Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO SE GAZDUJE KUĆICAMA ZA SOCIJALNO STANOVANJE NA RUDEŠU: Posla i za policiju

Objavljeno prije

na

Oko stotinu baraka od tvrdog materijala i drveta ostalo je prazno nakon što su izbjeglice sa Kosova i iz Bosne i Hercegovine dobile nove stanove u zgradama koje su izgrađene prije tri godine. Sporan je način na koji je naselje dobilo nove stanare i uslovi pod kojima oni sada koriste te objekte

 

Udruženje za podršku Roma i Egipćana iz Berana uputilo je poziv nadležnima da preispitaju dodjelu i korišćenje stambenih jedinica – kućica i baraka na Rudešu – gdje su nekad živjela raseljena lica sa Kosova i BiH. Direktor te NVO Sultan Beća kaže da je to učinjeno jer se, po njihovim saznanjima, vrši zloupotreba stanarskog prava u stambenim jedinicama na tom prostoru.

„Osobe koje su stanovale u barakama, kada nađu drugi smještaj, te barake ustupaju drugim licima bez ugovora i znanja nadležnih. A pojedina lica za to dobijaju novčanu nadoknadu”, tvrdi Beća uz tvrdnju da se prodaja baraka vrši uz nadoknade od 1.500 do 2.000 eura. Kasnije, navodno, ta lica (kupci) dobijaju ugovore o korišćenju stambenog prostora.

Beća se pita kako je to moguće i po kojim osnovima se to radi. „Naša organizacija se obratila predsjedniku opštine Berane da formira komisiju koja će se baviti ovim pitanjima i ukazali na problem i očekujemo povratnu informaciju”, kazao je Beća.

On je uputio poziv i nadležnim institucijama koje se bave antikorupcijom da preispitaju dodjelu stambenih jedinica na Rudešu, kako bi se spriječile dalje nezakonitosti. „Ukazujemo da je jedino Opština nadležna da vrši dodjelu ovih jedinica bez upliva trećih lica u ovaj problem”, rekao je Beća.

Da nešto sa raspodjelom kućica na Rudešu ne funkcioniše kako treba bilo je sumnjivo prije nekoliko mjeseci, kada se jedna porodica iz egipćanske populacije obratila medijima, tvrdeći da od njih traže novac da bi, kao mnogočlana familija sa bolesnim djetetom, dobili proširenje, odnosno još jednu baraku. Oni tada nisu kazali ko im traži novac, niti su za to priložili dokaze, ali je po tome što baraku nisu dobili ni do danas, ta priča, u svjetlu saopštenja Udruženja za podršku Roma i Egipćana, postala mnogo jasnija.

Direktor Udruženja za podršku Roma i Egipćana za Monitor je rekao da zna za taj slučaj i ukazao da među romskom i egipćanskom populacijom ima još veliki broj višečlanih porodica. „I zbog toga je potrebno da se vrši pravična podjela stambenih jedinica, a ne da se ona obavlja bez kriterijuma, uz posredovanje trećih lica gdje postoje sumnje na korupciju”, kazao je Sultan Beća.

Oko stotinu baraka od tvrdog materijala ili drveta ostalo je prazno nakon što su izbjeglice sa Kosova i iz Bosne i Hercegovine dobile nove stanove u zgradama koje su prije tri godine izgrađene na lokaciji nedaleko od baraka.

Kuće od tvrdog materijala izgrađene su uz pomoć međunarodnih organizacija, i u njima su bili smješteni izbjegli iz Bosne i Hercegovine, kao i Hrvatske. Kada se 1999. godine u Crnu Goru slila čitava rijeka izbjeglica i interno raseljenih lica koji su bježali zbog rata na Kosovu, jedna od njihovih prvih destinacija na sjeveru Crne Gore bilo je Berane. Ne postoji prazni poslovni ili magacinski prostor gdje izbjeglice nisu prvobitno i privremeno smještane u ovom gradu. Tada je samo u Beranama bilo prisutno oko dvadeset međunarodnih humanitarnih organizacija, koje su pomagale lokalnim vlastima da se spriječi humanitarna katastrofa.

Za izbjeglice sa Kosova, mahom srpske nacionalnosti, izgrađene su kućice od drveta i laganih materijala, odmah u nastavku onih prvih gdje su se nastanili izbjegli iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tako je naselje Rudeš, postalo najveće izbjegličko naselje na sjeveru, pa možda i u čitavoj Crnoj Gori. I tada je bilo privilegija dobiti stambeni smještaj u nekoj od tih kućica, koje su predstavljale veliki napredak u odnosu na kolektivne smještaje po halama i magacinima raznih preduzeća i fabrika. A veliki broj izbjeglica bio je prinuđen da smještaj traži u privatnom aranžmanu.

Neriješeno pitanje smještaja najduže je pratilo Rome i Egićane sa Kosova, koji su dugo živjeli u improvizovanom šatorskom naselju u Donjem Talumu. Koju godinu kasnije međunarodna zajednica je i za njih izgradila naselje Riversajd, na drugoj strani Lima, koje čini oko trideset kuća od tvrdog materijala. I njima je tu postalo tokom godina tijesno, pa su počeli da se raseljavaju i po drugim djelovima grada.

Kako je od tri do četiri hiljade izbjeglica ostalo trajno da živi u Beranama, čineći oko petnaest odsto ukupnog broja stanovnika ove opštine, međunarodna zajednica je započela veliki projekat izgradnje nekoliko stambenih zgrada na Rudešu, u blizini naselja od drvenih kućica. Kada su zgrade završene, naselje je ostalo prazno, a izbjeglice su se odatle preselile u kvalitetniji smještaj.

Ali, ostalo je mnogo onih kojima bi i drvene kućice bile dobre, i zato su priložili zahtjeve da im se dodijeli taj smještaj. Kućice su prvobitno trebale da ostanu u vlasništvu Opštine Berane, za zbrinjavanje socijalno ugroženih porodica i pojedinaca. Čije su danas, zvanično, nije poznato.

Da čitav proces prvobitne raspodjele kućica, kako onih od čvrstog, tako i od laganijeg materijala, nije tekao transparentno, Monitoru je potvrdio jedan od ljudi sa najdužim izbjegličkim statusom. Prema njegovim riječima, tako je bilo i sa raspodjelom stanova u novim zgradama. „Nije bilo jasnog kriterijuma. Tako i danas, čak i u novim zgradama, imate praznih stranova, koje su dobili neki ljudi koji već imaju riješeno stambeno pitanje u Beranama ili u Srbiji”, kaže naš sagovornik, insistirajući na anonimnosti.

On kaže da je i naselje od baraka postalo predmet mahinacija pri odabiru novih stanara. Poput čelnika Udruženja za podršku Roma i Egipćana, i on „prepoznaje” glavnog krivca. „Kako je on došao u tu poziciju, ja ne znam. Ali on jednostavno preprodaje kuće i barake, i to je tačno. Zato mislim da je najbolji način da to Udruženje preda prijavu policiji. To može učiniti i neko kome su tražene pare za smještaj. U svakom slučaju to je posao za policiju i tužilaštvo.”

Iz lokalne uprave u Beranama Monitoru su kazali da već postoji Komisija koja će preispitati da li se barake i u arhivi vode kao vlasništvo ljudi na koje su upisane, kao i da li ima zloupotreba kada se radi o tvrdnjama o preprodaji. Tada bi moglo biti jasnije da li na Rudešu ima posla za policiju i tužilaštvo.

                                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POPLAVA LUČONOŠA: Fasada neznanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

U 19 osnovnih škola više je od 20 odsto đaka nagrađenih diplomom Luča.  U Rožajama – u dvije gradske osnovne škole Luču je dobilo 30 i 31 odsto učenika – gotovo svaki treći učenik. Tako je i u nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto. Prema posljednjim rezultatima PISA testiranja (iz 2018. godine), skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu

 

Ovu školsku godinu sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturanta, pokazuju podaci Ministarstva prosvjete. Da nema PISA testiranja, nekoga bi ovi rezultati mogli zavarati i ubijediti u superiornost crnogorskog obrazovnog sistema. Njemu je reforma, kako tvrde sagovornice Monitora, prijeko potrebna.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča, posljednjih godina se razlikuje u par procenata. Ove godine, kako su Monitoru kazali iz Ministarstva prosvjete, u 19 osnovnih škola više je od 20 odsto nagrađenih đaka. Najviše ih je u Rožajama – u dvije gradske osnovne škole Luču je dobilo 30 i 31 odsto učenika, dakle – gotovo svaki treći učenik, što je slučaj i s nikšićkom OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

„Broj učenika sa diplomom Luča i rezultati na PISA testiranjima stoje u ozbiljnom disbalansu. Reklo bi se po broju lučonoša da će naši učenici briljirati na testiranjima, međunarodnim takmičenjima ili prijemnim ispitima, ali praksa je to demantovala. Očigledno je da mnogo manji broj od prikazanog zaslužuje ovo priznanje, a da ga većina učenika na kraju dobije, jer od početka školovanja imaju ambiciozne roditelje koji vrše pritisak, i na njih, i na nastavno osoblje. Mnogi nastavnici pridonose hiperprodukciji diploma na način što ne žele da budu baš oni ti koji će ‘pokvariti’ Luču”, kaže za Monitor profesorica filozofije i članica Udruženja profesora filozofije Crne Gore Nela Dabanović.

Ona upozorava da se tu se otvaraju razna etička pitanja. Ali i da popolava lučonoša ukazuje na neadekvatan način ocjenjivanja – kroz puku interpretaciju. „Reforma obrazovanja je nužna i predstavlja veoma složen proces. Čini se da tu veliki problem predstavljaju kako tehnička nepripremljenost škola za ovakvu vrstu poduhvata, kao i neadekvatna obuka nastavnog kadra”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPTUŽNICA SDT-a GODINAMA NEMAJU SUDSKI EPILOG: Spora pravda gotova nepravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesi traju godinama, kako zbog predugog izviđaja i istraga, tako i zbog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom i odlaganja sudskih ročišta u nedogled

 

Od oko 260 optužnica koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo od 2016. do kraja prošle godine, prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), gotovo polovina nema ni prvostepeni sudski epilog. Dvadesetak optužnica još čeka na potvrdu, dok suđenja u više od 100 predmeta traju. Neka i godinama, bez naznaka da bi uskoro mogli stići do presude.

Istovremeno, nije rijetkost da optužnice rezultiraju oslobađajućim presudama „zbog nedostatka dokaza“, kao nedavno u slučajevima Telekom i Carine. Kada su, nedavno, sudska vijeća Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici donijeli prvostepene oslobađajuće presude za Miomira Mugošu (Carine), Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića ( Telekom) mnogima je bio problem da se prisjete makar osnovnih detalja afera koje su svojevremeno potresle Crnu Goru. Suđenja su trajala oko četiri godine, što nije neobično kada su u pitanju predmeti po optužnicama SDT-a. Odgovornosti ni sudija, ni tužilaca – nema.

Da je neodgovornost jedan od glavnih razloga neefikasnosti pravosuđa, ocjenjuje i bivši sudija i član Sudskog savjeta Stanko Marić.

“Brojni su razlozi zbog kojih je pravda teško dostupna pred crnogorskim sudovima, i zbog kojih postupci pred sudom neprimjereno dugo traju. Jedan od bitnih je izostanak odgovornosti i profesionalizma u veoma dugom vremenu u svim institucijama sistema, pa i u sudskoj vlasti, što ima naročito nesagledive posledice na ostvarenje i zaštitu osnovnih Ustavom garantovanih prava i sloboda”, objašnjava on za CIN CG.

Marić, koji je nakon penzionisanja prešao u advokate, precizira i da su analizom određenih pravosnažnih presuda, uočeni brojni problemi poput neravnomjerne opterećenosti sudija, što je takođe jedan od ključnih razloga za preduge postupke: “Uz već naglašeno odsustvo potrebne odgovornosti, a danas vidimo – i ozbiljnih sumnji da su se kroz zloupotrebu sudijske funkcije vršila teška krivična djela”.

Marić smatra da je sistem neodgovornosti, kada su u pitanju sudije i predsjednici sudova, institucionalizovan Zakonom o Sudskom savjetu i sudijama. “Taj se Zakon mora hitno mijenjati, ali i ustanoviti metod za preispitivanje rada svih sudija, sa akcentom na sudije Vrhovnog suda”, upozorava on.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJSKI TURIZAM: Vratili se Njemci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na ulcinjskoj rivijeri je dosta njemačkih gostiju. Turistički radnici smatraju da bi nakon više od tri decenije Ulcinj mogao ponovo postati omiljeno odredište za turiste sa najvećeg emitivnog tržišta Evrope. Mnogo Njemaca kupuje u toj opštini i nekretnine

 

,,U dosadašnjem dijelu sezone, ali sudeći i po najavama sa Bookinga, gotovo tri četvrtine gostiju u našem objektu su sa njemačkog govornog područja”, kaže vlasnik eko-turističkog naselja u Ulcinju Hamid Buzuku. Najveći broj gostiju je iz Njemačke, ali ima dosta i Austrijanaca i Švajcaraca.

Ista je situacija na auto-kampovima širom Velike plaže, posebno na Safariju, kao i na nudističkom naselju na Adi Bojani.

Iz lokalne Turističke organizacije (TO) ističu da ove godine bilježe znatno veći broj gostiju sa njemačkog tržišta. „Oni biraju kvalitetne objekte, žele mir i udobnost, ali primjećuju i sve nedostatke. Predstoji nam mnogo posla na poboljšanju kvaliteta ponude, ali i osmišljenog nastupa na tržištu Njemačke ukoliko želimo da broj gostiju iz te najznačajnije emitivne države na starom kontinentu narednih godina ima rast”, kaže direktor TO Ulcinj Gzim Hajdinaga.

Njemački gosti su poznati po tome što dolaze u pred i u postsezoni. „To je ono što nama treba – produžetak sezone.  U julu i u avgustu u Ulcinju nastupa prebukiranost i opšta gužva koju Njemci, kao i većina gostiju iz Zapadne Evrope ne vole“, napominje Hajdinaga.

Za privlačenje takvih gostiju potrebno je obnoviti turističku industriju Ulcinja. Izgraditi bar nekoliko hotela visoke kategorije u užem dijelu grada i na Velikoj plaži.

U novoj lokalnoj upravi tvrde da su u taj veliki posao ušli uz ogromnu podršku Vlade Crne Gore. ,,Taj investicioni talas u Ulcinju je simbolički krenuo prošle jeseni početkom rekonstrukcije Hotela Mediteran. Niz se nastavlja krajem ovog mjeseca potpisivanjem ugovora o gradnji ekskluzivnog hotela na lokaciji bivšeg Galeba, te u julu potpisivanjem ugovora o hotelu na rtu Suka, iznad Male plaže, gdje se nalazio poznati Jadran“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, primjetno je znatno interesovanje njemačkih investitora za ulaganja u Ulcinj, prije svega na Solani.

Evidentno je  da Njemci, kao ranije Rusi, kupuju nekretnine po Ulcinju, uglavnom stanove, ali i kuće. Očekuje se da će se taj trend još snažnije nastaviti.

,,Njemci, najbolji turisti iz onih zlatnih vremena našeg turizma, se očigledno vraćaju u Crnu Goru i u naš grad. Ovoga puta dolaze da ostatak svojih života provedu u Ulcinju i okolini. Dolaze sa svojim firmama i sa svojom vizijom novog, drugačijeg života u ovoj bajkovitoj ljepoti“, kaže predsjednik Društva prijatelja Starog grada Kaljaja i poznati turistički vodič Ismet Karamanaga.

On smatra da je  prethodnom periodu najviše na promociji Crne Gore na njemačkom tržištu uradio jedan Njemac koji živi od 2005. godine u Utjehi (Bušatu), naselju između Ulcinja i Bara. „Taj neumorni ‘ambasador’ naše zemlje Mihael Bader, poznatiji kao Mihael Montenegro, je više učinio od svih državnih institucija zajedno na odličnom marketingu“, tvrdi Karamanaga.

Kako napominje, do početka ratova na području bivše Jugoslavije Njemci su u objektima Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera ostvarivali preko 90 odsto noćenja. Dolazili su obično u aprilu i bili tu do kraja oktobra. Sezona je tada trajala punih sedam mjeseci.

„Mi smo uvijek lako punili Ulcinj. Imali smo zahtjeva od naših njemačkih partnera da se zakupljuju kapaciteti u tom gradu na čak 220 dana“, kaže dugogodišnji šef filijale državne agencije Jugotours u Frankfurtu Vukašin Ćulafić.

U Ulcinju se u međuvremenu uvriježilo mišljenje da će istinski povratak na stare staze, i zlatno doba turizma,  biti moguć tek kada se ponovo masovno vrate Njemci.

Karamanaga smatra da treba postojati državna strategija nastupa na njemačkom tržištu. Ukazuje da tu treba učiti od Hrvatske, jer tu zemlju svake godine posjećuje gotovo tri miliona gostiju iz Njemačke.

,,Najvažnije je da ne pravimo kikseve, posebno kada je riječ o čistoći, te da se ne igramo sa cijenama. Izuzetno je važno s kakvim će se utiscima iz Crne Gore vratiti ove prve grupe njemačkih gostiju, jer će ove godine Njemci veoma paziti na svoj novac i biće vrlo kritični prema svakoj usluzi koju plaćaju”, kaže on.  ,,Zbog sve veće konkurencije na tržištu naši hotelijeri i ugostitelji moraju biti suzdržani u formiranju cijena usluga, a svako povećanje mora biti praćeno poboljšanjem njihovog kvaliteta”.

Njemci su nakon više od tri decenije ponovo na ulcinjskoj rivijeri i na nama je da ih svojom ljubaznošću, kvalitetom usluge i primjerenim cijenama ugostimo tako da  požele da se vrate. I da to preporuče prijateljima i poznanicima.

                                                                                             Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo