INTERVJU
ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Vlast ne zna šta će sa hrvatskim društvom

MONITOR: Kako biste opisali kratko iskustvo Hrvatske kao članice EU?
PUHOVSKI: Hrvatsko je iskustvo, nažalost, pretežito negativno; ulazak se zbio u posve nepovoljnim ekonomskim i socijalnim okolnostima (kako Hrvatske, tako i EU), okolnostima koje karakterizira kriza koja još uvijek traje, dapače već dosta dugo kao trajna depresija. Da bude sve i gore, došlo je ujedno i do razmaha doista retrogradnih „obrambenih” reakcija na bjelosvjetske opasnosti, i to posebice na svjetonazorskoj razini. Mislim ponajprije na organiziranje referenduma koji je postigao zabranu istospolnih brakova, ali i na novu fazu srbožderskoga nacionalizma.
MONITOR: Šta je Hrvatska dobila, a šta nije, a očekivala je, od članstva u EU?
PUHOVSKI: Velika je prednost Hrvatske bila, paradoksalno, u bitno negativnoj situaciji u kojoj je ulazila u EU, u tomu što je ulazila u vrijeme obostrane krize. Očekivanja su zbog toga bila minimalna, pa je i razočarenja razmjerno malo. No, ono bitno što je Hrvatska očekivala od EU bio je privredni boljitak, a od toga nema ni traga. Dapače, ni perspektiva baš nije svijetla.
MONITOR: Koji su najveći problemi današnje Hrvatske?
PUHOVSKI: Najveći su problemi Hrvatske oni ekonomske i socijalne naravi. To je ono očito, pojavno. U pozadini je bitan, dalekosežni, u osnovi politički, problem koji se svodi na turobnu konstataciju da već nekoliko timova koji su se izmjenjivali na vlasti pojma nemaju što činiti s hrvatskim društvom, pa i s hrvatskom državom. Nema jasnih koncepata razvoja proizvodnje i prometa, decentralizacije, promjena u izbornome zakonu, itd.
MONITOR: Često se izvan Hrvatske piše i govori o širenju hrvatskog nacionalizma i ugroženosti Srba?
PUHOVSKI: Hrvatski se nacionalizam posve sigurno ne širi, dapače, njegova se baza očito sužava, ali se – baš zato – radikalizira. S obzirom na socijalnu depresiju raste broj ljudi kojima naprosto ni do čega nije, pa im dakako nije ni do politike (bilo koje orijentacije). S jedne strane, ljudi su – već i zbog ekonomskih razloga – prisiljeni baviti se samima sobom (a i to im jedva uspijeva). S druge strane, prevladavajuća je atmosfera dubokoga prezira spram politike uopće i političara/političarki koje se, kao i u mnogim drugim sredinama, smatra naprosto lopovima. To relativno osnažuje poziciju (radikalnih) manjina, jer nema dovoljno motivacije za protivljenje manjinskome (a posebice nacionalističkom) radikalizmu – koji, u Hrvatskoj, uvijek ugrožava Srbe. Za razliku od devedesetih sada se radi „samo” o simboličkome ugrožavanju, o napadu na ćirilicu kao (novokomponirani) simbol neprijatelja (premda je JNA – barem do pada Vukovara – isključivo rabila latinicu).
MONITOR: Kakav je Vaš stav o protestima u susjednoj BiH?
PUHOVSKI: Protesti su nedvojbeno započeli kao neposredni izraz socijalnoga očaja, slijepoga očaja, dapače. Za takva zbivanja važi mudra izreka, danas uglavnom zaboravljenoga marksističkog filozofa Ernsta Blocha: Tek kada se želudac napuni, glava pravo proradi, jer dok je želudac prazan, glava se bavi samo time da ga napuni. Prosvjedi, revolti (koji, međutim, ni r od revolucije u sebi nemaju) bili su čisti potencijal – kako za radikalnu promjenu, tako i za manipulaciju. Za sada se čini da ova druga strana preteže. Tragikomično je koliko se – ne samo političara, nego i nabijeđenih teoretika – našlo pozvanim da se proglase autentičnim tumačima tih zbivanja. Od onih koji u tomu vide samo nacionalističke igre (protiv „naših”, dakako) do nezaobilaznih profesionalnih zazivatelja revolucije (u ime „naših”, naravno).
MONITOR: Kako prekomponovati BiH da bi se izbjegao novi haos u regionu?
PUHOVSKI: Daytonski sporazum će kad-tad morati biti promijenjen, dvije sastavnice vjerojatno ukinute. Dogodit će se to bilo tako da se BiH razdijeli na tri dijela (koliko ima „konstitutivnih naroda”), ili – što bi, mislim, dugoročno bilo znatno bolje – tako da se provede administrativna, a ne etnička podjela zemlje, s dvodomnim parlamentom u kojemu jedan dom predstavlja građane, a drugi nacije. No, ni mehanizam dogovaranja naprosto ne postoji, a to znači produženje sadašnje navodno neodržive situacije (koja je već eto punoljetna).
MONITOR: Jedna od poruka nakon protesta u BiH, koja stiže preko medija, svodi se na to da Hrvati kao optimalno rješenje za svoj status traže svoj nacionalni entitet. Čemu to vodi?
PUHOVSKI: Radi se o faktički manjinskoj poziciji Hrvatica i Hrvata, premda formalno u „konstitutivnoj” poziciji. Na nju se nadograđuju nacionalistički interpreti u Hrvatskoj (koji su „na vrijeme” pobjegli iz BiH, pa sada iz inozemstva formuliraju programe za one koji su ostali). Treći je entitet „rješenje” ponajprije u nastavljanju loše beskonačnosti Daytona.
MONITOR: Nedavno ste izjavili da situaciju u BiH mogu riješiti samo SAD. Zašto i kako?
PUHOVSKI: Zato što je EU tamo posve bez autoriteta, još od rata (koji su SAD zaustavile, a EU promatrala). Problem je, međutim, u tomu što SAD nemaju trenutno poseban geopolitički interes za BiH. A samo bi njihov državni tajnik mogao nagnati uza stol sve bitne čimbenike tamošnje etnopolitike (uz obećanje, dakako, da će predsjednik Obama doći na potpisivanje dogovora).
MONITOR: Kako će se protesti reflektovati na region i postoji li opasnost od novih ratnih sukoba?
PUHOVSKI: Protesti u BiH (kao i raniji u Sloveniji, na primjer ) ostaju u trojakoj izolaciji: programskoj (jer programa zapravo nemaju – osim ponavljanja fraze: „Dolje vlada!), državnoj (jer svaka od ostalih među post-jugoslavenskim državama može – s dobrim razlogom reći – kod nas je situacija drukčija), te medijskoj (jer u svakoj od za sada neuzburkanih zajednica pitanje: „Zašto još nema pobune kod nas?” postavljaju mediji kojima zbog pretežite korumpiranosti gotovo nitko ne vjeruje).
S Crnom Gorom nema ni simboličkih problema
MONITOR: Koliko nam je poznato – Crnogorci se ne žale na svoj status u Hrvatskoj, a i o odnosima između Hrvatske i Crne Gore s obje strane granice zvaničnici govore da uglavnom nema problema.
PUHOVSKI: S Crnom Gorom, a ni s Crnogorcima i Crnogorkama, u Hrvatskoj nema ni simboličkih sukoba. Nije ih, uglavnom, bilo ni u ratno doba, jer je značajan dio crnogorske manjine – koja se u to doba konstituirala kao „nova” manjina u neovisnoj Hrvatskoj – doživljavan saveznički. To se produbilo u vrijeme crnogorskoga državnog osamostaljenja, što je bilo praćeno izrazitim (pa i nekritičkim) simpatijama javnosti, već i stoga što je sam proces bio interpretiran prije svega kao slabljenje (veliko)srpske pozicije.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično