Svetozar Marović i Duško Knežević, dvojica nekadašnjih moćnika, a danas lica sa potjernica na slobodi, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari
„Došao je trenutak da Svetozar Marović ispriča šta zna o Milu Đukanoviću i otkrije kako je sa svojom kriminalnom grupom pljačkao Crnu Goru“, najavljivao je televizijsko pojavljivanje odbjeglog Marovića, odbjegli Duško Knežević. Marovićevo prvo pojavljivanje u javnosti, nakon što je neometano napustio Crnu Goru i otišao na „liječenje u Beograd“, i pored priznanja i presude da je šef budvanske kriminalne grupe koja je tu opštinu oštetila za desetine miliona eura, Knežević je organizovao na A1 televiziji, čiji je vlasnik. Kako je došao do Marovića, nije objašnjavao, ali je jasno da se i to može. I da postoji razlog zašto to isto nikako ne polazi za rukom crnogorskim vlastima.
Srbija godinama ne izručuje Marovića, a sve upućuje na to da crnogorske vlasti ne koriste svoje kanale da bi nekadašnjeg visokog političkog i državnog funkcionera optuženog 2015. godine za stvaranje kriminalne organizacije vratili u zemlju, radi izdržavanje zatvorske kazne. Prema ocjenama opozicije, apsolutna zastara izvršenja zatvorske kazne nastupa za mjesec dana za Marovićevog sina Miloša, koji je takođe optužen da je član budvanske kriminalne grupe, i koji se kao i otac nalazi u Beogradu. Procjena je da će apsolutna zastara za zatvorsku kaznu i za starijeg Marovića, takođe nastupiti za mjesec dana.
Da li je to jedan od razloga zbog kojih se Marović sada javno pojavio, ne zna se. Sigurno je da u tom pojavljivanju nijesu baš ispunjena obećanja koje je javnosti dao Knežević.
„Marović sada kreće da razotkriva Đukanovićevu organizovanu kriminalnu grupu, jer makar toliko duguje svojoj porodici i Crnoj Gori. Uz Momira Bulatovića, njih dvojica su, poslije AB revolucije, gradili sistem u kojem je DPS bio nedodirljiv. Sada je došao trenutak da ispriča šta zna o svom saborcu koji mu je zabio nož u leđa i otkrije kako je Đukanović, sa svojom kriminalnom grupom, pljačkao Crnu Goru”, navodi se u najavi.
U tročasovnom pompezno najavljenom TV pojavljivanju, bilo je svega samo ne „oduživanja Crnoj Gori“ – razotkrivanja Đukanovićeve organizovane kriminalne grupe i pojašnjenja kako je Đukanović pljačkao Crnu Goru. „Neke stvari ću odnijeti sa sobom u grob“, kazao je više puta Marović, kada bi razgovor sa teme kako ga je izdao „prijatelj Đukanović“, skrenuo u konkretnijem pravcu. Sve u svemu, i Marović i Knežević su propustili da odigraju ulogu koja im jedino pripada – insajdera koji će reći što znaju o ovom sistemu. Još čekamo Duška Kneževića da objavi snimak koji tvrdi da ima, na kom se navodno vidi kako u plavoj torbi daje novac direktno Đukanoviću.
No, dvojica nekadašnjih moćnika, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari. Koji i dalje gaje nadu da će se dokopati raja. Pa možda i s druge strane. Knežević je tokom građanskih pokreta koje je organizovao Pokret Odupri se, odlučio da učestvuje aktivno, i organizovao svoj pokret. Marović je u ovom obraćanju javno podržao Demokratski front.
Marović je, osim što je bio nekadašnji visoki funkcioner vladajuće partije, bio i državni funkcioner u SFRJ, SRJ, SCG i Crne Gore. U tom periodu, kako je rasla moć i imovina Đukanovića, rasla je i Marovićeva. Prije hapšenja 2015. godine Budva je, u kojoj je živio, ne bez razloga, nazivana Svetozarevo na moru. Godinama je tužilaštvo ignorisalo krivične prijave i novinske napise, pa i našeg nedjeljnika, koji su svedočili o narasloj imovini i moći porodice Marović. Još 2008. godine MANS je javnosti predočio šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva i da je preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica „povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”. Tu je i priča o tome kako je Marović preko noći postao milioner i vlasnik ogromnog zemljišta u Grblju. Pa ona o tajnom računu njegove supruge… Institucije nijesu reagovale, da bi Marović bio uhapšen mjesecima nakon što je mnogima postalo jasno da se priprema žrtva, odnosno da i Crna Gora mora imati „svog Iva Sanadera“. I da to neće biti Đukanović.
Kneževićevo ime se vezuje za prvi milion Đukanovića, ali i za aferu Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stigao je mito za prodaju državne telekomunikacione kompanije. Vidjeli smo i da je plaćao izborne pobjede DPS-a. A onda je negdje, na liniji interesa, došlo do kurcšlusa. Pa su i za Kneževića počeli da važe zakoni. Za Kneževićem je nedavno ukinuta potjernica Interpola, a na engleskom sudu će se odlučivati o njegovom izručenju Crnoj Gori gdje je optužen za više krivičnih djela.
Marović je u intervjuu na A1 kazao da je tek naknadno shvatio očigledno – da je on crnogorski Ivo Sanader. Naveo je da mu je jedan novinar kazao da njegovi američki izvori kažu da su ga „njegovi“ prikazali kao nekoga ko je doveo ruski kapital u Crnu Goru i da je on „istočnjačko-pravoslavna žrtva“ koja je bila potrebna za ulazak u NATO.
„Zašto je sve ovo moralo da mi se desi? Da li sam ja zaista taj prvi, najveći kriminalac u Crnoj Gori. Da li sam ja taj koji je pokrao milione, koji ima hotele, koji ima banke, akcije, hidroelektrane, da li sam ja taj koji ima nepokretnosti u milionskim vrijednostima. Mom sinu su oduzeli stan u kom je živio i više nema gdje da živi”, obrazlagao je svoju „nevinost“ Marović. U Crnoj Gori hidroelektrane i banke ima porodica Đukanović, pa se sve čini da je Marović govoreći o najvećem „kriminalcu Crne Gore“, opisivao svog dojučerašnjeg političkog saborca i prijatelja koji ga je izdao.
Kome pripada drugo mjesto na ljestvici kriminala, i da li je on na njoj, Marović nije objašnjavao. Niti ga je Knežević o tome pitao. Porijeklo Marovićeve narasle imovine, dok nije žrtvovan, nijesu bili tema razgovora. Marović tvrdi da je sporazume za tužilaštvom potpisao i priznao krivicu kako bi spasio porodicu.
Tokom razgovora izgnanika iz raja, Marović je najradije govorio o – moralu. No, obrazlažući to njegovo viđenje morala, gledalac je morao da se prisjeti mafijaških organizacija i njihovih „moralnih zakona“, omerte i raznoraznih pravila ćutanja.
„Moram priznati da me najviše boli da se ono što se meni i mojoj porodici desilo 2015. godine, u kom hapse moje djecu i brata, čitavu porodicu, moja majka umire gledajući šta se dešava. Ja ne mogu da zamislim da ja mogu to gledati, a da se to dešava Blažu i Lidiji, dok je Milo u nekom pritvoru“, pojašnjavao je svoju najveću bol Marović. I Knežević je podijelio sa gledaocima svoju muku, kako je pokušavao, kad su se institucije okrenule protiv njega, da dođe do Šefa. Uzalud.
Na kraju, valjda je nauk dvojici insajdera u pokušaju, ali i ostalima koji su još u raju, da u sistemu koji su kreirali Đukanović i njegovi, koji počiva na nepravdi, otimanju i kriminalu, ne može da bude pravde i morala. Uzalud suze. Treba nam neki novi sistem. I drugačija vlast. I naravno, drugačiji tužilac. Koji neće nakon svjedočenja insajdera, ma kakva ona bila, da protiv njih podiže optužnice, a veliča Šefa. I prijeti spartancima.
Milena PEROVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice