Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Aplikacija

Objavljeno prije

3 godine

na

Modernizacija i demokratizacija procedure izbora rukovodstva nekadašnje trodecenijske partije vlasti za svaku je pohvalu. Problem je što kad u sistem ubaciš  predstavnike nedavno podmlađenog DPS-a, dobiješ nasljednike bivšeg  šefa, nespremne da se odreknu njegovog nasljeđa.  To je jasno pokazalo i protivljenje poslanika DPS   kada je Irena Radović izborana za  novu  guvernerku CBCG

 

DPS će svoje stranačko vođstvo birati krajem januara naredne godine, pomoću aplikacije, pohvalili su se iz te partije. Ukazali su i da će to biti prvi put da se u Crnoj Gori vrh neke stranke bira neposredno –  glasovima članstva, a ne partijskih delegata. To je istina, i lijepo, nema šta. Modernizacija, decentralizacija i demokratizacija procedure izbora rukovodstva nekadašnje trodecenijske partije vlasti, čija se reforma odavno očekuje, za svaku je pohvalu. Problem je, međutim, u tome što kakva god da su pravila i  apllikacija, kad u sistem ubaciš predstavnike nedavno podmlađenog DPS-a, dobiješ nasljednike bivšeg  šefa, nespremne da se odreknu njegovog nasljeđa

Posljednji primjer je izbor nove guvernerke Centralne banke, Irene Radović, oko kojeg je postignut široki parlamentarni konsenzus. Za njenu kandidaturu glasali su svi, izuzev podmlađene Demokratske partije socijalista. Obrazloženje DPS poslanika  je bilo u najmanju ruku čudno. Oni nijesu sporili reference Irene Radović, ali,  kako je objasnio jedan od „mladih“  DPS-a, ne mogu glasati „da na čelo CBCG dođe neko ko je tu instituciju tužio“.  Zakoni za sad prepoznaju da na visoke i državne  pozicije ne mogu oni koji su osuđeni, a po reformisanom DPS-u izgleda ne mogu oni koji traže svoja pogažena  prava. Nesuočavanje sa prošlošću  i lojalnost šefu, i dalje je DPS-ov sveti princip.  Uprkos aplikacijama.

Irenu Radović, bivšu viceguverenerka Centralne banke je nezakonito  u parlamentu 2018. godine, uz pomoć njihovih političkih otaca smijenio Radoje Žugić, jedan od važnih stubova Đukanovićevog sistema. Da  je podmladjeni DPS glasao za njen izbor, bio bi to znak namjere novog vođstva da krene u preobražaj parije. Ovako, aplikacija radi u prazno.

Poslanici DPS- su zamjerili  Ireni Radović i to što je pred izbor saopštila da vjeruje u podršku „političkih struktura koje nijesu povezane sa organizovanim kriminalom”. Aplikacija te strukture valjda ne prepoznaje.

A koliko je Đukanovićev sistem živ pokazuje ne samo glasanje u parlamentu. I ne samo njegovi mladi reformatori. Nakon što je Irena Radović izabrana za tu poziciju krenula je medijska hajka „ala Kusovac“ nekad. Mizogini tekstovi  oprobanih DPS medijskih specijalaca šire se sinhronizovano njihovim portalima.  Prenosi ih, naravno, i Borba, portal koji se vezuje za bivši Demokratski front. Neka partnerstva su po dubini duše izgleda neraskidiva.

Hajka međutim govori još nešto. Iza buke i bijesa se očito skriva  veliki strah od onoga što se može naći u Centralnoj banci nakon Žugića.  Monitor je već pisao o nevoljnosit i/ili nemogućnosti vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića da se riješe Žugića kao sive eminencije DPS-a i Prve familije. Tako mu je  dato obilje vremena da se riješi svega čega se još treba i može riješiti dok ne dođe red za smjenu.  Akcija za socijalnu pravdu (ASP) tada je obznanila odgovor CBCG u iz kojeg se vidi da je centralna monetarna institucija uništila , kao bezvrijedne, finansijske izvještaje firmi za period do 2011. godine.

Nešto je, izgleda,  ipak ostalo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DANAS, SJUTRA

Nije za smjeh

Objavljeno prije

12 sati

na

24 Jula, 2026

Objavio:

Crna Gora i ove sedmice liči na cirkus u kom su procedure i logika sporedna stvar. No, klauni nisu uvijek za smijanje. Kao ni Vučićev ili Donaldov svijet.  Sreća pa Briselu, zbog njihovih interesa, i ovakvi trebamo

 

 

Spajićev predlog za rekonstrukciju Vlade ekspresno je stigao na dnevni red Skupštine. Ali bez premijera, da ga obrazloži, kako traži procedura. Službeno je u Češkoj, obznanjeno je. A i da je tu, šta bi rekao o trećoj rekonstrukciji sopstvene vlade. Ma gdje premijer bio, očito je: na djelu je izmišljanje ministarskih mjesta da bi se zadovoljili partijski apetiti i partneri u vlasti.

Mandić mu odsustvo nije zamjerio. Predsjednik parlamenta i njegovi u Skupštini, srećni dobitnici ove rekonstrukcije, zdušno su objašnjavali ostalim poslanicima da procedure nijesu ni bitne. Pravila i bakrači. „Ajmo danas da završimo to, nemojmo zbog procedura da otkazujemo“, poručio je Mandić. Pozvao se i na praksu bivšeg režima, podsjećajući kako su se neki ministri DPS-a birali bez predlagača. Pa ono, realno, kad su sve ostale prakse DPS-a tu, što ne bi bila i ova. Mandićevi „argumenti“ prevagnuli su, a predlog opozicije da rekonstrukcija sačeka Spajića iz Češke nije prošao.

Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u parlamentu se još raspravlja o  Spajićevom predlogu za četiri nova mjesta u Vladi. Troje kandidata je iz Mandićevih političkih redova. Jelenu Borovinić Bojović Spajić je predložio za potpuno novo radno mjesto u Vladi – potpredsjednicu za zdravstvo i socijalno staranje. Šta će nam potpredsjednica kad imamo ministre tih resora, niko nije objašnjavao. A i što bi. Ministarstva su zbog njih, ne zbog nas. Novi ministar saobraćaja biće direktor podgoričkog javnog preduzeća „Putevi“ Radoš Zečević iz NSD, a Jovan Vučurović iz iste partije ministar bez portfelja. Prvo je, istina, najavljeno da bi Vučurović mogao biti ministar zadužen sa odnose sa parlamentom i inspekcijske poslove. Šteta što to rješenje nije ostalo na snazi. Možda bi nas kao čudo neviđeno uvrstili u neke svjetske univerzitetske kurikulume. Četvrti novi ministar biće Zoran Jojić iz SNP. Vodiće Ministarstvo sporta i mladih.

Dopunjena crnogorska vlada, ako bude izglasana, oboriće ne samo domaći, nego moguće i svjetski rekord po broju ministara i potrpedsjednika. U Skupštini se čak nije moglo precizno utvrditi koliko će članova brojiti Vlada poslije rekonstrukcije. Trideset tri, četiri, pet… lako se zabrojati.

Dok Mandićevi kadrovi popunjavaju Milanova mjesta u Vladi, lider DNP-a ima važnija posla. Javio se, ne iz Moskve, ne iz Beograda već iz – Vašingtona. Pohvalio se da se sastao sa Trampovom kongresmenkom Anom Paulinom Lunom i od tamo pozdravio otrpiznavanje Kosova u pljevaljskom parlamentu. Ana Paulina nije komentarisala Milanov boj za Kosovo, ali je u Vučićevom kuriru,  garantovano prepoznala odsjaj trampovskog lica. Političkog.

„Posebno mi je zadovoljstvo što ovu izjavu saopštavam na mjestu gde se iza mene nalazi trobojka, srpska zastava. To je još jedna simbolička poruka da ni u Vašingtonu, ni bilo gdje širom sveta, ideje za koje smo se zalagali ne mogu da umru, jer se sa njima susrećemo na svakom koraku, širom zemaljske kugle”, poručio je Knežević. Kako li se tek tamo daleko „osjećao kao Donald Tramp”.

Pljevaljski parlament se, izgleda, osjećao kao državni, pa je glasao o otpriznavanju Kosova, iako su mu u nadležnosti lokalne teme. Za Deklaraciju o nepriznavanju odluke o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova glasalo je 18 odbornika. Ne samo Milanovi kadrovi, i ne još uz njih samo Andrijini već i Bečićeve Demokrate. Jedini odbornik Demokrata koji nije podržao inicijativu je Milojica Tešović. Predstavnici PES-a i nezavisni odbornik Saša Ječmenica napustili su salu. Odbornici DPS-a nijesu prisustvovali sjednici.

Crna Gora sve češće liči na cirkus u kom su procedure i logika sporedna stvar. No, klauni nisu uvijek za smijanje. Kao ni Vučićev ili Donaldov svijet. Sreća pa  Briselu, zbog njihovih interesa, naravno, i ovakvi trebamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Jadac

Objavljeno prije

7 dana

na

18 Jula, 2026

Objavio:

Da nije Brisela, ko zna do kad bi Ustavni sud ostao nepopunjen i predmet političkih trgovina. Prosto, ovdašnjoj političkoj klasi je do vladavine prava koliko Mandiću do antifašizma

 

 

Skupština je dok je ovaj broj Monitora odlazio u štampu, izabrala dvoje sudija Ustavnog suda. Konačno. Isti parlament glasao je za iste kandidate kojima ranije nije omogućio izbor, a rezultat je sada, eto, drugačiji. Dvoje sudija izabrani  su jer su prekoračeni svi briselski rokovi za popunjavanje jedne od najznačajnijih domaćih institucija. Da nije Brisela, ko zna do kad bi ostao nepopunjen i predmet političkih trgovina. Prosto, ovdašnjoj političkoj klasi je do vladavine prava koliko Mandiću do antifašizma.

Sudije koje je ove sedmice izabrao parlament predložio je predsjednik države Jakov Milatović, poznat po tome da baš nema sreće sa kandidaturama upućenim parlamentu. Dabogda te Milatović predložio Skupštini, mogla bi da bude moderna crnogorska kletva. Predsjednik države je u maju prošle godine za sutkinju Ustavnog suda predložio advokaticu Mirjanu Vučinić. O njenoj se kandidaturi nije ni glasalo, jer predstavnici vladajućih nijesu podigli ruke za dnevni red sjednice sa tom tačkom.

Potom je početkom decembra 2025. godine za Ustavni sud predložio sudiju Predraga Krstonijevića. U prvom krugu glasanja Krstonijević nije dobio podršku.  Sada jeste. Njegov izbor u prvom krugu podržalo je 25 poslanika Nove srpske demokratije, Demokrata , Socijalističke narodne partije i poslanika Pokreta Evropa sad. Uzdržani dio PES-a se predomislio. U međuvremenu, predsjednik parlamenta nije žurio da popunjavanje Ustavnog suda stavi na dnevni red Skupštine. Bilo je važnijih stvari.

Krstonijević bi u Ustavnom sudu trebalo da zamijeni sutkinju Desanku Lopičić, kojoj je istekao mandat, ali joj ga je Skupština produžila do izbora novog sudije. O trećoj Milatovićevoj kandidatkinji, sutkinji Jeleni Ružičić, koju je šef države predložio još početkom marta, Skupština do ove sedmice nije ni odlučivala. Kako su mediji i najavili, sada je dobila podšku.

„Ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler, u međuvremenu je, već najmanje četiri puta, apelovao da se hitno izaberu nedostajuće sudije Ustavnog suda“, podsjetila je početkom sedmice Akcija za ljudska prava. To je jedan u nizu apela na parlament da tu obavezu, ne evropsku, već domaću, konačno ispuni.

„Postavlja se pitanje svih pitanja: ako se najviši predstavnici vlasti ovako neodgovorno ponašaju dok je njihov demokratski kapacitet na testu pred 27 država članica EU, može li se stvarno očekivati da ono postane odgovornije kada testiranje prestane i Crna Gora uđe u EU?”, pitali su iz HRA. Teško.

Valjda se i oni vode ovom Đukanovićevom filozofijom „istorija će me pozitivno pamtiti“. Višedecenijski vođa, saopšteno je, radi na knjizi o sebi. Svojevremeno je izjavio da će ga istorija „pravilno vrednovati“, podsjećajući da je tokom njegovih godina na vlasti između ostalog „Crna Gora pošteđena razaranja tokom NATO bombardovanja SRJ 1999, mirnim putem obnovljena nezavisnost države, uvedena u Alijansu i u predvorje EU“. Ostale „sitnice“, poput, sedmogodišnjeg druženja s Miloševićem, ratnih zločina, poharane ekonomije, obračuna sa kritičarima… istorija ne pamti, računa Đukanović.

Aktuelna vlast, sve su prilike, isto tako računa da će ih istorija pamtiti jer su zemlju uveli u EU. To što će ih tamo, iz pretežno svojih interesa ugurati Brisel, to ćemo morati pamtiti mi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Novo staro vrijeme

Objavljeno prije

2 sedmice

na

10 Jula, 2026

Objavio:

Dok Andrija Mandić priča o Evropi i novom putu za novo vrijeme, na terenu  njegovi nastavljaju politiku protjerivanja antifašističkog nasljeđa iz Crne Gore. Takvu Evropu Mandić sanja. Desnu, Orbanovu, pojačanu njim i Dodikom. Milanu Kneževiću je, eto, draži Vučić i njihovi dugi razgovori o krapu. To je ta razlika

 

 

Milan Knežević jedini „nije kriv”, pojasnio je ove sedmice Aleksandar Vučić, optužujući režim u Podgorici da je „antisrpski“. Lider DNP mjera je Crne Gore kakvu srpski predsjednik zamišlja. Za ostale nije sigurno ni da mogu preći srpsko crnogorsku granicu, možda ih vrate kući. Ovdašnji kritičari i medijski profesionalci nemaju rašta ni kretati.

Da li nije htio da rizikuje, ili je poslao poruku Beogradu, tek predsjednik skupštine Andrija Mandić koji je znao „privatno“ da podrži Vučića i u njegovom izbornom pohodu, poslao je ove sedmice za Beograd, na Vučićevu konferenciju, generalnog sekretara parlamenta. Prošao je. Za to vrijeme Mandić je kod kuće propagirao  „novi srpski odgovor za novo vrijeme”. Koji se Milanu, Vučićevom lakmus papiru, nije dopao. Iz Kneževićeve partije nazvali su to „marketinškim srbovanjem“.

„Dolazi vrijeme dogovora, dijaloga. Što se tiče srpskog naroda – novi srpski odgovor za novo vrijeme. Svako ko misli da može drugim putem, i starim formulama koje su dijelile, a za srpski narod nisu donijele korist, sem pojedincima, taj nek nastavi i želimo mu sreću”, kazao je Mandić. Iz Kneževićevog DNP su uzvratili: „​Pozivamo doskorašnje partnere da se okanu marketinškog srbovanja za jednokratnu upotrebu i da nam se pridruže na jedinom ispravnom putu – putu konkretne, beskompromisne borbe za punu ravnopravnost”.

Za sve one kojima nije najjasniji Mandićev „novi srpski odgovor“, tu je  Jovan Vučurović iz NSD: „To je činjenica da će srpski političari u Crnoj Gori uvesti našu državu u EU i prvi ostvariti spoljnopolitički cilj za koji se zalažu i naši sunarodnici u Srbiji i RS, odnosno BiH, a koji će ponovo omogućiti da svi budemo zajedno. Novi srpski odgovor je da će srpski političari iz Crne Gore učiniti sve da do tog ponovnog ujedinjenja dođe i pomagati naše sunarodnike na njihovom evropskom putu“. Blagoš.

Dok Mandić priča o Evropi, na terenu njegovi nastavljaju politiku protjerivanja antifašističkog nasljeđa iz Crne Gore. Savjet Narodne biblioteke Radosav Ljumović, sve Mandićevi, donijeli su, kao da je njihova, odluku da se biblioteka više neće tako zvati. Novo ime – Marko Miljanov. Krijući se iza čojstva i junaštva  Marka Miljanova, tako su, po ko zna koji put, nastavili sa unutrašnjim obračunom sa antifašizmom i njegovim tekovinama. E baš takvu Evropu Mandić sanja.  Desnu, Orbanovu, pojačanu njim i Dodikom. Valjda računa, zašto bi bio desničar  na srpsko crnogorskoj granici kad možeš to diljem EU. Milanu Kneževiću je, eto, draži Vučić i njihovi dugi razgovori o krapu. Šta je od toga srbovanje za dužu upotrebu, pitanje je. Ali, to je ta razlika.

Evropejci ili ne, tek niko se od njih ni ove godine neće sjetiti genocida u Srebrenici. Mirovne aktivistinje i ovog jula uzalud pišu i ostalima u vlasti. Crna Gora je i dalje bez Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Baš je to lakmus papir o tome koliko je crnogorska vlast u suštini „evropska“.

Bez obzira, Satler ne odustaje. Ambasador Evropske unije u Crnoj Gori poručio je ove sedmice da „vjeruje da je postignuta saglasnost u Skupštini ohrabrujući signal, te da su predložene ustavne izmjene već usklađene sa evropskim standardima”. Upozorio je da posao nije završen i da su izbornom zakonodavstvu potrebne dodatne reforme.

Ostaje, eto, da se radujemo što su poslanici pristali da razmotraju ono što od njih Evropa traži da urade, kako bi zemlja bila naredna članica EU. Satler ne može umjesto nas čuvati naše antifašističko nasljeđe. To ćemo morati sami.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo