Povežite se sa nama

OKO NAS

BEZ RIBOLOVAČKE SLUŽBE NA KOLAŠINSKIM RIJEKAMA: Tara, Morača i pritoke – raj za krivolovce

Objavljeno prije

na

Na ponovljenom konkursu Ministarstva poljoprivrede nije bilo onih koji su zadovoljili uslove za gazdovanje kolašinskim rijekama. Zbog toga su vodotoci mjesecima bez ribočuvarskih službi, a krivolovci pustoše riblji fond. U najboljem slučaju, proći će  mjeseci dok se ne nađe alternativa za bezvlašće na Tari, Morači i njihovim pritokama

 

Prema izjavama čelnika lokalne vlasti, stanje na kolašinskim rijekama je katastrofalno. Navodno, krivolovci pustoše riblji fond na Tari, Morači i njihovim pritokama. Na rijekama mjesecima nema ribočuvarske službe. Vrhovni sud proljetos je poništio rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na području kolašinske opšitne Sportsko-ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača. Ta presuda je donešena nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva, tvrdeći da je nezakonito. Na ponovljenom konkursu Ministarstva niko nije zadovoljio uslove neophodne za gazdovanje kolašinskim vodama, pa je sada 150 km vodotoka bez kontrole i zaštite. Do kada, teško da iko može precizno kazati.

Predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić za Monitor kaže da prema njegovim informacijama, krivolovci haraju na svim kolašinskim vodotocima. On obim krivolova naziva ekološkom nepogodom.

„Iako nijesam ribolovac, neću pogriješiti ako kažem da je trenutno stanje na kolašinskim vodama katastrofalno. Vodotoke Tare, Morače i njihovih pritoka niko ne čuva od nezakonitog izlova i uništavanja ribljeg fonda, koji je jedno od najvećih bogatstava opštine Kolašin i Crne Gore. Svakodnevno dobijam informacije od ljubitelja prirode i mještana da krivolovci bjesomučno i nekontrolisano izlovljavaju stotine kilograma ribe. Sve to uz pomoć struje, dinamita, mreža i ostalih nedozvoljenih sredstava” – kaže Đukić.

Krivolovci, tvrdi on, nijesu samo Kolašinci, već dolaze iz drugih opština. Đukić kaže da je neophodna hitna reakcija nadležnih organa.

Momir Živković, predsjednik SRK Tara i Morača, kluba koji je do skoro gazdovao kolašinskim rijekama, smatra da vode nijesu nezaštićene. On objašnjava da umjesto ribočuvarske službe, sada kontrolu obavlja inspektor za slatkovodno ribarstvo.

„To su informacije koje mi imamo. Previše je ovih dana zabrinutih za stanje ribljeg fonda. Njihovu podršku nijesmo osjetili minulih godina dok smo, na najbolji mogući način, štitili vode od krivolovaca. Taj posao je vrlo zahtjevan, naročito na vodama koje su udaljene od grada desetine kilometara” – kaže on.

Iz SFFK Maniro, međutim, smatraju da su  Živkovićev klub i resorno ministarstvo odgovorni za sadašnje stanje.  Predsjednik Manira Mile Lazarević tvrdi da je, dok je njegov klub, od 2015. do 2018. godine, bio zadužen za vodotoke, Kolašin imao šansu da se pozicionira na karti reprezentativnih lokacija za sportske ribolovce. Prema njegovim riječima, u tom periodu mnogo je urađeno na zaštiti rijeka, formirana je ribočuvarska služba sa pet do osam ribočuvara… Podsjeća i da je, pored novca, uložen i ogroman volonterski rad, probijeno oko 8 kilometara ribolovačkih staza i očišćeno oko 10 kilometara korita rijeka.

„Nekoliko entuzijasta ribolovaca iz Kolašina, među kojima su bili najuspješniji reprezentativci Crne Gore u mušičarenju Nikola Trebješanin i Ivica Rajković, pomogli su da na teritoriji kolašinske opštine napravimo mušičarske revire. Takav način organizacije poznat je u svijetu, a našem gradu je mogao donijeti veliku finansijsku korist… Saradnja sa Ministarstvom poljoprivrede bila je dobra sve do dolaska Milutina Simovića. Tada počinju problemi” – kaže Lazarević.

Za vrijeme dok je SFFK Maniro bio zadužen za kolašinske rijeke, podsjeća sagovornik  Monitora, organizovan je Kup jadransko-podunavskih zemalja u mušičarenju, zbog kojeg je Crna Gora lani dobila organizaciju prvenstva Evrope u mušičarenju. Kolašin je, tvrdi Lazarević, trebalo da dobije organizaciju Svetskog prvenstva 2022. godine, a ta manifestacija trebalo je da promoviše grad  kao svjetski poznatu ribolovnu destinaciju.

Sve je to, objašnjavao on, palo u vodu kada je resorno ministarstvo gazdovanje rijekama, pod uticajem nekih državnih i lokalnih funkcionera, dodojelilo SRK Tara i Morača.

„Taj klub se pokazao kao nesposoban da se brine o rijekama.  Rezultati njihovog  rada svakome su vidljivi, riblji fond je skoro potpuno uništen, rijeke su devastirane… Biće  potrebne godine ozbiljnog rada i novca da se isprave te greške” – tvrdi Lazarević.

Predsjednik SO je ponudio rješenje. On će resornom ministarstvu predložiti formiranje opštinskog preduzeća čija bi djelatnost bila zaštita, unapređivanje i promocija ribolova.  Smatra i da za to postoji dobar zakonski okvir. „Smatram da je potrebno da se lokalna uprava uključi u ovu problematiku i svojim kapacitetima pokuša da riješi dugogodišnji problem u oblasti slatkovodnog ribarstva na području naše opštine. Zakon daje mogućnost da se sadašnje stanje na našim rijekama značajno unaprijedi, to jest, da SO bude osnivač privrednog društva koje će upravljati ribljim fondom” – objašnjava on.

Održivost takvog privrednog društva, kaže Đukić, ne bi bila vezana za finansije osnivača, već za bogatstvo i potencijal ribljeg fonda koji treba da se koristi isključivo u turističke i sportsko-rekreativne svrhe. On podsjeća da je uspješnost takvih preduzeća  poznata u regionu i da mali gradovi u tim državama žive od sportsko-ribolovnog turizma.

Rezervu prema toj ideji imaju i Živković i Lazarević. „Ko god preuzme rijeke, mora biti svjestan da bi to, uz najbolji rad, godinama morao da radi sa gubitkom. Prihod od svih ribolovnih dozvola je toliki da može da finansira samo jednog ribočuvara na pola godine. Treba da prođu godine dok bi to preduzeće stiglo do „pozitivne nule”. „Bojim se da bi to bilo sa istim rezultatima kao kad je vodama gazdovao SRK Tara i Morača” – kaže Lazerević.

Rješenje je, smatra on, da lokalni čelnici, ukoliko žele da se rijeke oporave, pozovu ribolovce entuzijaste i da traže savjete. To je jedini način, tvrdi sagovornik Monitora, da se projekat realizuje.  „U priču oko zaštite ribljeg fonda nikad više ne treba uključivati one koji su do sada pokazali nesposobnost i neodgovornost” – kaže Lazarević.

U najboljem slučaju, proći će mjeseci dok se ne nađe altenativa za bezvlašće na Tari, Morači i njihovim pritokama. Sve do tada će ti vodotoci, uključujući i Kapetanovo jezero, biti raj za krivolovce.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo