Povežite se sa nama

Izdvojeno

IZVIĐAČKI POKRET U CRNOJ GORI: Lekcije koje se ne uče u školi  

Objavljeno prije

na

Preko devet decenija duga je tradicija skautskog pokreta u Crnoj Gori.  Za sve to vrijeme izviđači su ostali dosljedni svojoj misiji da vaspitavaju pojedince odgovorne prema sebi i drugima. Sve više djece, mladih, ali i starijih želi šarenu skautsku maramu oko vrata

 

Izgradnja boljeg svijeta, u kojem su ljudi ostvareni kao pojedinci i imaju konstruktivnu ulogu u društvu. To je, najkraće, misija izviđačkog pokreta, koji u svijetu okuplja preko 55 miliona članova. U našoj državi toj ideji je posvećeno preko 2.000 članova Izviđačkog saveza Crne Gore (ISCG), čiji odredi postoje u skoro svakom gradu.

Oni koji su zaslužili izviđačku maramu oko vrata ponosni su zbog toga što „uče vještine, kojih nema u školskim lekcijama”. Uče i kako do poštovanja i brige o sebi i drugima. Na svojim druženjima, daleko od virtuelnog svijeta, u neposrednom kontaktu s prirodom, drugim skautima i sobom, obučavaju se da se snađu u nepredviđenim situacijama, da funkcionišu pod pritiskom, kako da budu dio tima, ali i lideri. Dio skautskih pravila su i, u savremnom svijetu, pomalo zaboravljene moralne norme i socijalne vještine. Takođe, i briga o životnoj sredini.

„Izviđaču je čast da mu vjeruju, on poštuje roditelje i starije, a pomaže mlađima i slabijima. Vrijedan je, istrajan, cijeni rad, stalno uči i primjenjuje stečena znanja.  Izviđač je koristan član svoje zajednice, cijeni i razvija duhovne i kulturne vrijednosti, voli prirodu, upoznaje je i čuva… Kloni se štetnih navika i čuva čast i ugled svoje organizacije”, objašnjava za Monitor Nađa Lalović, načelnica za informisanje SICG.

Crnogorski skauti objašnjavaju kako postoje brojne predrasude oko tog pokreta. Prva je što se vezuje za djecu i mlade. Vrata SICG otvorena su i odraslima. Ističu kako je taj pokret vid neformalnog obrazovanja. Sve je popularniji u Crnoj Gori, a, iako često izvan interesovanja medija, tokom minulih decenija neprestano posvećen mnogim društveno korisnim aktivnostima, ekološkim i volonterskim poduhvatima.

Kroz raznovrsne programe, kaže Lalović, izviđači podstiču svoj „intelektualni, emotivni, duhovni, karakterni, fizički, kao i društveni razvoj”.  Brižljiv odnos prema prirodi i kulturi dio su neformalne edukacije, koju, podsjeća ona, djeca i mladi mogu dobiti u okviru SICG. Kroz vršnjačku edukaciju i međugeneracijsku saradnju stiču znanja i iskustva, koja kasnije mogu biti od velike pomoći u životu.

„Prije svega, učimo da prihvatimo odgovornost, odrastamo u zdravoj okolini i zagovaramo prave životne vrijednosti. Za učlanjenje u organizaciju nisu potrebne nikakve predispozicije. Samo dobra volja i spremnost da se suoče sa svim izazovima koji ih očekuju. Mislim da djecu i mlade ovaj pokret privlači i zbog mogućnosti slobode da se izraze i razviju u pravcu u kojem žele, ali i da dobiju podršku, razumijevanje, rješenje za neke nedoumice, da im tajne budu sačuvane…”, kaže sagovornica Monitora.

Prvi izviđački steg u Crnoj Gori osnovao je prije 94 godine u Nikšiću gimnazijalac Tibor Sekelj. Bio je pisac, novinar, geograf, alpinista, etnolog, muzeolog, andista, vajar, slikar, esperantista, fotograf, reditelj dokumentarnih filmova, pedagog, avanturist… Rođen je 1912. godine u Spišskoj Soboti, tada mađarskom gradu u Karpatima. Tokom života boravio je u preko sto zemalja, učio 25, a govorio devet jezika. Autor je više od 30 knjiga, koje su prevođene na isto toliko svjetskih jezika.

Prve stranice crnogorske izviđačke istorije, nakon Drugog svjetskog rata, ispisane su u Plavu kada je osnovan izviđački odred Budo Tomović 4. septembra 1955. godine. Tome je predhodio „Pohod kroz Crnu Goru”, putujući logor pet jedinica iz svih jugoslovenskih republika. Potom je organizovana šumska škola na Vidrovanu kod Nikšića, koju je pohađalo nekoliko budućih izviđačkih rukovodilaca. Izviđački odredi se osnivaju i u drugim mjestima Crne Gore, Ivangradu (Berane), Nikšiću, Pljevljima, Tivtu, Cetinju…

U  Titogradu je početkom 1956. godine održana Osnivačka skupština SICG  i izabran njen prvi starješina, poznati revolucionar Periša Vujošević. Zastavu Saveza svečano mu je predao tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović na Glavi Zete. Trentno najmlađi lokalni odred Ključ formiran je ovog proljeća u Kolašinu.

SICG je 13. jula 2008. godine, na 38. Svjetskoj Skautskoj konferenciji u Koreji postajo član World Organization of the Scout Movement (WOSM). Izviđači naše zemlje,već dvije godine dio su World Association of Girl Guides and Girl Scouts (WAGGGS).  To je svjetsko udruženje vodiča i izviđačica iz 152 zemlje. Osnovano je 1928. godine u Mađarskoj. Pandan je Svjetskoj organizaciji izviđačkog pokreta i njaveći je volonterski pokret posvećen ženama i mladima u svijetu.

Najvažniji događaj u ovogodišnjem crnogorskom skautskom kalendaru je VI smotra SICG, koja će biti održana na Grahovu, od 28. jula do 5. avgusta, pod motom „Zakorači u avanturu”. Očekuju, između ostalog, učešće oko 140 izraleskih skauta, ali i izviđača iz Belgije, Francuske…

„Učesnici će upoznati i Nikšić, i MZ Grahovo, ali i opštinu Kotor. U fokusu su nam i radionice na temu bitnosti vode. Najvažnije za nas je što ćemo iskoristiti snagu 2.000 izviđača i čistiti grahovsku šumu, koja je u vrlo zapuštenom stanju. Imaćemo i internacionalni dan, na kojem će učesnici moći da predstave tradiciju, kulturu i običaje u svojoj zemlji”, najavljuju iz SICG.

Uporedo sa organizacijom smotre, tokom minulih mjeseci, organizovana je i redovna izviđačka liga.  To je bila prilika da najmlađi članovi iz cijele države pokažu koliko su vješti u orijentaciji, signalizaciji i drugim skautskim vještinama. U Nikšiću, Kolašinu i Plavu organizovana su tri kola te lige, a na njima je učestvovalo više stotina djece, koja su prošla i edukaciju o geografskim, kuluturnim i istorijskim osobenostima mjesta u kojima su se takmičili. Takođe, kaže Lalović, i spoznali kako „biti izviđač znači živjeti i raditi po izviđačkim zakonima, svakodnevno”.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

SUOČAVANJE SA KRIZOM: Između strahova i obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta Vlada do jeseni može da popravi, šta da pokvari, a za šta je već kasno oko urednog snabdijevanja hranom i energentima

 

Red optimizma, talas pesimizma. Po tom principu zvaničnici u region i svjetskim centrima moći iznose očekivanja i prognoze o nastavku globalne krize hrane i energenata. U trendove su se uklopili i naši politički prvaci.

Premijer Dritan Abazović je, neki dan, našao za shodno da sa javnošću podijeli svoje strepnje. „Ne samo da ćemo imati krizu energenata, već i krizu hrane. Jednostavno – sve na svijetu čeka teška godina, i ona neće zaobići ni Crnu Goru. Apelujem i na građane da budu odgovorni, da rade na uštedama električne energije, goriva…”, upozorio je. U istom dahu, dodao da to ipak nije poziv građanima da promijene navike (iako je, možda, trebalo da uradi baš to) nego više apel da „dok je lijepo vrijeme” prihvate zdrave stilove života.

Onda je ministar ekonomskog razvoja Goran Đurović predočio ljepšu stranu stvarnosti: „Imamo dovoljno energenata, raspoloživost svih prehrambenih proizvoda je dostupna. Tu nemamo problema…”.

Umjereni optimisti su i Monitorovi sagovornici iz Vladine Komisije za ekonomsku politiku. Ministar Đurović im je, kažu, nedavno predočio dio aktivnosti njegovog Ministarstva na planu obezbjeđivanja urednog snabdijevanja osnovnim životnim namirnicama i naftnim derivatima. Pošto je Crna Gora izrazito zavisna od uvoza hrane i benzina, iz Ministarstva su se obratili kolegama iz zemalja naših tradicionalnih dobavljača ali i onima koji bi to, izmijene li se okolnosti, mogli postati. Odgovori su, prenose naši izvori, ohrabrujući. Makar kada je u pitanju dostupnost osnovnih životnih namirnica. Budemo li mogli da platimo – nećemo biti gladni.

Koji detalj više dobili smo od Vladimira Jokovića, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Podsjećajući da iz Srbije godišnje uvezemo hranu vrijednu blizu pola milijarde eura (500.000.000, računajući po prošlogodišnjim cijenama, ovogodišnje su za nekih 30 odsto veće, za sada) Joković najavljuje da su proljetošnje blokade i zabrane izvoza iz Srbije prošlost. „Znam da u toj susjednoj zemlji postoji volja da se Crnoj Gori rezervišu osnovni prehrambeni proizvodi za naredni period od šest mjeseci”, rekao je Joković za Radio Crne Gore, najavljujući da će to biti jedna od tema predstojećih razgovora premijera Abazovića i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića.

Treba da se uzdamo, dakle, u „postojanje volje” i dobre lične odnose Abazovića i Vučića, pošto očigledan interes srpske poljoprivrede da zadrži stečene tržišne pozicije u Crnoj Gori ne vrijedi mnogo ako se na tom putu ispriječi politika. Ista ona koja je Vladu Duška Markovića u ljeto 2020. natjerala da pšenicu kupuje u Francuskoj. A Zdravka Krivokapića i njegove saradnike, zimus, da odu u Bugarsku po brašno. Jer, Srbija je uvela zabranu izvoza osnovnih životnih namirnica, pokazalo se, na štetu svojih proizvođača i prerađivača.

Dugoročno, to je neodrživa pozicija. Toga su, izgleda svjesni i u našoj vladi. „Naredne godine treba izdvojiti što više novca za poljoprivredu kako bi značajno povećali subvencije i omogućili da poljoprivrednici proizvedu više hrane”, rekao je ministar Joković. „Analize i bilansi pokazuju da dovoljno imamo samo domaće lubenice i u jednom momentu mladog krompira”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo