Šta Monitorovi sagovornici očekuju od novog Vrhovnog državnog tužioca?
DR RADOMIR PRELEVIĆ, ADVOKAT
Reafirmisati ugled
– Prvo, očekujem da novi državni tužilac bude izabran dvotrećinskom većinom u Skupštini Crne Gore, kako to predlaže Venecijanska komisija. Mislim da je to jedan od najvažnijih uslova njegove samostalnosti, koja je po čl. 4. Ustava osnovno obilježje državnog tužioca.
Zatim, da bude efikasan u primjeni zakona na znatno različit i nov način u odnosu na dosadašnju praksu. Tu prije svega mislim na afirmisanje autoriteta države kroz dosljednu primjenu prava. Takođe, mislim da državni tužilac treba mnogo više nego do sada da primjenjuje načelo oportuniteta krivičnog gonjenja, odnosno, da državni tužilac primijeni svoje diskreciono pravo da odbaci krivičnu prijavu iz razloga pravičnosti za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, tj. da odgodi krivično gonjenje za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina iz razloga cjelishodnosti. Takođe, državni tužilac treba da afirmiše institut sporazuma o priznanju krivice, jer vidimo da je u Crnoj Gori srazmjerno neuporedivo više zatvorenika nego u regionu, samo uz eliminisanje mogućnosti za zloupotrebu, na šta je ukazano u nekim slučajevima. Istovremeno, državni tužilac treba da sasvim napusti praksu sticanja slave na tzv. bizarnim slučajevima, kao što je onaj najnoviji primjer kažnjavanja Vanje Ćalović zato što je poljubila policajca na dužnosti. Tu se valja sjetiti kako je Dante u Božanstvenoj komediji preporučio odgovor onog atinskog tiranina kad je supruga od njega tražila da osudi na smrt mladića koji je na ulici poljubio njihovu kćerku, a on odvratio: „Sada nas ljube, a šta ćemo činiti kad nas budu tukli”.
Posebno očekujem da državni tužilac upotrijebi policiju na način kako to propisuje član 44. Zakonika o krivičnom postupku, prema kome je policija dužna da postupa po zahtjevu nadležnog državnog tužioca.
Sa novom energijom državni tužilac treba da otvori i intenzivira istrage u brojnim neriješenim slučajevima počev od afere Snimak i ostalih.
Do sada se sticao utisak da je odnos snaga obrnut i da često rep maše psom. Budući državni tužilac bi za početak isto tako trebalo da prekine praksu obaveznog izjavljivanja pravnih lijekova protiv svih nižestepenih presuda, i time smanji pritisak na višestepene sudove.
Sve u svemu, novi državni tužilac treba da uloži veliki trud u reafirmaciju ugleda tog važnog državnog organa.
DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Sve zavisi od načina izbora
Očekivanja od novog VDT-a će svakako zavisiti od načina njegovog/njenog izbora. Dosadašnji način izbora daće za rezultat samo već viđeno. Uvažavanje preporuka Venecijanske komisije i odgovoran odnos političkih elita prema 2/3 većini za izbor tužioca širom bi otvorili vrata reformskim procesima u samom Tužilaštvu, a nakon toga i mogućnostima postizanja pravih i mjerljivih rezultata.
Ipak, da bi imali konačne potrebne efekte potrebno je uraditi i mnoge druge stvari, poput uvođenja visokostručnog multidisciplinarnog pristupa u radu Tužilaštva, konkretno u istragama, sa akcentom na finansijske istrage.
DUŠKO KOVAČEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Pravda protiv moći
Prije nešto više od četiri decenije vođena je na holandskoj televiziji filozofska debata između dvojice uglednih društvenih teoretičara i angažovanih intelektualaca, Noama Čomskog (Noam Chomsky, 1928) i Mišela Fukoa(Michel Foucault, 1926–1984) na temu „Ljudska priroda: pravda protiv moći”. Dok Čomski smatra da treba tragati za idejom pravde, Fuko samo ponavlja: „Čija pravda, koja pravda”, potkopavajući svaku ideju pravednosti a smatrajući da je svaka pravda samo izraz moći!
Na tragu ove već antologijske rasprave, odmah na početku treba istaći da je problem zvani Ranka Čarapić ili zamjenik VDT-a Veselin Vučković stari, univerzalni i uvijek aktuelni društveni lavirint, samo što je u Crnoj Gori sve vulgarizovano do nedopustivih i karikaturalnih granica.
Principi pravde, kako je to još objašnjavao znameniti politički filozof Džon Rols, autor kapitalnog djela “Teorija pravde”, jesu predmet izvornog društvenog konsensuza, koji su kao takvi ugrađeni u osnove društvenog uređenja. Svako kasnije institucionalno djelovanje nužno derivira iz ovih fundamentalnih principa. Stoga je pravednost, kao pravilna i nepristrasna primjena pozitivnog prava, primarna vrlina svih društvenih institucija, conditio sine qua non konstituisanja pravne države.
Međutim, kod nas su ovi bazični principi oduvijek tretirani ne kao rezultat nepristrasne saglasnosti ili pogodbe, već kao puki predmet političke trgovine, izlizana moneta za potkusurivanje i sravnjivanje dnevnopolitičkih računica.
U krajnjem, pitanje pravde kod nas nikada nije dobilo jedno takvo suštinsko značenje, autonomno od (politikantskog) pojma skupštinske većine, odnosno relacija moći u društvu.
Personalne rotacije u okviru tako fundiranih institucija,samo su šareni karusel, fingirani „eppur si muove” („ipak se okreće”) crnogorskog tranzicionog vašara. Ovaj, svagda nepromjenljivi, „circulus vitiosus” je u najdubljoj vezi sa onim što bi se moglo nazvati ,,tajnom crnogorskog bezakonja” – isuviše prava, premalo pravde.
G. Veselin Vučković dolazi iz starog, kafkijanskog i komunističkog sistema kao već „dresiran” i autocenzurisan kadar politbirovskog pravosuđa, a koji je paralelno i simbiotski egzistirao sa partijom koja ga i postavlja danas na to osjetljivo mjesto.
U decenijama najbizarnijeg bezakonja i očigledenog suspendovanja i najmanjeg traga prava i pravednosti, taj čovjek, kao neko kome je pravda izabrani i karijerni „modus vivendi”, nikada nije istupio javno i upozorio društvo kojem pripada na kršenje prava, na nebrojene slučajeve nepravde koji su se smjenjivali kao na traci pred našim očima.
Prema tome, radi se o oktroisanom tužiocu koji ne poštuje svoju državu i svoj poziv i kojeg sigurno niko neće zvati telefonom ili kako već da mu kaže kad treba ili ne treba dići optužnicu jer je odavno naučen da prati liniju partijsko podobne dogmatike. A u slučaju da je podigne protiv nekoga, to će biti samo onda kada to nalože interesi prve partije ili Prve banke.
Negdje je u nekoj izbornoj kampanji jedan opozicionar zgodno primijetio kako je Filip Vujanović bio sve: „Predsjednik države, premijer, ministar, a bio je sve zato što je bio ništa”! To je upravo najbolja i najjasnija definicija filozofije kadriranja na značajne funkcije u Crnoj Gori. Veselin Vučković je postavljen na mjesto Javnog tužitelja iz istih motiva iz kojih je tu bila i Ranka Čarapić. Zato jer je ništa. Jer ne postoji! Naravno, u profesionalnom smislu.
STANKO MARIĆ, ADVOKAT
Testirati važne međunarodne adrese
Nagovještava se da će uskoro biti raspisan oglas za imenovanje Vrhovnog državnog tužioca, koji bi se birao u Skupštini Crne Gore većinom glasova prisutnih poslanika.
Nagovještaj nije slučajan. Treba testirati domaću i međunarodnu javnost, naročito važne međunarodne adrese, da li će biti značajnijeg otpora još jednom oktroisanju provjerenog partijskog vojnika koji bi i narednih pet godina štitio nosioce vlasti i organizovanog kriminala od krivičnopravnog progona.
Znači, ako bi se realizovao taj, za vlast conditio sine qua non, onda nije realno očekivati, bilo kakvu suštinsku borbu protivu korupcije i organizovanog kriminala, koji više nego dugo razjedaju moralnu i materijalnu supstancu crnogorskog društva.
Imali bi i dalje, kao prethodne dvije decenije, partijskog državnog tužioca, od posebnog povjerenja vrha režima, koji bi , kao i do sada, izvršavao date naloge, fingirajući krivičnopravni progon lica po izboru, radi ostvarivanja uskostranačkih interesa i stvaranja privida, posebno pred međunarodnim zvaničnicima, da vlast ,,ulaže napore” i da je ,,posvećena ,,borbi protivu organizovanog kriminala i korupcije”.
Rezultat datih ,,napora” su takva optuženja koja se okončavaju donošenjem oslobađajućih presuda, odnosno ukidanjem osuđujućih, u svim slučajevima gdje se može dovesti u pitanje umiješanost najodgovornijih nosilaca vlasti i organizovanog kriminala.
Zbog svega toga realno je očekivati da takav naum naiđe na oštro protivljenje i osudu od strane međunarodnih zvaničnika i domaće opozicione scene.
Zato je neophodno da se u Skupštini Crne Gore ubrza postupak pripreme predloga akta o promjeni Ustava, koji bi sadržao rješenje da se državni tužilac bira dvotrećinskom većinom u Skupštini, kako bi takav akt u što kraćem roku bio usvojen.
Dati način izbora bi garantovao široki politički konsenzus, koji bi značio značajnu podršku, koja je neophodna za obavljanje ovog izuzetno složenog i odgovornog posla.
To bi bio samo prvi izuzetno važan korak u stvaranju uslova za vršenje tužilačke funkcije u skladu sa Ustavom i zakonom.
Zato je neophodno odmah pripremiti izmjene i dopune Zakona o državnom tužilaštvu i drugih zakona, kojima bi se bliže uredio niz značajnih pitanja bitnih za suštinsko obezbjeđenje samostalnosti i nezavisnosti u obavljanju funkcije državnog tužioca, kao što su:
-organizacija tužilaštva, međusobni odnosi i prava i obaveze tužilaca i njihovih zamjenika;
-način izbora osnovnih i viših državnih tužilaca i zamjenika tužilaca;
-kriterijumi za izbor i napredovanje, plate i stimulacija, sredstva, način i kriterijume za rješavanja stambenih pitanja, praćenje rada, odgovornost i dr. što je od posebnog značaja za samostalnost i nezavisnost u radu tužilaca i njihovih zamjenika;
-odnosi i saradnja sa drugim državnim organima i drugim subjektima i druga pitanja od značaja za nesmetano obavljanje ove izuzetno značajne, odgovorne i veoma osjetljive funkcije, koja zahtijeva visoki moralni i profesionalni integritet i ličnu hrabrost.
Bez uporednog i brzog stvaranja datih uslova, koji su garancija uspješnog obavljanja tužilačke funkcije, sami način izbora, i ako izuzetno značajan, neće dati očekivane, odnosno neophodne rezultate.
Marko Milačić