prijavio iz osvete, kako je to plasirano široj javnosti, već je ovo urađeno po nalogu pojedinaca iz državnog vrha i bezbjednosnog sektora Crne Gore, a realizovano od  Uprave policije i Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Navodni svjedoci, neka bivša vojna lica – kriminalci, pronađeni su i prethodno pripremljeni da daju lažne izjave, ali njihove izjave ne mogu biti dokaz jer se zasnivaju na njihovoj ličnoj procijeni i percepciji o onome šta oni misle ko je na video snimku”, dodaje Aleksić.

On tvrdi da video snimak ne može biti nikakav dokaz i da je „na tom famoznom snimku“ izgrađena cijela konstrukcija. „Snimak i fotografija su dokaz samo za ono što se na njima vidi. A na onom snimku se ne vidi momenat izvršenja krivičnog djela, niti sredstvo kojim je izvršeno. Onaj snimak se ne može nikako, čak ni posredno, dovesti u vezu sa krivičnim djelom jer je nastao van mjesta na kome je ono izvršeno. U vezi tog snimka postoje mnogi dokazi koji meni idu u prilog i koji će biti upotrijebljeni ako bude potrebno i u momentu kada ja odlučim. Postavlja se pitanje – ko je tužiocima i policajcima kazao da sam ja izvršilac krivičnog djela? Otkud njima to? Tužioci Vesna Jovićević i Željko Tomković dobro znaju ko je dao nalog da se meni  podmetne ovo krivično djelo, ko je prvi pomenuo moje ime i ko sada istrajava na svemu ovome. Nije ovo počelo prijavom nekog građanina iz Sarajeva i to ću jednostavno dokazati. Ali, sve im je uzalud. Što više istrajavaju na ovom beščašću, sve je teže za njih“, kaže Aleksić.

Ovaj slučaj je stigao na mnoge međunarodne adrese i, kako ocjenjuje Aleksić, najbolji je pokazatelj stanja u bezbjednosnom sektoru Crne Gore.

„Svi u Crnoj Gori bi trebali znati da sam ja i van Crne Gore i van Srbije poznat kao veliki protivnik zloupotreba službi bezbjednosti, posebno onih zloupotreba u kojima se službe pojavljuju kao nalogodavci i inspiratori ubistava, ratnih zločina i drugih teških krivičnih djela, kao načina obračuna sa političkim protivnicima i neistomišljenicima. Uvijek sam bio smetnja takvim službama i sistemima. Ovo nije prvi put da se službe bezbjednosti u Crnoj Gori pokušavaju obračunati sa mnom. Sada su samo podmuklo iskoristili moje obilaske porodice i podmetnuli mi djelo sa kojim nemam baš nikakve veze. Ne mogu da se ne zapitam kako neko nakon ovako očigledno iskonstruisanog slučaja može imati povjerenje u takve institucije. Kakva se se poruka šalje strancima koji borave u Crnoj Gori… Iza svega dođe priča o ugroženosti države, o agresivnom ponašanju Srbije, Rusije, o 7. bataljonu, o Demokratskom frontu, o vojskama i paravojskama… Sve je to bilo prisutno u medijima kada sam uhapšen 2016. godine. Šta bi sada od te priče?“, pita se na kraju razgovora za Monitor Radovan Aleksić. Dok čekamo da tužilaštvo dopuni optužnicu. Ili odustane od nje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pušić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEGATIVAN PRIRODNI PRIRAŠTAJ U SJEVERNOM REGIONU: Zabrinjavajuća statistika 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Monstata, svi gradovi na sjeveru države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih

 

Prema svim pokazateljima, postoji jasan trend negativnih demografskih kretanja na sjeveru države, odnosno izražene migracije i negativni prirodni priraštaj u gradovima tog siromašnog crnogorskog regiona.

Prema podacima Monstata, svi gradovi na toj teritoriji države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih.

Na drastičan pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ukazuje i sve manji broj đaka u školskim klupama. Tako je prošle godine u tri beranske gradske škole, sa svim područnim odjeljenjima, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka, što je duplo manje nego u ranijem periodu.

Nastavu u pet seoskih škola u ovoj opštini pohađalo je 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći, dok je u svih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Stanje nije bolje ni u ostalim opštinama. O tome govore i nesporna činjenica da je Osnovnu školu Bajo Jojić u Andrijevici ove godine pohađalo 338 đaka, od čega svega 38 prvaka. Nekoliko decenija ranije, u ovoj školi je bilo preko hiljadu učenika.

U ovoj opštini, u pojedinim mjestima kao što su Кuti, Cecuni i Jošanica, područna odjeljenja su odavno zatvorena. Tamošnje škole u prosjeku su brojale po 40 učenika.

Alarmantno stanje kada je broj učenika u pitanju nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, na kojoj ima pet osnovnih škola, upisano  53 đaka prvaka, što je četiri puta manje u odnosu na period od prije samo pet godina.

Broj učenika u odnosu na period od prije dvije decenije prepolovljen je i na području opština Plav i Gusinje. Osnovna škola u Murini je prošle godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici brojala svega 12 prvaka, dok je taj broj prije pet decenija bio blizu stotinu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

U PETNJICI ORGANIZOVANA PROJEKCIJA FILMA O OSMANU RASTODERU: Pokušaj rehabilitacije proglašenog ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Projekcija kontroveznog dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava” organizovana je prošle sedmice u Petnjici. Događaj je propraćen negodovanjem dijela javnosti, za sada je izostala reakcija političkih partija i državnih institucija

 

Projekciju dokumentarca, autora Avda Huseinovića, u Petnjici je organizovao Bošnjački kulturni centar Sandžak. Plakate sa likom proglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, danima su sa raznih mjesta u varoši pozivale stanovnike na promociju.

Na dan održavanja projekcije oglasili su se boračke organizacije Berana i Petnjice, predstavnici beranske Mjesne zajednice Polica i Opštinski odbor SNP Berane, osuđujući namjeru da se film prikaže, ukazujući da se time čini krivično djelo veličanja ratnih zločina. Naknadno je to učinio i DPS koji je pozvao nadležne organe da utvrde da li je projekcijom filma došlo do kršenja zakona.

Predsjednik beranske Organizacije boraca NOR Berane (OBNOR) Petar Labudović, kazao je da je neprihvatljivo veličanje nekoga ko je proglašen ratnim zločincem i ko je, kako je rekao, „činio zulum po petnjičkom i beranskom kraju”.

„Mi osuđujemo organizovanje projekcije filma o ratnom zločincu i podgrijavanje tenzija i novih podjela oko stvari oko kojih je istorija kazala svoju riječ”, rekao je Labudović. On navodi da su snage kvislinškog pokreta Muslimanske milicije, kojima je u Bihoru komandovao Osman Rastoder, 1944. godine, u zaseoku Krake, kod Vrbice, likvidirale 55 partizana, među kojima i dvadeset pripadnika italijanske partizanske divizije Garibaldi. Oni su, poslije rata, prenešeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Beranama.

I predsjednik Udruženja boraca i antifašista opštine Petnjica Faik Adrović, negoduje zbog projekcije spornog filma. Ovaj devedesešestogodišnjak je među rijetkim živim učesnicima Drugog svjetskog rata. Adrović kaže da je lično poznavao Osmana Rastodera, i slaže se da se radi o ratnom zločincu. „On je bio imam u Petnjici prije rata i odmah po formiranju odreda muslimanske milicije postavljen je za komandanta te fomacije koja je sarađivala sa fašističkim okupatorima. Naravno da osuđujem prikazivanje tog filma, kao što isto tako osuđujem i ideju da se u Petnjici podigne spomenik proglašenom ratnom zločincu”, rekao je Adrović.

Predsjednik Savjeta MZ Polica Novak Zekić je apelovao na institucije Crne Gore da preduzmu adekvatne korake kako bi se prekinulo sa praksom promocije, odnosno slavljenja ratnih zločinaca, upozoravajući da se na taj način vrijeđaju žrtve.

Slične stavove iznijeli su i iz Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije u Beranama, pozivajući državne organe na raekciju. Ostale partije, pa ni one sa nacionalnim predznakom, Stranka pravde i pomirenja, kao i Bošnjačka stranka, nisu se do danas oglašavale.

Osman Rastoder je rođen krajem devetnaestog vijeka u, za tadašnje prilike, imućnoj porodici. Školovao se na medresama u Novom Pazaru i Đakovici, a kasnije i u Istanbulu. Njegova porodica se poslije povlačenja Turaka sa ovih prostora, odselila za Istanbul, ali se Osman vratio u Novi Pazar, gdje se po drugi put oženio. Sa obje žene i sedmoro djece vratio se u Petnjicu gdje je imenovan za imama u selima Petnjica i Savin Bor, nakon toga i u mjesnoj džamiji u Petnjici.

U junu 1941. godine Osman Rastoder je imenovan za komandanta odreda Muslimanske milicije Sandžaka za Gornji Bihor. Tokom Trinaestojulskog ustanka, njegov odred je napao ustanike oko Berana. Njegove snage su zapalile nekoliko pravoslavnih sela na području Police. Podržana od albanskih neregularnih snaga, kao i njemačkih okupatora, Muslimanska milicija je pobila crnogorske i italijanske partizane u blizini sela Vrbica. Saradnja Osmana Rastodera sa okupatorskim snagamna je nesporna.

Nakon što je pred kraj rata proglašen za ratnog zločinca, Osman Rastoder je ubijen 1946. godine. Istoričar Šerbo Rastoder je jednom prilikom za lokalni radio u Petnjici izjavio da, usljed činjenice da je Osman štitio muslimanski živalj tog kraja od četnika, „pokušava da ga razumije”, kao i da Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već skupina ljudi koji su branili svoj prag. „Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom” – kazao je tada Rastoder. Šerbo Rastoder nikada nije sporio da je Osman Rastoder proglašen za ratnog zločinca, i da svako treba da odgovara za svoja djela, a da oni koji smatraju da njegovo proglašenje za ratnog zločinca nije utemeljeno na činjenicama, mogu to da pokušaju da ospore samo pred nadležnim sudovima.

Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg, koja njeguje i nastavlja da slijedi djelo nedavno preminulog muftije Muamera Zukorlića, finansirala je snimanje ovog dokumentarnog filma i taj zadatak povjerila bosanskom dokumentaristi Avdu Huseinoviću.

Snimanje je trajalo dvije godine, da bi film premijerno bio prikazan 26. januara u Luksemburgu, na dan pogibije Osmana Rastodera. Toj promociji je prisustvovao i predsjednik Bošnjaškog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Almir Muratović, i njemu je uručena novoustanovljena nagrada koja nosi ime Osmana Rastodera. Sa tog skupa je poručeno da se traži njegova rehabilitacija.

Tada je najavljeno da će uslijediti promocije tog filma, prvo u Petnjici, a potom i u Rožajama i Novom Pazaru. Muratović je, tako, ovih dana organizovao projekciju u Petnjici, kojoj je prisutvovao i autor filma.

Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Monitoru je kazao da „razumije i jedne i druge”.

„Nemamo namjeru da podgrijavamo tenzije, već upravo da pokrenemo da se ispitaju istorijske činjenice. Treba pogledati taj dokumentarni film i vidjeti da u njemu nema slova mržnje. Želja je samo da se dođe do istine iz Drugog svjetskog rata”, rekao Muratović.

On tvrdi da Stranka pravde i pomirenja (SPP) na čelu čijeg je Opštinskog odbora u Petnjici, nema nikakve veze sa promocijom dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava”.

Još 2015. godine tadašnji predsjednik lokalne skupštine u Petnjici, i u tom trenutku predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Adnan Muhović, postavio je, navodno samoinicijativno, u jednom sokaku tablu sa imenom Osmana Rastodera i izjavio da se radi o značajnoj ličnosti za Bošnjake. Sve je prošlo u tišini.

Na upit Monitora, iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju saopšteno je da je, nakon informacija u medijima, formiran predmet i od policije zatraženo prikupljanje podataka u vezi sa prošlonedjeljnom projekcijom, kako bi utvrdili da li je u Petnjici počinjeno neko krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo