Povežite se sa nama

MONITORING

SVETOZAR MAROVIĆ I DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Izgnani iz raja

Objavljeno prije

na

Svetozar Marović i Duško Knežević, dvojica nekadašnjih moćnika, a danas lica sa potjernica na slobodi, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari

 

„Došao je trenutak da Svetozar Marović ispriča šta zna o Milu Đukanoviću i otkrije kako je sa svojom kriminalnom grupom pljačkao Crnu Goru“, najavljivao je televizijsko pojavljivanje odbjeglog Marovića, odbjegli Duško Knežević. Marovićevo prvo pojavljivanje u javnosti, nakon što je neometano napustio Crnu Goru i otišao na „liječenje u Beograd“, i pored priznanja i presude da je šef budvanske kriminalne grupe koja je tu opštinu oštetila za desetine miliona eura, Knežević je organizovao na A1 televiziji, čiji je vlasnik. Kako je došao do Marovića, nije objašnjavao, ali je jasno da se i to može. I da postoji razlog zašto to isto nikako ne polazi za rukom crnogorskim vlastima.

Srbija godinama ne izručuje Marovića, a sve upućuje na to da crnogorske vlasti ne koriste svoje kanale da bi nekadašnjeg visokog političkog i državnog funkcionera optuženog 2015. godine za stvaranje kriminalne organizacije vratili u zemlju, radi izdržavanje zatvorske kazne. Prema ocjenama opozicije, apsolutna zastara izvršenja zatvorske kazne nastupa za mjesec dana za Marovićevog sina Miloša, koji je takođe optužen da je član budvanske kriminalne grupe, i koji se kao i otac nalazi u Beogradu. Procjena je da će apsolutna zastara za zatvorsku kaznu i za starijeg Marovića, takođe nastupiti za mjesec dana.

Da li je to jedan od razloga zbog kojih se Marović sada javno pojavio, ne zna se. Sigurno je da u tom pojavljivanju nijesu baš ispunjena obećanja koje je javnosti dao Knežević.

„Marović sada kreće da razotkriva Đukanovićevu organizovanu kriminalnu grupu, jer makar toliko duguje svojoj porodici i Crnoj Gori. Uz Momira Bulatovića, njih dvojica su, poslije AB revolucije, gradili sistem u kojem je DPS bio nedodirljiv. Sada je došao trenutak da ispriča šta zna o svom saborcu koji mu je zabio nož u leđa i otkrije kako je Đukanović, sa svojom kriminalnom grupom, pljačkao Crnu Goru”, navodi se u najavi.

U tročasovnom pompezno najavljenom TV pojavljivanju, bilo je svega samo ne  „oduživanja Crnoj Gori“ – razotkrivanja Đukanovićeve organizovane kriminalne grupe i pojašnjenja kako je Đukanović pljačkao Crnu Goru. „Neke stvari ću odnijeti sa sobom u grob“, kazao je više puta Marović, kada bi razgovor sa teme kako ga je izdao „prijatelj Đukanović“, skrenuo u konkretnijem pravcu. Sve u svemu, i Marović i Knežević su propustili da odigraju ulogu koja im jedino pripada – insajdera koji će reći što znaju o ovom sistemu. Još čekamo Duška Kneževića da objavi snimak koji tvrdi da ima, na kom se navodno vidi kako u plavoj torbi daje novac direktno Đukanoviću.

No, dvojica nekadašnjih moćnika, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su  jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari. Koji i dalje gaje nadu da će se dokopati raja. Pa možda i s druge strane. Knežević je tokom građanskih pokreta koje je organizovao Pokret Odupri se, odlučio da učestvuje aktivno, i organizovao svoj pokret. Marović je u ovom obraćanju javno podržao Demokratski front.

Marović je, osim što je bio nekadašnji visoki funkcioner vladajuće partije, bio i državni funkcioner u SFRJ, SRJ, SCG i Crne Gore. U tom periodu, kako je rasla moć i imovina Đukanovića, rasla je i Marovićeva. Prije hapšenja 2015. godine Budva je, u kojoj je živio, ne bez razloga, nazivana Svetozarevo na moru. Godinama je tužilaštvo ignorisalo krivične prijave i novinske napise, pa i našeg nedjeljnika, koji su svedočili o narasloj imovini i moći porodice Marović. Još 2008. godine MANS je javnosti predočio šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva i da je preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica „povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”. Tu je i priča o tome kako je Marović preko noći postao milioner i vlasnik ogromnog zemljišta u Grblju. Pa ona o tajnom računu njegove supruge… Institucije nijesu reagovale, da bi Marović bio uhapšen mjesecima nakon što je mnogima postalo jasno da se priprema žrtva, odnosno da i Crna Gora mora imati „svog Iva Sanadera“.  I da to neće biti Đukanović.

Kneževićevo ime se vezuje za prvi milion Đukanovića, ali i za aferu Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stigao je mito za prodaju državne telekomunikacione kompanije. Vidjeli smo i da je plaćao izborne pobjede DPS-a. A onda je negdje, na liniji interesa, došlo do kurcšlusa. Pa su i za Kneževića počeli da važe zakoni. Za Kneževićem je nedavno ukinuta potjernica Interpola, a na engleskom sudu će se odlučivati o njegovom izručenju Crnoj Gori gdje je optužen za više krivičnih djela.

Marović je u intervjuu na A1 kazao da je tek naknadno shvatio očigledno – da je on crnogorski Ivo Sanader. Naveo je da mu je jedan novinar kazao da njegovi američki izvori kažu da su ga „njegovi“ prikazali kao nekoga ko je doveo ruski kapital u Crnu Goru i da je on „istočnjačko-pravoslavna žrtva“ koja je bila potrebna za ulazak u NATO.

„Zašto je sve ovo moralo da mi se desi? Da li sam ja zaista taj prvi, najveći kriminalac u Crnoj Gori. Da li sam ja taj koji je pokrao milione, koji ima hotele, koji ima banke, akcije, hidroelektrane, da li sam ja taj koji ima nepokretnosti u milionskim vrijednostima. Mom sinu su oduzeli stan u kom je živio i više nema gdje da živi”, obrazlagao je svoju „nevinost“ Marović. U Crnoj Gori hidroelektrane i banke ima porodica Đukanović, pa se sve čini da je Marović govoreći o najvećem „kriminalcu Crne Gore“, opisivao  svog dojučerašnjeg političkog saborca i prijatelja koji ga je izdao.

Kome pripada drugo mjesto na ljestvici kriminala, i da li je on na njoj, Marović nije objašnjavao. Niti ga je Knežević o tome pitao. Porijeklo Marovićeve narasle imovine, dok nije žrtvovan, nijesu bili tema razgovora. Marović tvrdi da je sporazume za tužilaštvom potpisao i priznao krivicu kako bi spasio porodicu.

Tokom razgovora izgnanika iz raja, Marović je najradije govorio o – moralu. No, obrazlažući to njegovo viđenje morala, gledalac je morao da se prisjeti mafijaških organizacija i njihovih „moralnih zakona“, omerte i raznoraznih pravila ćutanja.

„Moram priznati da me najviše boli da se ono što se meni i mojoj porodici desilo 2015. godine, u kom hapse moje djecu i brata, čitavu porodicu, moja majka umire gledajući šta se dešava. Ja ne mogu da zamislim da ja mogu to gledati, a da se to dešava Blažu i Lidiji, dok je Milo u nekom pritvoru“, pojašnjavao je svoju najveću bol Marović. I Knežević je podijelio sa gledaocima svoju muku, kako je pokušavao, kad su se institucije okrenule protiv njega, da dođe do Šefa. Uzalud.

Na kraju, valjda je nauk dvojici insajdera u pokušaju, ali i ostalima koji su još u raju, da u sistemu koji su kreirali Đukanović i njegovi, koji počiva na nepravdi, otimanju i kriminalu, ne može da bude pravde i morala. Uzalud suze. Treba nam neki novi sistem. I drugačija vlast. I naravno, drugačiji tužilac. Koji neće nakon svjedočenja insajdera, ma kakva ona bila, da protiv njih podiže optužnice, a veliča Šefa. I prijeti spartancima.

                                                                                                   Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA PREPUNILA BOLNICE: A gdje je bio NKT

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon poslijeizbornog bolovanja čelnici NKT-a su se ponovo pojavili i tvrde sve je u redu i pod kontrolom. Za dramatični porast oboljelih od Kovida19, kažu, oni su skroz nevini – krivi su građani. Brojke govore da je vrijeme za primjenu drastičnih mjera – zatvaranje gradova, a kako da to učini jednopartijsko tijelo koje je izgubilo legitimitet i kredibilitet

 

Oboljeli od Kovida sa upalom pluća i ljekarskom potvrdom da je teži slučaj umjesto u bolničkom krevetu sa terapijom proveo je dan na klupi ispred nikšićke Opšte bolnice. Zahvaljujući TV Vijesti javnost je u utorak mogla da vidi kako izgleda kolaps u kovid bolnici ispred koje je na prijem čekalo 30-ak pacijenata.

U Nikšićkoj bolnici je početkom ove nedjelje bilo popunjeno 46 kovid postelja od ukupno 65. U samo tri dana u ovom gradu registrovano je 159 novooboljelih i logično je bilo očekivati da će nekima od njih biti neophodno bolničko liječenje, te da će kapaciteti biti nedovoljni. Rješenje je nađeno kasno uveče kada su 33 pacijenta smještena u bolnicu u Brezoviku u kojoj je otvorena nova kovid zona.

Umjesto da objasne javnosti kako je došlo do propusta, nadležni su počeli da ubjeđuju javnost da je to normalno. ,,Ne vidim da je iko od onih koji su tražili pomoć bio životno ugrožen pa ostavljen ispred bolnice. To ni slučajno”, izjavio je Ilija Ašanin, direktor Opšte bolnice Nikšić.

Direktor Kliničkog centra Crne Gore Jevto Eraković je nakon obilaska bolnice u Nikšiću izjavio: ,,Uvjerili smo se u ono što smo već odranije znali u jednu sjajnu organizaciju nikšićke bolnice, u jednu veliku stručnost nikšićkih doktora i srednjeg medicinskog kadra i vidjeli smo da su svi pacijenti danas koji su zahtijevali hospitalizaciju i hospitalizovani u Nikšićkoj bolnici”.

Iste večeri, dok je javnost gledala nemile scene iz Nikšića, šefica operativnog štaba Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) Vesna Miranović besjedila  je o tome kako ne postoji nikakva odgovornost tog tijela za dramatičan rast broja zaraženih virusom te da su za sve odgovorni građani koji ne poštuju epidemiološke preporuke.

Troje citiranih DPS kadrova nastavlja sa retorikom svoje partije da vjerujemo njima, a ne svojim očima. Pored pacijenata dovode u problem ljekare, pa je tako doktorka iz kovid bolnice u Nikšiću morala da objašnjava revoltiranoj rodbini oboljelih da ona, još dva doktora i sestre rade cijeli dan: ,,Direktor zove krizni štab iz ove bolnice da nađe rešenje gdje ćemo s tim pacijentima. Radimo i radićemo sve samo čekamo rešenje gdje će pacijenti da se liječe. Ne zavisi od nas”.

A koliko su medicinari preopterećeni, nehotice je rekao direktor Ašanin, obećavajući 10 dodatnih kreveta u nikšićkoj bolnici: ,,Koje ne koristimo nizašta osim što jedan dio tih kreveta koristimo da se zaposleni eventualno odmore ili prime nešto od vitamina u flašama da bi im ojačao imunitet, pošto provode 24 sata sa pacijentima”.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZBUKTAVANJE EPIDEMIJE: Korona parti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih.  I dok iz Instituta upozoravaju da nas očekuje dramatična situacija, NKT se samougasio, a virus ne čeka konstituisanje novog

 

Kriv je administrator. Tako reče predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović, nakon što je sa njegove Fejsbuk stranice ,,greškom” osumnjičenog administratora emitovan snimak okupljanja ,,branilaca” države u Podgorici. Simović je navodno samo srcem bio na skupu na kome se prema procjenama policije okupilo 50.000 ljudi, iako odluke NKT-a propisuju da nije dozvoljeno okupljanje preko 100 ljudi.

Simovića su dostojno u odbrani države na podgoričkom trgu zamijenili drugi članovi NKT-a i sam odlazeći premijer Duško Marković. O kakvoj se ozbiljnoj družini radi, govori i to da se niko iz NKT-a nije oglašavao da upozori na epidemiološki rizik masovnog okupljanja. Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana.

U jeku globalne pandemije, sa rekordnim brojem oboljelih i umrlih, članovi NKT-a su precizno nacrtali način vladanja njihove partije u kome ono što važi za jedne nije obavezno za one koji su na njihovoj partijskoj ili ,,patriotskoj” strani. U nepoštovanju sopstvenih pravila NKT je imao pomoć policije i tužilaštva. Tokom proljeća, zbog kršenja preventivnih mjera, uhapšeno je i krivično gonjeno preko hiljadu građana, da bi se borba protiv korone tokom ljetnjeg rasta oboljelih svela na partijsko-epidemiološko sprječavanje dolaska građana na proteste u Podgoricu. Sedmicu prije izbora  u cilju sprječavanja narušavanja javnog zdravlja zbog masovnog okupljanja duže od tri sata obustavljen je saobraćaj na putevima koji iz Nikšića i Kolašina vode ka Podgorici.

Institucije su nakon izbora, uzele slobodno, pa su dan nakon izbora 31. avgusta pristalice opozicionih partija ispred Hrama u Podgorici nesmetano slavile izbornu pobjedu. Odgovor je stigao nakon tri dana na Cetinju, a 6. septembra u Podgorici, uz ćutanje NKT-a i asistenciju policije, održan je drugi patriotski kontramiting.

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih od korona virusa sa tendencijom daljeg rasta. Svakog dana registruje se preko 100 ili dvjesta oboljelih u zavisnosti od toga koliko se testova radi. Crna Gora je od korona fri države zauzela čelnu poziciju u regionu po broju oboljelih, podaci od 8. septembra, – na 100.000 stanovnika imamo 259 oboljelih, BiH 176, Kosovo 156, Albanija 142, Sjeverna Makedonija 92, Hrvastka 63, Slovenija 29. Toliko o epidemiološki bezbjednim izborima.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NAŠA ANKETA: Crna Gora, za i protiv

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo sagovornike Monitora: Kako komentarišete rezultate prošlonedjeljnih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori?

 

AKADEMIK SLAVO KUKIĆ IZ MOSTARA
Između ohrabrenja i strepnje

U rezultatima posljednjih izbora ima i onog što ohrabruje i onog što izaziva strepnju. Ohrabrujući je demokratski potencijal crnogorskog društva koji je upozorenje da nema nesmjenjivih, ali i da je konačno došao kraj vlasti čije aktere se tijekom 30 godina njihove neupitnosti povezuje s koječim, pa i kriminalom i korupcijom. Iako se, ruku na srce, ne smije zaboraviti ni sve pozitivno što je ta vlast učinila – od sticanja državne nezavisnosti, preko priključivanja NATO-u do otvaranja svih poglavlja u pristupnim pregovorima s EU i jednom od najvećih stopa gospodarskog rasta u Evropi.

Problematična je, međutim, pozadina pobjede crnogorske opozicije, jer u upozoravajućoj formi otvara mnoga pitanja crnogorske budućnosti. Nije, naime, tajna da je ona došla na krilima SPC i predizborne retorike koja je plasirana posredstvom srbijanskih, ali i prosrpskih medija u Crnoj Gori – a ni jedno ni drugo se ne može odvajati od izravne umiješanosti samog srbijanskog državnog vrha. To, opet, upućuje na zaključak da bi nova vlast u slijedeće četiri godine mogla ići na instrukcije na iste adrese. Na oprez, na koncu, upućuje i činjenica da pobjeda nije slavljena samo u Crnoj Gori nego i Beogradu, Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu, a to upućuje na ponovo nabujale ambicije koje su do krvoprolića dovele i u prvoj polovici devedesetih.

Ja, međutim, nisam uvjeren kako bi nova vlast mogla biti duga vijeka. Jer, ona će, kako stvari stoje, biti sklepana od političkih koncepata koje povezuje samo jedno – želja da se iz sedla izbace DPS i Đukanović. Sve ostalo je među njima teško pomirljivo, barem po porukama koje su njihovi lideri slali tijekom predizborne kampanje. No, u politici je moguće svašta, pa i kopernikanski postizborni obrati. I stoga, sačekajmo prve korake nove vlasti pa će nam sve biti puno jasnije.

 

MILOŠ MITROVIĆ, KOLUMNISTA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS
Eh, da je Amfilohije patrijarh

Kada je patrijarh Pavle preminuo 2009, mnoge je kopkalo hoće li ga naslediti mitropolit Amfilohije. Pamti se tadašnje mitropolitovo predviđanje da ga se u Crnoj Gori neće tako lako otarasiti.

Prema nekim crnogorskim analitičarima, Amfilohije je pobednik minulih izbora. Tako ispada da su Boris Tadić, a kasnije pogotovo Aleksandar Vučić imali veliku sreću na žrebu u SPC. Umesto Amfilohija Vučić je unapred dobio snishodljivog bivšeg vladiku niškog Irineja za patrijarha.

Kako bi Amfilohije kao patrijarh gledao na Briselski sporazum i na Vučićevu rešenost da se rastosilja Kosova, pokazao je svojevremeno držeći opelo i njemu i ostalim zvaničnicima Srbije optužujući ih za izdaju. Zaista Vučiću ne bi bilo lako sa „Ristom sotonom“ u Patrijaršiji.

Ali nije mitropolit srušio vlast DPS-a. Crna Gora, za razliku od Srbije, osim Amfilohija ima i opoziciju. DPS i u perspektivi, kako se čini, Mila Đukanovića, srušio je narod i uozbiljena opozicija koji svi zajedno više nisu mogli da trpe vladavinu nepravde dugu 30 godina.

A Milo je od Amfilohija napravio aždaju mnogo veću nego što jeste. Đukanović se, makar od 1996/1997, činio pragmatičnim političarem, ali poslednjih godina otišao je u populiste i igrao na kartu podela i polarizacije društva i to mu se obilo o glavu.

Posebna vrsta teoretičara zavere tvrdi da je Vučić srušio Mila. Videćemo kad prođe istorijska distanca je li Vučić zaista došao glave još jednom svom tati, kao što je već Šešelju.

Ali biće da će u to još neko vreme verovati samo takozvani dežurni glasovi razuma u Srbiji, koje i sada vidimo kao rado viđene goste na crnogorskim medijima pod kontrolom jedne vlasti na izdisaju.

 

BRANISLAV KALUĐEROVIĆ, VLASNIK IZDAVAČKE KUĆE GRAFOS CETINJE
Moramo odbraniti crnogorsku čast

Narodna volja građana svih ovih izbora od devedesete do danas je ponižavana raznim manipulacijama i političkom korupcijom, koje su javnosti dobro poznate. Mi Crnogorci devedesetih i danas 2020. godine smo u istom problemu. Nikome nijesmo po mjeri. Ovdje se samo vodi „borba“ između dvije grupacije – između profesionalnih Srba i Crnogoraca, đe se samo gleda i navija za  lične interese, a ne interese građana.

Poslije ovih izbora smatram da su na referendumu 2006. godine pobijedili profesionalni Crnogorci i mi izmanipulisane patrote dale im legitimitet. Đe su danas Matica crnogorska, crnogorski intelektualci, dvije akademije nauka, PEN centar, nevladine i druge organizacije da dignu glas protiv ovog šenlučenja po Crnoj Gori, da brane ne bilo koga lično nego da odbrane svoje dostojanstvo ako su ga uopšte imali,  a bogami su zavisili i jeli 14 godina sa istog korita sa vladajućom oligarhijom.

Znači, ponovo je pala na nas obaveza da branimo čast crnogorsku i da biramo manje zlo…

Ovih dana poslije izbora velika hajka se stvorila oko SPC i njenog poglavara Amfilohija. Kao donator CPC bio bih srećan da naš vladika Mihailo može izvesti na litije po Crnoj Gori 100.000 građana. Do njega nije, ali do nekoga bogami jeste! Kao sportski radnik strašno se nesrećno osjećam kad naše sportske institucije ćute na ovu hajku koja se protiv nas Crnogoraca vodi. Najvjerovatnije da u Crnoj Gori nikad nije bilo patriote u sportu kao što je Novak Đoković koji je muški i patriotski stao uz svoju Zastavu! Nama u sportu zastava i himna služe za nešto potpuno drugo i ne treba nam ni jedno ni drugo, jer od 2006. sport nije u službi osvješćivanja ili bolje reći vaspitanja današnje omladine da ona voli svoju državu i reprezentacije.

Svjedoci smo crnogorske tragedije u kojoj su najveća opasnost prazne riječi i puni trgovi. Zbog svega toga poslije svih ovih dešavanja mislim da je vakat da se stvori nova politička građanska partija od politički neoprljanih građana.

 

VLADIMIR VUKOVIĆ, DIPLOMIRANI INŽENJER IZ PODGORICE
Pobjeda Crne Gore

Izbori za nama su potvrdili onu svevremenu svetootačku pouku da sila Boga ne moli, ali ni da Bog silu ne voli. Kompletan izborni proces je sproveden u neregularnim uslovima koje je nametnula kamarila sada već bivšeg režima. U zlonamjerno smišljenom i nametnutom haosu DPS je po ko zna koji put za sebe tražio dobar izborni rezultat, a zasluženo je dobio potpuni izborni krah. Građani Crne Gore su na ovim izborima pokazali da su politički sazreli i da su spremni za ozbiljne i korjenite promjene društva u cjelini, koje tek treba da uslijede. Velika je sreća što je narod prepoznao opasnost destruktivne politike čija je personifikacija lično Milo Đukanović, jer sam ubijeđen da je ovo bila posljednja šansa da se njegov mafijaški sistem vladavine porazi na miran način, izborima i olovkom.

Velika je stvar kada jedan takav parapolitički i parapolicijski režim narod porazi svojom dobrotom, vjerom, sačuvanom sviješću, odgovornošću za sebe i svoje bližnje i ljubavlju prema Crnoj Gori i svim njenim građanima, naravno i onima koji su bili uz taj i takav režim.

Ovo je pobjeda i trijumf naroda za koji smo se molili na našim molebanima i litijama koje su neodgovorni pojedinci opijeni vlašću i golom silom nazivali ludačkim pokretom. Na kraju bih samo citirao prijetnju najvećeg gubitnika ovog izbornog procesa, koja mu se sada vraća kao bumerang i ima sasvim drugi smisao – Ovo je neka nova Crna Gora na koju ćete se morati naučiti.

Radujte se ljudi, ovo je pobjeda Crne Gore za bolju budućnost naše djece!

 

PROF. DR MILAN RADULOVIĆ, SVEŠTENIK CARIGRADSKE PATRIJARŠIJE U TORONTU
Povratak u kameno doba

Mogu da kažem, sa stanovišta nekoga ko je došao iz Toronta i živi u jednoj demokratskoj zemlji, da je ovo povratak, najblaže rečeno, u kameno doba. Vijore se zastave druge zemlje, prijeti se ljudima. Svi ovi koji su na ulicama kažu da im je Milo Đukanović bio cilj. Milo nije bio cilj, Milo im je samo izgovor. Cilj je atak na državnost i na nezavisnost Crne Gore. Osjećam se sada ovdje kao što su se osjećali Indijci kada su im engleske kolonijalne trupe govorile da su im donijele slobodu.

Mi iz dijaspore se ne vezujemo za čovjeka, mi se vezujemo za Crnu Goru. Nama nije cilj Milo nego Crna Gora. Mi smo uvijek za opciju suverene i demokratske Crne Gore, opciju evroatlantskih integracija, nikada za odlazak unazad. Ovo vidimo kao odlazak unazad i kao veliku zloupotrebu građana i sve greške koje su napravili ljudi i u vlasti i u opoziciji sada plodove toga ubiraju oni koji ne vole Crnu Goru.

U Baru, gdje sam glasao, litijaši ne prestaju, vijore se zastave druge zemlje, pjevaju četničke pjesme, prijeti se… To je povratak u devedesete, samo je razlika u tome što se devedesetih pucalo iz kalašnjikova, a sada imamo prijetnje. To je zaista ne samo korak unazad nego to nije moja Crna Gora. Ali svima poručujemo ne damo vam Crnu Goru.

Nemam ništa protiv srpskih zastava, vijore se one i u Kanadi, ali zajedno sa kanadskom zastavom. Ali ovdje nema crnogorske zastave.

Tačno mogu da predvidim koji su koraci onih koji su protiv inreresa Crne Gore. Prvo ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, odmah će htjeti da suspenduju odluku o priznavanju nezavisnosti Kosova, izlazak iz NATO-a, suspenzija svih pokušaja da Crna Gora bude članica Evropske unije i na kraju finalni –  poništavanje referenduma o nezavisnosti Crne Gore i definitivno pripajanje Crne Gore Srbiji kao neke konfederacije. Oni to javno neće da pričaju, ali to djelima pokazuju. Zastava govori sve, zastava govori o njihovoj namjeri i to znači atak na nezavisnost Crne Gore.

MUSTAFA CANKA, NOVINAR IZ ULCINJA
I dalje na razdjelnici

Rezultati parlamentarnih izbora potvrđuju da Crna Gora konačno izlazi iz pretpolitičkog društva. Mučno, dugo, teško, ali, ipak, se to dešava pred našim očima.

Stara je istina takođe da je značaj svih kriza u tome da skriveno učine vidljivim. Ono čemu svjedočimo ovih dana jeste da je crnogorsko društvo i dalje na razdjelnici: otvoreno je pitanje da li i pored proklamovanog cilja – ubrzavanja puta ka EU, Crna Gora može ponovo da klizne u dobro znane balkanske omraze.

Uvjeren sam da će jedino ubrzana evropeizacija osigurati progres ove države i njezinih građana. Samo se na toj velikoj priči i konkretnom, svakodnevnom djelovanju društvo može mobilisati i spriječiti politički i ekonomski kolaps Crne Gore. Državna kasa je prazna, idu teška jesen i duga zima, a najveći broj građana želi brza i laka rješenja.

Mislim da je demokratskim snagama u ovoj zemlji EU (a u okviru nje posebno Njemačka) jedini saveznik u ovom izuzetnom izazovnom periodu. Drugu perspektivu ne vidim, a novo prebrojavanje (popis stanovništva) je u Crnoj Gori već zakazano za iduću godinu.

                            Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo