Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krompir je krompir, Milo je Milo

Objavljeno prije

na

Iako je tokom školovanja specijalizirao ,,biološku vrijednost sadnog materijala krompira u zavisnosti od roka vađenja”, Milutin Simović se bolje i lagodnije snalazi u disciplini zaštite vođe režima. Otkada je postao šef poslaničkog kluba vladajuće partije, Simović ne spava. Na danonoćnoj je straži. Krompir je krompir, Milo je Milo.

Po sopstvenom priznanju – skoro 14 godina, u sedam vlada, bio je ministar poljoprivrede i obavljao odgovoran posao u izuzetno teškom i izazovnom vremenu: ,,Biti član Vlade u tako dugom periodu i dobiti tri mandata u Vladi Mila Đukanovića, tri u Vladi Filipa Vujanovića i jedan u Vladi Željka Šturanovića je bila posebna čast, ali i obaveza.” Dirljivo.

Ipak, gledajući tu neskrivenu poletnost reklo bi se da je tek preuzimanjem sadašnje funkcije pronašao sebe: u nepisanoj podjeli posla, uz Miodraga Vukovića, zadužen je za reagovanja na sve što bi moglo uznemiriti tu nježnu biljku, voljenog mu premijera.

Za obavljanje tako važne dužnosti, nužno je u svakom trenutku znati i predvidjeti šta premijer želi i koji su mu prioriteti. Simović tako precizno uočava koliko je za opstanak režima važno pospješivati diobe u Crnoj Gori. Na tom zadatku naročito je izgarao tokom prethodna dva izborna ciklusa. Pred oktobarske parlamentarne izbore, šest godina nakon referendum, naoružan gnjevom pravednijem napada opoziciju: „Međunarodni ugled države nije ugrozilo, niti je moglo ugroziti, ni to što su trčakarali od Brisela do Vašingtona, ponižavajući sebe i državu moljakanjem da se Crnoj Gori onemogući pravo na referendum, pa potom upirali da joj se ne dodijeli status kandidata i na koncu plakali da EU ne počinje pregovore sa Crnom Gorom”. Pa onda: ,,Da su ikad išta znali o spoljnoj politici, ne bi toliko puta bili na gubitničkoj strani, demantovani od onih koji su im, navodno, pružali političku podršku, izgubljeni u prevodu.” Oponašanje šefa dođe kao takmičarska disciplina u okviru DPS-a. Simović se tu odlično kotira.

Prvi poljoprivrednik režima, zaljubljenik je odbore – član je skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Odbora za međunarodne odnose i iseljenike te Odbora za antikorupciju. Zaljubljenik je, prirodno, i u djelo vlasti kojoj pripada: ,,Gradimo dobre i prijateljske bilateralne odnose sa svim državama, učlanjeni smo u sve relevantne međunarodne organizacije, najbolji smo primjer međuvjerskog, međunacionalnog i međukulturnog sklada, regionalni smo faktor stabilnosti. Crna Gora danas predvodi proces evropskih integracija na Balkanu i prva je naredna članica NATO.”

Zna se čija je glavna zasluga za nastanak ovozemljskih rajskih vrtova. „DPS je decenijama najjača partija, između ostalog, što nikada nije ljude oko sebe i u sebi dijelila na mlade i stare”. Tu je u pravu. Nema stari i mladi. DPS dijeli ljude na ,,naše” i ,,njihove”. Simović na drugom mjestu, veze u istom ritmu: ,,Svaka partija želi da ima što više birača, ali mi u DPS-u ne povlačimo poteze koje po automatizmu preračunavamo u nove birače.” Nema šanse. Simovićev kolega Zoran Jelić na zatvorenoj partijskoj sjednici: ,,Ako zaposlimo svog čovjeka, smanjili smo njima a povećali nama. Hajde da pomognemo čovjeku da se zaposli i imaćemo efekat četiri glasa za DPS.”

Simović će ostati upamćen i po vanvremenoj izjavi da je DPS ,,najjača partija u Crnoj Gori zbog toga što ima najbolju seniorsku selekciju, najbolju mladu selekciju, najbolje omladince i kadete.” Kao puškom.

No, od Simovićevih izjava mnogo su važnija djela. I – optužbe za djela. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević sredinom pretprošle godine osuđen je na kaznu od hiljadu eura koje mora da plati funkcioneru DPS-a, kao naknadu nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda, odlučila je sudije Osnovnog suda u Podgorici Sonja Drašković.

Zašto? Svojevremeno je Medojević osumnjičio bivšeg ministra poljoprivrede da se 14. 08. 2009. godine nalazio u društvu odbjeglog narkobosa Darka Šarića i to na svečanosti otvaranja Šarićeve diskoteke Municipium u Pljevljima. Nakon što je Simović demantovao Medojevićeve tvrdnje, govoreći da je tih dana bio u Beogradu, a što potvrđuje, kazao je, i ovjera njegove putne isprave, Medojević je ponovio kvalifikacije i dodao da ,,pri putovanju iz Beograda u Podgoricu ne treba pasoš i niko ne treba da ,,lupa pečat” te da se Simović tokom izborne kampanje za gradonačelnika Pljevalja više puta sastajao sa Darkom Šarićem”.

Medojević je u odgovoru na tužbu naglasio da za svoju priču ima više svjedoka. Naveo je da se Simović susretao sa Šarićem, da je riječ o starim znancima, još od 2006. godine, ,,kada su zajedno bekrijali u jednom pljevaljskom lokalu uz pjesme folk dive Jadranke Barjaktarević. Medojević je predložio i saslušanje pjevačice. Sud je, razumije se – odbio. Imaju u sudstvu razumijevanje za zvjezdice Granda, ne žele da ih uznemiravaju.

Nijesu manje ozbiljne Simovićeve druge veze sa ljudima iz sfere kreativnog biznisa. Monitor se posebno bavio mljekarom Zora u Beranama. Donirale su je članice Evropske unije, a trebalo je da zapošljava crnogorske građane koji su u tom periodu deportovani iz Luksemburga. ,,Jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi radila je s minimalnim kapacitetima, a početkom 2010. godine proizvodnja je zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za mlijeko, morala stati. Pokušaj prve privatizacije nije uspio, da bi krajem ovog ljeta bila prodata za dvjesta pedeset hiljada eura preduzeću Šimšić Lazine.” Vlada je, uz to, preuzela dug fabrike od oko osamsto pedeset hiljada eura. Na naš račun.

Priča teče dalje. Direktor mljekare Tomas Hodž pravosnažno je osuđen na godinu dana zatvora zbog pljačke i korupcije, saznao je prošle godine naš list. Tada je postupajuća sutkinja Dubravka Popović kazala: „Mi smo najprije preko međunarodne potjernice pokušali da obezbijedimo njegovo prisustvo na suđenju, što je bila primjedba na prvu presudu, kojom je takođe bio osuđen na godinu zatvora. U trag mu se nije ušlo, ali smo pronašli nove svjedoke koji su otkrili neoborive činjenice iz njegovog poslovanja. Taj čovjek je napravio dar-mar u mljekari”.

Ide glavno: Hodž i Simović bili su direktni poslovni partneri duži niz godina! Prema dokumentima privrednog registra, u koje smo imali uvid, Hodž je obavljao funkciju izvršnog direktora firme (registarski broj 40004761) dok je Simović bio član upravnog odbora. Hodž je, rekosmo, pravosnažno osuđen. Simović drži političke govore.

Sve navedeno partija zna da cijeni. Kada je nakon skoro petnaest godina napustio poljoprivredu i otisnuo se u vode visoke, partijske politike, potrudio se da taj resor ne ostavi nebranjenim. Supruga Ljiljana ostala je u Ministarstvu poljoprivrede da brani boje familije Simović. Milutin sada kući mjesečno donese 1700 eura, Ljiljana oko hiljadu manje. Imaju kuću od 214m2, brvnaru na Žabljaku površine 85m2, a kćerka Milena, na svoje ime, posjeduje i stan od 72m2.

Jednom, na zatvorenoj sjednici pljevaljskog odbora DPS-a, prema izvorima Vijesti, Simović je novinare nazvao lešinarima. Čovjek, prosto, ne voli kada se njime bave. Razumijemo ga: ko bi sa ovakvom profesionalnom biografijom i volio?

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina  koja budi sumnju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Eagle Hills Montenegro  registrovana je u Crnoj Gori 6.marta. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Od Ministarstva pravde traže uvjerenja da se ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi potvrdu da su  izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana

 

 

Puna netransparentnost uz svesrdnu institucionalnu podršku Vlade Crne Gore i njenih organa, to je ono što, po riječima Ulcinjana, karakteriše „slučaj tender“ za ulcinjske plaže.

„Velika plaža je veliki resurs Crne Gore, a kada su u pitanju važne teme, poput ove, neophodna je puna transparentnost. Ono što sam vidio iz medija je da se jedna firma koja se prijavila, registrovala ovdje u Crnoj Gori nakon što je bio istekao prvobitni rok za taj tender. Zamislite recimo da se takva stvar desila za vrijeme režima Mila Đukanovića – kako bi opozicija reagovala”, saopštio je i  predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Slučajno ili ne, premijer Spajić je sredinom februara boravio na Svjetskom samitu u Dubaiu. Vlada Crne Gore i  Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su tamo  Memorandum o razumijevanju, koji predviđa razmjenu iskustava o razvoju i modernizaciji državne uprave, te jačanje ekonomske saradnje.

Nekoliko dana kasnije, 18. februara, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom otvorilo je  tender za zakup plaža u Ulcinju. Tender je, kako je prvobitno najavljeno, trebao da bude zatvoren 4. marta. Produžen je za još sedam dana –  “zbog velikog interesovanja i kako bi se izašlo u susret svim zainteresovanim licima”.

Upravo u tom periodu, 6.marta,  kompanija Eagle Hills Montenegro (EHM) registrovana je u Crnoj Gori. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Istovremeno se obraćaju Ministarstvu pravde kako bi dobili uvjerenja da se ta firma, kao i ovlašćeno lice ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi za potvrdu da su uredno izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana.

Zakupac plaže “Miami” Džavid Hodžić tvrdi da mu je  uz sredstva koja je imao na računu u banci, a koja su bila veća od onih za potrebnu garanciju, trebalo  punih 10 dana da dobije taj dokument.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Za dio petrovačke plaže, dužine 73 metra, sa početnom cijenom zakupa 7.992 eura, pristigle su četiri ponude i to: R.V. 45.000 eura, J.Z. 30.000, a V.M. 8.000 eura i lica A.S. koje je za nešto više od hiljadu kvadrata pijeska ponudilo 950.000 eura.

Za kupalište sa najmanjom početnom cijenom od 3.291 euro, dužine 62m, ponuđeno je nevjerovatnih 800.000 eura. Za susjedni dio petrovačke plaže dužine 110 metara, na početnih 7.609 eura, stigle su tri ponude, N.A. 7.700 eura, M.B. 18.000, dok je izvjesni M.Š. ponudio 800.000 eura.

Iza ovakvih nerealnih ponuda stoji  oprobana taktika tenderskih mućki iz prethodnog perioda. U pitanju su već viđene paralelne ponude starih zakupaca koje po pravilu budu odbačene, ili odabrani ponuđač odustane. Posebnim sistemom bodovanja i matematike sa referencama, plažu na kraju dobija onaj sa manjom ponudom.

Iz Morskog dobra je rečeno da ovoga puta neće vrednovati milionske ponude ako se ispostavi da su dio smišljene igre starih zakupaca plaža, kako bi se preko fantomskih ponuđača ponovo domogli vrijednih djelova obale.

S tim u vezi upućen je poziv Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) da se uključi u ovaj slučaj i da ispita milionske ponude za zakup plaža. Zvanično je zatraženo i od Uprave policije – Sektora za finansijsko obavještajne poslove (FOJ), da ispita porijeklo novca ponuđača koji su se javili na tender ovog državnog preduzeća i ponudili državi milione za zakup plaža.

Međutim, pravo iznenađenje stiglo je otvaranjem ponuda za iznajmljivanje kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.

Na licitaciji se pojavila nova kompanija, Eagle Hills Montenegru, iza koje stoji arapski kapital, koja je dala najveće ponude za desetak plaža od ukupno 32 kupališta, na 13 kilometara dugoj pješčanoj obali. Riječ je o kompaniji iz Abu Dabija specijalizovanoj za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, koja je gradila poznati neboder Burdž Kalifa u Dubaiju i kompleks Beograd na vodi u Srbiji.

Firma Eagle Hills Montenegro registrovana je 6. marta ove godine na adresi u Podgorici.

Arapska kompanija konkurisala je na javnom pozivu Morskog dobra za zakup 19 kupališta na Velikoj plaži, međutim, njihova ponuda bila je najveća za 10 plaža. Riječ je o popularnim plažama Saranda, Adriaica, Imperial, Hill, Mojito, Habana, Safari, Tropikana, Koral, dio Pearle beach i plaža Barbose.

Kako se saznaje u Morskom dobru, osnivač i predsjednik kompanije Eagle Hills, Mohamed Alabar, nije ponudio milione za zakup kupališta nego realne iznose do 150.000 eura, koji su bili nešto viši od konkurencije. Navode primjer plaže na kojoj je Eagl Hills ponudio 190 hiljada i izgubio na licitaciji od bivšeg korisnika čija je ponuda iznosila 220 hiljada eura.

Najveća cijena koju je ta plaža postigla na tenderu 2019. bila je 40.000 eura. To pokazuje, navode u Morskom dobru, kako je državna imovina bila podcijenjena u poslednjih 30 godina. Ove godine očekuju najveći prihod od zakupa morske obale od kako postoji Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom.

Vijest da je arapska firma najbolje rangirana za 10 kupališta na Velikoj plaži izazvala je negodovanje i bijes kod dosadašnjih zakupaca i lokalnih vlasti Ulcinja.  Najavljeno je nepoštovanje tenderskih rezultata. Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu zatražio je poništenje tendera i zaprijetio pozivom svim albanskim partijama da napuste Vladu, ukoliko se njegov zahtjev ne ispuni.

„Vlada ne vidi pravni osnov po kome bi tender za zakup plaža u Ulcinju mogao biti poništen, ali ukoliko neko smatra da je došlo do kršenja propisa i može to da dokaže, spremna je da to razmotri. Tender je bio otvoren i transparentran i  pravila su bila jasna“, kazao je premijer Milojko Spajić, na sastanku koji je u srijedu uslijedio sa predstavnicima Opštine Ulcinj.

“Bitno je, prije svega, da lokalna zajednica bude zadovoljna, ali i da sve bude zakonito. Na osnovu dosadašnjih informacija, u ovom postuku nije bilo proceduralnih propusta. Sa druge strane, razumijemo zabrinutost dijela lokalne zajednice i otvoreni smo za dalji dijalog koji bi uključio i potencijalne nove zakupce”, poručio je Spajić

Kako izgleda u Ulcinju nisu spremni na scenario po kome višegodišnji zakupci koji su plaže koristili decenijama, mogu da ostanu bez njih. Ne slažu se sa načinom bodovanja koji im ne priznaje kontinuitet i preče pravo korišćenja državne imovine.

Nema objašnjenja zašto Ulcinjani ne žele dolazak velike kompanije poput Eagle Hills koja je poznata po svojim projektima u nizu zemalja širom svijeta, kao i u bliskom okruženju. Pored izgradnje čuvene kule Burdž Kalifa, gradili su i Centar Dubaija, marine Dubai i novih naselja na toj lokaciji. Posjeduju lanac od 70 luksuznih hotela i rizorta u Ujedinjenim arapskim emiratima. Jedan od većih projekata planiran je u Albaniji u kojoj Alabar ima jaku podršku premijera Edi Rame.  Riječ je o strateškoj investiciji albanske Vlade, izgradnji najveće marine za luksuzne jahte na Mediteranu, Porto Durres u luci Drač.

Takođe, nije poznat ni motiv velike kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da učestvuje na tenderu za zakup plaža u Ulcinju. Ukoliko iza toga ne stoje neki drugi planovi i projekti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo