Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, PROFESORICA NA KATEDRI ZA GENETIKU I EVOLUCIJU BIOLOŠKOG FAKULTETA U BEOGRADU: Poništena politička logika u Srbiji 

Objavljeno prije

na

Danas u Srbiji imamo društvo sa samo jednom jasnom platformom – podjela na građane koji su se poklonili Vučiću, pri čemu mogu ozbiljno profitirati od svog podaničkog statusa, i na građane koji ne žele život u Vučićevom svinjcu. Sukob između te dvije Srbije poprima sve ozbiljnije razmjere

 

MONITOR: Nedavno ste u komentaru, govoreći o  Srbiji, rekli: „Živimo u društvenom svinjcu” i ovo je „era opasnog življenja u Srbiji!” Na što ste mislili kad ste izrekli te nesvakidašnje konstatacije?

STOJKOVIĆ: Svaka država na svetu postavlja okvire življenja svojim stanovnicima. Tenzija između tendencije vlasti da kontroliše građane i potrebe građana da praktikuju svoje slobode u modernim je društvima rešena izgradnjom institucija kroz koje svaka osoba može razumeti „pravila društvene igre“, ali i može računati na zaštitu svojih prava. Imajmo u vidu da ljudska prava i slobode predstavljaju istorijsku tekovinu civilizacijskog razvoja i upisana su u Ustavu svake moderne zemlje. Šta se, međutim, dešava u državi u kojoj su ukinute institucije i gde jedan čovek samovoljno sprovodi vlast? Dobijate haos u kome je država ništa drugo do nasilnički aparat sile, a građani nemaju ravnotežu kakvog-takvog pravednog življenja. I to jeste „društveni svinjac“ u kom se svako snalazi kako zna i ume. Napetost je ogromna, jer više ne postoje pravila, odnosno ona su nestabilna, fluidna i zavisna od volje gospodara. Kako sada stvari stoje, društvena pravda i ravnoteža u Srbiji neće se uspostaviti bez nekog ozbiljnog sukoba.

MONITOR: Je li za takvo stanje najzaslužniji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?

STOJKOVIĆ: Vučić je taj autokratski gospodar koji je pomerio „društveno klatno življenja“. Mi danas imamo društvo sa samo jednom jasnom platformom – podela na građane koji su se poklonili Vučiću, pri čemu mogu ozbiljno profitirati od svog podaničkog statusa, i na građane koji ne žele život u Vučićevom svinjcu. Sukob između te dve Srbije poprima sve ozbiljnije razmere. Odavno smo prešli liniju razdvajanja po ideološkim razlikama i došli smo do tačke sukoba po granicama koje nam je Vučić postavio – za ili protiv njegove vlasti. To je tužna situacija koja sasvim dobro ilustruje činjenicu da je Vučić vratio Srbiju u pretpolitičko stanje. Nismo više u prilici da biramo između različitih političkih i ideoloških pozicija, već se opredeljujemo ili za uređen život ili za društvenu nenormalnost.

MONITOR: Da li u Srbiji postoje snage koje mogu promijeniti to neodrživo stanje?

STOJKOVIĆ: Ako je dovoljan samo jedan čovek da rasturi društvo i državu, ukoliko se, naravno, zatekne u odgovarajućem društvenom kontekstu, što jeste bio slučaj sa Vučićem, onda je za okretanje ovog točka dovoljno da postoje građani koji se opiru autokratiji. Poslednji izbori i njihov bojkot pokazali su da građani većinski ne podržavaju Vučićevu vladavinu. Postoji realan problem u organizovanju alternative budući da je opozicija marginalizovana, što zbog sopstvenih dubokih grešaka iz prošlosti, što zbog sistematskog rada Vučića na njihovoj satanizaciji. Ipak, čini mi se da se probudila svest o tome da je nužno ujedinjavanje svih građanskih i političkih činilaca kako bismo organizovali efektivan otpor nenormalnosti. Konačno, sada nesporno znamo da nas ima neuporedivo više od broja podaničkih „duša“.*

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da sve dok Dragan Đilas „predvodi opoziciju” Aleksandar Vučić može mirno da spava?

STOJKOVIĆ: Problem postoji u samoj tvrdnji da Dragan Đilas „predvodi opoziciju“. U okviru bloka koji se protivi trenutnoj vlasti postoji čitav spektar aktivističkih grupa, sindikata, pokreta i političkih stranaka i stvarno je smešno tvrditi da svima upravlja Đilas. Koliko je meni poznato, čak i među opozicionim strankama ne postoji jedinstvo oko te jedne političke figure. Priču o „Đilasovim plaćenicima“ neprekidno podmeće naprednjačka vlast na svojim medijima, jer to jeste jednostavna poruka njihovim biračima. Društvo ćete najlakše polarizovati ako svoje protivnike predstavite kao jedinstven blok oličen u jednoj osobi. Ljudi vole da razmišljaju u dihotomnim kategorijama – belo naspram crnog, bog protiv đavola, Pepeljuga naspram zle maćehe. Kada personalizujete protivničku stranu, izazivate osećaj iskonske borbe „dobra i zla“. Taj psihološki trik treba razmontirati, a to se može učiniti povezivanjem heterogenih entiteta na opozicionoj sceni, dobrim prezentovanjem te raznovrsnosti i promovisanjem timova ljudi, ne pojedinaca.

MONITOR: Kosovo je i dalje aktuelna tema. Da li se uopšte zna šta Vučić sprema, o čemu se dogovara i šta je do sada potpisao o sastusu Kosova?

STOJKOVIĆ: Na pitanju Kosova se možda najbolje oslikava Vučićeva zamuljana, bespolitička vladavina. On je i borac za Kosovo u sastavu Srbije, tj. najveći nacionalista, ali je ujedno i čovek koji govori da se mora priznati nezavisnost Kosova. Suštinski, niko nema pojma šta on potpisuje, šta je do sada potpisano i ima li ikakvog plana. Jednom je izgovorio i da neće da nam kaže!

MONITOR: Zašto religiju i misticizam smatrate preprekama za razvijanje inteligencije, kritike autoriteta i humanog i slobodnog društva?

STOJKOVIĆ: Religijsko mišljenje zasniva se na veri i neupitnoj dogmi, ne na razmišljanju, zaključivanju i upitanosti. Kada prihvatite da postoji knjiga u kojoj je zapisana celokupna istina, onda nema potrebe da se još nešto pitate, što neminovno vodi u intelektualnu lenjost. Verovanje da postoji vrhovni, nesporni autoritet lako se preslikava u pristajanje na sve nametnute autoritete i u suprotnosti je sa spremnošću da se kritikuje stanje društva i ličnosti koje vode državu. Sekularna država ne zabranjuje religiju, već sprečava nametanje religije kao opšte društvene vrednosti. U modernom društvu moramo negovati nešto drugo – podjednake šanse za sve ljude, jednakost pred zakonom, slobodu govora i slobodu da kritikujemo ono što mislimo da ne valja.

MONITOR: Kako se uspješno boriti protiv klerikalizacije i nacionalizma, koji sve više jačaju na ovim našim prostorima?

STOJKOVIĆ: Moj odgovor na prethodno pitanje posebno je važan kada razmišljamo o obrazovanju dece, jer upravo se tada gradi pogled na svet budućih građana. Kvalitetno obrazovanje je preduslov prihvatanja svakolike raznovrsnosti koja nije neprijatelj, već je lepota sveta koji nas okružuje.

MONITOR: Kad kao profesorica univerziteta uporedite stanje akademskog duha nekada i sada kakav Vam se zaključak nameće?

STOJKOVIĆ: Žao mi je što je taj akademski duh sada značajno manje buntovan. Akademska zajednica se utopila u apatiji i izneverenim očekivanjima. Budući da smo više nego svesni toksične atmosfere u kojoj živimo, ja ipak očekujem buđenje u narednom periodu. Samo je potrebno setiti se činjenice da se sloboda neprekidno brani i osvaja – niko nam je neće dati.

MONITOR: Vi ste kao intelektualka pomogli veliki broj inicijativa i okupljanja motivisanih solidarnošću i pobunom protiv stanja u društvu. Dobitnica ste nagrade „Dobar primer“, koju dodjeljuje pokret Novi Optimizam.

STOJKOVIĆ: Ja verovatno pripadam tom probuđenom delu akademske zajednice. Mislim da je dužnost svakog profesora univerziteta da javno govori o društvenim devijacijama i da učini sve kako bi ih popravio. Ne možete samo uživati u svojim privilegijama. U istom paketu nalazi se i velika odgovornost prema zajednici koja vam ukazuje poštovanje.

MONITOR: Jedna ste od inicijatorki osnivanja Skupštine slobodne Srbije. Šta je cilj te skupštine?

STOJKOVIĆ: Skupština slobodne Srbije jeste platforma za povezivanje svih opozicionih aktera – građana, aktivista, pokreta i stranaka. Već sam pomenula da okupljanje smatram jedinim načinom da se izborimo protiv ovog nakaradnog režima. Mi ne mislimo da treba negirati ideološku različitost aktera u SSS, već smatramo da je trenutno važno baviti se borbom za zajedničke interese, a to su elementarne demokratske vrednosti – sloboda govora i informisanja, nezavisne institucije i slobodni izbori. Oko toga se svi možemo složiti.

 

Vučić je klizav kao sapun

MONITOR: Tvrdite da srpsko društvo nije političko i da parlament, tri grane vlasti, izbori za raznorazna tijela na svim nivoima funkcionisanja, različite političke stranake, čine providnu fasadu iza koje se krije autokratija i odsustvo bilo kakve politike.

STOJKOVIĆ: Vučić jeste poništio političku logiku u Srbiji. Okupio je oko sebe i (kvazi)leve i centar i ekstremnu desnicu i svi se zalažu za iste stvari. Kada biste me pitali oko čega se sve te raznovrsne partije slažu, ja ne bih umela da odgovorim. Jedini pravi odgovor je da se slažu sa svakom rečenicom koju izgovori Vučić, a razlozi nisu ni najmanje politički, već isključivo lukrativni. U tom smislu, ne postoji mogućnost da se protiv tog bespolitičkog sistema borite sa ideoloških pozicija. Ako kritikujete odnos države prema radnicima, dobijete odgovor da upravo Vučić najviše brine o radnicima, iako je jasno da ovde vlada suštinska simbioza sa krupnim kapitalom u kome je radna snaga potpuno obespravljena. Ukoliko se pobunite zbog ekološke katastrofe ogromnih razmera – seče drveća, trpanja reka u cevi, zagađenja vazduha – Vučić će odglumiti apel za spašavanje neke reke ili šume, što po pravilu ne dovodi do obustavljanja štetnih radnji, ali medijski zatrpava tu priču. Jednostavno, on zauzima sve pozicije i klizav je kao sapun koji ne možete uhvatiti ni sa jednog kraja.

 

Istina o korona virusu

MONITOR: Kao biološkinja više puta govorili ste o pandemiji korona virusa. O ovoj pandemiji saopštavaju se kontroverzni stavovi. Šta je po Vašem mišljenju istina?

STOJKOVIĆ: Istina je da čovečanstvo jeste suočeno sa novim virusom čije se poreklo vezuje za koronaviruse koji žive u slepim miševima. To nije ni prvi ni poslednji put da se susrećemo sa virusima iz drugih životinjskih vrsta budući da virusi evoluiraju i stiču sposobnost da pređu na ljude. Ovakvi događaji, tzv. zoonoze, postaju uočljiviji u modernom dobu intenzivnih putovanja i povećanja brojnosti ljudi. Ja očekujem da ćemo uskoro dobiti odgovarajuće vakcine, a takođe ćemo naučiti da živimo sa maskama i čistih ruku.

 

                                          Veseljko KOPRIVICA
Foto: Kristijan Balan

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo