Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VESNA PUSIĆ, SOCIOLOŠKINJA, MINISTARKA INOSTRANIH I EVROPSKIH POSLOVA HRVATSKE 2011–2016: Pokušaji da se diktatori odobrovolje uvijek su jalovi i pogrešni

Objavljeno prije

na

Pristup međunarodnim odnosima kao igri nulte sume („ja mogu profitirati, samo ako i koliko ti izgubiš”) je majka svih političkih neuspjeha i mnogih ratnih zločina

 

MONITOR: Kakvo ocjenjujete položaj Hrvatske u EU, posebno s obzirom na „ratnu psihozu“ zbog Ukrajine?

PUSIĆ: Hrvatska, zbog svog geopolitičkog položaja i relativne stabilnosti, ima u više područja priliku igrati važniju ulogu nego što bi njezina veličina i ekonomska snaga same po sebi omogućavale. Za razliku od svjetskih sila i najvećih, vodećih država EU, manje zemlje kao što smo mi nemaju same po sebi neku političku težinu. Primjerice, Njemačka ili Francuska su važne i utjecajne gotovo bez obzira kakvu politiku vode. Za nas to nije tako. Mi moramo voditi pametnu politiku i imati vrlo aktivnu i uspješnu diplomaciju da bismo ostvarili svoje interese. Za to, naravno, moramo prvo imati neku inteligentnu ideju što su naši interesi. To je već 75 posto uspješne politike i mnogo je rjeđa pojava nego što se obično misli. U posljednje vrijeme, zbog ruske agresije na Ukrajinu, hrvatski položaj na Jadranu i posjedovanje makar i plutajućeg LNG terminala, daju Hrvatskoj relativno važnu ulogu u okolnostima novog modela europske energetske sigurnosti. Hrvatska je tu mogla imati i veće kapacitete da je realiziran originalni projekt LNG terminala, ali je on zaustavljen pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima u razdoblju 2014-2015. Činjenica da do hrvatskog LNG terminala postoji plinovod koji vodi do Mađarske, Slovačke pa i do Ukrajine, jedna je od onih koje nam daju veći utjecaj od naše veličine. Kako ćemo tu našu komparativnu prednost ugraditi u opći sustav nove europske energetske sigurnosti, pitanje je sposobnosti, dalekovidnosti i političke inteligencije hrvatskog političkog vodstva.

Manje zemlje ne mogu izbjeći vazalni položaj stalnom disrupcijom, ucjenama i razbijanjem zajedništva. Time postaju samo antipatične male zemlje koje onda, kad im treba podrška, ne mogu računati na dobronamjernost partnera. Temelj utjecaja zemlje kao što je Hrvatska leži u sposobnosti da se maksimalno iskoriste vlastite komparativne prednosti tako da one predstavljaju istovremeno i globalni, ili bar regionalni, kao i nacionalni doprinos. Pristup međunarodnim odnosima kao igri nulte sume („ja mogu profitirati, samo ako i koliko ti izgubiš”) je majka svih političkih neuspjeha i mnogih ratnih zločina.

MONITOR: Hrvatski predjsednik prednjači u aktivizmu kada se radi o interesima Hrvata u BiH. Tražio je da Vlada uslovi ulazak Finske i Švedske u NATO izmjenama izbornog zakonodavstva u skladu sa predlogom HDZ Dragana Čovića – koji nije u skladu sa odlukama Suda u Strazburu i Ustavnog suda BiH. Kako Vi vidite ovu Milanovićevu ponudu?

PUSIĆ: Prijedlog novog izbornog zakona za BiH koji pokušava nametnuti HDZ BiH, ne štiti prava Hrvata u BiH. Štoviše, on bi većinu njih ostavio bez političke reprezentacije i de facto je u prvom redu uperen upravo protiv BiH Hrvata, s izuzetkom manjine koja živu u tri zapadnohercegovačka kantona. Taj prijedlog štiti isključivo vodstvo HDZ BiH, a posljedično i sadašnje lidere glavnih etničkih stranaka. Takav pristup decenijama uništava BiH, a bosanskohercegovački Hrvati su se već toliko napatili od raznih vidova „političke pomoći” iz Hrvatske da će ih u doglednoj budućnosti nestati ako im se nastavi ovako „pomagati”.

Što se ulaska Finske i Švedske u NATO tiče, to je odluka koju će za Hrvatsku donijeti Hrvatski sabor, mislim bez mnogo dileme.

MONITOR: Kako gledate na odbijanje velike većine zemalja EU da prihvate prijedlog ukrajinskog predsednika Volodomira Zelenskog o prijemu Ukrajine u EU po nekoj vrsti hitne procedure?

PUSIĆ: Po hitnoj proceduri moguće je dobivanje kandidacijskoga statusa za Ukrajinu. Mislim da je predsjednik Zelensky o tome govorio. To je pozitivna politička poruka. Članstvo u ovim okolnostima niti bi što doprinijelo u obrani Ukrajine, jer EU nije vojni savez, niti je moguće dok se u Ukrajini ne uspostavi mirnodopska vlast. Svi navijamo za Ukrajinu, pomažemo na razne načine – i kao države i kao društva, želimo da ruska agresija što prije prestane i da Ukrajina uspostavi vlast na svom cijelom teritoriju. Svjesni smo i da je to rat koji se ne vodi samo za Ukrajinu, već za mnogo više od toga, iako je i sama Ukrajina već dovoljno veliki cilj. No mi u Hrvatskoj i BiH najbolje znamo kako je poraće često kompliciranije od rata. To će biti razdoblje u kojem će se EU morati svesrdno angažirati da pomogne u Ukrajini izgraditi demokraciju koja će je kvalificirati za članstvo.

MONITOR: Ponovo su Makron i Šulc pokušali da razgovaraju o prekidu rata u Ukrajini sa Putinom, tražeći od njega „ozbiljne i direktne razgovore“ sa Zelenskim. Odgovor je bio zahtjev za prestanak naoružavanja Ukrajine. Uslov Zlenskog je povlačenje ruske vojske. Da li Rusija i Ukrajina čekaju potez američkog predsjednika Bajdena i njegov mirovni sporazum sa Putinom, pokazujući EU da ona za njih nije „igrač“?

PUSIĆ: Prvo, ne vidim o čemu bi Zelensky trebao razgovarati s Putinom. Kad vam netko na najgore moguće načine ubija desetine tisuća ljudi, sravnjuje gradove sa zemljom i otima teritorij, o čemu da s njim razgovarate? Iz Putinovih govora i ponašanja sasvim je jasno da on nema nikakve pa ni neprihvatljive zahtjeve prema Ukrajini, o kojima bi se onda eventualno moglo razgovarati. Cilj je da Ukrajina i Ukrajinci nestanu kao suverena država i nacija, koje on, kako sam kaže, ionako ne priznaje. To je zahtjev o kojem Ukrajinci teško mogu pregovarati. Amerika će tu na kraju sigurno odigrati značajnu ulogu, kao i u svim ratovima u Europi od početka XX stoljeća, uključujući i naše balkanske iz 1990-ih. Nije posebno važno što bi Putin želio pokazati Europi, ali je važno da EU još nema taj stupanj zajedništva i usklađene vojne premoći koji bi joj omogućio da igra ulogu usporedivu s američkom. Europska snaga je u prvom redu ekonomske prirode i tu je važno da uskladi svoje aktivnosti i upotrijebi svoju moć.

MONITOR: Portparolka ruskog MIP-a Marija Zaharova ponovo je, ovih dana, pomenula temu „trećeg svijetskog rata“. Kako vidite globalne promijene koje se dešavaju ili će se tek desiti a čiji je povod napad Rusije na Ukrajinu?

PUSIĆ: Prijetnja „trećim svjetskim ratom” i nuklearnim oružjem je taktika koju Putin i njegova vlast često koriste, prvenstveno zato što su vidjeli da to djeluje na njegove zapadne protivnike. Europa je sebe uvjerila kako od Drugog svjetskog rata nije bilo rata na njenom teritoriju, iako kao što znamo to nije istina, navikla je da sporove rješava pregovorima i sadašnja prijetnja ratom je dezorijentira. To ne znači da tu prijetnju ne treba uzimati ozbiljno. Znači samo da se ona ne može otkloniti popuštajući ruskoj agresiji i teritorijalnim aspiracijama. EU je nastala kako bi spriječila rat među svojim članicama i u tome je uspjela. Ali to još nije dovoljno kako bi se spriječio rat u Europi. Jedna od mnogih opasnosti od diktatura, kakva je ona u današnjoj Rusiji, je da su one najokrutnije i najbešćutnije prema vlastitim građanima. Dok je Rusiji svejedno koliko će stotina tisuća njenih vojnika poginuti u ratu, dotle je ona veoma opasan protivnik i mislim da je to realnija opasnost. Rusija ima dugu povijesnu tradiciju iznimne okrutnosti prema vlastitim ljudima. Mihail Gorbačov je prvi ruski lider koji je pokazao neko poštovanje prema samim Rusima, odnosno građanima Rusije i tadašnjeg SSSR-a. I to je jedini put kojim se Rusija može vratiti na svoje utjecajno i važno mjesto u međunarodnom poretku. Pokušaji da se udobrovolje okrutni diktatori uvijek su na kraju bili jalovi i pogrešni.

 

Naša regija Rusiji služi isključivo za destabilizaciju Evrope

MONITOR: Odnosi u tzv. regionu djeluju predinamizirano agresijom Rusije na Ukrajinu. Sergej Lavrov, šef ruske diplomatije, htio je doći u Beograd, a sigurno je da dolazi njemački kancelar Olaf Šulc. Predsjednici Zoran Milanović, Borut Pahor i Aleksander van der Belen (austrijski predsjednik) lobirali su za davanje BiH statusa kandidata za članstvo u EU. Govori se i o tome da Beograd može imati ulogu „dvostukog agenta“ u ovoj krizi Zapad–Istok?

PUSIĆ: Našoj regiji nikad nije nedostajalo dinamike! Takva nam je lokacija. Ruska agresija na Ukrajinu promijenila je ukupnu europsku pa donekle i globalnu sigurnosnu situaciju. Za razliku od zemalja Istočnog partnerstva, Rusija u Jugoistočnoj Europi nema teritorijalnih aspiracija. Ova regija joj služi isključivo za destabiliziranje Europe. Cijela priča oko dolaska ruskog ministra Lavrova u Beograd, veoma je zanimljiva i poučna. Prvo, ne bih se iznenadila da je srbijanski predsjednik Vučić bio upoznat s time da će susjedne zemlje zabraniti prelet Lavrovljevog aviona. Time bi nastavio svoju dosadašnju politiku: otvoren za kontakte s Rusijom na najvišoj razini, ali u EU nitko ga ne može optužiti da je primio Lavrova i time kršio zajedničku EU politiku. Drugo, stav EU je uvijek bio da je za regiju najvažnije pridobiti Srbiju, a onda će sve ostalo ići lako. Ovo iskustvo pokazuje nešto drugo: kad bi sve zemlje koje je okružuju napredovale prema EU članstvu, to bi ponukalo/prisililo Srbiju da i sama ozbiljnije krene tim putem. U prvom redu zbog pritiska javnosti u Srbiji koja prati događanja u neposrednom okruženju. Što se tiće neke „dvostruke agenture” Srbije, to smatram smiješnim i besmislenim. Kao i sve ostale zemlje iz regije, ona nedvosmisleno pripada u EU, samo još to mora sama politički osvijestiti.

Nema sumnje da bi BiH trebala dobiti status kandidata za članstvo u EU, kao što bi i Kosovo trebalo dobiti bezvizni režim. Kao što znamo, to je još vrlo daleko od članstva, ali je neki pozitivni pomak i motivacija. Ja zagovaram Balitčki pristup pristupanju država tzv. Zapadnog Balkana EU, koji se do danas pokazao najuspješnijim.

 

Cilj za države Zapadnog Balkana je jasan: punopravno članstvo.

MONITOR: Francuski predsjednik Emanuel Makron je ponudio rješenje u formi „evropske političke zajednice“ u kojoj bi se našle zemlje kontinenta koje žele da postanu članice EU. Tu su se našle i države Zapadnog Balkana koje su već odavno u procesima EU integracija. Prijedlog je naišao na različite reakcije. Kakvo je Vaše mišljenje?

PUSIĆ: Model europske političke zajednice mogao bi biti forma koja bi uključivala države današnjeg Istočnog partnerstva. Države Zapadnog Balkana su bijela točka okružena EU teritorijem, njihovo članstvo je teritorijalna konsolidacija EU i smatram da tu nema prostora nikakvom relativiziranju. Može se raspravljati o najboljem i najefikasnijem putu, ali konačni cilj za države ZB je jasan: punopravno članstvo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo