Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ ALEKSIĆ: BIVŠI BEZBJEDNJAK TVRDI DA MU NAMJEŠTAJU POKUŠAJ UBISTVA POLICAJCA: Tužioci znaju ko je dao nalog

Objavljeno prije

na

Tužioci Vesna Jovićević i Željko Tomković dobro znaju ko je dao nalog da se meni  podmetne ovo krivično djelo, ko je prvi pomenuo moje ime i ko sada istrajava na svemu ovome. Ali, sve im je uzalud. Što više istrajavaju na ovom beščašću, sve je teže za njih, kaže Aleksić

 

Tri mjeseca je prošlo od kada je podgorički Viši sud vratio Višem tužilaštvu optužnicu podignutu protiv protiv Radovana Aleksića, kojom se on tereti da je 11. jula 2016. godine u Podgorici pokušao da ubije policajca Predraga Šukovića. Ipak, do danas Višem sudu, kako je to potvrdila za Monitor savjetnica za odnose s javnošću Aida Muzurović, dopunjena optužnica nije dostavljena.

Tužilački akt je, prema dokumentu koji je Monitor imao na uvid, vraćen kako bi se sa većim stepenom vjerovatnoće utvrdilo da li visina osobe koja je 11. jula 2016. godine pucala u Šukovića odgovara Aleksiću. Vijeće predsjednika Višeg suda Borisa Savića smatralo je tada da postojeće vještačenje koje se nalazi u spisima predmeta nije dovoljno pouzdano, pošto je pretpostavljena tolerancija (greška u procjeni) +/- 15 centimetara. „Ovolika tolerancija u nalazu vještaka daje i suviše široku mogućnost primjenjivosti i samim time postaje nedovoljno pouzdan“, piše u odluci Višeg suda kojim se optužnica vraća Tužilaštvu.

Novo vještačenje, smatraju, treba da uradi vještak digitalno-forenzičke struke, koji će putem odgovarajućeg kompjuterskog programa uporediti visinu počinioca djela s visinom nespornih objekata koji se vide na snimku. „Time bi se sa većim stepenom pouzdanosti mogle utvrditi odlučujuće činjenice u predmetu, odnosno sa većim stepenom vjerovatnoće potvrditi mogućnost da je lice sa snimka okrivljeni ili ga isključiti kao izvršioca. Posebno pri činjenici da je prema sadašnjem nalazu, sa tolerancijom od 15 cm u odnosu na visinu koju je našao ovaj vještak za izvršioca 163 cm, nesporna visina okrivljenog Aleksića praktično na samoj granici tolerancije“, stoji u rješenju Suda. I to nije sve.

Vijeće podgoričkog Višeg suda smatra da bi, ako se visina počinioca, na osnovu novog vještačenja, približno podudari sa Aleksićevom visinom bilo neophodno odraditi i novo antropološko vještačenje. U prevodu, sve ovo znači da istraga pokrenuta zbog pokušaja ubistva Šukovića, neće biti okončana ni nakon četiri godine od počinjenog krivičnog djela.

Tužilaštvo vjeruje da je na Šukovića pucao Aleksić, iz pištolja nepoznate marke, tako što mu je prišao neopaženo s leđa i u njega ispalio tri projektila. Optuženi, penzionisani pripadnik bezbjednosnih struktura vojske nekadašnje zajedničke države Srbije i Crne Gore, od početka tvrdi da je tog dana bio u Beogradu i da on nije osoba sa video snimka. „Postupak koji se u Crnoj Gori vodi protiv mene je montirani proces u kojem, kao i svakom drugom montiranom procesu, postoji jasno projektovan cilj i gdje je unaprijed poznat rezultat svake istražne radnje i postupka“, kaže za Monitor Radovan Aleksić.

Tvrdi da je sve ono što su do sada uradili istražni organi u funkciji podmetanja krivičnog djela koje nije počinio on već neko drugi. „Sve što je o meni rečeno predstavlja laž i obmanu. Sve što sada oni čine i što će činiti ubuduće, biće namješteno da ide na moju štetu. U to ne treba sumnjati. Ovdje nije cilj da se razjasni pokušaj Šukovićevog ubistva, niti je cilj da se zadovolji pravda. Ovdje je cilj da se zaštiti stvarni izvršilac i nalogodavac predmetnog krivičnog djela, što je osnovno i to treba da se jasno kaže“, ističe Aleksić.

Naglašava da „čelni ljudi u ovoj državi znaju dobro o čemu govori“ ali i da ujedno nalogodavci ovog montiranog postupka žele postići i neke druge prikrivene ciljeve u vezi njega, a koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa Predragom Šukovićem. O čemu je riječ za sada ne želi da govori, ističući da će to sve objasnitini na glavnom pretresu ukoliko do njega dođe.

„Na ročištu održanom povodom kontrole optužnice, krajnje dobronamjerno sam sugerisao sudskom vijeću da naloži Tužilastvu da još jedanput provjere i utvrde gdje sam se ja nalazio 11. jula 2016. godine. Svi oni dobro znaju da sam se u vrijeme kada je u Podgorici ranjen Šuković, nalazio u Beogradu. Sud nije prihvatio moj predlog već je vratio optužnicu na dopunu sa nalogom za neka dodatna vještačenja koja ničemu ne služe i kojima se suštinski i ne dokazuje ništa. Sve je ovo nastavak jednog besmisla i predstavlja samo iživljavanje nada mnom i nad mojom porodicom. To nalogodavci ovog moniranog procesa moraju imati u vidu“, tvrdi Aleksić. „Najjednostavniji, najbezbolniji i napravedniji način da se ova farsa okonča je potvrđivanje mog alibija. Za nalogodavce ovog montiranog procesa je to najjednostavniji i najbezbolniji način. Što se mene tiče svejedno mi je da li će biti postupak odmah obustavljen, ili će biti optužnica potvrđena“.

Kaže da su mu jasni „njihovi“ ciljevi u ovom postupku te da je on u odnosu na to definisao svoje ciljeve. „To je moje pravo i niko ne treba na mene da se ljuti zbog toga. Ja ovo nisam tražio“, kaže on. I još jednom zaključuje da mu je krivično djelo „ubistvo u pokušaju na štetu Predraga Šukovića“ smišljeno i planski podmetnuto, „na krajnje monstruozan i neljudski način“.

Aleksić se tu ne zaustavlja. „Nije mene niko prepoznao i prijavio iz osvete, kako je to plasirano široj javnosti, već je ovo urađeno po nalogu pojedinaca iz državnog vrha i bezbjednosnog sektora Crne Gore, a realizovano od  Uprave policije i Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Navodni svjedoci, neka bivša vojna lica – kriminalci, pronađeni su i prethodno pripremljeni da daju lažne izjave, ali njihove izjave ne mogu biti dokaz jer se zasnivaju na njihovoj ličnoj procijeni i percepciji o onome šta oni misle ko je na video snimku”, dodaje Aleksić.

On tvrdi da video snimak ne može biti nikakav dokaz i da je „na tom famoznom snimku“ izgrađena cijela konstrukcija. „Snimak i fotografija su dokaz samo za ono što se na njima vidi. A na onom snimku se ne vidi momenat izvršenja krivičnog djela, niti sredstvo kojim je izvršeno. Onaj snimak se ne može nikako, čak ni posredno, dovesti u vezu sa krivičnim djelom jer je nastao van mjesta na kome je ono izvršeno. U vezi tog snimka postoje mnogi dokazi koji meni idu u prilog i koji će biti upotrijebljeni ako bude potrebno i u momentu kada ja odlučim. Postavlja se pitanje – ko je tužiocima i policajcima kazao da sam ja izvršilac krivičnog djela? Otkud njima to? Tužioci Vesna Jovićević i Željko Tomković dobro znaju ko je dao nalog da se meni  podmetne ovo krivično djelo, ko je prvi pomenuo moje ime i ko sada istrajava na svemu ovome. Nije ovo počelo prijavom nekog građanina iz Sarajeva i to ću jednostavno dokazati. Ali, sve im je uzalud. Što više istrajavaju na ovom beščašću, sve je teže za njih“, kaže Aleksić.

Ovaj slučaj je stigao na mnoge međunarodne adrese i, kako ocjenjuje Aleksić, najbolji je pokazatelj stanja u bezbjednosnom sektoru Crne Gore.

„Svi u Crnoj Gori bi trebali znati da sam ja i van Crne Gore i van Srbije poznat kao veliki protivnik zloupotreba službi bezbjednosti, posebno onih zloupotreba u kojima se službe pojavljuju kao nalogodavci i inspiratori ubistava, ratnih zločina i drugih teških krivičnih djela, kao načina obračuna sa političkim protivnicima i neistomišljenicima. Uvijek sam bio smetnja takvim službama i sistemima. Ovo nije prvi put da se službe bezbjednosti u Crnoj Gori pokušavaju obračunati sa mnom. Sada su samo podmuklo iskoristili moje obilaske porodice i podmetnuli mi djelo sa kojim nemam baš nikakve veze. Ne mogu da se ne zapitam kako neko nakon ovako očigledno iskonstruisanog slučaja može imati povjerenje u takve institucije. Kakva se se poruka šalje strancima koji borave u Crnoj Gori… Iza svega dođe priča o ugroženosti države, o agresivnom ponašanju Srbije, Rusije, o 7. bataljonu, o Demokratskom frontu, o vojskama i paravojskama… Sve je to bilo prisutno u medijima kada sam uhapšen 2016. godine. Šta bi sada od te priče?“, pita se na kraju razgovora za Monitor Radovan Aleksić. Dok čekamo da tužilaštvo dopuni optužnicu. Ili odustane od nje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROSTORNO PLANIRANJE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Magacin usred gradskog parka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Samo mišljenje glavne kolašinske arhitektice može osujetiti namjeru vlasnike hotela Bjanka, da u  gradskom parku postave hangar visine preko 13 metara. To im omogućava važeći program privremenih objekata i urbanističko tehnički uslovi, izdati od nadležnog Sekreterijata

 

 

Kompanija Beppler & Jacobsen Montenegro, vlasnik kolašinskog hotela Bjanka još nije dobila saglasnost od glavne gradske arhitektice Kristine Bulatović Pejić da u jedinom gradskom parku izgradi magacin, čija je visina preko  13 metara, a površina oko 600 m². Bulatović Pejić je u nezavidnom položaju, jer je takav montažno-demontažni objakat na lokaciji parka, usred borove šume, predviđen Programom privremenih objekata, koji je važio od 2019. do kraja minule godine. Dokumentom je precizirano da se na katastarskoj parceli 278, koja je na rubu parka, postavi montažno-demontažni ili nepokretni privremeni objekat, čija je maksimalna površina 610 kvadrata. Novi Program je u pripremi i ne zna se kad će biti okončan rad na tom dokumentu, a u međuvremnu lokalni Sekreterijat izdao je kompaniji urbanističko tehničke uslove (UTU) za hangar.

Glavna arhitektica je, prema onome što je Monitoru nezvanično rečeno u lokalnoj upravi, zatražila mišljenje Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Bilo je potrebno tumačenje oko toga da li “stari” Program još važi, s obzirom da je bio “oročen” do 2023.  Potvrdan odgovor Ministarstva otežeo je odluku, jer je činjenica da Beppler & Jacobsen Montenegro formalno ništa ne sprječava da nekoliko desetina metara od gradskog jezgra postave gigantski magacin. No, s druge strane, na osnovu idejnog rješenje (ID), Bulatović Pejić je kompaniju ovih dana obavijestila “da objekat nije u skladu sa ambijentalnim vrijednostima”.  Procedura je takva da će, nakon njenog obavještenje, kompanija imati prostor za izjašnjenje, pa će tek onda biti moguće donijeti i konačno rješenje.

Na sajtu Opštine nije dostupno idejno rješenje (ID) magacina. S obzirom da je njegovo postavljanje planirano na rubu parka, na mjestu nekadašnjeg otvorenog bazena, ukoliko kompanija dobije potrebne saglasnosti, do objekata bi bilo neophodno izgraditi i prilazni put. Uz to, vjerovatno, posjeći i nekoliko stabala, jer trenutno ne postoji saobraćajnica koja vodi do te lokacije. Propisima je precizirano da se privremeni objekti mogu postavljati pod uslovom da ne narušavaju osnovne i prateće komunalne funkcije, javne površine, ne degradiraju prostor i ne ugrožavaju životnu sredinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SEZONA 2024.: Ulcinj hit destinacija za turiste iz Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima loaklne Turističke organizacije, nešto više od 20 odsto gostiju koji su ovog ljeta boravili na ulcinjskoj rivijeri bili su iz Srbije. I mediji iz te zemlje tvrde da je ove godine Ulcinj bio veoma omiljena destinacija za goste iz te zemlje

 

 

Ovo je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana. Pored tradicionalnih ljetovališta, kao što su Budvanska rivijera i Boka Kotorska, sve više građana Srbije odlučilo je da godišnje odmore provede na najdužoj plaži na Jadranu. Ulcinj je ovog ljeta bio hit destinacija koja je u velikom broju privukla goste iz Srbije. Mjesto je veoma lijepo i pogodno za sve uzraste, piše beogradska štampa.

Kako navode, morska voda u ulcinjskom akvatorijumu je kristalna i nezagađena, cijene adekvatne za ono što se nudi, a ljudi posebno ljubazni. “Možda su u odnosu na neki raniji period, ovog ljeta osjetno skočile cijene svih usluga, od smještaja do hrane i pića, ali ako se uporedi sa cijenama sa drugim destinacijama u zemlji i cijelom regionu, Ulcinjani su i dalje najpovoljniji , tako da slobodno se može reći da je Ulcinj destinacija koja se prilagođava svima i svako u skladu sa svojim mogućnostima može uživati u onome što mu najviše prija”, pisao je “Blic”.

Nakon nekoliko decenija primjetno je da se dešava veliki povratak gostiju iz ove države na ulcinjsku rivijeru. Do početka ratova na području bivše Jugoslavije, građani Srbije imali su nekoliko hiljada kuća i vikendica u Ulcinju, uglavnom u Štoju, Kručama i u Limanu, koje su kasnije uglavnom prodali. U Štoju, odnosno u neposrednom zaleđu Velike plaže, je, na primjer, postojalo Prvo, Drugo i Treće beogradsko naselje.

Tradicionalno, gosti iz Srbije najviše borave na Adi Bojani. Tome su, uz magičnu ljepotu tog rajskog ostrva, svakako doprinjeli film i serija Biser Bojane, u režiji Milana-Mime Karadžića, koja se dugo prikazivala na TV kanalima u toj državi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJA OD TROVANJA BERANACA IZ GRADSKOG VODOVODA: Lakoća zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru

 

 

Više od deset godina od masovnog trovanje građana Berana, kada samo srećom, slučajem i izuzetnim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnih ishoda, slučaj prekriva veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim. Da li je bilo i kakvih dugoročnih posljedica, pitanje je koje više medicinskoj struci niko ne postavlja.

Uzaludni su bili sudski procesi protiv Bemaksa i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama. Kompaniji Bemaks i njenom tadašnjem direktoru Veselinu Kovačeviću na teret je bilo stavljeno krivično djelo uništenje i oštećenje javnih uređaja, odnosno oštećenje cijevi gradskog vodovoda što je izazvalo „znatan poremećaj u životu građana“ iz člana 328, stav 2 iz stava jedan KZCG.

U prvostepenoj presudi, Kovačević i Bemaks kažnjeni su novčano, sa šesto, odnosno hiljadu i sedamsto eura zbog oštećenja i uništenja javnih uređaja iz člana 328, stav 1 KZCG, ali je bjelopoljski Viši sud ovu presudu beranskog Osnovnog suda ukinuo. Kasnije je taj sud u ponovljenom postupku, postupajući po ukidnim razlozima, oslobodio krivice i Bemaks i Veselina Kovačevića, što je Viši sud zatim potvrdio. Isto je bilo i sa Javnim preduzećem Vodovod.

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Prvog dana epidemije u Domu zdravlja je bilo ukupno 318 pacijenata, a najviše je pregledano u Dječijem dispanzeru, gdje je samo u prvoj smjeni dato oko stotinu infuzija. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru.

U prilog činjenici da je uzročnik epidemije bila voda, govori i podatak da su obolijevanja zabilježena samo na području koje se napaja vodom sa gradskog vodovoda. Tih dana to je na konferenciji za štampu u Beranama potvrdio i tadašnji direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo