Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Uključeni ili priključeni

Objavljeno prije

na

Valjalo bi uozbiljiti priču o eventualnom pridruživanju inicijativi Otvoreni Balkan. Da ne bi drugi odlučivali umjesto nas

 

Završen je ohridski samit inicijative Otvoreni Balkan. Koliko smo, nakon njega, pametniji po pitanju suštine tog projekta i, eventualnog, priključenja Crne Gore (BiH i Kosova) toj inicijativi?

Premijer Abazović nije „zvanično uveo Crnu Goru” u taj savez, kao što je to uoči samita najavio njegov albanski kolega Edi Rama. Ali je tamo vidio, kaže, „jedno novo lice Zapadnog Balkana”. I nije čuo nijedan argument koji nije bio u interesu Crne Gore. „Sve teme o kojima je bilo riječi direktno se tiču boljeg života građana. Ovo je definitivno novi pristup, predstavlja totalni zaokret. Apelujem da nas naredni put bude šest, i da Otvoreni Balkan ima sve više i više učesnika. Volio bih da ovaj isti sastav, pojačan šestom državom (Kosovom), uskoro vidimo u Crnoj Gori”, poručio je Abazović iz Ohrida.

Slične impresije imao je i predsjedavajući Savjeta ministara BiH Zoran Tegeltija. On se, mimo odluke Predsjedništva BiH, našao na Ohridskom samitu kao posmatrač, i iz Makedonije poručio da je „još sigurniji da BiH mora postati punopravna članica” te inicijative.

„Bilo je i pitanja – šta ja to ovdje radim, kada se mi (BiH) protivimo Otvorenom Balkanu”, kazao je funkcioner Dodikove SNSD. „Ovdje sam i zbog činjenice što predstavnici BiH učestvuju u svim pregovorima na tehničkim nivoima koji se vode u okviru Otvorenog Balkana, i da smo mi spremni potpisati sve sporazume onog trenutka kada se donese politička odluka. Siguran sam da će BiH prije ili kasnije postati članica Otvorenog Balkana”.

Od domaćina su, s druge strane, stizale riječi ohrabrenja. „Ako hoćete da dođete – dođite, ako nećete to je vaša odluka. Uvek ste dobrodošli”, rekao je Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. I tu poruku su, u Podgorici, jedni razumjeli kao prijateljsko ohrabrenje a drugi kao dodatno upozorenje da je Otvoreni Balkan zamišljen kao loša zamjena za EU integracije i prikriveni model realizacije projekta „srpskog sveta”.

Tako raznolike interpretacije, vođene dominantno političkim afinitetima, olakšava to što u Crnoj Gori danas nemamo dovoljno informacija o tome šta inicijativa Otvoreni Balkan nudi svojim članicama. Baš kao ni na činjenicama zasnovanih analiza o političkoj, ekonomskoj i svakoj drugoj cijeni eventualne saradnje. Šta o ovoj inicijativi misle privrednici, poljoprivrednici, članovi akademske zajednice a prije svih CANU?

Za sada, stav o Otvorenom Balkanu formira se na osnovu ličnih, političkih i nacionalnih afiniteta. Uz potrebu da se javno iznijeto mišljenje prilagodi stavovima koji dolaze iz međunarodnih centara moći. A oni su, trenutno, neuobičajeno uniformni. Pa izgleda kako Open Balkan ima nepodijeljenu podršku u Briselu, Vašingtonu i Moskvi.

„Mislim da Otvoreni Balkan nije samo dobra ideja… Ta inicijativa može da bude mogućnost za ubrzavanje puta ka EU“, rekao je u Ohridu Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji.

„SAD podržavaju da Otvoreni Balkan ostane ekonomska inicijativa. To nije politički projekat, već važan ekonomski projekat i važno je da to ostane i da se fokusiramo na stvaranje mogućnosti za ljude u region”, poručio je u video obraćanju učesnicima samita Specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar u izjavi koju bi, možda, valjalo čitati i između redova. Slijedilo je dodatno objašnjenje: „Zapadni Balkan je blagosloven odličnom geografskom pozicijom, sa prekrasnim resursima, ali i sa velikim preduzetničkim duhom“.

Konačno, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov saopštio je, nakon neuspjelog pokušaja da pohodi Beograd, kako su briselski rukovodioci željeli da  spriječe da „… izrazimo podršku inicijativi Beograda Otvoreni Balkan, i da razgovaramo o interesima za ozdravljenje odnosa među zemljama regiona. NATO i EU hoće da pretvore Balkan u svoj projekat pod nazivom ‘zatvoreni Balkan’.”

U sjenci politike, u Ohridu je potpisan Sporazum o saradnji u oblasti uzajamnog priznavanja školskih i visokoškolskih diploma. Najavljeni su novi sporazumi, između ostalog o saradnji poreskih službi i automatizovanom prelasku međusobnih granica pomoću sistema za elektronsku naplatu putarine.

Priključi li se Otvorenom Balkanu, Crnu Goru će ti sporazumi čekati spremni, baš kao i oni koji su ranije potpisani ili su pred potpisivanjem, bez mogućnosti da utičemo na njihov sadržaj. Zato bi valjalo uozbiljiti priču. Da ne bi drugi odlučivali umjesto nas.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Cinična vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Magarence Budo novi je stanovnik farme u Danilovgradu. Snimak njegovog rođenja ima više od 400.000 pregleda. Nijedan od važnih ovosedmičnih događaja nije privukao toliku pažnju. Treba nam nešto lijepo. Novorođeni magarčić. Burek sa sirom, duhovito, navijačko skandiranje na utakmici Crne Gore i BiH… Poslije svega, treba nam ono nešto da nas prene iz kandži nerazrješivih dioba, nepremostivih barikada, vječitih poluistina

 

Advokat optuženog je predložio, postupajući specijalni tužilac se saglasio, a vijeće Višeg suda prihvatilo da se spoje dva, od četiri, postupka protiv bivšeg direktora ANB-a Dejana Peruničića. Tako bi se, kao oštećeni u tim predmetima, jadan kraj drugoga mogli naći Milan Knežević, Andrija Mandić i Milivoje Katnić. Žrtve nezakonitog prisluškivanja ANB-a. Nije nezakonito, ali jeste teško zamislivo nakon tzv. državnog udara. Makar zbog mira u sudnici.

Zato su zvaničnici DF napustili ročište, uz objašnjenje „da se radi o besprizornoj sramoti, kriminalnoj odluci kojom se pokušavaju izjednačiti dželat i žrtva”. DF će, najavio je Knežević po odlasku iz Višeg suda, ozbiljno razmotriti da li uopšte da učestvuje u predlaganjima rješenja za prevazilaženje krize u pravosuđu. Po principu: oni nas Milivojem, mi njih uskraćivanjem poslaničkih glasova neophodnih za deblokadu (polu)paralisanog sistema. Primjera radi, ove nedjelje u Privrednom sudu sudi tek četiri ili pet sudija. Ostali su na odmoru, bolovanju, u penziji ili zatvoru.

A baš smo, neki dan, svjedočili „ohrabrujućim najavama”. Raško Konjević denucirao je opozicione kolege iz DF: javno su „ljuti opozicionari” a tajno pregovaraju sa „djelovima vlade o zadržavanju svojih kadrova po dubini”. To, stekao se utisak, novom koordinatoru svih službi bezbjednosti ne bi zasmetalo da Knežević nije poručio kako ne želi da daje legitimitet njegovom izboru prisustvom sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Na šta je ministar vojni žestoko uzvratio. Ne objašnjavajući, ipak, šta DF nudi aktuelnoj većini, kao kompenzaciju za čelna mjesta u Elektroprivredi, Željeznici i Morskom dobru.

Ostaju nezvanične najave da sve to ime veze sa onih 49, priželjkivanih, glasova u parlamentu. I nada da je nekakav kompromis, radi opšteg dobra, ipak moguć.

Ministar vanjskih poslova obznanio je da Vladimir Leposavić i Milojko Spajić ne žele da ispune zakonsku obavezu i vrate diplomatske pasoše. Odgovor je stigao od bivšeg ministra finansija. „Nelegalni penzioner se sveti jer smo zaustavili njegovu poharu države, pa tobože ne može da čeka da se vratim u Crnu Goru da poništi beskorisni diplomatski pasoš koji nikad ne koristim”, tvitnuo je Spajić poentirajući „nelegalne penzije od €2.000+ no pasaran”.

Izgleda je i Milojko obolio od kratkog pamćenja, hronične bolesti većine ovdašnjih političara. Pa se ne sjeća kako je lično on potpisao odluku Ministarstva kojom je jesenas ukinuto rješenje Fonda PIO da se Krivokapiću obustavi isplata penzije. Sad kad se ne pita, kaže, neće proći.

Iz Ministarstva finansija poruka – nema para za novorođenčad (500, odnosno, 1.000 eura) koje je obećao tada već odlazeći ministar ekonomskog razvoja. I nema jeftinog goriva za brodove i jahte koje je prije desetak godina ugovorio DPS. Reagovao je predsjednik Đukanović, pozivajući Vladu da preispita odluku o naplati akciza i poreza na gorivo za jahte, pošto to „suštinski ugrožava našu komparativnu prednost”. Baš smo se dobro pozicionirali. Novorođenčad nije pominjao. A o sastanku sa radnicima Željezare na izdisaju, govoriće „drugom prilikom”. Zna, poručio je, da će, šta god da odgovori, dio javnost imati percepciju kako je on odgovoran „za sve što ne valja ovdje”. Ne treba pretjerivati.

Iz DPS-a su priskočili u pomoć predsjedniku. Ni oni, kaže poslanica Daliborka Pejović, ne razumiju finansijske računice Vlade, pa će tražiti dodatna pojašnjenja. Snimak i Koverta su im bili skroz jasni.

U Podgorici su protestovali policajci i penzioneri, u Nikšiću bivši rudari a u Bijelom Polju studenti. Svi traže svoje. U parlamentu, rješavali su druge probleme: hljeb i peciva će, možda, pojeftiniti za pet centi. Dok ponovo ne poskupe brašno, gorivo ili struja. Poslanici su se malo nadmetali po pitanju autorstva na prijedlog da se hljeb kupuje bez obračunatih sedam odsto poreza na dodatu vrijednost. Onda su se vratili omiljenim temama. Čija je, recimo, crnogorska zastava i koliko će trajati. Odnosno, kako Srbi preko Otvorenog Balkana prave veliku Srbiju i veliku Albaniju.

Magarence Budo novi je stanovnik farme u Danilovgradu. Snimak njegovog rođenja ima više od 400.000 pregleda. Nijedan od važnih ovosedmičnih događaja nije privukao toliku pažnju. Treba nam nešto lijepo. Novorođeni magarčić. Burek sa sirom, duhovito, navijačko skandiranje na utakmici Crne Gore i BiH… Poslije svega, treba nam ono nešto da nas prene iz kandži besmislenih dioba, nepremostivih barikada, vječitih poluistina.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Blagoš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pustimo, što bi rekao predsjednik države, institucije da rade svoj posao. Prošle nedjelje oslobodile su Miomira Mugošu, prije toga  Duška Šarića, prije toga Kaliće, prije toga sve ratne zločince… Ali, dobro, tu je sad DPS da „deblokira pravosuđe“

 

Jedna smo od zemalja sa najmanjim brojem usvojenih preporuka Grupe države za borbu protiv korupcije (GRECO) koje se odnose na sprečavanje korupcije među sudijama. To piše u ovonedjeljnom izvještaju tog antikorupcijskog tijela Savjeta Evrope. A i za šta će nam mjere za sprečavanje korupcije među sudijama. Pustimo, što bi rekao predsjednik države, institucije da rade svoj posao. Prošle nedjelje oslobodile su Miomira Mugošu, prije toga brata Duška Šarića, prije toga Kaliće, prije toga sve ratne zločince…

Osamnest godina ne znamo ko je ubio Duška Jovanovića, ko je ubio Slavoljuba Šćekića, ko je  krao izbore, ko je uzeo mito za prodaju Telekoma, ko je uništio brojna preduzeća. Ali, što bi rekao poslanik i portparol Demokratske partije socijalista Miloš Nikolić, nije red da sad ispitujemo presude i optužnice, moglo bi da liči na politički progon DPS-a.

Ličilo je i u avgustu 2020. da će doći do političkog progona načina vladanja DPS-a, pa su avgustovski pobjednici ubilježili jedan od najgorih izvještaja o napretku Crne Gore na putu u EU i pokazali da imaju prečih stvari od reforme pravosuđa. Zato sada imamo DPS da pomogne deblokadu pravosuđe koje je prethodno blokirao. Što bi rekao predsjednik države ove sedmice na sastanku sa Miroslavom Lajčakom, specijalnim predstavnikom EU za Zapadni Balkan: „Formiranjem nove Vlade rehabilitovana je politička volja za deblokadu i unapređenje dinamike procesa pregovora sa Evropskom unijom”. Kao da je prethodna vlada razlog zbog kog smo, pod DPS-om, 12 godina uzaludno putovali u Evropu. Đukanovićeva vlada potpisala je Sporazum o pristupanju EU u decembru 2008. Onda smo sve te godine slušali od Brisela kako nema suštinskih reformi na polju korupcije i organizovanog kriminala, te vladavine prava, ključnih za ulazak Crne Gore u Eu.

Bivša vlada kriva je jer nije uradila ništa da tu praksu promijeni. Vrativši nam tako DPS. Al dobro, bivši premijer Zdravko Krivokapić za to je vrijeme napisao knjigu. Pod nazivom Blago(š), Krivokapićeva knjiga biće predstavljena ove sedmice u Hramu u Podgorici. Blagoš,  stvarno.

Zanimljivo je, međutim, da Lajčak Đukanoviću nije rekao ništa da ga makar malo podsjeti na deceniju neodstatka reformi pod DPS-om. Kao da je to neki novi Đukanović. Kazao mu je: „Sve je u vašim rukama i ne vidim nikakve prepreke“. Blagoš.

No, dobro, tu je Otvoreni Balkan. Premijer Dritan Abazović nije, kazao je, čuo nijedan dobar razlog zašto Crna Gora ne bi bila dio te regionalne inicijative. Ono, objasnio je ministar ekonomije Goran Đurović, Vlada još ne zna šta su benefiti od te inicijative, saznaće kad sve dobro iščitaju. Abazoviću očito ne trebaju ti detalji. Mora da mu je neko važan sve objasnio.

„Meni je važan proces. Nacionalni interes Crne Gore je da ima stabilan region. Svaka destabilizacija u regionu znači destabilizaciju za Crnu Goru. I dalje ću se boriti, to je moj krajnji odgovor. Ja sam tu da štitim nacionalne interese Crne Gore, drugi nek se bave partijama”, kazao je premijer upitan da se izjasni o inicijativi Otvoreni Balkan.  Pomisliš da slušaš Vučića.

Sve u svemu, lijepe riječi za evropske zvaničnike i premalo reformi da bi nas i primili u EU. Balkane moj, što bi rekao Džoni Štulić.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Male i velike brige

Objavljeno prije

na

Objavio:

Događaji iz ove sedmice zabilježeni na dnu novinskih stubaca upozoravaju da   „obični mali ljudi“ zaslužuju mnogo veću brigu i pažnju. Bez toga se društvo ne može naći na putu izlječenja, niti pronalaziti odgovore na sva ona velika pitanja koja ga muče

 

Kad će Rusi iz Ukrajine? Kad će Crna Gora u Evropsku uniju? Da li je Zeta naše naredno, 25. po redu, naseljeno mjesto sa statusom opštine? Šta će poslanici DPS-a iščitati ako im, na njihov zahtijev, Vlada dostavi „nacrt ili prijedlog“ Temeljnog ugovora sa SPC-om? Jesu li tri šlepera cigara o kojima se ovih dana priča i piše legalno izvezeni ili švercovani u Srbiju? Ili je, iz Vlade kažu, privremeno, povlačenje Prijedloga zakona o popisu iz skupštinske procedure baš ona priča koja treba da zaokupi svu našu pažnju?

Uz mnoštvo velikih tema neke male priče promiču ispod radara javnosti.

Saobraćajna policija je, u srijedu prije podne, zaustavila Danilovgrađanina V.D. (51) koji je vozio sa 4,63 promila alkohola u krvi. Niko nije stradao. Inače, ljekari stanje takvog pijanstva definišu kao „alkoholnu komu“. Komirani vozač dobio je 60 dana zatvora. Oni koji su mu dozvolili da u takvom stanju sjede za volan proći će i bez opomene. Ljudi smo.

Neki dan ranije, opet u dnu novina i rubrikama vjerovali ili ne, kratka vijest o petnaestogodišnjaku koji je u Zeti, putem na kome je brzina ograničena na 80 km/h, vozio više od 200 km/h. Nešto sporiji (okruglo 200 km/h) bio je, na istom mjestu, 22-godišnjak iz Podgorice. „Čast odraslih“ odbranio je S.N. (61) za koga je kontrolom utvrđeno da je vozio brzinom od 193 km/h. Desilo se pa niko nije nastradao. Vjerovatno zahvaljujući činjenici da, u ovo doba godine, Uprava policije ima dovoljno novca za gorivo u vozilima koje koriste njeni uniformisani pripadnici. Pa i saobraćajci.

U medijima se, sredinom maja, našla i kratka informacija da je od početka godine do 1. maja u Crnoj Gori počinjeno 38 samoubistava. Lani je Uprava policije registrovala 120 samoubistava. Godinu ranije – 109. Tokom 2019. zabilježeno je 100 samoubistava. Podgorica prednjači. Društvene reakcije nema. Inače, 10. septembar proglašen je za Svjetski dan prevencije samoubistava.

U srijedu je iz podgoričke škole stigla priča o sukobu roditelja koji je završen intervencijom policije. Prošlonedjeljni napad odraslog Žabljačanina (45) na dječaka starog 11 godina smo zaboravili. Stigle su nove, interesantnije, vijesti. Među njima i ona da je, nakon porodične svađe, otac ranio sina hicima iz pištolja. I predao se policiji.

Kako smo stigli dovde?

Vijesti su objavile najvažnije detalje zanimljivog istraživanja koje je prošle godine rađeno uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), a za potrebe tadašnjeg Ministarstva finansija i socijalnog staranja. Tako smo saznali da do siromašnih („materijalno ugroženih“) stanovnika Crne Gore stigne tek deseti dio novca koji se izdvaja za sistem socijalne zaštite.

Ostatak  „pojedu“ drugi programi. Kojima će se, tokom godine, priključiti i naknade (obeštećenje) majkama sa troje i više djece, obećana jednokratna pomoć za novorođenčad (da li nova Vlada ostaje pri ideji prethodnog ministra ekonomskog razvoja?) i dječiji dodatak za svu djecu mlađu od 18 godina. Bez obzira da li su ona članovi porodice koja živi od materijalnog obezbjeđenja (70 do 132 eura, zavisno do broja članova) ili voze 200 na sat.

Istraživanje je, dodatno, pokazalo da je među tih 10 odsto siromašnih koji primaju pomoć države, manje od 30 odsto radno nesposobnih. Ostalima, možda, tu i nije mjesto.

U svakom slučaju, „obični mali ljudi“ zaslužuju mnogo veću brigu i pažnju. Bez toga se društvo ne može naći na putu izlječenja, niti pronalaziti odgovore na sva ona velika pitanja koja ga muče. Proces nije jednostavan. Negdje nema novca, negdje se čeka strategije, na trećem mjestu zakazala je „implementacija“. Postoje, ipak, potezi  s kojima možemo početi koliko sjutra. (Ne)radna nedjelja je jedna od njih. „Od kada ne radimo nedjeljom, konačno imamo dan kada je cijela porodica na okupu – možemo da se družimo, da odemo na izlet ili u posjetu“, objašnjava kasirka iz podgoričkog megamarketa. Drugima je zarada preča od porodičnog okupljanja. Svako trebao da ima pravo na  izbor. Ne ugrožavajući druge. Pritom imati na umu – ljudi su ljudi po tome što imaju – ono malo duše.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo