Povežite se sa nama

INTERVJU

RAJKO ŽIVKOVIĆ, NOVINAR IZ SARAJEVA: U BiH je sve u rasulu

Objavljeno prije

na

Trebaće još dosta vremena i vremena, mudrosti, znanja, odlučnosti, vještina, da počne funkcionisati normalna država BiH. Je li spas BiH u građanskoj državi? Naravno da jeste, ali je jako bitno i pitanje jesu li i koliko su neke lijeve političke stranke, navodno, građanske stranke

 

Kakva je aktuelna politička situacija u Bosni i Hercegovini?

ŽIVKOVIĆ: Kao i prije dva mjeseca, i prije 20 mjeseci, i prije 20 godina, politička situacija u Bosni i Hercegovini je bila i ostala jako složena, komplikovana država i cijelo ovo vrijeme krajnje neizvjesna i bez naznaka izvjesnosti. Dejtonski posmatrano, nije ona komplikovana strukturom kako je zamišljena i napravljena, ali funkcionisanje njezinih institucija cijelo ovo postdejtonsko vrijeme komplikovale su političke strukture, najvećim dijelom oličene u nacionalnim političkim strankama, čijim je liderima i njihovim sljedbenicima prvo i osnovno – programsko i svako drugo polazište – zaštita vlastitih interesa, pa prema tome i sopstvenih nacionalnih skupina od drugih i drugačijih. Ništa se ili gotovo ništa, u tom pogledu, nije promijenilo od prvih višestranačkih izbora u BiH i ,,instaliranja” nacionalnih država, a kroz te i takve ,,nacionalne instalacije” gradile su se i grade, dakle ,,instaliraju” državne, entitetske, kantonalne, gradske, opštinske i druge institucije sistema. Kakve će zaključke donijeti državni, kakve entitetski parlamenti, ne zavisi toliko od poslanika u tim parlamentima, koliko od toga kakav stav o tome imaju, recimo, Predsjedništvo ili Glavni odbor SDA, Hrvatski narodni sabor ili Glavni odbor SNSD, a dobrim dijelom i od toga šta o tome konkretno misle Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik, lideri vodećih političkih stranaka. Naravno, tu ne treba zanemariti i druge političke stranke koje u nekim sredinama imaju značajan dio vladajućeg kolača, ali i opozicione političke moći.

MONITOR: Analitičari kažu da je sve  u rasulu – od privrede, ekonomije do politike i morala posebno i da kriminal jača čak i u jeku korona virusa?

ŽIVKOVIĆ: Ne samo da to analitičari kažu, konstatuju, upozoravaju… To je faktičko stanje u kojem se nalazi država BiH: rasulo je u privredi, ekonomiji, a o političkom i moralnom posrnući da se i ne govori. Od privrednih giganata, poput Energoinvesta, UNIS-a, UPI-ja, ŠIPAD-a, Pretisa, Sokola, Agrokomerca…, po čemu je, u prijeratnoj Jugoslaviji, BiH bila prepoznatljiva u svijetu, ostale su prazne hale, nezaposleni radnici, milionska dugovanja i, razumljivo, tajkuni koji su sebi i familijama pokrali, prigrabili sve ono što su stvarale stotine, hiljade, desetine i stotine hiljada radnika, trudbenika, proletera. Je li mislite da time sada ne raspolažu čelne familije i tajkuni unutar SDA, HDZ, SNSD, kao i još nekih drugih povremeno vladajućih, pa i opozicionih partija. Naravno da – raspolažu. Ima, zasigurno, i biće malih i srednjih kriminalaca, lopova i tajkuna, ali najveći kriminal ima leglo unutar, u epicentru vladajućih struktura: pogledajte koliko je kriminalaca iznjedreno iz čelne strukture SDA, pogledajte koji je kriminal HDZ imao u vodećem privrednom mostarskom gigantu Aluminijum, pogledate koja je ekonomska moć u porodici Dodik, kuda su sve i šta izgradili u – sopstvenom vlasništvu.

MONITOR: Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik često govori da Republici Srpskoj nije mjesto u BIH i da su Srbi zatočeni u BiH?

ŽIVKOVIĆ: Oni koji ne odobravaju takvu i sličnu Dodikovu retoriku, mogli bi, kao što to neki i rade, da pitaju – zašto bi Srbi bili zatočeni u BiH, kada – kao nikada u dodejtonskoj BiH – nisu imali svoju samostalnu i suverenu teritoriju, entitetsku jedinicu u kojoj su većina u svakom pogledu. Nisam baš siguran da Srbija trči da raširenih ruku u svakom trenutku dočekuje Srbe i Republiku Srpsku u nekom zajedničkom naručju (moguće) velike Srbije. Prije bi se reklo da je srbijansko rukovodstvo s Aleksandrom Vučićem na čelu spremnije na svaku vrstu saradnje, pa i izdašne pomoći, koja, istina, i ne zaostaje, nego na neko istorijsko prekrajanje granica početkom 21. vijeka.

MONITOR: Da li je Bosna i Hercegovina etnički podijeljena?

ŽIVKOVIĆ: To pitanje me, na neki način, vraća na jedan dijalog sa prvim predsjednikom BiH rahmetli Alijom Izetbegovićem. Praveći intervju za Oslobođenje, tada sam mu, između ostalog, kazao da će on i lideri druge dvije nacionalne stranke – SDS i HDZ – etnički podijeliti BiH. Na njegovo pitanje kako to mislim, odgovorio sam mu sljedeće: kada ste vi – nacionalne stranke, dakle SDA, SDS i HDZ –  došli na vlast, prvo što ste uradili podijelili ste po etničkim šavovima državno Predsjedništvo. Kazao sam mu da su svi zaposlenici u dva bošnjačka kabineta – njegovom i Fikreta Abdića – počev od sekretarica, vozača, savjetnika i dugog osoblja –Bošnjaci. Dalje – svi uposlenici u kabinetima srpskih članova Predsjedništva – Biljane Plavšić i Nikole Koljevića su Srbi, a u kabinetima hrvatskih članova – Stjepana Kljujića i Franje Borasa – Hrvati. Dakle, napravili su jednonacionalne kabinete državnog Predsjedništva i tako – prvo što su uradili dolazeći na vlast – etnički podijelili to državno Predsjednišvo. E, tako će te – kazao sam Izetbegoviću – učiniti sa Bosnom i Hercegovinom: etnički će te je podijeliti. Što su kasnije i učinili.  Naravno, nije se složio s mojom porukom!

Nesporno je, dakle, da je BiH etnički podijeljena država. Istina, nigdje ne piše ,,crno na bijelo” da postoje tri entiteta, već dva – Federacija i Republika Srpska, ali treći – hrvatski entitet – već tri decenije funkcioniše kroz (ne)legalne institucije Herceg Bosne. To Tuđmanovo ,,nedonošče” prihvatiće Dragan Čović i s njim, uz legitimaciju Hrvatskog narodnog sabora, legalno kanališe interese najvećeg dijela hrvatskog naroda, prije svega onog u Hercegovini. Njih Čović smatra tzv. autentičnim, legitimnim Hrvatima, za razliku od onog, mnogo manjeg broja Hrvata koji su uz ,,neautentičnog” Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, za koga će neki kazati – kakav je to predstavnik hrvatskog naroda kada se ne smije pojaviti među Hrvatima, recimo Gruda, Livna, zapadnog Mostara…

Pitanje zatočenosti se može posmatrati i iz drugog ugla: vladavinom nacionalnih političkih stranaka Srbi su (samo)zatočeni. Ali, ne samo oni: (samo)zatočeni su – vladavinom svojih nacionalnih stranaka – i Bošnjaci i Hrvati. I to ništa manje nego Srbi.

MONITOR: Mnogi su pesimisti da će se u skoroj budućnosti od takve zemlje moći stvoriti neka normalna država

ŽIVKOVIĆ:  U svakom slučaju, trebaće još dosta vremena i vremena, mudrosti, znanja, odlučnosti, vještina da počne funkcionisati normalna država BiH. Je li spas BiH u građanskoj državi? Naravno da jeste, ali je jako bitno i pitanje jesu li i koliko su neke lijeve političke stranke, navodno, građanske stranke?

MONITOR: U posljednje vrijeme odomaćio se pojam političko Sarajevo, koji, kako kaže poznati sarajevski intelektualac Nerzuk Ćurak, ne znači ništa lijepo.

ŽIVKOVIĆ: To pitanje prvo su u javnost ,,ispucali” predstavnici političkih stranaka iz Republike Srpske, prije svega Milorad Dodik i drugi kadrovi SNSD-a, ali i nekih drugih političkih stranaka, recimo SDS-a i PDP-a, kojima, makar u početku, nisu bili baš poželjni neki potezi bošnjačkih političkih lidera, prije svega SDA i Bakira Izetbegovića. Ćurak je to dobro primijetio: za ,,bošnjačko Sarajevo” uglavnom su vezivani oni potezi i odluke koje nisu bile po volji, nisu odobravane ili su teško prihvatane od strane Dodika i dobrog dijela Srba iz Republike Srpske. Političkim Sarajevom su, drugim riječima, označavani oni potezi, prije svega SDA i Bakira Izetbegovića, koji su išli na štetu Republike Srpske i Srba u cjelini, prevashodno oni potezi koji u pitanje dovode opstanak Republike Srpske.

 

Još vlada svijest o osveti i mržnji

MONITOR: Kad je riječ o suočavanju sa prošlošću je li bh. društvo u velikoj mjeri začaureno u svijet osvete i mržnje i da oni na vlasti narodu to nameću kao izbor?

ŽIVKOVIĆ: Nažalost, svijest o osveti i mržnji još vlada bosanskohercegovačkim prostorima. I vladaće sve dok vladajućim nacionalističkim strukturama bude potrebno da se navodnim strahom od drugih i drugačijih održavaju na vlasti, sijući pri tome mržnju prema tim drugim i drugačijim. Naravno, za taj (isprobani) koncept znali su osnivači nacionalnih političkih stranaka još  devedesetih godina i koristili se iskustvima nacionalnih, ustaško-četničko-domobranskih koncepata struktuiranja i vladavine narodima.

Postavlja se, međutim, pitanje: zašto se, ne samo običan građanin, Srbin, Bošnjak, Hrvat… već i neki hrvatski, srpski i bošnjački lideri, ne mogu da suoče sa istinom iz prošlog rata, a pogotovo zašto ubice, koljače i zlostavljače iz vlastitih redova, umjesto osude njihovih postupaka, sada veličaju na sva zvona.

 

,,Rat je bio bolji”

MONITOR: Migrantska situacija u Bosni i Hercegovini je ozbiljan bezbjednosni problem.

ŽIVKOVIĆ: Migranti su već duže (pre)ozbiljan bezbjednosni i drugi problem BiH. Nažalost, i još dugo će biti. Migranti su najbrojniji u Krajini, prije svega u Bihaću i okolini, i upravo u toj sredini najviše problema zadaju lokalnom stanovništvu. Krađe, tuče, upadi u kuće i druge objekte lokalnog stanovništva, čak silovanja, iznuđivanja, svakodnevna su u tim sredinama. ,,Rat je bio bolji” – rekao je nedavno jedan žitelj prigradskog bihaćkog naselja, kome su migranti opljačkali kuću i drugi dio imanja, zapalili neke objekte na imanju, demolirali kuću… Međutim, nedavnim izborom Selme Cikotića za ministra sigurnosti BiH, i njegovim angažovanjem, pa i posjeti ovoj sredini, migranti više nisu samo briga lokalnih, kantonalnih, već postaju briga federalnih i državnih organa vlasti. Taj potez Cikotića je ohrabrujući.

 

Ko živi u BiH

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da u Bosni nema stanovnika koji imaju nacionalnost svoje zemlje?

ŽIVKOVIĆ: U Bosni i Hercegovci žive Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi i drugi narodi. Svi oni su Bosanci i Hercegovci, jer teritorijalno pripadaju Bosni ili Hercegovini. Bosanci i Hercegovci su, dakle, Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi i oni su građani koji žive na  teritoriji BiH. Ako postoji hrvatsko pitanje, onda je ono definisano kao pripadnost Hrvata tzv. hrvatskom prostoru u BiH, a to je, kako i oni sami kažu, Hercegovina,  u kojoj žive Hrvati kao većina. O postojanju tzv. bošnjačkog, tzv. srpskog i tzv. hrvatskog pitanja u BiH, pričaće se i pisati sve dotle dok se ovo treće, tzv. hrvatsko pitanje, kojeg Čović vidi kroz ,,autentično predstavljanje Hrvata”, i ustavno definiše, a koje, koliko se vidi, na terenu praktički funkcioniše.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo