Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, PROFESORICA NA KATEDRI ZA GENETIKU I EVOLUCIJU BIOLOŠKOG FAKULTETA U BEOGRADU: Poništena politička logika u Srbiji 

Objavljeno prije

na

Danas u Srbiji imamo društvo sa samo jednom jasnom platformom – podjela na građane koji su se poklonili Vučiću, pri čemu mogu ozbiljno profitirati od svog podaničkog statusa, i na građane koji ne žele život u Vučićevom svinjcu. Sukob između te dvije Srbije poprima sve ozbiljnije razmjere

 

MONITOR: Nedavno ste u komentaru, govoreći o  Srbiji, rekli: „Živimo u društvenom svinjcu” i ovo je „era opasnog življenja u Srbiji!” Na što ste mislili kad ste izrekli te nesvakidašnje konstatacije?

STOJKOVIĆ: Svaka država na svetu postavlja okvire življenja svojim stanovnicima. Tenzija između tendencije vlasti da kontroliše građane i potrebe građana da praktikuju svoje slobode u modernim je društvima rešena izgradnjom institucija kroz koje svaka osoba može razumeti „pravila društvene igre“, ali i može računati na zaštitu svojih prava. Imajmo u vidu da ljudska prava i slobode predstavljaju istorijsku tekovinu civilizacijskog razvoja i upisana su u Ustavu svake moderne zemlje. Šta se, međutim, dešava u državi u kojoj su ukinute institucije i gde jedan čovek samovoljno sprovodi vlast? Dobijate haos u kome je država ništa drugo do nasilnički aparat sile, a građani nemaju ravnotežu kakvog-takvog pravednog življenja. I to jeste „društveni svinjac“ u kom se svako snalazi kako zna i ume. Napetost je ogromna, jer više ne postoje pravila, odnosno ona su nestabilna, fluidna i zavisna od volje gospodara. Kako sada stvari stoje, društvena pravda i ravnoteža u Srbiji neće se uspostaviti bez nekog ozbiljnog sukoba.

MONITOR: Je li za takvo stanje najzaslužniji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?

STOJKOVIĆ: Vučić je taj autokratski gospodar koji je pomerio „društveno klatno življenja“. Mi danas imamo društvo sa samo jednom jasnom platformom – podela na građane koji su se poklonili Vučiću, pri čemu mogu ozbiljno profitirati od svog podaničkog statusa, i na građane koji ne žele život u Vučićevom svinjcu. Sukob između te dve Srbije poprima sve ozbiljnije razmere. Odavno smo prešli liniju razdvajanja po ideološkim razlikama i došli smo do tačke sukoba po granicama koje nam je Vučić postavio – za ili protiv njegove vlasti. To je tužna situacija koja sasvim dobro ilustruje činjenicu da je Vučić vratio Srbiju u pretpolitičko stanje. Nismo više u prilici da biramo između različitih političkih i ideoloških pozicija, već se opredeljujemo ili za uređen život ili za društvenu nenormalnost.

MONITOR: Da li u Srbiji postoje snage koje mogu promijeniti to neodrživo stanje?

STOJKOVIĆ: Ako je dovoljan samo jedan čovek da rasturi društvo i državu, ukoliko se, naravno, zatekne u odgovarajućem društvenom kontekstu, što jeste bio slučaj sa Vučićem, onda je za okretanje ovog točka dovoljno da postoje građani koji se opiru autokratiji. Poslednji izbori i njihov bojkot pokazali su da građani većinski ne podržavaju Vučićevu vladavinu. Postoji realan problem u organizovanju alternative budući da je opozicija marginalizovana, što zbog sopstvenih dubokih grešaka iz prošlosti, što zbog sistematskog rada Vučića na njihovoj satanizaciji. Ipak, čini mi se da se probudila svest o tome da je nužno ujedinjavanje svih građanskih i političkih činilaca kako bismo organizovali efektivan otpor nenormalnosti. Konačno, sada nesporno znamo da nas ima neuporedivo više od broja podaničkih „duša“.*

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da sve dok Dragan Đilas „predvodi opoziciju” Aleksandar Vučić može mirno da spava?

STOJKOVIĆ: Problem postoji u samoj tvrdnji da Dragan Đilas „predvodi opoziciju“. U okviru bloka koji se protivi trenutnoj vlasti postoji čitav spektar aktivističkih grupa, sindikata, pokreta i političkih stranaka i stvarno je smešno tvrditi da svima upravlja Đilas. Koliko je meni poznato, čak i među opozicionim strankama ne postoji jedinstvo oko te jedne političke figure. Priču o „Đilasovim plaćenicima“ neprekidno podmeće naprednjačka vlast na svojim medijima, jer to jeste jednostavna poruka njihovim biračima. Društvo ćete najlakše polarizovati ako svoje protivnike predstavite kao jedinstven blok oličen u jednoj osobi. Ljudi vole da razmišljaju u dihotomnim kategorijama – belo naspram crnog, bog protiv đavola, Pepeljuga naspram zle maćehe. Kada personalizujete protivničku stranu, izazivate osećaj iskonske borbe „dobra i zla“. Taj psihološki trik treba razmontirati, a to se može učiniti povezivanjem heterogenih entiteta na opozicionoj sceni, dobrim prezentovanjem te raznovrsnosti i promovisanjem timova ljudi, ne pojedinaca.

MONITOR: Kosovo je i dalje aktuelna tema. Da li se uopšte zna šta Vučić sprema, o čemu se dogovara i šta je do sada potpisao o sastusu Kosova?

STOJKOVIĆ: Na pitanju Kosova se možda najbolje oslikava Vučićeva zamuljana, bespolitička vladavina. On je i borac za Kosovo u sastavu Srbije, tj. najveći nacionalista, ali je ujedno i čovek koji govori da se mora priznati nezavisnost Kosova. Suštinski, niko nema pojma šta on potpisuje, šta je do sada potpisano i ima li ikakvog plana. Jednom je izgovorio i da neće da nam kaže!

MONITOR: Zašto religiju i misticizam smatrate preprekama za razvijanje inteligencije, kritike autoriteta i humanog i slobodnog društva?

STOJKOVIĆ: Religijsko mišljenje zasniva se na veri i neupitnoj dogmi, ne na razmišljanju, zaključivanju i upitanosti. Kada prihvatite da postoji knjiga u kojoj je zapisana celokupna istina, onda nema potrebe da se još nešto pitate, što neminovno vodi u intelektualnu lenjost. Verovanje da postoji vrhovni, nesporni autoritet lako se preslikava u pristajanje na sve nametnute autoritete i u suprotnosti je sa spremnošću da se kritikuje stanje društva i ličnosti koje vode državu. Sekularna država ne zabranjuje religiju, već sprečava nametanje religije kao opšte društvene vrednosti. U modernom društvu moramo negovati nešto drugo – podjednake šanse za sve ljude, jednakost pred zakonom, slobodu govora i slobodu da kritikujemo ono što mislimo da ne valja.

MONITOR: Kako se uspješno boriti protiv klerikalizacije i nacionalizma, koji sve više jačaju na ovim našim prostorima?

STOJKOVIĆ: Moj odgovor na prethodno pitanje posebno je važan kada razmišljamo o obrazovanju dece, jer upravo se tada gradi pogled na svet budućih građana. Kvalitetno obrazovanje je preduslov prihvatanja svakolike raznovrsnosti koja nije neprijatelj, već je lepota sveta koji nas okružuje.

MONITOR: Kad kao profesorica univerziteta uporedite stanje akademskog duha nekada i sada kakav Vam se zaključak nameće?

STOJKOVIĆ: Žao mi je što je taj akademski duh sada značajno manje buntovan. Akademska zajednica se utopila u apatiji i izneverenim očekivanjima. Budući da smo više nego svesni toksične atmosfere u kojoj živimo, ja ipak očekujem buđenje u narednom periodu. Samo je potrebno setiti se činjenice da se sloboda neprekidno brani i osvaja – niko nam je neće dati.

MONITOR: Vi ste kao intelektualka pomogli veliki broj inicijativa i okupljanja motivisanih solidarnošću i pobunom protiv stanja u društvu. Dobitnica ste nagrade „Dobar primer“, koju dodjeljuje pokret Novi Optimizam.

STOJKOVIĆ: Ja verovatno pripadam tom probuđenom delu akademske zajednice. Mislim da je dužnost svakog profesora univerziteta da javno govori o društvenim devijacijama i da učini sve kako bi ih popravio. Ne možete samo uživati u svojim privilegijama. U istom paketu nalazi se i velika odgovornost prema zajednici koja vam ukazuje poštovanje.

MONITOR: Jedna ste od inicijatorki osnivanja Skupštine slobodne Srbije. Šta je cilj te skupštine?

STOJKOVIĆ: Skupština slobodne Srbije jeste platforma za povezivanje svih opozicionih aktera – građana, aktivista, pokreta i stranaka. Već sam pomenula da okupljanje smatram jedinim načinom da se izborimo protiv ovog nakaradnog režima. Mi ne mislimo da treba negirati ideološku različitost aktera u SSS, već smatramo da je trenutno važno baviti se borbom za zajedničke interese, a to su elementarne demokratske vrednosti – sloboda govora i informisanja, nezavisne institucije i slobodni izbori. Oko toga se svi možemo složiti.

 

Vučić je klizav kao sapun

MONITOR: Tvrdite da srpsko društvo nije političko i da parlament, tri grane vlasti, izbori za raznorazna tijela na svim nivoima funkcionisanja, različite političke stranake, čine providnu fasadu iza koje se krije autokratija i odsustvo bilo kakve politike.

STOJKOVIĆ: Vučić jeste poništio političku logiku u Srbiji. Okupio je oko sebe i (kvazi)leve i centar i ekstremnu desnicu i svi se zalažu za iste stvari. Kada biste me pitali oko čega se sve te raznovrsne partije slažu, ja ne bih umela da odgovorim. Jedini pravi odgovor je da se slažu sa svakom rečenicom koju izgovori Vučić, a razlozi nisu ni najmanje politički, već isključivo lukrativni. U tom smislu, ne postoji mogućnost da se protiv tog bespolitičkog sistema borite sa ideoloških pozicija. Ako kritikujete odnos države prema radnicima, dobijete odgovor da upravo Vučić najviše brine o radnicima, iako je jasno da ovde vlada suštinska simbioza sa krupnim kapitalom u kome je radna snaga potpuno obespravljena. Ukoliko se pobunite zbog ekološke katastrofe ogromnih razmera – seče drveća, trpanja reka u cevi, zagađenja vazduha – Vučić će odglumiti apel za spašavanje neke reke ili šume, što po pravilu ne dovodi do obustavljanja štetnih radnji, ali medijski zatrpava tu priču. Jednostavno, on zauzima sve pozicije i klizav je kao sapun koji ne možete uhvatiti ni sa jednog kraja.

 

Istina o korona virusu

MONITOR: Kao biološkinja više puta govorili ste o pandemiji korona virusa. O ovoj pandemiji saopštavaju se kontroverzni stavovi. Šta je po Vašem mišljenju istina?

STOJKOVIĆ: Istina je da čovečanstvo jeste suočeno sa novim virusom čije se poreklo vezuje za koronaviruse koji žive u slepim miševima. To nije ni prvi ni poslednji put da se susrećemo sa virusima iz drugih životinjskih vrsta budući da virusi evoluiraju i stiču sposobnost da pređu na ljude. Ovakvi događaji, tzv. zoonoze, postaju uočljiviji u modernom dobu intenzivnih putovanja i povećanja brojnosti ljudi. Ja očekujem da ćemo uskoro dobiti odgovarajuće vakcine, a takođe ćemo naučiti da živimo sa maskama i čistih ruku.

 

                                          Veseljko KOPRIVICA
Foto: Kristijan Balan

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo