Povežite se sa nama

OKO NAS

UBRZANA SJEČA ŠUMA PRED SMJENU VLASTI: Ugrabi šta možeš

Objavljeno prije

na

Naši sagovornici se slažu da ne treba odugovlačiti sa preduzimanjem mjera za zaustavljanje ilegalne sječe na sjeveru. Možda je, predlažu, najbolje  rješenje privremeni moraturijum na sječu, do formiranja novih institucija vlasti. Da se, u međuvremenu, „skakavci” obuzdaju

 

Uzanim putem koji sa prostora Parka prirode Komovi vodi prema Andrijevici, promiču, jedan za drugim, teški kamioni natovareni šumskom građom posječenom na tom zaštićenom području.

„Koliko ih je prošlo dok ste vi ovdje? Deset, petnaest? Treba da provedete ovdje čitav dan, pa da vidite da je za kamione natovarene oblovinom ovdje prometnije nego na magistrali“, kaže jedan stanovnik sela Kralje, nadomak Andrijevice.

Njegova kuća je odmah pored puta i on, kao ljubitelj prirode, planinar i sportski radnik sa ogorčenjem gleda te kamione i pita odakle, uopšte, toliko posječene šume. „Vidite gore pri vrhu brda onu veliku prazninu u šumi? Dotle su probili put i počeli da sijeku. Ako se ovo ne zaustavi, dođite sljedeće godine u ovo vrijeme, i brdo će biti golet“, zabrinut je naš sagovornik.

Privatni preduzetnik Radomir Anđić iz Berana zalaže se, zbog toga, da se ne čeka formiranje nove vlasti, već da se odmah zabrani dalja sječa. „Formiranje vlasti je proces koji može da potraje. A tih pet tajkunskih preduzeća na sjeveru svakodnevno jedu šumu kao skakavci, sijeku i odnose kao pred neku kataklizmu“, kaže Anđić za Monitor.

On smatra da se tajkuni, zapravo, i plaše promjene vlasti u strahu da će nakon toga ostati bez šume. Šta će biti sa milionima eura koje su do sada, za šest godina, sve od 2014. godine, izvukli za sebe i partiju kojoj su pripadali, to je, smatra ovaj čovjek, pravi posao za tužilaštvo.

Naime, nakon što im je 2014. godine istekao sedmogodišnji koncesioni ugovor, dio njih je ostao u tom poslu do danas. Najavljeni pokušaj promjene u načinu dodjele koncesija, tako što bi posječenu šumsku građu svi mogli da na javnoj licitaciji otkupljuju od Uprave za šume, nije nikada zaživio. Na čitavom sjeveru Crne Gore, šumama tako i dalje gazduje svega nekoliko tajkuna bliskih državnim vlastima, koji mogu na prste jedne ruke da se pobroje.

Na području beranske opštine to je privatno preduzeće Nikola. U Bijelom Polju Pelengić. Pelengić je najprisutniji i u šumama Kolašina, Plava i Žabljaka. U Mojkovcu je to preduzeće Trudbenik. U Pljevljima Vektra, a u Andrijevici i dijelu Berana, Boj-komerc. Ove kompanije na godišnjem novou, gazdujući šumama, izvlače milionske dobiti, dok drugi u šumu mogu poći samo u lov, kada nije zabranjen. Ili, eventualno, preko ovih pet tajkuna, dobiti neki manji dio kolača.

„Meni je jasno zašto ja ne mogu dobiti koncesije. Oni koji ih dodjeljuju od mene ne mogu dobiti stanove, auta i druge poklone. A zamislite kada neko zaradi pet miliona eura, šta je za njega jedan stan u Budvi, Podgorici, ili bilo gdje“, ogorčen je Anđić. Sada je, kaže, ponovo optimista. I nada se, kaže, ne zbog sebe nego zbog sina koji će konačno moći da otvori savremenu fabriku, zbog koje ima hipoteku, a nije mogao da je stavi u pogon bez drveta za preradu. „Država mora hitno da formira komisiju koja će da zabrani dalju sječu i kontrolisati da se iz šume izvuče samo ono što je do sada već posječeno“, predlaže Anđić.

Osim toga, smatra, ta komisija bi trebalo da obiđe i popiše sve privatne pilane i fabrike za preradu drveta na sjeveru Crne Gore. „Sljedeći korak bi bio da se svima odrede neke, makar minimalne, količine sa kojima bi te fabrike proradile i da im se deblokiraju računi. Treba, znači, oduzeti monopol ovoj petorici tajkuna i pravo na sječu rasporediti ravnopravno svima. Sa tim ne treba čekati“, apeluje Anđić.

I predsjednik Udruženja drvoprerađivača iz Berana Miroslav Čukić smatra da hitno, do formiranje nove vlasti, treba uvesti moratorijum na sječu šuma. „Ja lično mislim da će u reonu kaludarsko-dapsićkih šuma narod brzo uvesti blokade, jer to što se radi teško je riječima opisati. Potrebno je pod hitno alarmirati javnost“, kaže Čukić. On podsjeća da je Udruženje, na čijem je čelu, prije tri mjeseca predalo krivične prijave Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju i policiji. „Niko do sada nije okrenuo glavu. Ja stojim na raspolaganju za sve što sam rekao. Niko me nije pozvao na odgovornost ako sam nešto slagao. Vidjećemo šta će sada biti“, kaže.

Prema njegovom mišljenju potrebno je hitno da se izvrši komisijski pregled svih odjeljenja u šumama, i to zajedno sa predstavncima Udruženja drvoprerađivača. „To što se radi, to je pljačka. Neko kaže da postoji i neki lažni čekić za doznake. Ja ga vidio nisam i ne mogu da tvrdim, ali i to treba provjeriti. Ali sječa u šumama nikada nije bila veća i nemilosrdnija“, kaže ovaj privatni preduzetnik.

Bahati tajkuni se, u međuvremenu, rasipaju sa sirovinom i grade po nekoliko fabrika da bi stigli da prerade svu građu koju izvuku iz šume. Naravno, isključivo u dasku. Druge prerade u Crnoj Gori nema. Finalna proizvodnja razvijena je jedino još u fabrikama za proizvodnju peleta. „Tu je računica jasna. Jedan od ovih pet privilegovanih koncesionara, Pelengić, ima fabriku za proizvodnju peleta. On kubik bukovine na panju dobije za pet eura, a tonu peleta prodaje po sto sedamdeset eura. Ko tako ne bi radio”, objašnjavaju naši sagovornici.

Kada god je Monitor pokušavao da otvori ovu temu i kod zvaničnika provjeri informacije o nezakonitostima u gazdovanju šumskim blagom na sjeveru, nailazio je na zid ćutanja. Zato nam je jedan od anonimnih sagovornika ispričao da šumarska mafija u Crnoj Gori ne samo da postoji, nego bi joj na organizovanosti mogla pozaviditi i sicilijanska mafija.           On tvrdi da je šumarska mafija, u smilu u kojem se danas o njoj može govoriti, nastala odvajanjem šumarstva od drvoprerade 1990. godine. „Ona se od tada do današnjih dana samo kotila, tako da je sada vrlo moćna u i ne može se sa njom lako izaći na kraj. Nagrđuju ne samo šumarstvo i drvopreradu nego i šire. Njima je novac sva vrijednost i možete im bilo šta govoriti, kuditi ih ili milovati, njima je svejedno. Samo im nemojte udariti po džepu”, savjetovao je on.

Jedan od prvih koji je upotrijebio termin šumarska mafija bio je Hasan Kurtagić, posljednji direktor Gornjeg Ibra, prije uvođenje stečaja. On je odavno ukazao kako je, svojevremeno, stečaj u Gornji Ibar uveo moćni šumarski lobi da bi spriječio njegovu privatizaciju i nastavak rada. „Gornji Ibar je 1989. godine preradio 72.000 kubika čamovine, a nakon mog dolaska za direktora mogli smo obezbijediti samo minimum sirovina. Brojke sve govore. Prve godine mog dolaska imali smo 12.000 kubika oblovine, iduće dvije godine, uz moje veliko angažovanje i izvozne aranžmane, imali smo po dvadesetak hiljada kubika, da bi u 2001. godini ta količina pala na desetak hiljada, a u 2002. samo 6.000 kubika trupaca, i to truleži. Možete misliti gdje je završavala ona razlika od 70.000 do 6.000 kubika. U privatnim džepovima” – izjavljivao je Kurtagić.

Sagovornici nas upućuju na to da treba ispitati imovinu ljudi iz šumarske struke. Neki su, kažu, bili vrlo siromašni prije nego su preuzeli poslove u šumarstvu. Danas su među najbogatijim ljudima u Crnoj Gori. „Vidite samo neke od njih, do juče nijesu imali ni za patike, danas prebrojavaju milione”, kaže Radomir Anđić.

Sada kada dolazi do smjene tridesetogodišnje vlasti, vjerovatno će biti još onih koji će se odvažiti da progovore o mračnim i tajnim poslovima šumarske mafije. Svi sagovornici se slažu da ne treba odugovlačiti sa preduzimanjem mjera za zaustavljanje sječe. Možda je moraturijum na sječu do formiranja novih institucija najbolje privremeno rješenje. Da se „skakavci” zaustave.

                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Nikšićku bolnicu su posjetili i predstavnici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. ,,Pokrenuli smo postupak po službenoj dužnosti, da bismo utvrdili okolnosti slučaja i eventualno da li je postupano u skladu sa propisima i da li je bilo propusta”, izjavio je ombudsman Siniša Bjeković. Iz ove institucije su u više navrata, u godišnjim izvještajima nacionalnog mehanizma za prevenciju torture, davali preporuku Opštoj bolnici da ojača kadrovske kapacitete Odjeljenja psihijatrije.

Nikšićka bolnica je prije dvije godine, kada je započela izgradnja nove Klinike za mentalno zdravlje i adaptacija stare klinike KCCG, bila ustanova u koju se pored Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti upućuju na bolničko liječenje pacijenti iz Podgorice. Kadrovski kapaciteti te bolnice, međutim, ne  zadovoljavaju potrebe ni stanovnika Nikšića, s obzirom na to da ustanova nema dovoljno psihijatara, a u pojedinim danima ni pripravnog specijalistu iz te oblasti.

Tretman i liječenje pacijenata sa psihijatrijskim problemima često je u fokusu zaštitnika ljudskih prava i sloboda. S ciljem prevencije bilo kakvog nehumanog postupanja ili tretmana pacijenta Zaštitnik je prošle godine obišao odjeljenja psihijatrije u Podgorici, Bijelom Polju, Nikšiću i Specijalnu bolnicu u Dobroti. U godišnjem izvještaju za 2023. ombudsman konstatuje da je neophodna izrada posebnog protokola koji bi činio standardne procedure i saradnju u slučajevima pružanja asistencija prilikom transporta lica u psihijatrijsku ustanovu. Zaštitnik zapaža i da u okviru postojećih zdravstvenih ustanova ne postoje uslovi za bolničko liječenje djece koja imaju poteškoće sa mentalnim zdravljem, što predstavlja ozbiljan problem.

Istaknuto je i da se u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru već godinama ukazuje na slab materijalni položaj, infrastrukturu i nedostatak kadrova. ,,Zaštitnik primjećuje da se pacijenti u svakom momentu ne slažu sa hospitalizacijom, odnosno daljim boravkom u bolnici. U ovom kontekstu je veoma važno da pristanak na liječenje bude slobodan i zasnovan na tačnim informacijama, dok se u protivnom moraju obezbijediti garancije prava koje važe kod prisilne hospitalizacije”, zaključuju između ostalog u ovoj instituciji.

I iz Akcije za ljudska prava (HRA) više puta su upozoravali da u Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima, a posebno djece kojima je potrebna hitna hospitalizacija. ,,Neophodno je dodatno obrazovanje stanovništva o mentalnim oboljenjima jer neznanje uzrokuje strah, sramotu i stigmatizaciju, koja doprinosi pogoršanju bolesti i tragičnim ishodima”, upozorili su iz HRA.

U julu 2022. svečano je obznanjen početak izgradnje Klinike za mentalno zdravlje u Podgorici, projekat koji je vrijedan šest miliona eura. Prvi rok za završetak bio je januar ove godine, iz Ministarstva zdravlja sada se nadaju da će Klinika biti otvorena početkom jeseni.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

TRETMAN OTPADNIH VODA NA SJEVERU: Decenija propuštenih šansi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opštine sa sjevera koje su 2012. godine propustile šansu da koriste sredstva IPA fondova za rješavanje problema otpadnih voda, sada očekuju nove kredite i grantove. I greške ne postojećim postrojenjima ispravljaće se na isti način

14

 

Više opština na sjeveru, ove godine, trebalo bi da koristi kredite Evropske investicione banke (EIB) namijenjene za unaprjeđenje sakupljanja i prečišćavanja otpadnih voda i sistema vodosnabdijevanja.  Krediti su obezbijeđeni po osnovu okvirnog ugovora „Vodosnabdijevanje i otpadne vode u Crnoj Gori” (Montenegro Water and Sanitation – SERAPIS 2005-2021). Preraspodjelom tog novca stvoriće  se uslovi za zatvaranje finansijske konstrukcije projekta i uslov za dalje aktivnosti na kandidovanju projekta za obezbjeđenje  granta Zapadnobalkanskog investicionog okvira – WBIF.

Novac dobijen kreditima i, kasnije, iz  granta WBIF-a, trebalo bi da znači početak konačnog sređivanja haotičnog stanja u toj oblasti. Većina opština je 2012. godine bila  nespremna  da iskoristi novac IPA fondova koji je bio namijenjen istom cilju.  U nekim   opštinama  budući krediti, odnosno grantovi,  koristiće se za ispravljanje dijela grešaka na poodavno postavljenim postrojenjima za preradu otpadnih voda (PPOV),  dok će ostale prvi put dobiti te siteme.

Više od tri milona eura je iznos kredita kod EIB kojim će u Pljevljima biti finansiran dio izgradnje II faze kanalizacione mreže, čime očekuju da se unaprijedi sistem za upravljanje otpadnim vodama i poveća funkcionalnost izgrađenog PPOV. Za sve radove kojima bi se uspostavili prihvatljivi standardi u tretmanu otpadnih voda u toj opštini potrebno je oko 10 milona eura, saopštili su lani iz Vlade.

Gradnja prvog postrojenje, koju su pratile mnoge kontroverze, počela je sredstvima iz IPA fondova. Tokom minule decenije u Pljevljima, pored PPOV u Židovićima, izgrađen je i glavni  gradski,  kao i četiri od sedam bočnih kanalizacionih kolektora koji uključuju otpadne vode iz gradskih naselja.

Nedavna anketa, čije su rezultate objavile Pljevaljske novine, pokazuje da je skoro polovina ispitanika nezadovoljna  funkcionalnošću PPOV, dok je više od trećine (32.18%) veoma nezadovoljno. Skoro  polovina građana (43.56%) primijetila je negativne efekte kolektora na okolinu, uključujući smrad i zagađenje. Razlog za brigu je, pokazali su rezultati ankete, i troškovi od oko 800.000 eura godišnje za njegovo održavanje. Više od polovine ispitanika  vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja kolektora.

Još u vrijeme izrade Studije izvodljivosti, prije više od deceniju, moglo se čuti da je glavni nedostatak tog projekta nerazdvojena atmosferska i fekalna kanalizacija. Povećavanje kapaciteta kolektora izazvalo je sumnje i pitanja o stvarnim motivima koji stoje iza projekta.

PPOV, koji je zvanično koštao četiri miliona eura, finansiran je iz IPA fondova, a projektant i izvođač radova je bila  španska kompanija Akvalia infrastruktura. Austrijsko preduzeće Štrabag AG bilo je angažovano za izgradnju glavnog kolektora, vrijednog oko 1,05 miliona eura. Međutim, ključni dio projekta  priključenje fekalne kanalizacije  nikada nije realizovan.  Firma iz Italije, koja je bila zadužena za nadzor, potvrdila je neefikasnost u realizaciji projekta.  Postojenje je počelo da radi 2019., umjesto dvije godine ranije.

Iako su u Rožajama od 2011. do 2014. godine uspjeli da izrade studiju izvodljivosti za  postrojenje, odabrali  lokaciju i uvrstili je u Prostorni urbanistički plan (PUP),  do sada na  rješavanju problema otpadnih voda  gotovo ništa nije učinjeno.  U toj opštini tek predstoji gradnja PPOV.  Kada je, prije deset godina, DPS izgubila vlast, njihovi nasljednici, Bošnjačka stranka i Socijaldemokratska partija (SDP), odlučilli  su da promijene lokaciju, koje je prvobitno bila određena za PPOV.  To je iziskivalo ponovnu izradu studija lokacije, a nove vlasti nisu mogle za to dobiti novac iz IPA fondova. Prvobitno opredijeljen novac za postrojenje zatim je preusmjeren na druge opštine.

Tako su Rožaje, umjesto da budu među prvima u Crnoj Gori, koji će riještiti probleme tretmana otpadnh voda, sada na začelju. Otpadne vode iz Rožaja trenutno se ulivaju u rijeku Ibar  na desetak kilometara od njenog izvora. Prema monitoringu kvaliteta vode Agencije za zaštitu životne sredine, Ibar je jedna od najzagađenijih rijeka u Crnoj Gori.

Rožaje je tako postalo jedna od opština, koje su još prije 10 godina mogle da završe veliki dio poslova koji su imperativi u  oblasti zaštite životne sredine. Među tim opštinama je i Kolašin koji, takođe, treba da gradi  PPOV i dovodi  u red kanalizacionu mrežu. Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin je dobila 1,2 miliona eura, kreditom i iz predpristupnih fondova. No, tek nedavno opštinska adminsitracija je obezbijedila preduslove za projekat.

“Otpadne vode iz kanalizacionog sistema grada ispuštaju se direktno u lagune, naselje Breza. Lagune ne funkcionišu ispravno, nisu obložene i otpadne vode poniru u zemlju. Trenutno je u funkciji jedna laguna , na čijem dnu se nalazi sloj mulja debljine 30-60 centimetara.  Opasnost  kontaminacije Tare je stalna, pošto je rijeka udaljena od laguna svega oko 25 metara”, saopšteno je prilikom prezentacije projekta.

Glavni cilj izgradnje PPOV je, objašnjeno je, smanjenje zagađenja Kolašina i rijeke Tare koje je uzrokovano nedostatkom kompletnog sistema prikupljanja otpadnih voda. Zemljište na kojem je predviđena izgradnja  je u opštinskom vlasništvu, a kako tvrde u lokalnoj upravi, u toku  je prekvalifikacioni tender za nadzor nad projektom.

U Kolašinu kažu da su prošle godine završili sve potrebno za zaključenje ugovora o transferu kreditnih sredstva, ali da procedure nijesu okončane, pa je to zahtijevalo novu odluku o zaduženju i rebalans budžeta.  Predstavnicima kolašinske lokalne vlasti nedavno  su u resornim ministarstvima obećali da  će Kolašin, zbog ažurnog pristupa,  biti izdvojen iz “paketa” u kojem je još nekoliko opština. Navodno i pored toga, što se već godinama zna koje su im obaveze,  mnoge lokalne uprave još su u procesu izrade potrebne dokumentacije ili nijesu završile eksproprijacije, neophodne za projekte.

Kreditna sredstva EIB, a potom i grant WBIF-a i u Mojkovcu će koriristi za adaptaciju postojećeg PPOV i izgradnju kanalizacione mreže u više naselja. To podrazumijeva razdvajanje fekalnih i atmosferskih voda u urbanom dijelu grada i izgradnju novih kolektora, dužine 2,06 kilometara u dijelu Gornjih Polja. Planirano je da bude  izgrađena kanalizaciona mreža, dužine 7,99 kilometara, u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće.

Otvaranjem poglavlja 27  Crna Gora je, između ostalog, preuzela obavezu da  izgradi sisteme za prikupljanje i tretman otpadnih voda u svim svojim opštinama do kraja 2035. Očekivano je da ovog puta, pritisnute rokovima, lokalne administracije pokažu više ozbiljnosti i stručnosti, u odnosu na vrijeme kada su im ili izmakla, ili su nekvaliteno utrošena sredstva IPA fondova.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ ŽIVI FUDBALSKU MAGIJU: Od beton lige do snova o Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U istoriji ulcinjskog fudbala. 4. jun 2024. godine  će biti  ispisan zlatnim slovima FK „Otrant Olympic“ je ušao u Prvu ligu, što je već više od vijeka bio san svih generacija koji su se bavili tom „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“

 

 

Sve se u prethodnih 16 mjeseci u Ulcinju odvijalo kao na filmu. Prvi dio šampionata u Drugoj crnogorskoj ligi Fudbalski klub Otrant Olympic je u jesen 2022. godine završio na posljednjem mjestu na tabeli, daleko iza svojih rivala. Svi su očekivali da će ulcinjski tim u narednoj sezoni igrati u tzv. beton ligi, u najnižem rangu u jednoj od najslabijih liga u Evropi. Uostalom, taj klub nije imao ni adekvatne svlačionice, kao što ni Ulcinj nema svoj gradski stadion. Još uvijek se igra na stadionu koji pripada jednom hotelsko-turističkom preduzeću, a dio zemljišta na kojem se on nalazi je i u sudskom sporu!?

No, rukovodstvo kluba na čelu sa predsjednikom Skenderom Redžom i u toj situaciji vjeruje u nemoguće. Odlučuju se da dovedu nekoliko pojačanja, a najveće stiže na čelu stručnog štaba. U Ulcinj krajem januara 2023. dolazi proslavljeni reprezentativac, poznati trener Dejan Vukićević, čovjek koji je sa nekoliko timova došao do titule prvaka Crne Gore.

Mnogi su u Crnoj Gori bili začuđeni kad se Vukićević odlučio na ovaj potez. Ali, on je veoma dobro poznavao fudbalske (ne)prilike u Ulcinju i svjesno je prihvatio izazov. Ogromnu podršku pružali su im Opština (u čijem je vlasništvu klub) i navijači. Uz naporan rad i izgaranje na svakoj utakmici, te malo sreće, Otrant Olympic je uspio. Osvojio je 7. mjesto na tabeli i ostao u Drugoj ligi.

U narednoj sezoni 2023/24. naprosto je projurio kroz taj rang takmičenja. Primio je samo 20 golova, najmanje od svih ekipa u svim ligama u Crnoj Gori. Tek bod mu je nedostajao da direktno izbori plasman u Prvu ligu. To mu je uspjelo u baražu, protiv podgoričke Mladosti, koja je samo jedno ljeto igrala u ovoj ligi.

O ulcinjskom fudbalskom klubu se sa simpatijama govori u cijeloj Crnoj Gori. Pobrao je simpatije svih zaljubljenika u fudbalsku igru. “U Podgorici su Otrant Olympic zvali ‘crnogorski Čelsi’, aludirajući tako na veze sa tadašnjim premijerom, jer je svaki igrač koga smo pitali želio da dođe kod nas. Ovaj klub je ispisao najljepšu fudbalsku priču u Crnoj Gori. Tako je to kada grad živi za fudbal, a diše za klub”, kaže bivši predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović, koji je neposredno gledao gotovo sve utakmice ovog kluba.

Uz njegovu podršku, kao i Fudbalskog saveza Crne Gore, po ubrzanoj proceduri krenulo se u realizaciju ideje o gradnji fudbalskog stadiona. Taj sportski kompleks će se nalaziti na Velikoj plaži, sa kapacitetom od tri hiljade gledalaca. Stadion će se koristiti i za pripreme raznih klubova iz regije. Davnašnja priča da Ulcinj, zbog prirodnih uslova, treba da bude crnogorska Antalija, konačno možda oživi. Naravno, trebaće izgraditi još nekoliko novih hotela, kao i sportsku salu.

“U trenutku kad se objavio pobjednik konkursa sa izgledom budućeg stadiona na Velikoj plaži, dao sam sebi slobodu da, poput babe Vange, prognoziram i obećam – igraćemo Prvu ligu! A kad stadion bude gotov, igraćemo Evropu! Ostajem pri tome”, navodi Abazović.

U klubu sa optimizmom i elanom očekuju početak prvenstva, koji predstoji za samo dva mjeseca. U Ulcinj je pristiglo pet kvalitetnih pojačanja, obavlja se rekonstrukcija postojećeg stadiona, kreću pripreme tima.

“Moj moto u sportu nije: ’važno je učestvovati’. To ne priznajem, jer sam takmičar i želim takmičarsku ekipu. Uostalom, osvojio sam i prvu titulu Mogrenu iz Budve, pa prvi trofej u Kupu Crne Gore za taj klub. Ali, ovaj uspjeh sa ulcinjskim timom je možda i najljepši rezultat koji sam napravio u karijeri. Ipak, vremena za čekanje nema. Na svim poljima Otrant Olympic mora da se pripremi za viši nivo, jači rang takmičenja. Ulcinj to zaslužuje, a meni je zaista lijepo u ovom gradu i klubu“, kaže Vukićević.

Sličan je stav i čovjeka koji je uvijek vjerovao u ovaj tim, predsjednika kluba Skendera Redže.  “Mislim da još nijesmo svjesni ovog istorijskog uspjeha. I to je razumljivo: nikada tu nijesmo bili. Ali, pravi posao tek sada počinje. Kreće nova, mnogo zahtjevnija faza. Ulcinj već dvije godine pokazuje cijeloj bivšoj Jugoslaviji na Mundijalima prijateljstva što znači živjeti za fudbal, sport, prijateljstvo, ljubav”, ističe on.

Glavni organizator tog najljepšeg sportskog događaja na prostoru nekadašnje Jugoslavije Pavle Pepđonović najavio je da će i ove jeseni biti održana ta manifestacija sa još većim brojem učesnika nego prethodnih godina.

 

Ulcinj – grad fudbala od 1921. godine

Ulcinj slavi 103 godine organizovanog bavljenja fudbalom. Naime, u ovom gradu je davne 1921. godine osnovan fudbalski klub  Olcinium, jedan od najstarijih u regionu.

Nakon Drugog svjetskog rata taj klub mijenja naziv u FK Bjelogorac, da bi trideset godina kasnije bio preimenovan u FK Otrant Olympic.

U ovom gradu postoji i amaterski klub Akademija, koji se takmiči u Južnoj regiji, dok u ostalim selekcijama Otrant Olympica trenira oko 200 mladih.

                                                                                                                        Mustafa CANKA

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo