OKO NAS
BEZ RIBOLOVAČKE SLUŽBE NA KOLAŠINSKIM RIJEKAMA: Tara, Morača i pritoke – raj za krivolovce
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor onlineNa ponovljenom konkursu Ministarstva poljoprivrede nije bilo onih koji su zadovoljili uslove za gazdovanje kolašinskim rijekama. Zbog toga su vodotoci mjesecima bez ribočuvarskih službi, a krivolovci pustoše riblji fond. U najboljem slučaju, proći će mjeseci dok se ne nađe alternativa za bezvlašće na Tari, Morači i njihovim pritokama
Prema izjavama čelnika lokalne vlasti, stanje na kolašinskim rijekama je katastrofalno. Navodno, krivolovci pustoše riblji fond na Tari, Morači i njihovim pritokama. Na rijekama mjesecima nema ribočuvarske službe. Vrhovni sud proljetos je poništio rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na području kolašinske opšitne Sportsko-ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača. Ta presuda je donešena nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva, tvrdeći da je nezakonito. Na ponovljenom konkursu Ministarstva niko nije zadovoljio uslove neophodne za gazdovanje kolašinskim vodama, pa je sada 150 km vodotoka bez kontrole i zaštite. Do kada, teško da iko može precizno kazati.
Predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić za Monitor kaže da prema njegovim informacijama, krivolovci haraju na svim kolašinskim vodotocima. On obim krivolova naziva ekološkom nepogodom.
„Iako nijesam ribolovac, neću pogriješiti ako kažem da je trenutno stanje na kolašinskim vodama katastrofalno. Vodotoke Tare, Morače i njihovih pritoka niko ne čuva od nezakonitog izlova i uništavanja ribljeg fonda, koji je jedno od najvećih bogatstava opštine Kolašin i Crne Gore. Svakodnevno dobijam informacije od ljubitelja prirode i mještana da krivolovci bjesomučno i nekontrolisano izlovljavaju stotine kilograma ribe. Sve to uz pomoć struje, dinamita, mreža i ostalih nedozvoljenih sredstava” – kaže Đukić.
Krivolovci, tvrdi on, nijesu samo Kolašinci, već dolaze iz drugih opština. Đukić kaže da je neophodna hitna reakcija nadležnih organa.
Momir Živković, predsjednik SRK Tara i Morača, kluba koji je do skoro gazdovao kolašinskim rijekama, smatra da vode nijesu nezaštićene. On objašnjava da umjesto ribočuvarske službe, sada kontrolu obavlja inspektor za slatkovodno ribarstvo.
„To su informacije koje mi imamo. Previše je ovih dana zabrinutih za stanje ribljeg fonda. Njihovu podršku nijesmo osjetili minulih godina dok smo, na najbolji mogući način, štitili vode od krivolovaca. Taj posao je vrlo zahtjevan, naročito na vodama koje su udaljene od grada desetine kilometara” – kaže on.
Iz SFFK Maniro, međutim, smatraju da su Živkovićev klub i resorno ministarstvo odgovorni za sadašnje stanje. Predsjednik Manira Mile Lazarević tvrdi da je, dok je njegov klub, od 2015. do 2018. godine, bio zadužen za vodotoke, Kolašin imao šansu da se pozicionira na karti reprezentativnih lokacija za sportske ribolovce. Prema njegovim riječima, u tom periodu mnogo je urađeno na zaštiti rijeka, formirana je ribočuvarska služba sa pet do osam ribočuvara… Podsjeća i da je, pored novca, uložen i ogroman volonterski rad, probijeno oko 8 kilometara ribolovačkih staza i očišćeno oko 10 kilometara korita rijeka.
„Nekoliko entuzijasta ribolovaca iz Kolašina, među kojima su bili najuspješniji reprezentativci Crne Gore u mušičarenju Nikola Trebješanin i Ivica Rajković, pomogli su da na teritoriji kolašinske opštine napravimo mušičarske revire. Takav način organizacije poznat je u svijetu, a našem gradu je mogao donijeti veliku finansijsku korist… Saradnja sa Ministarstvom poljoprivrede bila je dobra sve do dolaska Milutina Simovića. Tada počinju problemi” – kaže Lazarević.
Za vrijeme dok je SFFK Maniro bio zadužen za kolašinske rijeke, podsjeća sagovornik Monitora, organizovan je Kup jadransko-podunavskih zemalja u mušičarenju, zbog kojeg je Crna Gora lani dobila organizaciju prvenstva Evrope u mušičarenju. Kolašin je, tvrdi Lazarević, trebalo da dobije organizaciju Svetskog prvenstva 2022. godine, a ta manifestacija trebalo je da promoviše grad kao svjetski poznatu ribolovnu destinaciju.
Sve je to, objašnjavao on, palo u vodu kada je resorno ministarstvo gazdovanje rijekama, pod uticajem nekih državnih i lokalnih funkcionera, dodojelilo SRK Tara i Morača.
„Taj klub se pokazao kao nesposoban da se brine o rijekama. Rezultati njihovog rada svakome su vidljivi, riblji fond je skoro potpuno uništen, rijeke su devastirane… Biće potrebne godine ozbiljnog rada i novca da se isprave te greške” – tvrdi Lazarević.
Predsjednik SO je ponudio rješenje. On će resornom ministarstvu predložiti formiranje opštinskog preduzeća čija bi djelatnost bila zaštita, unapređivanje i promocija ribolova. Smatra i da za to postoji dobar zakonski okvir. „Smatram da je potrebno da se lokalna uprava uključi u ovu problematiku i svojim kapacitetima pokuša da riješi dugogodišnji problem u oblasti slatkovodnog ribarstva na području naše opštine. Zakon daje mogućnost da se sadašnje stanje na našim rijekama značajno unaprijedi, to jest, da SO bude osnivač privrednog društva koje će upravljati ribljim fondom” – objašnjava on.
Održivost takvog privrednog društva, kaže Đukić, ne bi bila vezana za finansije osnivača, već za bogatstvo i potencijal ribljeg fonda koji treba da se koristi isključivo u turističke i sportsko-rekreativne svrhe. On podsjeća da je uspješnost takvih preduzeća poznata u regionu i da mali gradovi u tim državama žive od sportsko-ribolovnog turizma.
Rezervu prema toj ideji imaju i Živković i Lazarević. „Ko god preuzme rijeke, mora biti svjestan da bi to, uz najbolji rad, godinama morao da radi sa gubitkom. Prihod od svih ribolovnih dozvola je toliki da može da finansira samo jednog ribočuvara na pola godine. Treba da prođu godine dok bi to preduzeće stiglo do „pozitivne nule”. „Bojim se da bi to bilo sa istim rezultatima kao kad je vodama gazdovao SRK Tara i Morača” – kaže Lazerević.
Rješenje je, smatra on, da lokalni čelnici, ukoliko žele da se rijeke oporave, pozovu ribolovce entuzijaste i da traže savjete. To je jedini način, tvrdi sagovornik Monitora, da se projekat realizuje. „U priču oko zaštite ribljeg fonda nikad više ne treba uključivati one koji su do sada pokazali nesposobnost i neodgovornost” – kaže Lazarević.
U najboljem slučaju, proći će mjeseci dok se ne nađe altenativa za bezvlašće na Tari, Morači i njihovim pritokama. Sve do tada će ti vodotoci, uključujući i Kapetanovo jezero, biti raj za krivolovce.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POVEĆANJE SOCIJALNIH DAVANJA NA SJEVERU: Zaustavljanje odliva stanovništva ili borba za glasače
Objavljeno prije
5 danana
6 Decembra, 2024Lokalne uprave na sjeveru kao da se utrkuju u broju uvođenja novih i povećavanju iznosa za finansiranje postojećih socijalnih davanja. Već na prvi pogled jasno je da je riječ o jednokratnim isplatama, koje će malo kome biti motiv da ostane u rodnom gradu ili poveća broj članova porodice
Nakon što su rezultati poslednjeg popisa potvrdili ono što su, uglavnom, svi već znali – da je sa sjevera, minulih 12 godina, pobjeglo 18.000 stanovnika, predstavnici lokalnih vlasti su, redom, izrazili zabrinutost i potencirali hitnost iznalaženja načina koji bi promijenili sumornu demografsku statistiku. Koji su to dugoročni koraci još ni iz jedne opštine nijesu saopštili, ali su u mnogima pribjegli najlakšem načinu – da se za narednu godinu povećaju novčana davanja za novorođenu djecu, sklopljene brakove ili, na primjer, dodijeli mjesečna simbolična novčana podrška osnovcima na seoskom području.
Izostala je, bar za sada, precizna najava dugoročnih strategija, kojima bi se spriječila depopulizacija, u svakom smislu, opustošenog sjevera, ali se u mnogim opštinama krenulo na nesebično dijeljenje novca iz opštinskih kasa. Najčešće u obliku jednokratne podrške.
Tako će, već na narednoj sjednici lokalnog parlamenta u Mojkovcu, na dnevnom redu biti paket socijalnih mjera čija bi primjena trebalo da počne od januara 2025. godine. Predložile su ih Demokrate. Kako za Monitor objašnjava Marko Janketić, predsjednik Skupštine opštine (SO) iz te stranke, cilj je da se “osnaživanjem porodica podstiče demografska obnova i jačaju sela”. Janketić tvrdi da će, kroz predložene mjere, motivisati i mlade bračne parove da ostaju da žive u Mojkovcu. Taj grad je od 2011. do 2023. godine ostao skoro bez 2.000 stanovnika, pa ih je sada svega oko 6.800.
Janketić očekuje da će skupštinska većina prihvatiti prijedog da se jednokratna naknada za prvorođeno dijete uveća više od tri puta, to jest, sa 300 eura na 1.000 eura. Prijedlog je da ta vrsta naknade za drugorođeno dijete ubuduće bude petostruko veća u odnosu na dosadašnju. Tako će porodice koje dobiju drugo dijete jednokratno primiti 1.500 eura.
“Za svako sljedeće dijete u porodici naknada će biti povećana, sa sadašnjih 300, odnosno 400 eura, na 2.000 eura. Kao društveno odgovorna Opština, socijalna politika i briga o ljudima su u fokusu lokalne vlasti, a u skladu sa takvom politikom sljedeća mjera koju predlažemo jeste nova odluka o učešću opštine Mojkovac u plaćanju troškova boravka djece u vrtiću. Tom odlukom, svoj djeci Opština će subvencionisati boravak i ishranu u vrtiću u iznosu od 50 posto”, objašnjava Janketić.
Tu nije kraj novim davanjima iz opštinske kase. Janketić najavljuje da će najvjerovatnije biti usvojena i Odluka o finansijskoj podršci od 30 eura mjesečno učenicima seoskih osnovnih škola.
Međutim, prema rezulatima ankete sprovedene među mladima u Mojkovcu, drugi problem muči one koji najčešće odlaze iz tog grada. Oni su iskazali nezadovoljstvo prilikama za pokretanje biznisa, a kao predloge za poboljšanje kvaliteta života naveli su stvaranje boljih uslova za zapošljenje i poboljšanje infrastrukture. Većina ispitanika pokazala je želju da budu uključeni u donošenje odluka, a tek petina mladih u tom gradu zadovoljna je dostupnošću informacija o njima namijenjenim programima i projektima.
Iz Pljevalja je između dva popisa otišlo gotovo 6.000 ljudi. U pokušaju da zaustave taj trend u narednom periodu, lokalne vlasti su nedavno donijele Odluku o finansijskoj podršci porodicama sa djecom. Prema nacrtu budžeta za narednu godinu u toj opštini, čak 1,2 miliona eura biće opredijeljeno za dječje dodatke, a 96.000 za podršku mladim bračnim parovima.
“Isplata dječjeg dodatka jedna je od od mjera u cilju poboljšanja nataliteta u Pljevljima i predizborno je obećanje Nove srpske demokratije. Pljevlja su rekorder po negativnom prirodnom priraštaju u Crnoj Gori, a iz godine u godinu, podaci Monstata pokazuju da sve više ljudi umire nego što se rađa”, saopštili su iz te Opštine. Najavljeno je i značajno povećanje jednokratnih naknada za novorođenu djecu.
Nešto dugoročnija mjera je uvedena prošle godine, koja podrazumijeva sufinasiranje stambenih kredite mladim bračnim parovima koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Mladi Pljevaljaci su u anketi, sličnoj onoj koja je rađena u Mojkovcu, međutim, kao poboljšanje koje bi ih zadržalo u rodnom gradu istakli veće mogućnosti za zapošljavanje, adekvatanije kulturne sadržaje, više sportskih terena… Bitna su im i ekološka pitanja, naročito smanjenje zagađenja vazduha, a istakli su da su kvalitetniji životni uslovi i ekološka sigurnost ključni za demografsku stabilnost. Pored toga, većina ispitanika iskazala je potrebu za unapređenjem obrazovanja, kroz otvaranje fakulteta i razvoj stručne obuke.
Povećanje iznosa postojećih programa jednokratne podrške i uvođenje novih mjera spremaju i u Kolašinu, koji je od 2011. godine do poslednjeg popisa izgubio 1.500 stanovnika. Stopa nezaposlenosti u tom gradu je i dalje značajno iznad državnog prosjeka, uprkos aktuelnom “investicionom bumu”. Kako je Monitoru kazao predsjednik Skupštine opštine (SO) Vasilije Bulatović, vladajuća koalicija priprema odluke kojima će višestruko biti uvećane jednokratne naknade za novorođenu djecu, a novina je i uvođenje naknade za one koji sklope brak, koja će vjerovatano biti 1.000 eura.
Ispitivanje rađeno za potrebe Lokalnog akcionog plana za mlade, slično kao u drugim opštinama na sjeveru, pokazalo je da, prema ocjeni ispitanika, na kvalitet života više mogu uticati druge vrste podrške. Prije svega, mladi žele informacije i podršku pri započinjanju svojih biznisa, više kulturnih i sportkih sadržaja, značajnije pozicije na mjestima na kojima se donose odluke.
O svemu tome će, kažu u lokalnim upravama, razmišljati u dugoročnim strateškim planskim dokumentima. Činjenicu da su slični planovi, do sada koncipirani uglavnom kao spisak želja i tek djelimično realizovani, u lokalnim uprava izbjegavaju da komentarišu. Jasno je da će najavljena, uglavnom jednokratna, novčana podrška iz opštinskih kasa mnogim porodicama na sjeveru kratkotrajno značiti. Još jasnije je, međutim, kako to nije način da se spriječi odliv stanovništva i teško da čak i predlagači tih mjera vjeruju da će, na primjer, donacija od nekoliko stotina eura bračnim parovima na sjeveru biti dovoljan motiv za dijete više.
Za ispravljanje porazne demografske statistike lokalnim vlastima biće potrebno mnogo više truda, znanja i volje. Međutim, kako je iskustvo pokazalo jednokratna davanja iz opštinskih kasa često jesu način da se zaustavi bar “odliv” glasača političkih subjekata na vlasti. Moguće da je to, prije svega, bila i motivacija kada su odlučili da budu ”široke ruke” pri ekspresnom kreiranju socijalnih mjera. Protiv njih neće dići ruku, sigurno je, ni iz opozicionih klupa. Nije isključeno da opozicija odgovori amandmanima kojima će biti predloženo da se iznosi davanja povećaju za koji procenat. Ta vrsta utakmice u velikodušnosti i brizi o sugrađanima do sada je često viđena u lokalnim parlamentima.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje
Od projekta turističke valorizacije Đalovića pećine kod Bijelog Polja očigledno nema ništa, niti ima izgleda da će biti u dogledno vrijeme. Osim pojedinih speleologa, javnost o tome, uglavnom, ćuti.
Jedino iz Speleološkog kluba Pauk za Monitor kažu da se to može zaključiti na osnovu zatečenog stanja koje su nedavno zabilježili video zapisima na samom ulazu u pećinu, kao i na njenom prilazu gdje je trebalo da se završava žičara. “Ništa se skoro pet godina nije pomjerilo sa mrtve tačke. Od sanacije ništa, sve je zaraslo u travu i šipražje. Bruka i sramota”, kažu u ovom speleološkom klubu.
Oni ističu da ne bi bilo strašno to što su, kako kažu, uzete pare da je bilo šta urađeno, ali da je strašno što su pare uzete, a ništa nije realizovano. “Da je posao odrađen kako treba, ne bi nas interesovalo koliko se ko, što bi narod kazao, ‘ugradio’. Ali svi su se ‘ugradili’ da se ne bi ništa odradilo, a nemjerljiva šteta napravljena je na zaštićenom dobru Đalovića pećini i Đalovića klisuri”, ocjenjuju speloolozi.
Na snimicima koje su nam dostavili iz ovog speleološkog kluba mogu se vidjeti razmjere trenutne štete koja je napravljena i sve ostavljeno nezaštićeno, gomile građevinskog materijala, tone propalog cimenta, razni kablovi i drugi ne tako jeftini materijali. “Čak su i jednog čuvara, čija je kuća najbliža pećini, povukli sa posla jer neće da ga plaćaju, ili ne znaju ko treba da ga plaća. Nedavno smo vodili jednu ekipu speleologa iz Poljske u jedan drugi objekat iznad Đalovića pećine, za koji bi se lako moglo ispostaviti da je dio ovog jedinstvenog prirodnog sistema, i stranci su bili zapanjeni kada su vidjeli ovako stanje, oni čuvenu ceradu kojom su navodno zatvorili ulaz”, kažu u klubu Pauk.
Prema njihovim riječima izvođač radova Novi Volvox se povukao iz posla, a podizvođači kažu da nemaju nikave veze sa tim i skidaju odgovornost sa sebe.“Pa ko je onda kriv za ovo stanje?”, pitaju se, “očigledno da od projekta valorizacije nema ništa i da je ta priča završena. Milioni su bačeni uzaludno, ali nije naše da se time bavimo. Ako je ovo pravna država, ima drugih institucija kojima su dovoljni i ovi snimci da pokrenu postupak po službenoj dužnosti.”
Oni kažu da je još u septembru postignut dogovor da se napravi zajednički sastanak sa predstavnicima Opštine Bijelo Polje kako bi se zvanično postavila neka pitanja i dobili zvanični odgovori, ali ni od toga nije bilo ništa.
Priča oko Đalovića pećine započela je kada su predstavnici Speleološkog kluba Pauk, prije nešto više od dvije godine, policiji prijavili da su vandali ispisivali imena po zidovima pećine i oštetili pećinski nakit. Protiv nekoliko lica je, potom, podnesena krivična prijava zbog uništenja prirodnog dobra, ali se nakon toga otvorila “pandorina kutija” oko toga kako se godinama izvode radovi na valorizaciji Đalovića pećine. Uz pitanja da li se to radi na dovoljno stručan način ili se tim radovima nanosi nepopravljiva šteta prirodnom ambijentu najveće pećine na Balkanu, kao i čitavom njenom okruženju.
Ulaz u Đalovića pećinu nalazi se na području opštine Bijelo Polje. Obično se može pronaći podatak da se prostire na zapadnom dijelu Pešterske visorani i da je jedna od najdužih pećina na Balkanskom poluostrvu. Ova pećina u narodu je od davnina poznata pod nazivom Pećina nad vražijim firovima, zbog ulaza koji je smješten iznad kotlastih udubljenja ispunjenih vodom. Pećina je smještena u Đalovića klisuri, po kojoj je i dobila ime. Kroz klisuru protiče rijeka Bistrica.
Istraženih 17,5 kilometara pećine pripada teritoriji Crne Gore, ali se procjenjuje da ova pećina zadire duboko u utrobu Pešterske visoravni, sa još, vjerovali ili ne, 200 kilometara neistraženih kanala. Speleološka istraživanja Đalovića klisure i njene okoline započeta su 1987. godine… Ono što se već nekoliko godina zna, ali o čemu se uglavnom “glasno ćutalo”, to je da je na scenu stupio faktor čovjek, sa idejom da se pećina turistički valorizuje.
Onda je tu ideju preuzela politika. Demokratska partija socijalista, koja je u Bijelom Polju neporažena preko preko tri decenije, u jednu od lokalnih kampanja krenula je sa pričom o milionskim ulaganjima u turističku valorizaciju najduže pećine na Balkanu. Tako se u jesen 2019. godine Uprava javnih radova pohvalila početkom izgradnje žičare iznad Đalovića klisure. Procijenjena vrijednost kompletne investicije bila je 18 miliona eura, obezbijeđenih kapitalnim budžetom Vlade.
Firma Novi Volvox, sa kojom je Uprava javnih radova ugovorila izradu tehničke dokumentacije i izvođenje radova, nije nepoznata, mada je u CRPS od njenog osnivanja 2009. godine zabilježeno 25 vlasničkih promjena, a posljednja promjena je evidentirana početkom 2022. godine. Ta firma je za radove u Bijelom Polju angažovala podizvođače, među kojima je i kompanija predsjednika opštine Bijelo Polje, Petra Smolovića. Istina, on je izborom na tu funkciju još u prvom mandatu, istupio iz firme Imperijal, koju je nastavio da vodi njegov brat.
Radovi su se izvodili u tišini, i niko do sada nije pomenuo način na koji se to čini, odnosno njihov kvalitet. Milioni su već, po osnovu ovog projekta, uloženi u opštinu Bijelo Polje. Speleolozi smatraju da su uloženi štetno. Mada kažu da ne žele nikoga da targetiraju, iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču radova, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje.
“Niko nikoga, međutim, danas ne goni ni po službenoj dužnosti. Ne gone ni izvođači investiture za izgubljenu dobit, niti investitori izvođača za to šta se i dokle uradilo. Izvođači nisu konzervirali objekat po propisima, Opština na sve ćuti, a govorili su da dva kapitalna objekta, Bjelasica i Đalovića pećina, predstavljaju zamajac oporavka privrede na sjeveru Crne Gore” – naglašavaju u Speleološkom klubu “Pauk”.
Članovi kluba zaključuju da su, izgleda, “svi zadovoljni, a građani koji su to platili oko 50 miliona eura mogu da žive u nadi i lažima da će sve to jednog dana neko pozlatiti”. Ono što je sasvim sigurno, narod će platiti.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima
Objavljeno prije
2 sedmicena
29 Novembra, 2024U većini crnogorskih opština, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi, za OSI se malo šta promijijenilo tokom minule decenije. Nepristupačne su im često čak i ustanove čiji su primarni korisnici. Uz nezaposlenost, to su samo su neki od problema koji im komplikuju svakodnevicu
Osobe sa invaliditetom (OSI) u većini crnogorskih opština i dalje su bez nesmetanog pristupa i uslova za kretanje, boravak i rad u objektima javne namjene. Za taj dio populacije, uprkos unapređenju zakonske regulative, silnim državnim i lokalnim akcionim planovima i obavezama iz Konvencije UN o pravima OSI, stvarnost je ista kao i prije pet ili 10 godina.
Kako za Monitor kaže Duško Rakočević predsjednik Udruženja “Srce”, oni svakodnevno savladavaju i mnogo drugih prepreka – od niske svijesti sugrađana do nezaposlenosti, dikriminacije, neučestvovanja u donošenju odluka, i kad je riječ o oblasti koja ih se neposredno tiče.
“Ja pomak ne vidim. Ni u svijesti ni na “terenu”. Za svako pravo zagarantovano Ustavom, nama je višestruko teže da se izborimo. Teškoća je mnogo, nailazimo nekad i na potpuno ignorisanje donosioca odluka. Podršku, koja nam je zagrantovana zakonom, često smo prinuđeni da ‘prosimo’. Kao da ne postoji institucija koja bi se bavila našim pravima i našim izazovima i kao da se zakoni i propisi usvajaju samo reda radi”, kaže Rakočević.
U Crnoj Gori ne postoji institucija koja nije nadležna za pitanja OSI, ako ne direktno, onda sa aspekta opštih obaveza. To je jedna od konstatacija iz nedavne analize Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tom dokumentu sabrana su i iskustva zatečenog stanja sa terenskih posjeta nekim crnogorskim opštinama na jugu, sjeveru i centralnom dijelu.
Država bi, kao i njene institucije, podsjećaju u tom dokumentu, u skladu sa obavezama iz Konvencije trebale da imaju obavezu da prilikom planiranja, pripreme i primjene politika i programa procijene njihov uticaj na OSI. Međutim, Vlada do sada nije formirala čak ni stalno tijelo ili više tijela nadležnih za primjenu Konvencije. Savjet za prava OSI, kao privremeno savjetodavno tijelo, kako je ocijenjeno u Analizi ombudsmana, “ne funkcioniše više od pet godina”. Od prestanka mandata nekadašnjeg Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom koje je funkcinisalo pri Mnistarstvu rada i socijalnog staranja.
Tim, koji je obavio terenska istraživanja za potrebe Analize konstatovao je da u većini obiđenih opština, čak ni centri za socijalni rad nijesu pristupačni OSI, ne vodi se evidencija o njima, niti ima zaduženih službenika za tu kategoriju korisnika.
Na primjer, u Bijelom Polju, osim ulazne rampe, Centar je u potpunosti nepristupačan za OSI.“Centar nema zaposlenih osoba sa invaliditetom, a jedna osoba je bila na stručnom osposobljavanju”, zapažanje je tima.
I kancelarije beranskog Centra za socijalni rad su u potpunosti nepristupačne za OSI – u objekat ne mogu ući korisnici/ce kolica, do kancelarija na spratu vode stepenice, a nepristupačno je i za osobe sa oštećenjem vida. Ni u toj opštini Centar ne vodi registar OSI. Prema zvaničnim podacima, blizu 15 odsto Beranaca i Beranki , suočava se “sa smetnjom u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti”.
Slično je i u Pljevljima, pa ni u toj opštini OSI ne mogu do Centra za socijalni rad, a evidentiran je, zaključio je monitoring tim, i nedostatak stručnog kadra, kao i da sajt te ustanove ne sadrži informacije o načinu ostvarivarivanja prva i nije prilagođen za OSI. U Pljevljima takođe nema registra. U područnoj jedinici na Žabljaku, uz sve te probleme, nemaju ni službeno vozilo. Nešto bolje, ali i dalje nedovoljnio prilagođeno OSI je u kancelarijama centara za socijalni rad opštine Kotor, Tivat i Budva.
“Ne iznenađuju takvi podaci. Čak i kad su pristupne rampe postavljene, one su izgrađene samo da se forma zadovolji i njima se ne može kolicima. Infrastruktura, uprkos brojnim obećanjima, ali i zakonskim obavezama, i dalje nije pristupačna. Stanje je gore na sjeveru. No, to je samo jedan dio teškoća, više boli nepristupačnost institucijama, poslu, osnovnom dostojanstvu”, kažu u Udruženju Srce.
Objašnjavaju da u svom gradu ne mogu do apoteke, Fonda zdravstava, jednog dijela osnovne škole, policije, vrtića, Biroa rada, Komunalnog preduzeća, Turističke organizacije… Nepristupačni su im i gotovo svi mojkovački hoteli, hram Hristovog rođenja, pijaca, dva marketa, restorani…
Rakočević podsjeća da je na evidenciji Biroa rada u Mojkovcu je 227 OSI, dok su samo 32 osobe radno angažovane. Nezaposlenost je najveći problem OSI u toj opštini, konstatovano je u nacrtu Lokalnog akcionog plana (LAP) u oblasti invalidnosti.
“U Mojkovcu ne postoji dugoročno rješenje za zapošljavanje, već se OSI zapošljavaju preko projekata i javnih radova na kraći vremenski period, a samim tim ne mogu trajno da riješe svoja egzistencijalna pitanja. Lokalna uprava i druge institucije ne zapošljavaju OSI, kako bi dali primjer poslodavcima iz privrednog sektora, čiji je odaziv za zapošljavanje takođe slab. S druge strane, OSI koje nijesu radno sposobne, nemaju dovoljnu podršku od institucija i servisa tako da su prepušteni porodicama i zatvoreni u kućama”, zaključak je iz LAP-a.
Gotovo ista je situacija i u susjednom Kolašinu. Nezaposlenost i nedostupnost su osnovni problem OSI i u tom gradu. Napori da se takvo stanje promijeni decenijama se svode samo na različite planove, koji ostaju na papiru. Za sve to vrijeme u gradu je izgrađeno svega par pristupnih rampi za OSI i obilježeno nekoliko parking mjesta. Međutim, i to malo izgrađenog ne zadovoljava standarde.
”Objekti koji su prilagođeni, u smislu pristupa, zapravo su zgrade i objekti koji su prizemni i pristupačnost u tom dijelu nije omogućena. Postojeće rampe, uglavnom, nijesu izgrađene po standardima. Nagib, širina i drugi parametri ne zadovoljavaju propise. Problem su i parking mjesta, jer nije usaglašena vertikalna i horizontalna signalizacija”, objašnjavaju u kolašinskom Udruženju djece i omladine sa teškoćama i smetnjama u razvoju “Zvijezda”.
Prema istraživanju Saveza slijepih, čak blizu 53 odsto OSI smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa, a 44 odsto da su im manja prava nego ostalim građanima.
Dragana ŠČEPANOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Izdvajamo
-
Stav3 sedmice
Ima li spasa za Plantaže
-
FOKUS4 sedmice
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Iskorak
-
DRUŠTVO4 sedmice
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
-
INTERVJU4 sedmice
TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi
-
HORIZONTI4 sedmice
NJEGOŠ I NJEGOŠEVSKA CRNA GORA: U slavu mitova, (proto)tajkuna i podjela