Povežite se sa nama

Izdvojeno

IZVIĐAČKI POKRET U CRNOJ GORI: Lekcije koje se ne uče u školi  

Objavljeno prije

na

Preko devet decenija duga je tradicija skautskog pokreta u Crnoj Gori.  Za sve to vrijeme izviđači su ostali dosljedni svojoj misiji da vaspitavaju pojedince odgovorne prema sebi i drugima. Sve više djece, mladih, ali i starijih želi šarenu skautsku maramu oko vrata

 

Izgradnja boljeg svijeta, u kojem su ljudi ostvareni kao pojedinci i imaju konstruktivnu ulogu u društvu. To je, najkraće, misija izviđačkog pokreta, koji u svijetu okuplja preko 55 miliona članova. U našoj državi toj ideji je posvećeno preko 2.000 članova Izviđačkog saveza Crne Gore (ISCG), čiji odredi postoje u skoro svakom gradu.

Oni koji su zaslužili izviđačku maramu oko vrata ponosni su zbog toga što „uče vještine, kojih nema u školskim lekcijama”. Uče i kako do poštovanja i brige o sebi i drugima. Na svojim druženjima, daleko od virtuelnog svijeta, u neposrednom kontaktu s prirodom, drugim skautima i sobom, obučavaju se da se snađu u nepredviđenim situacijama, da funkcionišu pod pritiskom, kako da budu dio tima, ali i lideri. Dio skautskih pravila su i, u savremnom svijetu, pomalo zaboravljene moralne norme i socijalne vještine. Takođe, i briga o životnoj sredini.

„Izviđaču je čast da mu vjeruju, on poštuje roditelje i starije, a pomaže mlađima i slabijima. Vrijedan je, istrajan, cijeni rad, stalno uči i primjenjuje stečena znanja.  Izviđač je koristan član svoje zajednice, cijeni i razvija duhovne i kulturne vrijednosti, voli prirodu, upoznaje je i čuva… Kloni se štetnih navika i čuva čast i ugled svoje organizacije”, objašnjava za Monitor Nađa Lalović, načelnica za informisanje SICG.

Crnogorski skauti objašnjavaju kako postoje brojne predrasude oko tog pokreta. Prva je što se vezuje za djecu i mlade. Vrata SICG otvorena su i odraslima. Ističu kako je taj pokret vid neformalnog obrazovanja. Sve je popularniji u Crnoj Gori, a, iako često izvan interesovanja medija, tokom minulih decenija neprestano posvećen mnogim društveno korisnim aktivnostima, ekološkim i volonterskim poduhvatima.

Kroz raznovrsne programe, kaže Lalović, izviđači podstiču svoj „intelektualni, emotivni, duhovni, karakterni, fizički, kao i društveni razvoj”.  Brižljiv odnos prema prirodi i kulturi dio su neformalne edukacije, koju, podsjeća ona, djeca i mladi mogu dobiti u okviru SICG. Kroz vršnjačku edukaciju i međugeneracijsku saradnju stiču znanja i iskustva, koja kasnije mogu biti od velike pomoći u životu.

„Prije svega, učimo da prihvatimo odgovornost, odrastamo u zdravoj okolini i zagovaramo prave životne vrijednosti. Za učlanjenje u organizaciju nisu potrebne nikakve predispozicije. Samo dobra volja i spremnost da se suoče sa svim izazovima koji ih očekuju. Mislim da djecu i mlade ovaj pokret privlači i zbog mogućnosti slobode da se izraze i razviju u pravcu u kojem žele, ali i da dobiju podršku, razumijevanje, rješenje za neke nedoumice, da im tajne budu sačuvane…”, kaže sagovornica Monitora.

Prvi izviđački steg u Crnoj Gori osnovao je prije 94 godine u Nikšiću gimnazijalac Tibor Sekelj. Bio je pisac, novinar, geograf, alpinista, etnolog, muzeolog, andista, vajar, slikar, esperantista, fotograf, reditelj dokumentarnih filmova, pedagog, avanturist… Rođen je 1912. godine u Spišskoj Soboti, tada mađarskom gradu u Karpatima. Tokom života boravio je u preko sto zemalja, učio 25, a govorio devet jezika. Autor je više od 30 knjiga, koje su prevođene na isto toliko svjetskih jezika.

Prve stranice crnogorske izviđačke istorije, nakon Drugog svjetskog rata, ispisane su u Plavu kada je osnovan izviđački odred Budo Tomović 4. septembra 1955. godine. Tome je predhodio „Pohod kroz Crnu Goru”, putujući logor pet jedinica iz svih jugoslovenskih republika. Potom je organizovana šumska škola na Vidrovanu kod Nikšića, koju je pohađalo nekoliko budućih izviđačkih rukovodilaca. Izviđački odredi se osnivaju i u drugim mjestima Crne Gore, Ivangradu (Berane), Nikšiću, Pljevljima, Tivtu, Cetinju…

U  Titogradu je početkom 1956. godine održana Osnivačka skupština SICG  i izabran njen prvi starješina, poznati revolucionar Periša Vujošević. Zastavu Saveza svečano mu je predao tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović na Glavi Zete. Trentno najmlađi lokalni odred Ključ formiran je ovog proljeća u Kolašinu.

SICG je 13. jula 2008. godine, na 38. Svjetskoj Skautskoj konferenciji u Koreji postajo član World Organization of the Scout Movement (WOSM). Izviđači naše zemlje,već dvije godine dio su World Association of Girl Guides and Girl Scouts (WAGGGS).  To je svjetsko udruženje vodiča i izviđačica iz 152 zemlje. Osnovano je 1928. godine u Mađarskoj. Pandan je Svjetskoj organizaciji izviđačkog pokreta i njaveći je volonterski pokret posvećen ženama i mladima u svijetu.

Najvažniji događaj u ovogodišnjem crnogorskom skautskom kalendaru je VI smotra SICG, koja će biti održana na Grahovu, od 28. jula do 5. avgusta, pod motom „Zakorači u avanturu”. Očekuju, između ostalog, učešće oko 140 izraleskih skauta, ali i izviđača iz Belgije, Francuske…

„Učesnici će upoznati i Nikšić, i MZ Grahovo, ali i opštinu Kotor. U fokusu su nam i radionice na temu bitnosti vode. Najvažnije za nas je što ćemo iskoristiti snagu 2.000 izviđača i čistiti grahovsku šumu, koja je u vrlo zapuštenom stanju. Imaćemo i internacionalni dan, na kojem će učesnici moći da predstave tradiciju, kulturu i običaje u svojoj zemlji”, najavljuju iz SICG.

Uporedo sa organizacijom smotre, tokom minulih mjeseci, organizovana je i redovna izviđačka liga.  To je bila prilika da najmlađi članovi iz cijele države pokažu koliko su vješti u orijentaciji, signalizaciji i drugim skautskim vještinama. U Nikšiću, Kolašinu i Plavu organizovana su tri kola te lige, a na njima je učestvovalo više stotina djece, koja su prošla i edukaciju o geografskim, kuluturnim i istorijskim osobenostima mjesta u kojima su se takmičili. Takođe, kaže Lalović, i spoznali kako „biti izviđač znači živjeti i raditi po izviđačkim zakonima, svakodnevno”.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo