Povežite se sa nama

INTERVJU

RAJKO ŽIVKOVIĆ, NOVINAR IZ SARAJEVA: U BiH je sve u rasulu

Objavljeno prije

na

Trebaće još dosta vremena i vremena, mudrosti, znanja, odlučnosti, vještina, da počne funkcionisati normalna država BiH. Je li spas BiH u građanskoj državi? Naravno da jeste, ali je jako bitno i pitanje jesu li i koliko su neke lijeve političke stranke, navodno, građanske stranke

 

Kakva je aktuelna politička situacija u Bosni i Hercegovini?

ŽIVKOVIĆ: Kao i prije dva mjeseca, i prije 20 mjeseci, i prije 20 godina, politička situacija u Bosni i Hercegovini je bila i ostala jako složena, komplikovana država i cijelo ovo vrijeme krajnje neizvjesna i bez naznaka izvjesnosti. Dejtonski posmatrano, nije ona komplikovana strukturom kako je zamišljena i napravljena, ali funkcionisanje njezinih institucija cijelo ovo postdejtonsko vrijeme komplikovale su političke strukture, najvećim dijelom oličene u nacionalnim političkim strankama, čijim je liderima i njihovim sljedbenicima prvo i osnovno – programsko i svako drugo polazište – zaštita vlastitih interesa, pa prema tome i sopstvenih nacionalnih skupina od drugih i drugačijih. Ništa se ili gotovo ništa, u tom pogledu, nije promijenilo od prvih višestranačkih izbora u BiH i ,,instaliranja” nacionalnih država, a kroz te i takve ,,nacionalne instalacije” gradile su se i grade, dakle ,,instaliraju” državne, entitetske, kantonalne, gradske, opštinske i druge institucije sistema. Kakve će zaključke donijeti državni, kakve entitetski parlamenti, ne zavisi toliko od poslanika u tim parlamentima, koliko od toga kakav stav o tome imaju, recimo, Predsjedništvo ili Glavni odbor SDA, Hrvatski narodni sabor ili Glavni odbor SNSD, a dobrim dijelom i od toga šta o tome konkretno misle Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik, lideri vodećih političkih stranaka. Naravno, tu ne treba zanemariti i druge političke stranke koje u nekim sredinama imaju značajan dio vladajućeg kolača, ali i opozicione političke moći.

MONITOR: Analitičari kažu da je sve  u rasulu – od privrede, ekonomije do politike i morala posebno i da kriminal jača čak i u jeku korona virusa?

ŽIVKOVIĆ: Ne samo da to analitičari kažu, konstatuju, upozoravaju… To je faktičko stanje u kojem se nalazi država BiH: rasulo je u privredi, ekonomiji, a o političkom i moralnom posrnući da se i ne govori. Od privrednih giganata, poput Energoinvesta, UNIS-a, UPI-ja, ŠIPAD-a, Pretisa, Sokola, Agrokomerca…, po čemu je, u prijeratnoj Jugoslaviji, BiH bila prepoznatljiva u svijetu, ostale su prazne hale, nezaposleni radnici, milionska dugovanja i, razumljivo, tajkuni koji su sebi i familijama pokrali, prigrabili sve ono što su stvarale stotine, hiljade, desetine i stotine hiljada radnika, trudbenika, proletera. Je li mislite da time sada ne raspolažu čelne familije i tajkuni unutar SDA, HDZ, SNSD, kao i još nekih drugih povremeno vladajućih, pa i opozicionih partija. Naravno da – raspolažu. Ima, zasigurno, i biće malih i srednjih kriminalaca, lopova i tajkuna, ali najveći kriminal ima leglo unutar, u epicentru vladajućih struktura: pogledajte koliko je kriminalaca iznjedreno iz čelne strukture SDA, pogledajte koji je kriminal HDZ imao u vodećem privrednom mostarskom gigantu Aluminijum, pogledate koja je ekonomska moć u porodici Dodik, kuda su sve i šta izgradili u – sopstvenom vlasništvu.

MONITOR: Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik često govori da Republici Srpskoj nije mjesto u BIH i da su Srbi zatočeni u BiH?

ŽIVKOVIĆ: Oni koji ne odobravaju takvu i sličnu Dodikovu retoriku, mogli bi, kao što to neki i rade, da pitaju – zašto bi Srbi bili zatočeni u BiH, kada – kao nikada u dodejtonskoj BiH – nisu imali svoju samostalnu i suverenu teritoriju, entitetsku jedinicu u kojoj su većina u svakom pogledu. Nisam baš siguran da Srbija trči da raširenih ruku u svakom trenutku dočekuje Srbe i Republiku Srpsku u nekom zajedničkom naručju (moguće) velike Srbije. Prije bi se reklo da je srbijansko rukovodstvo s Aleksandrom Vučićem na čelu spremnije na svaku vrstu saradnje, pa i izdašne pomoći, koja, istina, i ne zaostaje, nego na neko istorijsko prekrajanje granica početkom 21. vijeka.

MONITOR: Da li je Bosna i Hercegovina etnički podijeljena?

ŽIVKOVIĆ: To pitanje me, na neki način, vraća na jedan dijalog sa prvim predsjednikom BiH rahmetli Alijom Izetbegovićem. Praveći intervju za Oslobođenje, tada sam mu, između ostalog, kazao da će on i lideri druge dvije nacionalne stranke – SDS i HDZ – etnički podijeliti BiH. Na njegovo pitanje kako to mislim, odgovorio sam mu sljedeće: kada ste vi – nacionalne stranke, dakle SDA, SDS i HDZ –  došli na vlast, prvo što ste uradili podijelili ste po etničkim šavovima državno Predsjedništvo. Kazao sam mu da su svi zaposlenici u dva bošnjačka kabineta – njegovom i Fikreta Abdića – počev od sekretarica, vozača, savjetnika i dugog osoblja –Bošnjaci. Dalje – svi uposlenici u kabinetima srpskih članova Predsjedništva – Biljane Plavšić i Nikole Koljevića su Srbi, a u kabinetima hrvatskih članova – Stjepana Kljujića i Franje Borasa – Hrvati. Dakle, napravili su jednonacionalne kabinete državnog Predsjedništva i tako – prvo što su uradili dolazeći na vlast – etnički podijelili to državno Predsjednišvo. E, tako će te – kazao sam Izetbegoviću – učiniti sa Bosnom i Hercegovinom: etnički će te je podijeliti. Što su kasnije i učinili.  Naravno, nije se složio s mojom porukom!

Nesporno je, dakle, da je BiH etnički podijeljena država. Istina, nigdje ne piše ,,crno na bijelo” da postoje tri entiteta, već dva – Federacija i Republika Srpska, ali treći – hrvatski entitet – već tri decenije funkcioniše kroz (ne)legalne institucije Herceg Bosne. To Tuđmanovo ,,nedonošče” prihvatiće Dragan Čović i s njim, uz legitimaciju Hrvatskog narodnog sabora, legalno kanališe interese najvećeg dijela hrvatskog naroda, prije svega onog u Hercegovini. Njih Čović smatra tzv. autentičnim, legitimnim Hrvatima, za razliku od onog, mnogo manjeg broja Hrvata koji su uz ,,neautentičnog” Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, za koga će neki kazati – kakav je to predstavnik hrvatskog naroda kada se ne smije pojaviti među Hrvatima, recimo Gruda, Livna, zapadnog Mostara…

Pitanje zatočenosti se može posmatrati i iz drugog ugla: vladavinom nacionalnih političkih stranaka Srbi su (samo)zatočeni. Ali, ne samo oni: (samo)zatočeni su – vladavinom svojih nacionalnih stranaka – i Bošnjaci i Hrvati. I to ništa manje nego Srbi.

MONITOR: Mnogi su pesimisti da će se u skoroj budućnosti od takve zemlje moći stvoriti neka normalna država

ŽIVKOVIĆ:  U svakom slučaju, trebaće još dosta vremena i vremena, mudrosti, znanja, odlučnosti, vještina da počne funkcionisati normalna država BiH. Je li spas BiH u građanskoj državi? Naravno da jeste, ali je jako bitno i pitanje jesu li i koliko su neke lijeve političke stranke, navodno, građanske stranke?

MONITOR: U posljednje vrijeme odomaćio se pojam političko Sarajevo, koji, kako kaže poznati sarajevski intelektualac Nerzuk Ćurak, ne znači ništa lijepo.

ŽIVKOVIĆ: To pitanje prvo su u javnost ,,ispucali” predstavnici političkih stranaka iz Republike Srpske, prije svega Milorad Dodik i drugi kadrovi SNSD-a, ali i nekih drugih političkih stranaka, recimo SDS-a i PDP-a, kojima, makar u početku, nisu bili baš poželjni neki potezi bošnjačkih političkih lidera, prije svega SDA i Bakira Izetbegovića. Ćurak je to dobro primijetio: za ,,bošnjačko Sarajevo” uglavnom su vezivani oni potezi i odluke koje nisu bile po volji, nisu odobravane ili su teško prihvatane od strane Dodika i dobrog dijela Srba iz Republike Srpske. Političkim Sarajevom su, drugim riječima, označavani oni potezi, prije svega SDA i Bakira Izetbegovića, koji su išli na štetu Republike Srpske i Srba u cjelini, prevashodno oni potezi koji u pitanje dovode opstanak Republike Srpske.

 

Još vlada svijest o osveti i mržnji

MONITOR: Kad je riječ o suočavanju sa prošlošću je li bh. društvo u velikoj mjeri začaureno u svijet osvete i mržnje i da oni na vlasti narodu to nameću kao izbor?

ŽIVKOVIĆ: Nažalost, svijest o osveti i mržnji još vlada bosanskohercegovačkim prostorima. I vladaće sve dok vladajućim nacionalističkim strukturama bude potrebno da se navodnim strahom od drugih i drugačijih održavaju na vlasti, sijući pri tome mržnju prema tim drugim i drugačijim. Naravno, za taj (isprobani) koncept znali su osnivači nacionalnih političkih stranaka još  devedesetih godina i koristili se iskustvima nacionalnih, ustaško-četničko-domobranskih koncepata struktuiranja i vladavine narodima.

Postavlja se, međutim, pitanje: zašto se, ne samo običan građanin, Srbin, Bošnjak, Hrvat… već i neki hrvatski, srpski i bošnjački lideri, ne mogu da suoče sa istinom iz prošlog rata, a pogotovo zašto ubice, koljače i zlostavljače iz vlastitih redova, umjesto osude njihovih postupaka, sada veličaju na sva zvona.

 

,,Rat je bio bolji”

MONITOR: Migrantska situacija u Bosni i Hercegovini je ozbiljan bezbjednosni problem.

ŽIVKOVIĆ: Migranti su već duže (pre)ozbiljan bezbjednosni i drugi problem BiH. Nažalost, i još dugo će biti. Migranti su najbrojniji u Krajini, prije svega u Bihaću i okolini, i upravo u toj sredini najviše problema zadaju lokalnom stanovništvu. Krađe, tuče, upadi u kuće i druge objekte lokalnog stanovništva, čak silovanja, iznuđivanja, svakodnevna su u tim sredinama. ,,Rat je bio bolji” – rekao je nedavno jedan žitelj prigradskog bihaćkog naselja, kome su migranti opljačkali kuću i drugi dio imanja, zapalili neke objekte na imanju, demolirali kuću… Međutim, nedavnim izborom Selme Cikotića za ministra sigurnosti BiH, i njegovim angažovanjem, pa i posjeti ovoj sredini, migranti više nisu samo briga lokalnih, kantonalnih, već postaju briga federalnih i državnih organa vlasti. Taj potez Cikotića je ohrabrujući.

 

Ko živi u BiH

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da u Bosni nema stanovnika koji imaju nacionalnost svoje zemlje?

ŽIVKOVIĆ: U Bosni i Hercegovci žive Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi i drugi narodi. Svi oni su Bosanci i Hercegovci, jer teritorijalno pripadaju Bosni ili Hercegovini. Bosanci i Hercegovci su, dakle, Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi i oni su građani koji žive na  teritoriji BiH. Ako postoji hrvatsko pitanje, onda je ono definisano kao pripadnost Hrvata tzv. hrvatskom prostoru u BiH, a to je, kako i oni sami kažu, Hercegovina,  u kojoj žive Hrvati kao većina. O postojanju tzv. bošnjačkog, tzv. srpskog i tzv. hrvatskog pitanja u BiH, pričaće se i pisati sve dotle dok se ovo treće, tzv. hrvatsko pitanje, kojeg Čović vidi kroz ,,autentično predstavljanje Hrvata”, i ustavno definiše, a koje, koliko se vidi, na terenu praktički funkcioniše.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, POLITIČKI ANALITIČAR I PUBLICISTA IZ PRIŠTINE: Balkanski šengen ili rat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi taj „šengen” bio izgrađen prema modelu EU, i kao priprema za učlanjenje u EU, mogla bi se stvoriti formacija koja ublažava tendenciju stvaranja velikih nacionalnih država koje se ne mogu stvoriti, kao takve, bez ratova. To je  svakako bolje nego i dalje nazadovati ili održavati „zaleđene” ili tinjajuće ratne sukobe

 

MONITOR: Proteklih dana u Srbiji i na Kosovu najaktuelnija tema bilo je potpisivanje u Vašingtonu sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. U Srbiji vlast i opozicija imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

MALIĆI: Sporazum iz Vašingtona nakićen je svim i svačim, više je popis obećanja sa nejasnim garancijama oko mnogih milijardi investicija… Naravno, i na Kosovu su, kao i u Srbiji, opozicija i pozicija podeljene oko sporazuma. Kritičnija je situacija kod vladine stranke, zato što je kosovska delegacija i u Vašingtonu pokazala nesuglasice. U jednom trenutku Ramuš Haradinaj je iz Prištine pretio da će srušiti krhku vladinu koaliciju, ali je brzo primiren, možda i zbog direktnog snažnog demarša američke strane. Ako bismo ukršteno čitali stavove vlasti i opozicija na Kosovu i Srbiji, imali bismo zanimljiv stepen visoke saglasnosti u oceni sporazuma: srpska opozicija smatra da sporazum ide u prilog Kosovu, da je Vučić praktično priznao nezavisnost Kosova. Kosovska opozicija naprotiv smatra da je u Vašingtonu najviše profitirala Srbija, a da je kosovska delegacija bila nelegitimna, nesposobna i neodgovorna.

MONITOR: Šta je sporazumom dobilo Kosovo? Da li on ugrožava suverenitet Kosova?

MALIĆI: Sporazum je po formi i sadržaju najviše bio u funkciji podržavanja izborne kampanje predsednika Trampa. Kosovo i Srbija nisu mnogo dobili. Izostalo je ono što su kosovski pregovarači očekivali, a od čega je srpska strana najviše strepela. Naime, kada je Donald Tramp pre skoro dve godine uputio pismo predsednicima Kosova i Srbije, pozvao ih je bio u Belu kuću da tamo finaliziraju završni mirovni sporazum i proslave uzajamno priznanje. Zbog toga se dugo sepekulisalo da je sporazum o Kosovu praktično postignut ili će prosto biti diktiran u Vašingtonu, gde delegacije samo treba da se dogovore oko nekih detalja i stave potpis. Zbog tih glasina je bivši kosovski premijer Albin Kurti, koji je vladao nepunih sto dana, odbijao pozive da ode u Belu kuću, jer je mislio da ga tamo čekaju „noževi probodeni na mapu Kosova”, aludirajući na glasine da su Tači i Vučic već dogovorili nove granice i razmenu teritorija.

Od ideje uzjamnog priznanja nije ništa bilo 4. septembra. Ona se pojavila u prvom draftu sporazuma i kada je ona odmah „procurela” kao alarmantna vest na udarnim stranicama štampe koju kontroliše Vučić, koji je odbio formulaciju, ta tačka sporazuma je uklonjena uz elegantno objašnjenje da je skup u Beloj kući fokusiran na ekonomski i neke druge sporazume, a pitanje završnog političkog sporazuma o priznanju ostavljeno je za pregovore koje vodi EU.

Suverenost Kosova nije narušena sporazumom, ali kosovska opozicija smatra da je suverenost ugrožena zbog prihvatanja zahteva Srbije da se reguliše korišćenje strateških resursa veštačkog jezera i elektrane Gazivode. Jezero se najvećim delom prostire na teritoriji Kosova, oko 15 posto zapadnog dela je na teritoriji Srbije. Ovo pitanje se pokušava ispolitizirati na isti način kao i sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom. Premijer Hoti se optužuje da je navodno Srbiji poklonio deo nečega što je sto posto kosovsko. Američke vladine institucije preuzele su obavezu da naprave projekt fizibiliteta za jezero koje je stvoreno akumulacijom protočnih voda čiji sliv počinje na teritoriji Srbije, ima široku primenu na Kosovu, a onda, dobrim delom preko reke Ibar, ponovo prelazi u Srbiju.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Srbija potpisala „de fakto priznavanje Kosova”.

MALIĆI: Nije priznala, ali je napravila korak u tom smeru i, više simbolički, priznala Sjedinjene Države kao arbitra u rešavanju kosovskog pitanja. Pošto su SAD glavni sponzor nezavisnosti Kosova, Beograd zna da ne može od Vašingtona tražiti potpunu promenu kursa, ali zna da bi Tramp možda mogao ponuditi određene korisne ustupke, kako bi bezbolnije naplatio „odštetu” za neminovno prepuštanje Kosova i proibližavanje Srbije EU i NATO-u. Pored unosnih ekonomskih ponuda koje je potpisao, Vučić je pristao i na određene elemente sporazuma koji znače otklon Srbije od Rusije i Kine na linijama Trampovih konfrontacija sa ovim silama, na kojoj se oslanjala u ekonomskim i vojnim projektima, kao i glavnim partnerima za odbranu Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NEVENKA LUKOVAC JANJIĆ, INTERNISTA ONKOLOG INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU KCCG: Nije sramota bolovati od kancera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muškarci u Crnoj Gori najčešće obolijevaju od karcinoma pluća, a slijede karcinom prostate, debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan je redosljedu obolijevanja u svijetu

 

MONITOR: Prema relevantnim istraživanjima kancer je vodeća bolest 21. vijeka? Je li takav slučaj i u Crnoj Gori? 

LUKOVAC – JANJIĆ: U većini razvijenih zemalja u svijetu obolijevanje od maligne bolesti je na vodećem mjestu, tačnije u posljednjoj dekadi su pretekle broj oboljelih od kardiovaskualrniih bolesti i to u prvom redu zbog dobre prevencije bolesti srca i krvnih sudova. Kod nas su bolesti srca i krvnih sudova još na prvom mjestu, a maligne bolesti odmah iza.

MONITOR: Postoji više od 200 tipova kancera. Od kojih se najčešće obolijeva i umire u Crnoj Gori?

LUKOVAC – JANJIĆ: U Crnoj Gori, nažalost, još ne postoji zvanični registar malignih bolesti. Podaci sa kojima mi raspolažemo su podaci dobijeni iz naše medicinske dokumentacije te procjena Internacionalne agencije za istraživanje raka (GLOBOCAN).

U populaciji muškaraca na prvom mjestu je karcinom pluća, a nakon njega slijede karcinom prostate, karcinom debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Moram dodati da je redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan redosljedu obolijevanja u svijetu.

MONITOR: Kažete da je karcinom dojke najčešći malignitet kod žena. Koji su najznačajniji faktori rizika za tu bolest? Koje su najznačanije preventivne mjere?

LUKOVAC – JANJIĆ: Faktori rizika za kancer dojke mogu biti oni na koje ne možemo uticati (uzrast – porastom godina raste i rizik, rasna pripadnost – žene bijele rase češće obolijevaju od žena žute i crne rase, genetski faktori – rizik za nastanak ove bolesti je oko dva puta veći kod žena koje imaju jednog bliskog srodnika, nemaligna proliferativna stanja u dojci, dug reproduktivni period – rana prva menstruacija, kasna menopauza) i oni na koje možemo uticati a to su: gojaznost, upotreba hormonske terapije – substituciona terapija u postmenopauznom periodu povećava rizik za nastanak karcinoma, alkohol, hrana bogata masnoćom.

Ukupni individualni rizik zavisi od prisustva i kombinacije ovih faktora.

Preventivne mjere mogu biti primarne: adekvatna fizička aktivnost, smanjenje tjelesne mase, redukcija uzimanja alkohola, konzumiranje voća i povrća. Takođe, pokazano je da se rizik obolijevanja smanjuje sa porastom broja porođaja, te da žene koje su dojile imaju oko 40 odsto manji rizik da obole od kancera dojke.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo