Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Crna Gora, za i protiv

Objavljeno prije

na

Pitali smo sagovornike Monitora: Kako komentarišete rezultate prošlonedjeljnih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori?

 

AKADEMIK SLAVO KUKIĆ IZ MOSTARA
Između ohrabrenja i strepnje

U rezultatima posljednjih izbora ima i onog što ohrabruje i onog što izaziva strepnju. Ohrabrujući je demokratski potencijal crnogorskog društva koji je upozorenje da nema nesmjenjivih, ali i da je konačno došao kraj vlasti čije aktere se tijekom 30 godina njihove neupitnosti povezuje s koječim, pa i kriminalom i korupcijom. Iako se, ruku na srce, ne smije zaboraviti ni sve pozitivno što je ta vlast učinila – od sticanja državne nezavisnosti, preko priključivanja NATO-u do otvaranja svih poglavlja u pristupnim pregovorima s EU i jednom od najvećih stopa gospodarskog rasta u Evropi.

Problematična je, međutim, pozadina pobjede crnogorske opozicije, jer u upozoravajućoj formi otvara mnoga pitanja crnogorske budućnosti. Nije, naime, tajna da je ona došla na krilima SPC i predizborne retorike koja je plasirana posredstvom srbijanskih, ali i prosrpskih medija u Crnoj Gori – a ni jedno ni drugo se ne može odvajati od izravne umiješanosti samog srbijanskog državnog vrha. To, opet, upućuje na zaključak da bi nova vlast u slijedeće četiri godine mogla ići na instrukcije na iste adrese. Na oprez, na koncu, upućuje i činjenica da pobjeda nije slavljena samo u Crnoj Gori nego i Beogradu, Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu, a to upućuje na ponovo nabujale ambicije koje su do krvoprolića dovele i u prvoj polovici devedesetih.

Ja, međutim, nisam uvjeren kako bi nova vlast mogla biti duga vijeka. Jer, ona će, kako stvari stoje, biti sklepana od političkih koncepata koje povezuje samo jedno – želja da se iz sedla izbace DPS i Đukanović. Sve ostalo je među njima teško pomirljivo, barem po porukama koje su njihovi lideri slali tijekom predizborne kampanje. No, u politici je moguće svašta, pa i kopernikanski postizborni obrati. I stoga, sačekajmo prve korake nove vlasti pa će nam sve biti puno jasnije.

 

MILOŠ MITROVIĆ, KOLUMNISTA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS
Eh, da je Amfilohije patrijarh

Kada je patrijarh Pavle preminuo 2009, mnoge je kopkalo hoće li ga naslediti mitropolit Amfilohije. Pamti se tadašnje mitropolitovo predviđanje da ga se u Crnoj Gori neće tako lako otarasiti.

Prema nekim crnogorskim analitičarima, Amfilohije je pobednik minulih izbora. Tako ispada da su Boris Tadić, a kasnije pogotovo Aleksandar Vučić imali veliku sreću na žrebu u SPC. Umesto Amfilohija Vučić je unapred dobio snishodljivog bivšeg vladiku niškog Irineja za patrijarha.

Kako bi Amfilohije kao patrijarh gledao na Briselski sporazum i na Vučićevu rešenost da se rastosilja Kosova, pokazao je svojevremeno držeći opelo i njemu i ostalim zvaničnicima Srbije optužujući ih za izdaju. Zaista Vučiću ne bi bilo lako sa „Ristom sotonom“ u Patrijaršiji.

Ali nije mitropolit srušio vlast DPS-a. Crna Gora, za razliku od Srbije, osim Amfilohija ima i opoziciju. DPS i u perspektivi, kako se čini, Mila Đukanovića, srušio je narod i uozbiljena opozicija koji svi zajedno više nisu mogli da trpe vladavinu nepravde dugu 30 godina.

A Milo je od Amfilohija napravio aždaju mnogo veću nego što jeste. Đukanović se, makar od 1996/1997, činio pragmatičnim političarem, ali poslednjih godina otišao je u populiste i igrao na kartu podela i polarizacije društva i to mu se obilo o glavu.

Posebna vrsta teoretičara zavere tvrdi da je Vučić srušio Mila. Videćemo kad prođe istorijska distanca je li Vučić zaista došao glave još jednom svom tati, kao što je već Šešelju.

Ali biće da će u to još neko vreme verovati samo takozvani dežurni glasovi razuma u Srbiji, koje i sada vidimo kao rado viđene goste na crnogorskim medijima pod kontrolom jedne vlasti na izdisaju.

 

BRANISLAV KALUĐEROVIĆ, VLASNIK IZDAVAČKE KUĆE GRAFOS CETINJE
Moramo odbraniti crnogorsku čast

Narodna volja građana svih ovih izbora od devedesete do danas je ponižavana raznim manipulacijama i političkom korupcijom, koje su javnosti dobro poznate. Mi Crnogorci devedesetih i danas 2020. godine smo u istom problemu. Nikome nijesmo po mjeri. Ovdje se samo vodi „borba“ između dvije grupacije – između profesionalnih Srba i Crnogoraca, đe se samo gleda i navija za  lične interese, a ne interese građana.

Poslije ovih izbora smatram da su na referendumu 2006. godine pobijedili profesionalni Crnogorci i mi izmanipulisane patrote dale im legitimitet. Đe su danas Matica crnogorska, crnogorski intelektualci, dvije akademije nauka, PEN centar, nevladine i druge organizacije da dignu glas protiv ovog šenlučenja po Crnoj Gori, da brane ne bilo koga lično nego da odbrane svoje dostojanstvo ako su ga uopšte imali,  a bogami su zavisili i jeli 14 godina sa istog korita sa vladajućom oligarhijom.

Znači, ponovo je pala na nas obaveza da branimo čast crnogorsku i da biramo manje zlo…

Ovih dana poslije izbora velika hajka se stvorila oko SPC i njenog poglavara Amfilohija. Kao donator CPC bio bih srećan da naš vladika Mihailo može izvesti na litije po Crnoj Gori 100.000 građana. Do njega nije, ali do nekoga bogami jeste! Kao sportski radnik strašno se nesrećno osjećam kad naše sportske institucije ćute na ovu hajku koja se protiv nas Crnogoraca vodi. Najvjerovatnije da u Crnoj Gori nikad nije bilo patriote u sportu kao što je Novak Đoković koji je muški i patriotski stao uz svoju Zastavu! Nama u sportu zastava i himna služe za nešto potpuno drugo i ne treba nam ni jedno ni drugo, jer od 2006. sport nije u službi osvješćivanja ili bolje reći vaspitanja današnje omladine da ona voli svoju državu i reprezentacije.

Svjedoci smo crnogorske tragedije u kojoj su najveća opasnost prazne riječi i puni trgovi. Zbog svega toga poslije svih ovih dešavanja mislim da je vakat da se stvori nova politička građanska partija od politički neoprljanih građana.

 

VLADIMIR VUKOVIĆ, DIPLOMIRANI INŽENJER IZ PODGORICE
Pobjeda Crne Gore

Izbori za nama su potvrdili onu svevremenu svetootačku pouku da sila Boga ne moli, ali ni da Bog silu ne voli. Kompletan izborni proces je sproveden u neregularnim uslovima koje je nametnula kamarila sada već bivšeg režima. U zlonamjerno smišljenom i nametnutom haosu DPS je po ko zna koji put za sebe tražio dobar izborni rezultat, a zasluženo je dobio potpuni izborni krah. Građani Crne Gore su na ovim izborima pokazali da su politički sazreli i da su spremni za ozbiljne i korjenite promjene društva u cjelini, koje tek treba da uslijede. Velika je sreća što je narod prepoznao opasnost destruktivne politike čija je personifikacija lično Milo Đukanović, jer sam ubijeđen da je ovo bila posljednja šansa da se njegov mafijaški sistem vladavine porazi na miran način, izborima i olovkom.

Velika je stvar kada jedan takav parapolitički i parapolicijski režim narod porazi svojom dobrotom, vjerom, sačuvanom sviješću, odgovornošću za sebe i svoje bližnje i ljubavlju prema Crnoj Gori i svim njenim građanima, naravno i onima koji su bili uz taj i takav režim.

Ovo je pobjeda i trijumf naroda za koji smo se molili na našim molebanima i litijama koje su neodgovorni pojedinci opijeni vlašću i golom silom nazivali ludačkim pokretom. Na kraju bih samo citirao prijetnju najvećeg gubitnika ovog izbornog procesa, koja mu se sada vraća kao bumerang i ima sasvim drugi smisao – Ovo je neka nova Crna Gora na koju ćete se morati naučiti.

Radujte se ljudi, ovo je pobjeda Crne Gore za bolju budućnost naše djece!

 

PROF. DR MILAN RADULOVIĆ, SVEŠTENIK CARIGRADSKE PATRIJARŠIJE U TORONTU
Povratak u kameno doba

Mogu da kažem, sa stanovišta nekoga ko je došao iz Toronta i živi u jednoj demokratskoj zemlji, da je ovo povratak, najblaže rečeno, u kameno doba. Vijore se zastave druge zemlje, prijeti se ljudima. Svi ovi koji su na ulicama kažu da im je Milo Đukanović bio cilj. Milo nije bio cilj, Milo im je samo izgovor. Cilj je atak na državnost i na nezavisnost Crne Gore. Osjećam se sada ovdje kao što su se osjećali Indijci kada su im engleske kolonijalne trupe govorile da su im donijele slobodu.

Mi iz dijaspore se ne vezujemo za čovjeka, mi se vezujemo za Crnu Goru. Nama nije cilj Milo nego Crna Gora. Mi smo uvijek za opciju suverene i demokratske Crne Gore, opciju evroatlantskih integracija, nikada za odlazak unazad. Ovo vidimo kao odlazak unazad i kao veliku zloupotrebu građana i sve greške koje su napravili ljudi i u vlasti i u opoziciji sada plodove toga ubiraju oni koji ne vole Crnu Goru.

U Baru, gdje sam glasao, litijaši ne prestaju, vijore se zastave druge zemlje, pjevaju četničke pjesme, prijeti se… To je povratak u devedesete, samo je razlika u tome što se devedesetih pucalo iz kalašnjikova, a sada imamo prijetnje. To je zaista ne samo korak unazad nego to nije moja Crna Gora. Ali svima poručujemo ne damo vam Crnu Goru.

Nemam ništa protiv srpskih zastava, vijore se one i u Kanadi, ali zajedno sa kanadskom zastavom. Ali ovdje nema crnogorske zastave.

Tačno mogu da predvidim koji su koraci onih koji su protiv inreresa Crne Gore. Prvo ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, odmah će htjeti da suspenduju odluku o priznavanju nezavisnosti Kosova, izlazak iz NATO-a, suspenzija svih pokušaja da Crna Gora bude članica Evropske unije i na kraju finalni –  poništavanje referenduma o nezavisnosti Crne Gore i definitivno pripajanje Crne Gore Srbiji kao neke konfederacije. Oni to javno neće da pričaju, ali to djelima pokazuju. Zastava govori sve, zastava govori o njihovoj namjeri i to znači atak na nezavisnost Crne Gore.

MUSTAFA CANKA, NOVINAR IZ ULCINJA
I dalje na razdjelnici

Rezultati parlamentarnih izbora potvrđuju da Crna Gora konačno izlazi iz pretpolitičkog društva. Mučno, dugo, teško, ali, ipak, se to dešava pred našim očima.

Stara je istina takođe da je značaj svih kriza u tome da skriveno učine vidljivim. Ono čemu svjedočimo ovih dana jeste da je crnogorsko društvo i dalje na razdjelnici: otvoreno je pitanje da li i pored proklamovanog cilja – ubrzavanja puta ka EU, Crna Gora može ponovo da klizne u dobro znane balkanske omraze.

Uvjeren sam da će jedino ubrzana evropeizacija osigurati progres ove države i njezinih građana. Samo se na toj velikoj priči i konkretnom, svakodnevnom djelovanju društvo može mobilisati i spriječiti politički i ekonomski kolaps Crne Gore. Državna kasa je prazna, idu teška jesen i duga zima, a najveći broj građana želi brza i laka rješenja.

Mislim da je demokratskim snagama u ovoj zemlji EU (a u okviru nje posebno Njemačka) jedini saveznik u ovom izuzetnom izazovnom periodu. Drugu perspektivu ne vidim, a novo prebrojavanje (popis stanovništva) je u Crnoj Gori već zakazano za iduću godinu.

                            Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo