Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krompir je krompir, Milo je Milo

Objavljeno prije

na

Iako je tokom školovanja specijalizirao ,,biološku vrijednost sadnog materijala krompira u zavisnosti od roka vađenja”, Milutin Simović se bolje i lagodnije snalazi u disciplini zaštite vođe režima. Otkada je postao šef poslaničkog kluba vladajuće partije, Simović ne spava. Na danonoćnoj je straži. Krompir je krompir, Milo je Milo.

Po sopstvenom priznanju – skoro 14 godina, u sedam vlada, bio je ministar poljoprivrede i obavljao odgovoran posao u izuzetno teškom i izazovnom vremenu: ,,Biti član Vlade u tako dugom periodu i dobiti tri mandata u Vladi Mila Đukanovića, tri u Vladi Filipa Vujanovića i jedan u Vladi Željka Šturanovića je bila posebna čast, ali i obaveza.” Dirljivo.

Ipak, gledajući tu neskrivenu poletnost reklo bi se da je tek preuzimanjem sadašnje funkcije pronašao sebe: u nepisanoj podjeli posla, uz Miodraga Vukovića, zadužen je za reagovanja na sve što bi moglo uznemiriti tu nježnu biljku, voljenog mu premijera.

Za obavljanje tako važne dužnosti, nužno je u svakom trenutku znati i predvidjeti šta premijer želi i koji su mu prioriteti. Simović tako precizno uočava koliko je za opstanak režima važno pospješivati diobe u Crnoj Gori. Na tom zadatku naročito je izgarao tokom prethodna dva izborna ciklusa. Pred oktobarske parlamentarne izbore, šest godina nakon referendum, naoružan gnjevom pravednijem napada opoziciju: „Međunarodni ugled države nije ugrozilo, niti je moglo ugroziti, ni to što su trčakarali od Brisela do Vašingtona, ponižavajući sebe i državu moljakanjem da se Crnoj Gori onemogući pravo na referendum, pa potom upirali da joj se ne dodijeli status kandidata i na koncu plakali da EU ne počinje pregovore sa Crnom Gorom”. Pa onda: ,,Da su ikad išta znali o spoljnoj politici, ne bi toliko puta bili na gubitničkoj strani, demantovani od onih koji su im, navodno, pružali političku podršku, izgubljeni u prevodu.” Oponašanje šefa dođe kao takmičarska disciplina u okviru DPS-a. Simović se tu odlično kotira.

Prvi poljoprivrednik režima, zaljubljenik je odbore – član je skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Odbora za međunarodne odnose i iseljenike te Odbora za antikorupciju. Zaljubljenik je, prirodno, i u djelo vlasti kojoj pripada: ,,Gradimo dobre i prijateljske bilateralne odnose sa svim državama, učlanjeni smo u sve relevantne međunarodne organizacije, najbolji smo primjer međuvjerskog, međunacionalnog i međukulturnog sklada, regionalni smo faktor stabilnosti. Crna Gora danas predvodi proces evropskih integracija na Balkanu i prva je naredna članica NATO.”

Zna se čija je glavna zasluga za nastanak ovozemljskih rajskih vrtova. „DPS je decenijama najjača partija, između ostalog, što nikada nije ljude oko sebe i u sebi dijelila na mlade i stare”. Tu je u pravu. Nema stari i mladi. DPS dijeli ljude na ,,naše” i ,,njihove”. Simović na drugom mjestu, veze u istom ritmu: ,,Svaka partija želi da ima što više birača, ali mi u DPS-u ne povlačimo poteze koje po automatizmu preračunavamo u nove birače.” Nema šanse. Simovićev kolega Zoran Jelić na zatvorenoj partijskoj sjednici: ,,Ako zaposlimo svog čovjeka, smanjili smo njima a povećali nama. Hajde da pomognemo čovjeku da se zaposli i imaćemo efekat četiri glasa za DPS.”

Simović će ostati upamćen i po vanvremenoj izjavi da je DPS ,,najjača partija u Crnoj Gori zbog toga što ima najbolju seniorsku selekciju, najbolju mladu selekciju, najbolje omladince i kadete.” Kao puškom.

No, od Simovićevih izjava mnogo su važnija djela. I – optužbe za djela. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević sredinom pretprošle godine osuđen je na kaznu od hiljadu eura koje mora da plati funkcioneru DPS-a, kao naknadu nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda, odlučila je sudije Osnovnog suda u Podgorici Sonja Drašković.

Zašto? Svojevremeno je Medojević osumnjičio bivšeg ministra poljoprivrede da se 14. 08. 2009. godine nalazio u društvu odbjeglog narkobosa Darka Šarića i to na svečanosti otvaranja Šarićeve diskoteke Municipium u Pljevljima. Nakon što je Simović demantovao Medojevićeve tvrdnje, govoreći da je tih dana bio u Beogradu, a što potvrđuje, kazao je, i ovjera njegove putne isprave, Medojević je ponovio kvalifikacije i dodao da ,,pri putovanju iz Beograda u Podgoricu ne treba pasoš i niko ne treba da ,,lupa pečat” te da se Simović tokom izborne kampanje za gradonačelnika Pljevalja više puta sastajao sa Darkom Šarićem”.

Medojević je u odgovoru na tužbu naglasio da za svoju priču ima više svjedoka. Naveo je da se Simović susretao sa Šarićem, da je riječ o starim znancima, još od 2006. godine, ,,kada su zajedno bekrijali u jednom pljevaljskom lokalu uz pjesme folk dive Jadranke Barjaktarević. Medojević je predložio i saslušanje pjevačice. Sud je, razumije se – odbio. Imaju u sudstvu razumijevanje za zvjezdice Granda, ne žele da ih uznemiravaju.

Nijesu manje ozbiljne Simovićeve druge veze sa ljudima iz sfere kreativnog biznisa. Monitor se posebno bavio mljekarom Zora u Beranama. Donirale su je članice Evropske unije, a trebalo je da zapošljava crnogorske građane koji su u tom periodu deportovani iz Luksemburga. ,,Jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi radila je s minimalnim kapacitetima, a početkom 2010. godine proizvodnja je zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za mlijeko, morala stati. Pokušaj prve privatizacije nije uspio, da bi krajem ovog ljeta bila prodata za dvjesta pedeset hiljada eura preduzeću Šimšić Lazine.” Vlada je, uz to, preuzela dug fabrike od oko osamsto pedeset hiljada eura. Na naš račun.

Priča teče dalje. Direktor mljekare Tomas Hodž pravosnažno je osuđen na godinu dana zatvora zbog pljačke i korupcije, saznao je prošle godine naš list. Tada je postupajuća sutkinja Dubravka Popović kazala: „Mi smo najprije preko međunarodne potjernice pokušali da obezbijedimo njegovo prisustvo na suđenju, što je bila primjedba na prvu presudu, kojom je takođe bio osuđen na godinu zatvora. U trag mu se nije ušlo, ali smo pronašli nove svjedoke koji su otkrili neoborive činjenice iz njegovog poslovanja. Taj čovjek je napravio dar-mar u mljekari”.

Ide glavno: Hodž i Simović bili su direktni poslovni partneri duži niz godina! Prema dokumentima privrednog registra, u koje smo imali uvid, Hodž je obavljao funkciju izvršnog direktora firme (registarski broj 40004761) dok je Simović bio član upravnog odbora. Hodž je, rekosmo, pravosnažno osuđen. Simović drži političke govore.

Sve navedeno partija zna da cijeni. Kada je nakon skoro petnaest godina napustio poljoprivredu i otisnuo se u vode visoke, partijske politike, potrudio se da taj resor ne ostavi nebranjenim. Supruga Ljiljana ostala je u Ministarstvu poljoprivrede da brani boje familije Simović. Milutin sada kući mjesečno donese 1700 eura, Ljiljana oko hiljadu manje. Imaju kuću od 214m2, brvnaru na Žabljaku površine 85m2, a kćerka Milena, na svoje ime, posjeduje i stan od 72m2.

Jednom, na zatvorenoj sjednici pljevaljskog odbora DPS-a, prema izvorima Vijesti, Simović je novinare nazvao lešinarima. Čovjek, prosto, ne voli kada se njime bave. Razumijemo ga: ko bi sa ovakvom profesionalnom biografijom i volio?

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo