Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ ALEKSIĆ: BIVŠI BEZBJEDNJAK TVRDI DA MU NAMJEŠTAJU POKUŠAJ UBISTVA POLICAJCA: Tužioci znaju ko je dao nalog

Objavljeno prije

na

Tužioci Vesna Jovićević i Željko Tomković dobro znaju ko je dao nalog da se meni  podmetne ovo krivično djelo, ko je prvi pomenuo moje ime i ko sada istrajava na svemu ovome. Ali, sve im je uzalud. Što više istrajavaju na ovom beščašću, sve je teže za njih, kaže Aleksić

 

Tri mjeseca je prošlo od kada je podgorički Viši sud vratio Višem tužilaštvu optužnicu podignutu protiv protiv Radovana Aleksića, kojom se on tereti da je 11. jula 2016. godine u Podgorici pokušao da ubije policajca Predraga Šukovića. Ipak, do danas Višem sudu, kako je to potvrdila za Monitor savjetnica za odnose s javnošću Aida Muzurović, dopunjena optužnica nije dostavljena.

Tužilački akt je, prema dokumentu koji je Monitor imao na uvid, vraćen kako bi se sa većim stepenom vjerovatnoće utvrdilo da li visina osobe koja je 11. jula 2016. godine pucala u Šukovića odgovara Aleksiću. Vijeće predsjednika Višeg suda Borisa Savića smatralo je tada da postojeće vještačenje koje se nalazi u spisima predmeta nije dovoljno pouzdano, pošto je pretpostavljena tolerancija (greška u procjeni) +/- 15 centimetara. „Ovolika tolerancija u nalazu vještaka daje i suviše široku mogućnost primjenjivosti i samim time postaje nedovoljno pouzdan“, piše u odluci Višeg suda kojim se optužnica vraća Tužilaštvu.

Novo vještačenje, smatraju, treba da uradi vještak digitalno-forenzičke struke, koji će putem odgovarajućeg kompjuterskog programa uporediti visinu počinioca djela s visinom nespornih objekata koji se vide na snimku. „Time bi se sa većim stepenom pouzdanosti mogle utvrditi odlučujuće činjenice u predmetu, odnosno sa većim stepenom vjerovatnoće potvrditi mogućnost da je lice sa snimka okrivljeni ili ga isključiti kao izvršioca. Posebno pri činjenici da je prema sadašnjem nalazu, sa tolerancijom od 15 cm u odnosu na visinu koju je našao ovaj vještak za izvršioca 163 cm, nesporna visina okrivljenog Aleksića praktično na samoj granici tolerancije“, stoji u rješenju Suda. I to nije sve.

Vijeće podgoričkog Višeg suda smatra da bi, ako se visina počinioca, na osnovu novog vještačenja, približno podudari sa Aleksićevom visinom bilo neophodno odraditi i novo antropološko vještačenje. U prevodu, sve ovo znači da istraga pokrenuta zbog pokušaja ubistva Šukovića, neće biti okončana ni nakon četiri godine od počinjenog krivičnog djela.

Tužilaštvo vjeruje da je na Šukovića pucao Aleksić, iz pištolja nepoznate marke, tako što mu je prišao neopaženo s leđa i u njega ispalio tri projektila. Optuženi, penzionisani pripadnik bezbjednosnih struktura vojske nekadašnje zajedničke države Srbije i Crne Gore, od početka tvrdi da je tog dana bio u Beogradu i da on nije osoba sa video snimka. „Postupak koji se u Crnoj Gori vodi protiv mene je montirani proces u kojem, kao i svakom drugom montiranom procesu, postoji jasno projektovan cilj i gdje je unaprijed poznat rezultat svake istražne radnje i postupka“, kaže za Monitor Radovan Aleksić.

Tvrdi da je sve ono što su do sada uradili istražni organi u funkciji podmetanja krivičnog djela koje nije počinio on već neko drugi. „Sve što je o meni rečeno predstavlja laž i obmanu. Sve što sada oni čine i što će činiti ubuduće, biće namješteno da ide na moju štetu. U to ne treba sumnjati. Ovdje nije cilj da se razjasni pokušaj Šukovićevog ubistva, niti je cilj da se zadovolji pravda. Ovdje je cilj da se zaštiti stvarni izvršilac i nalogodavac predmetnog krivičnog djela, što je osnovno i to treba da se jasno kaže“, ističe Aleksić.

Naglašava da „čelni ljudi u ovoj državi znaju dobro o čemu govori“ ali i da ujedno nalogodavci ovog montiranog postupka žele postići i neke druge prikrivene ciljeve u vezi njega, a koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa Predragom Šukovićem. O čemu je riječ za sada ne želi da govori, ističući da će to sve objasnitini na glavnom pretresu ukoliko do njega dođe.

„Na ročištu održanom povodom kontrole optužnice, krajnje dobronamjerno sam sugerisao sudskom vijeću da naloži Tužilastvu da još jedanput provjere i utvrde gdje sam se ja nalazio 11. jula 2016. godine. Svi oni dobro znaju da sam se u vrijeme kada je u Podgorici ranjen Šuković, nalazio u Beogradu. Sud nije prihvatio moj predlog već je vratio optužnicu na dopunu sa nalogom za neka dodatna vještačenja koja ničemu ne služe i kojima se suštinski i ne dokazuje ništa. Sve je ovo nastavak jednog besmisla i predstavlja samo iživljavanje nada mnom i nad mojom porodicom. To nalogodavci ovog moniranog procesa moraju imati u vidu“, tvrdi Aleksić. „Najjednostavniji, najbezbolniji i napravedniji način da se ova farsa okonča je potvrđivanje mog alibija. Za nalogodavce ovog montiranog procesa je to najjednostavniji i najbezbolniji način. Što se mene tiče svejedno mi je da li će biti postupak odmah obustavljen, ili će biti optužnica potvrđena“.

Kaže da su mu jasni „njihovi“ ciljevi u ovom postupku te da je on u odnosu na to definisao svoje ciljeve. „To je moje pravo i niko ne treba na mene da se ljuti zbog toga. Ja ovo nisam tražio“, kaže on. I još jednom zaključuje da mu je krivično djelo „ubistvo u pokušaju na štetu Predraga Šukovića“ smišljeno i planski podmetnuto, „na krajnje monstruozan i neljudski način“.

Aleksić se tu ne zaustavlja. „Nije mene niko prepoznao i prijavio iz osvete, kako je to plasirano široj javnosti, već je ovo urađeno po nalogu pojedinaca iz državnog vrha i bezbjednosnog sektora Crne Gore, a realizovano od  Uprave policije i Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Navodni svjedoci, neka bivša vojna lica – kriminalci, pronađeni su i prethodno pripremljeni da daju lažne izjave, ali njihove izjave ne mogu biti dokaz jer se zasnivaju na njihovoj ličnoj procijeni i percepciji o onome šta oni misle ko je na video snimku”, dodaje Aleksić.

On tvrdi da video snimak ne može biti nikakav dokaz i da je „na tom famoznom snimku“ izgrađena cijela konstrukcija. „Snimak i fotografija su dokaz samo za ono što se na njima vidi. A na onom snimku se ne vidi momenat izvršenja krivičnog djela, niti sredstvo kojim je izvršeno. Onaj snimak se ne može nikako, čak ni posredno, dovesti u vezu sa krivičnim djelom jer je nastao van mjesta na kome je ono izvršeno. U vezi tog snimka postoje mnogi dokazi koji meni idu u prilog i koji će biti upotrijebljeni ako bude potrebno i u momentu kada ja odlučim. Postavlja se pitanje – ko je tužiocima i policajcima kazao da sam ja izvršilac krivičnog djela? Otkud njima to? Tužioci Vesna Jovićević i Željko Tomković dobro znaju ko je dao nalog da se meni  podmetne ovo krivično djelo, ko je prvi pomenuo moje ime i ko sada istrajava na svemu ovome. Nije ovo počelo prijavom nekog građanina iz Sarajeva i to ću jednostavno dokazati. Ali, sve im je uzalud. Što više istrajavaju na ovom beščašću, sve je teže za njih“, kaže Aleksić.

Ovaj slučaj je stigao na mnoge međunarodne adrese i, kako ocjenjuje Aleksić, najbolji je pokazatelj stanja u bezbjednosnom sektoru Crne Gore.

„Svi u Crnoj Gori bi trebali znati da sam ja i van Crne Gore i van Srbije poznat kao veliki protivnik zloupotreba službi bezbjednosti, posebno onih zloupotreba u kojima se službe pojavljuju kao nalogodavci i inspiratori ubistava, ratnih zločina i drugih teških krivičnih djela, kao načina obračuna sa političkim protivnicima i neistomišljenicima. Uvijek sam bio smetnja takvim službama i sistemima. Ovo nije prvi put da se službe bezbjednosti u Crnoj Gori pokušavaju obračunati sa mnom. Sada su samo podmuklo iskoristili moje obilaske porodice i podmetnuli mi djelo sa kojim nemam baš nikakve veze. Ne mogu da se ne zapitam kako neko nakon ovako očigledno iskonstruisanog slučaja može imati povjerenje u takve institucije. Kakva se se poruka šalje strancima koji borave u Crnoj Gori… Iza svega dođe priča o ugroženosti države, o agresivnom ponašanju Srbije, Rusije, o 7. bataljonu, o Demokratskom frontu, o vojskama i paravojskama… Sve je to bilo prisutno u medijima kada sam uhapšen 2016. godine. Šta bi sada od te priče?“, pita se na kraju razgovora za Monitor Radovan Aleksić. Dok čekamo da tužilaštvo dopuni optužnicu. Ili odustane od nje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

OKO NAS

FINANSIJSKA (NE)ODRŽIVOST SJEVERNIH OPŠTINA: Zavisni od centralnih vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završni računi opština na sjeveru potvrđuju da nadležnima za lokalne finansije uspješna naplata poreza nije prioritet. Recimo, potraživanja po osnovu poreza na nepokretnosti u Kolašinu dostigla su skoro tri miliona eura, koliko je, do skoro, bio ukupni godišnji budžet te opštine

 

U budžetima opština na sjeveru Crne Gore dominiraju prihodi iz  Egalizacionog fond  i transferi iz budžeta države, u odnosu na one izvorne, koji bi trebalo da obezbijede potentnost lokalnih finansija. Nekada  izvorni  prihodi ne mogu da „pokriju“, na primjer, ni rashode za bruto zarade zaposlenih u opštinskim administracijama.

Prema zakonu, sredstva za finansiranje poslova lokalne samouprave obezbjeđuju se iz  sopstvenih prihoda,  ustupljenih poreza i naknada koje uvodi država, Egalizacionog fonda i dotacija iz budžeta države. Transferi od Egalizacionog fonda pripadaju lokalnim samoupravama, čiji je finansijski položaj ispod prosječnog za sve opštine u Crnoj Gori.

Opštinama koje ostvare to  pravo, sredstva se uplaćuju u obliku  mjesečnih akontacija, u visini 90 odsto  priliva sredstava na račun Fonda  i po isteku godine, po konačnoj raspodjeli. O korišćenju transfera  odlučuje Ministarstvo finansija. Ta sredstva  prošle godine koristilo je čak 15 opština.

Minulih godina zavisnost sjevernih opština od tog vida državne pomoći,  koji kritičari nazivaju  „finansijski aparat za preživljavanje“, samo je rasla. Tako je iz Egalizacionog fonda 2014.  za sjeverni region uplaćeno ukupno 15,3  eura, a  2018. godine blizu  25, 7 miliona eura.

Ovogodišnji budžeti  potvrđuju da je u strukturi prihoda i dalje dominantna zavisnost od države.  Tako su,  na primjer,  izvorni prihodi (porez na nepokretnosti i porez na dohodak fizičkih lica) u Kolašinu svega 914.000, dok su donacije i transferi od države oko 1,8 miliona eura. Izdaci za bruto zarade zaposlenih u Opštini, te  ustanovama i službama čiji je osnivač, značajno  su iznad izvornih prihoda i iznose 1,14 miliona eura.

Čak trećinu ukupnih prihoda u mojkovačkoj opštini čine transferi iz Egalizacionog fonda,  koji  iznose 1,35 miliona eura. Planirani prohod od poreza  je niži za oko 200.000 eura.

Oko sedam miliona eura opština Bijelo Polje dobiće ove godine od države, što je skoro dva puta veća od ukupnih prihoda. Sopstveni prihodi te lokalne samouprave  iznose oko 4,2 miliona eura.

Vrlo upečatljiv je primjer Rožaja, u kojima od 7,86 miliona eura ukupnih prihoda, porez na nepokretnosti iznosi svega 90.000. Oko 4,5 miliona eura u opštinsku kasu sliće se, međutim,  po osnovu podrške države.

Trećinu ukupnih prihoda, planiranih na 12,5 miliona eura  i u Beranama čine transferi iz budžeta države i Egalizacionog fonda. Na oko 3,6 miliona eura planirani su prihodi od poreza na nepokretnosti i  na dohodak fizičkih lica.

U Andrijevici će od Egalizacionog fonda ove godine dobiti blizu 1,3 miliona eura. U toj opštini planirali su da od poreza na nepokretnosti i poreza na dohodak fizičkih lica naplate tek 170.000 eura.

Od 1,9 miliona eura ukupnih prihoda opštine Petnjica, više od polovine su,  takođe,  transferi iz Egalizacionog fonda.

Ekonomista mr Đorđije Živković, za Monitor kaže da bi u fokusu lokalnih samouprava trebalo obavezno da bude snaženje izvornih prihoda, to jest direktnih poreza.  On tvrdi da je dobar podsticaj za lokalne finansije  to što se izmjenama zakona došlo do rješenja da država  50 odsto poreza na dohodak fizičkih lica ustupa lokalnim budžetima nerazvijenih opština.

I pored toga, kaže sagovornik Monitora, ostali su brojni problemi, koji nijesu odgovornost samo opština. „Tvrdim da bi mnoge opštine na sjeveru bile finansijski održive kada bi uspješno naplaćivale  porez na nepokretnosti. To,  nažalost,  nije tako. Prvi problem je nedovoljno dobro utvrđena poreska osnovica. Ta osnovica se utvrđuje na osnovu podataka Uprave za nekretnine, a oni su često ili gotovo uvijek  nepotpuni. Tako da ostaje mnogo neoporezovanih nepokretnosti“, objašnjava on. Drugi problem, kaže Živković, nastaje zbog neažurne naplate te vrste poreza. Za to odgovornost, tvrdi,  snose lokalne uprave.

Uvid u završne račune opština na sjeveru za prošlu godinu potvrđuje da nadležnima za lokalne finansije uspješna naplata poreza nije bila prioritet. Zbog toga su, vrlo često, naplaćeni iznosi daleko niži od planiranih. Recimo, potraživanja po osnovu poreza na nepokretnosti u Kolašinu minulih godina  dostigla su skoro tri miliona eura, koliko je, do skoro, bio ukupni godišnji budžet te opštine.

„Fiskalna disciplina je vrlo bitna za održivost lokalnih finasija. To  bi trebalo da je jasno. Pogotovu je besmisleno kada tekući rashodi premašuju izvorne prihode. Onda je očigledno da to ne može nadomjestiti izdašna pomoć iz Egalizacionog fonda. Moguće je, čak da se lokalne samouprave uljuljkaju računajući na tu pomoć“, zaključuje Živković.

O tome su često govorili i predstavnici (donedavne) opozicije. Tako su prošle godine iz Demkratske Crne Gore (Demokrate) Vladi uputili brojne kritike optužujući je da tom vrstom „pomoći“ drži opštine „da tavore u stanju finansijske zavisnosti“.

Pored Podgorice, među rijetkim opštinama koje ne koriste sredstva iz Egalizacionog fonda su Budva, Kotor i Herceg Novi.  Najveći transferi  po tom osnovu  do sada su bivali usmjereni ka Bijelom Polju i Nikšiću.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SLUČAJ SPORTSKO-KULTURNOG CENTRA UNIVERZITETA CRNE GORE: Univerzitetski biznis pod velom tajnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Univerzitetski sportsko-kulturni centar Podgorica (SKCUCG) preduzeće je koje je Univerzitet Crne Gore osnovao prije pet godina, uloživši preko tri miliona eura. Na koji način i koliko su od tada UCG i građani Crne Gore, koji su indirektno učestvovali u finansiranju, profitirali – ne zna se

 

I pored toga što ima nezavisne prihode, pa bi time trebalo da bude i samoodrživ, Univerzitetski sportsko-kulturni centar Podgorica (SKCUCG) dobija novac i iz budžeta UCG-a, odnosno od građana Crne Gore. Koliko i u koje sve svrhe, nije poznato.

SKCUCG DOO je preduzeće koje je 2015. godine osnovao Univerzitet Crne Gore (UCG), uloživši preko tri miliona eura. Nedavno je za izvršnog direktora ovog preduzeća ponovo izabran nekadašnji predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta Crne Gore (SPUCG) i magistar političkih nauka Miloš Pavićević, na period od tri godine.

Pavićević je direktorsku fotelju preuzeo gotovo po odlasku iz Studentskog parlamenta. Dvije godine, od 2015. do 2017. obavljao je funkciju v.d. direktora SKCUCG-a, iako, prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, vršilac dužnosti pojedinac može biti najduže do šest mjeseci.

SKCUCG prihoduje od izdavanja prostora. Prema cjenovniku, u koji je Monitor imao uvid, za sat vremena treninga u sportskoj dvorani treba izdvojiti 30, odnosno 40 eura – zavisno od termina. Zakup dvorane za potrebe takmičenja kreće se od 70 do 300 eura, u zavisnosti od termina, starosti ekipa i važnosti meča. Korišćenje dvorane za ,,ostale manifestacije” iznosi 700 eura. Izdaju se i mala i velika multimedijalna sala od 30 do 50 eura po satu, odnosno od 100 do 200 eura po danu. Godišnji zakup centra terena za reklamu iznosi dvije hiljade eura, prostora u reketu za koš hiljadu I po, a za rukometni šesterac hiljadu eura.

Pavićević je, na pitanje čemu su namijenjena sredstva prikupljena od izdavanja sala SKCUCG-a, kazao da najveći dio ide na zarade zaposlenih. ,,Važno je naglasiti da društvo svoje poslovanje obavlja sa minimalnim brojem radnika, koji je manji od broja dozvoljenog Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Prosječna zarada zaposlenih je primjerena i potvrđuje opredijeljenost racionalnom poslovanju”. Kako je još rekao, iz tih prihoda SKCUCG-a servisiraju se i ,,drugi troškovi svakodnevnog poslovanja” i ulaže u razvojnu komponentu koja je, kako je napomenuo, veoma značajna, imajući u vidu jaku konkurenciju objekata koji nude istu ili sličnu vrstu usluga.

U finansijskom planu UCG-a za 2020. godinu, pod stavkom Transferi SKCUCG-u, navodi se suma od 70 hiljada eura, što je godišnji iznos koji ovo preduzeće dobija od UCG-a. Isti iznos navodi se u finansijskim planovima UCG-a i za 2019. i 2018. godinu. U perodu kad se SKCUCG nalazio u v.d. stanju u finansijskim planovima UCG-a ta stavka nije navedena.

Viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Snežana Kaluđerović za Monitor je kazala da nije jasno zbog čega se iz budžeta UCG-a izdvajaju sredstva za SKCUCG. ,,SKCUCG ne predstavlja organizacionu jedinicu UCG-a i nije jasno zašto se sredstva iz budžeta UCG opredjeljuju za to privredno društvo, koje ima i poslovne prihode kroz iznajmljivanje imovine. Mi ne znamo ni da li se ta sredstva opredjeljuju za zarade 13 zaposlenih ili u druge svrhe”, navodi ona.

Pavićević je, na pitanje zbog čega Univerzitet izdvaja dodatan novac za funkcionisanje SKCUCG-a, kada bi ono trebalo da se izdržava iz sopstvenih prihoda, kazao da se, od redovnih mjesečnih transfera koje društvo dobija od osnivača, izmiruju obaveze za dio mjesečnih računa, i to za električnu energiju, vodu, obezbjeđenje objekta i drugo. ,,U strukturi prihoda privrednog društva, većinu čine sopstveni prihodi SKCUCG-a, a iz kojih se izmiruju obaveze po osnovu zarada zaposlenih, ulaganja u održivost sistema i razvojnu komponentnu, kako bi se proširila i obogatila ponuda koju centar nudi studentima i drugim korisnicima”.  Kako je istakao, transfer u periodu od osnivanja društva nikada nije dostigao iznos koji je planiran finansijskim planom UCG-a. ,,To jasno ukazuje na to da društvo većinu obaveza servisira iz sopstvenih prihoda”.

Iz UCG-a za Monitor navode da SKCUCG ,,svake godine ostvaruje sve veće prihode”, pa da je tako u prilici da u najvećoj mjeri, iz sopstvenih prihoda, servisira obaveze koje proizilaze iz poslovanja.

Kaluđerović napominje da javnosti ostaje nepoznato da li se neraspoređena godišnja dobit SKCUCG-a sliva u budžet UCG-a, kao i koliku i koju korist od SKCUCG-a ima UCG. Ona još upozorava da CGO godinama ukazuje na netransparentnost rada UCG-a. ,,To je naročito izraženo kada je u pitanju finansijsko poslovanje UCG-a. Mi smo o tome pisali i u našim analizama, uključujući i posljednju, pod nazivom Finansijska alhemija UCG – uvid u finansiranje od 2015. do 2019. godine”.

Ti podaci ne nalaze se ni u godišnjem konsolidovanom finansijskom izvještaju UCG-a.

Iz razgovora sa mnogobrojnim studentima, proizilazi da većina nije zadovoljna uslugama SKCUCG-a. Tvrde da od ovog objekta imaju najmanje koristi. ,,Prelazak iz studentskih klupa ravno u direktorsku fotelju nikako ne može biti dobar primjer. To je srž svih problema kojih ima u izobilju”, navodi jedan od studenata.

Pavićević je i te navode demantovao, kazavši da ,,brojne činjenice pokazuju da su studenti prioritetni i korisnici koji usluge centra koriste bez naknade ili pod povlašćenim uslovima”. ,,Studentska sportska društva osnovana na fakultetima na raspolaganju imaju termine za rekreaciju bez naknade, a sva studentska sportska takmičenja, koja okupljaju više hiljada studenata, održavaju se upravo u našem objektu. U multimedijalnoj sali organizovane su brojne aktivnosti studentskih organizacija, kojima su termini stavljeni na raspolaganje, bez naknade. Takođe, studenti usluge teretane i fitness centra koriste po cijeni koja je značajno niža od one koju za mjesečnu članarinu plaćaju drugi korisnici. Dio nastave nekih fakulteta odvija se u objektu, a UCG i njegove organizacione jedinice za to ne plaćaju naknadu“, navodi on.

Na koji način je UCG profitirao od osnivanja SKCUCG-a i kako se to vratilo građanima Crne Gore, koji su indirektno učestvovali u finansiranju otvaranja ovog objekta, ostaje nejasno. Praksom zaštite umjesto sankcionisanja netransparentnosti ne bi se smjela pohvaliti nijedna institucija, a naročito ne ustanova koja bi drugima trebalo da posluži kao uzor u poštovanju zakona.

 

Zašto je trajalo v.d. stanje

U odgovoru na pitanje Monitora zbog čega se SKCUCG tako dugo nalazio u v.d. stanju Pavićević se osvrnuo samo na period kad je UCG izvršio izbor za izvršnog direktora. ,,Nije tačno da se SKCUCG d.o.o. sve ove godine nalazi u v.d. stanju. UCG je izbor izvršnog direktora izvršio 2017. i 2020. godine, na osnovu odredbi Statuta SKCUCG-a, kojima je predviđeno da mandat traje tri godine. Oba puta imenovanje izvršnog direktora uslijedilo je nakon sprovedenog javnog konkursa i nakon što su Komisija za izbor izvršnog direktora i Upravni odbor UCG-a ustanovili da ispunjavam sve uslove propisane konkursom i Statutom SKCUCG-a“.

U sličnom maniru, Monitoru je odgovoreno i sa adrese UCG-a. Zbog čega je SKCUCG od 2015. do 2017. poslovao u v.d. stanju – nisu objasnili. U odgovoru su, zato, naveli zanimljivu slučajnost – na konkurs za ovu funkciju, koji je objavljen u Biltenu UCG, na sajtu Zavoda za zapošljavanje i dnevnim novinama, prijavio se samo jedan kandidat – Pavićević.

Andrea JELIĆ
Jovana DAMJANOVIĆ

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

UBRZANA SJEČA ŠUMA PRED SMJENU VLASTI: Ugrabi šta možeš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši sagovornici se slažu da ne treba odugovlačiti sa preduzimanjem mjera za zaustavljanje ilegalne sječe na sjeveru. Možda je, predlažu, najbolje  rješenje privremeni moraturijum na sječu, do formiranja novih institucija vlasti. Da se, u međuvremenu, „skakavci” obuzdaju

 

Uzanim putem koji sa prostora Parka prirode Komovi vodi prema Andrijevici, promiču, jedan za drugim, teški kamioni natovareni šumskom građom posječenom na tom zaštićenom području.

„Koliko ih je prošlo dok ste vi ovdje? Deset, petnaest? Treba da provedete ovdje čitav dan, pa da vidite da je za kamione natovarene oblovinom ovdje prometnije nego na magistrali“, kaže jedan stanovnik sela Kralje, nadomak Andrijevice.

Njegova kuća je odmah pored puta i on, kao ljubitelj prirode, planinar i sportski radnik sa ogorčenjem gleda te kamione i pita odakle, uopšte, toliko posječene šume. „Vidite gore pri vrhu brda onu veliku prazninu u šumi? Dotle su probili put i počeli da sijeku. Ako se ovo ne zaustavi, dođite sljedeće godine u ovo vrijeme, i brdo će biti golet“, zabrinut je naš sagovornik.

Privatni preduzetnik Radomir Anđić iz Berana zalaže se, zbog toga, da se ne čeka formiranje nove vlasti, već da se odmah zabrani dalja sječa. „Formiranje vlasti je proces koji može da potraje. A tih pet tajkunskih preduzeća na sjeveru svakodnevno jedu šumu kao skakavci, sijeku i odnose kao pred neku kataklizmu“, kaže Anđić za Monitor.

On smatra da se tajkuni, zapravo, i plaše promjene vlasti u strahu da će nakon toga ostati bez šume. Šta će biti sa milionima eura koje su do sada, za šest godina, sve od 2014. godine, izvukli za sebe i partiju kojoj su pripadali, to je, smatra ovaj čovjek, pravi posao za tužilaštvo.

Naime, nakon što im je 2014. godine istekao sedmogodišnji koncesioni ugovor, dio njih je ostao u tom poslu do danas. Najavljeni pokušaj promjene u načinu dodjele koncesija, tako što bi posječenu šumsku građu svi mogli da na javnoj licitaciji otkupljuju od Uprave za šume, nije nikada zaživio. Na čitavom sjeveru Crne Gore, šumama tako i dalje gazduje svega nekoliko tajkuna bliskih državnim vlastima, koji mogu na prste jedne ruke da se pobroje.

Na području beranske opštine to je privatno preduzeće Nikola. U Bijelom Polju Pelengić. Pelengić je najprisutniji i u šumama Kolašina, Plava i Žabljaka. U Mojkovcu je to preduzeće Trudbenik. U Pljevljima Vektra, a u Andrijevici i dijelu Berana, Boj-komerc. Ove kompanije na godišnjem novou, gazdujući šumama, izvlače milionske dobiti, dok drugi u šumu mogu poći samo u lov, kada nije zabranjen. Ili, eventualno, preko ovih pet tajkuna, dobiti neki manji dio kolača.

„Meni je jasno zašto ja ne mogu dobiti koncesije. Oni koji ih dodjeljuju od mene ne mogu dobiti stanove, auta i druge poklone. A zamislite kada neko zaradi pet miliona eura, šta je za njega jedan stan u Budvi, Podgorici, ili bilo gdje“, ogorčen je Anđić. Sada je, kaže, ponovo optimista. I nada se, kaže, ne zbog sebe nego zbog sina koji će konačno moći da otvori savremenu fabriku, zbog koje ima hipoteku, a nije mogao da je stavi u pogon bez drveta za preradu. „Država mora hitno da formira komisiju koja će da zabrani dalju sječu i kontrolisati da se iz šume izvuče samo ono što je do sada već posječeno“, predlaže Anđić.

Osim toga, smatra, ta komisija bi trebalo da obiđe i popiše sve privatne pilane i fabrike za preradu drveta na sjeveru Crne Gore. „Sljedeći korak bi bio da se svima odrede neke, makar minimalne, količine sa kojima bi te fabrike proradile i da im se deblokiraju računi. Treba, znači, oduzeti monopol ovoj petorici tajkuna i pravo na sječu rasporediti ravnopravno svima. Sa tim ne treba čekati“, apeluje Anđić.

I predsjednik Udruženja drvoprerađivača iz Berana Miroslav Čukić smatra da hitno, do formiranje nove vlasti, treba uvesti moratorijum na sječu šuma. „Ja lično mislim da će u reonu kaludarsko-dapsićkih šuma narod brzo uvesti blokade, jer to što se radi teško je riječima opisati. Potrebno je pod hitno alarmirati javnost“, kaže Čukić. On podsjeća da je Udruženje, na čijem je čelu, prije tri mjeseca predalo krivične prijave Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju i policiji. „Niko do sada nije okrenuo glavu. Ja stojim na raspolaganju za sve što sam rekao. Niko me nije pozvao na odgovornost ako sam nešto slagao. Vidjećemo šta će sada biti“, kaže.

Prema njegovom mišljenju potrebno je hitno da se izvrši komisijski pregled svih odjeljenja u šumama, i to zajedno sa predstavncima Udruženja drvoprerađivača. „To što se radi, to je pljačka. Neko kaže da postoji i neki lažni čekić za doznake. Ja ga vidio nisam i ne mogu da tvrdim, ali i to treba provjeriti. Ali sječa u šumama nikada nije bila veća i nemilosrdnija“, kaže ovaj privatni preduzetnik.

Bahati tajkuni se, u međuvremenu, rasipaju sa sirovinom i grade po nekoliko fabrika da bi stigli da prerade svu građu koju izvuku iz šume. Naravno, isključivo u dasku. Druge prerade u Crnoj Gori nema. Finalna proizvodnja razvijena je jedino još u fabrikama za proizvodnju peleta. „Tu je računica jasna. Jedan od ovih pet privilegovanih koncesionara, Pelengić, ima fabriku za proizvodnju peleta. On kubik bukovine na panju dobije za pet eura, a tonu peleta prodaje po sto sedamdeset eura. Ko tako ne bi radio”, objašnjavaju naši sagovornici.

Kada god je Monitor pokušavao da otvori ovu temu i kod zvaničnika provjeri informacije o nezakonitostima u gazdovanju šumskim blagom na sjeveru, nailazio je na zid ćutanja. Zato nam je jedan od anonimnih sagovornika ispričao da šumarska mafija u Crnoj Gori ne samo da postoji, nego bi joj na organizovanosti mogla pozaviditi i sicilijanska mafija.           On tvrdi da je šumarska mafija, u smilu u kojem se danas o njoj može govoriti, nastala odvajanjem šumarstva od drvoprerade 1990. godine. „Ona se od tada do današnjih dana samo kotila, tako da je sada vrlo moćna u i ne može se sa njom lako izaći na kraj. Nagrđuju ne samo šumarstvo i drvopreradu nego i šire. Njima je novac sva vrijednost i možete im bilo šta govoriti, kuditi ih ili milovati, njima je svejedno. Samo im nemojte udariti po džepu”, savjetovao je on.

Jedan od prvih koji je upotrijebio termin šumarska mafija bio je Hasan Kurtagić, posljednji direktor Gornjeg Ibra, prije uvođenje stečaja. On je odavno ukazao kako je, svojevremeno, stečaj u Gornji Ibar uveo moćni šumarski lobi da bi spriječio njegovu privatizaciju i nastavak rada. „Gornji Ibar je 1989. godine preradio 72.000 kubika čamovine, a nakon mog dolaska za direktora mogli smo obezbijediti samo minimum sirovina. Brojke sve govore. Prve godine mog dolaska imali smo 12.000 kubika oblovine, iduće dvije godine, uz moje veliko angažovanje i izvozne aranžmane, imali smo po dvadesetak hiljada kubika, da bi u 2001. godini ta količina pala na desetak hiljada, a u 2002. samo 6.000 kubika trupaca, i to truleži. Možete misliti gdje je završavala ona razlika od 70.000 do 6.000 kubika. U privatnim džepovima” – izjavljivao je Kurtagić.

Sagovornici nas upućuju na to da treba ispitati imovinu ljudi iz šumarske struke. Neki su, kažu, bili vrlo siromašni prije nego su preuzeli poslove u šumarstvu. Danas su među najbogatijim ljudima u Crnoj Gori. „Vidite samo neke od njih, do juče nijesu imali ni za patike, danas prebrojavaju milione”, kaže Radomir Anđić.

Sada kada dolazi do smjene tridesetogodišnje vlasti, vjerovatno će biti još onih koji će se odvažiti da progovore o mračnim i tajnim poslovima šumarske mafije. Svi sagovornici se slažu da ne treba odugovlačiti sa preduzimanjem mjera za zaustavljanje sječe. Možda je moraturijum na sječu do formiranja novih institucija najbolje privremeno rješenje. Da se „skakavci” zaustave.

                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo