Povežite se sa nama

Izdvojeno

U LOKALNIM UPRAVAMA I POLITICI NA SJEVERU DRŽAVE, SLABA ZASTUPLJENOST ŽENA: Obrazovane, spremne i – kod kuće

Objavljeno prije

na

U Pljevljima, Beranama i Petnjici žensko učešće u politici i mjestima gdje se odlučuje je nedovoljno, ponegdje tek u tragovima. One koje dolaze iz nacionalnih manjina još se suočavaju sa brojnim predrasudama

 

,,Muškarci teško prihvataju da bude više žena na mjestima odlučivanja. Čak iako neke od njih dospiju do tih funkcija, zbog zakonski propisanog učešća žena u političkom i društvenom životu, favorizuje se mišljenje muškarca”.

U to je uvjerena koordinatorka Ženske organizacije Feniks u Beranama Fatima Međedović-Begović.

To pravilo važi, smatra ona, i kad je riječ o zastupljenosti pripadnica manjinskih naroda.

,,No, žene polako, ali sigurno žele da su primjećene, vidljive, jer imaju znanje, racionalnost pri odlučivanju i senzibilnost”, kaže Međedović-Begović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Opštine Pljevlja, Berane i Petnjica ne odudaraju od ostatka lokalnih uprava na sjeveru Crne Gore u političkoj participaciji žena, a posebno onih koje dolaze iz nacionalnih manjina. Njihovo učešće na mjestima odlučivanja je nedovoljno, a ponegdje tek u tragovima – pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Sporije nego u drugim djelovima države, izgleda, žene uspijevaju da nametnu svoju inicijativu i u sferi građanskog aktivizma. Nevladina organizacija Fatime Međedović-Begović tek je jedna od svega četiri koje se bave ženskima pitanjima, među ukupno 192 NVO registrovanih na području Berana.

Ni nakon više poziva i mejlova upućenih Opštini Berane, CIN-CG nije dobio odgovore na pitanja o položaju žena u političkom životu ovog grada. Prema podacima dostupnim na sajtu Opštine, u Skupštini od 35 mjesta 11 zauzimaju žene, od kojih samo jedna pripadnica manjinskih naroda. U rad šest skupštinskih odbora, uključeno je osam žena. Tri su predsjednice odbora, za statut i propise, finansije, privredu i razvoj, kao i za društvene djelatnosti. Zanimljivo je da u Odboru za statut i propise ima najviše žena i tek jedan muškarac, a da nema nijedne u radnim tijelima za planiranje i uređenje prostora i komunalno-stambenu djelatnost, kao i za međuopštinsku i međunarodnu saradnju. Na predsjedničkom i sekretarskom mjestu u Skupštini su muškarci.

Fatima Međedović-Begović kaže da je, prema njenim saznanjima, samo jedna žena iz nacionalnih manjina na mjestu sa kog može da donosi odluke – direktorica Doma zdravlja dr Zuhra Hadrović.

,,Žene iz manjinskih naroda, Muslimanke-Bošnjakinje iz Berana, dolaze do
izražaja u političkom ili društvenom životu zavisno od toga ko je na vlasti. Ne obraća se pažnja na sposobnost i želju mladih, fakultetski obrazovanih žena. Manjka i njihovo zapošljavanje”, napominje Međedović-Begović.

U Lokalnom planu aktivnosti za razvoj rodne ravnopravnosti u Beranama za period od 2019. do 2022. godine, navodi se da je, uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj Gori, još u decembru 2008. godine potpisan memorandum sa deset opština. To je, između ostalog, podrazumijevalo i imenovanje Savjeta za rodnu ravnopravnost, kao skupštinskog tijela. Kancelarije sa ovim ciljem formirane su u šest opština. Jedna od njih je i Berane gdje takvo tijelo postoji od 2011. godine. Na sajtu opštine piše da je predsjednica Spomenka Ćalović, koja je i jedna od odbornica. Ni iz ovog Savjeta nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o zastupljenosti žena u organima odlučivanja.

U pomenutom planu navode se obeshrabrujući rezultati istraživanja – građani nisu dovoljno upoznati sa Zakonom o rodnoj ravnopravnosti, kao ni sa planom da se ona postigne.

,,Nedostatak podrške porodice i sredine, neodlučnost, strepnja da se ne bude meta neosnovane i nedolične kritike, samo su neki od razloga zašto se žene u Beranama teško odlučuju za učešće u političkom životu. Ukoliko su ispred partija i uključene, pribjegava se metodima poslušnosti prema muškarcima. U tome se gubi i ženska solidarnost, što muškarci koriste”, objašnjava Međedović-Begović.

Na nizak nivo zastupljenosti žena u pojedinim segmentima lokalne vlasti u Pljevljima, poput Službe zaštite i spašavanja i Komunalne policije, ukazuje u razgovoru za CIN-CG sekretarka Sekretarijata za opštu upravu Amra Strujić.

U organima, posebnim i stručnim službama Opštine Pljevlja, prema njenim podacima, od ukupno 245 zaposlenih, 125 je službenica. Pripadnica manjinskih naroda među njima je svega dvadeset.

,,Skupština Opštine Pljevlja ima ukupno 35 odbornika, od čega je 10 žena. Od 11 skupštinskih radnih tijela, sedam je skupštinskih odbora i četiri savjeta. Samo jedna odbornica je predsjednica odbora, a ista situacija je i kada je riječ o savjetima”, navodi Strujić.

Od 16 organa, posebnih i stručnih službi, koje organizaciono postoje u Pljevljima, u sedam rukovode žene. One obavljaju poslove visoko-rukovodnog kadra, a među njima su tri pripadnice manjinskih naroda.

Služba Skupštine opštine Pljevlja ima 11 zaposlenih. ,,Službom rukovodi sekretarka i pripadnica je manjinskih naroda, a od preostalih 10, osam je službenica, među njima i jedna pripadnica manjinskih naroda“ – podaci su Amre Strujić.

,,Vrlo malo žena sa sjevera je uključeno u društveno-politički život. Kada su u pitanju pripadnice nacionalnih manjina, njihovo učešće je više bazirano na lokalnom nivou, kroz NVO sektor i sličan društveni angažman. Predrasude sa kojima se susreću žene koje bi da daju svoj doprinos društvu kroz politički angažman su prije svega ustaljeno mišljenje da je politika primarno muški posao. Emanicipacijom, iako usporeno, polako se borimo za to da žena ne bude samo “u kući”, već i aktivna učesnica u procesu donošenja odluka”, kaže za CIN-CG Sandra Milićević, diplomirana pravnica i jedna od polaznica obuke za osnaživanje žena za doprinos društvenoj koheziji u okviru regionalnog programa Dijalog za budućnost.

U Petnjici, iz koje, takođe, nisu odgovorili na pitanja CIN-CG, prema podacima sa sajta opštine, u lokalnom parlamentu od 31 odborničkog mjesta deset zauzimaju žene. Cjelokupan saziv čine pripadnici nacionalnih manjina, Bošnjaci i Muslimani, koji u ovom gradu čine većinu stanovništva. Sve važne funkcije, od predsjednika opštine i skupštine, pa sve do glavnog administratora – rezervisane su za muškarce. Ženama su, simbolično, pripala samo tri predsjednička mjesta radnih tijela u odborima za statut i propise, za društvene djelatnosti, kao i za rodnu ravnopravnost.

Petnjičanka i predsjednica Foruma mladih SDP-a Amina Cikotić smatra da je u opštinama na sjeveru, a posebno u njenom mjestu, jako mala zastupljenost žena na pozicijama odlučivanja, i da je to jedan od razloga zašto je teško doći do zvaničnih podataka o tome.

,,Osim u Gusinju, nemamo žena na mjestu predsjednica opština u ovom trenutku. Lokalna samouprava je svjesna da nije pohvalno što nemaju pripadnica manje zastupljenog pola na rukovodećim pozicijama, imajući u vidu da ima onih koje su jako obrazovane, spremne i sposobne, a da, pritom, ne mogu doći do izražaja. Još nismo spremni da se kao društvo za to suštinski zalažemo”, navodi Cikotić.

Iako se većina političkih partija programski zalaže za rodnu ravnopravnost žena i njihovu veću uključenost u politički život i odlučivanje, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, ona ocjenjuje da praksa to ne potvrđuje.

,,Kao partija, SDP se može pohvaliti podrškom ženama u tom smislu, imajući u vidu da smo imali predsjednicu Opštine Kolašin iz naših redova, kao i to da imamo predsjednicu partije i predsjednicu Foruma mladih”, kaže ona.

Fatima Međedović-Begović ističe da žena koja ima obaveze na poslu i u
porodici, bez preduslova koji bi joj sve to olakšali, kao što je rad vrtića u dvije smjene i slično, lako odustaje od političkih aktivnosti.

,,To je velika šteta. Muškarci imaju čudan moto za uključenje žena u politiku – Da li su sposobne? Ko pita za mušku sposobnost, po svakom pitanju, onda kada se odluče da se bave politikom? Pojedinci to čine bez mjere i etičkog kodeksa”, ističe koordinatorka Feniksa.

Jedan od većih problema sa kojim se žene na sjeveru suočavaju, prema ocjeni Cikotićeve, jeste ukorijenjeno shvatanje da žena mora odgajati djecu i biti posvećena porodici, te da za nju nije da se bavi politikom.

,,Žena se smatra nejakom i nedovoljno spremnom da donosi političke odluke. Na taj način je njeno samopouzdanje poljuljano, a želja za takvim životom smanjena. Zbog toga je jako važno raditi na njihovom ohrabrivanju, podršci i motivaciji da pokažu svoje sposobnosti”, kaže ona.

Na prisustvo žena u političkom životu, prema mišljenju Sandre Milićević, utiču faktori prije svega lične prirode: ,,Pored toga, na tu odluku utiču i postojeći politički faktori, broj stranaka u predstavničkim tijelima, broj kandidata na izbornim listama, iako se sada političke partije zalažu za veću zastupljenost žena na listama, što je i neophodno za demokratičnost jednog društva…”.

Da bi se unaprijedio položaj žena u političkom životu, prema ocjeni Fatime Međedović-Begović, treba obezbijediti više edukacije i obuke.

,,Potrebno je da žene javno iskažu svoj stav i mišljenje. Neophodno je da stvorimo infrastrukturu za mlade, talentovane majke da se uključe, ne samo u politiku, već u svaki oblik javnog djelovanja. Velika podrška je potrebna i od porodice. Ali i od žene – ženi. Bez promjene svijesti i shvatanja da politika znači svakodnevni život, nema napretka. Predrasude i patrijarhalna sredina koče žene da se što aktivnije uključe u politički život sredine. Treba stati na kraj plemenskim vezama i dati šansu sposobnim, samosvjesnim, ženama sa stavom”, kaže  Međedović-Begović.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo