Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Avetluku niđe kraja nema

Objavljeno prije

na

Sad će neđe ravnih deset godina od one noći kad je NATO bacio u Dunav moćni i prelijepi novosadski Most slobode. Živi se ljudski stvor na svašto navikne, pa i na smrtonosne bombardere koji mu argaju više glave. Taj most bio mi je u komšiluku. Kad je čudo od uranijumskog pakla uždilo po mostu, ono članova porodice što sam uspio „pohvatati” smjestio sam u sklonište. Nije mi se htjelo da i sam džujim u tom betonskom sarkofagu. Gadljiv sam na gužve i u sretnijim okolnostima, a ne u ovoj u kojoj mi se pred očima izlistava takva fenomenologija straha kakvu ni najuvrnutiji holivudski proizvođači strave ne bi umjeli smisliti. Izašao sam iz skloništa i susrio prijatelja Crnogorca koji potiče iz Cuca. Spontano smo zaključili da bi nam i u racionalnom i u psihoterapeutskom smislu bilo najpametnije da odemo da vidimo je li most potpuno srušen. Ako jeste, onda se te noći sila bombardera i tomahavka neće na nas povrtati jer je završila planirani posao, pa bismo se mogli na miru vratiti u svoje stanove i zakonačiti kao ljudi, a ne kao podrumski pacovi. Samo što smo krenuli, iza leđa nam se prolomio glas: „Aha, šta ćete sad, Crnogorci”!

Glas je dolazio od jednoga kukavelja što stanuje u mojoj kuli vavilonskoj. Niti smo kad prozborili konvencionalnu komšijsku riječ, niti smo se pozdravljali. Prosto, nijesam primjećivao da to čehovljevski ništavno biće uopšte postoji. I eto, ohrabrilo i ujedno sluđelo njega, tu komšijsku ništicu, izobručenje normalnog toka stvari da nam se obrati s prividnom prijetećom superiornošću. Teatar apsurda je naiva pri onome šta je tu nesvjesno uspjela proizvesti ta komšijska ništica. Svakog trenutka može tu doletjeti neko eksplozivno zlo i sve nas pobiti. Bez obzira na etničke, nacionalne, vjerske, svjetonazorne i sve druge razlike to zlo nas može zauvijek sjediniti u velikom Ništa. Ništica nema snage da samoga sebe pita: „Šta ću ja sad?”, ili „Kako sam dospio u ovu idiotsku situaciju?”, ili „Koga sam ja to politički podržavao da me sad ovako mlate kao vola u kupusu”? Ne, ništa od toga. Taj smeteni oblik života s nekakvim perverznim likovanjem pita: Šta ćete sad vi Crnogorci? I misli na nas dvojicu što smo se rasprtvili u zemlji Srbiji i sad, ko nam je kriv, „dijelimo sudbinu”, umjesto da smo s familjama zdimili bar do Tasmanije kad se njima počeo „događati narod”. A preko nas misli, valjda, i na Crnu Goru koja ima da nagrabusi, ako već Srbija mora da nagrabusi. I dakako, u oba slučaja kukavelj je sretan što neće samo on nagrabusiti itd. No, da skratim priču. Mislio sam nekoliko trenutaka da mu se vratim i da mu saspem zube u grlo. Ipak, prezir s gađenjem je i gospodskija i efikasnija reakcija od dobrih batina.

Sjetio sam se ovih dana toga „slučaja”. Politička „elita” Srbije u mnogim stvarima ponaša se na potpuno zblanut način. Baš kao moj neuračunljivi komšija. Mijenjaju se tzv. „opcije” na vlasti, ali zblanutost ne nestaje, nego samo mijenja pojavne oblike. Nekad pretegne ova, drugi put ona politička patologija. Nekad se politički svjetonazor iskrivi na jednu, nekad na drugu stranu. Ali uvijek je nakrivo. Tako je i u čuvenoj priči o novom crnogorskom ambasadoru u Beogradu. Kad se ne bi znalo iz kakvog je avetluka proisteklo upozorenje Crnoj Gori o „kriteriju” izbora ambasadora, čovjek bi pomislio da je to egzibicija koja bi mogla kao negativni primjer ući u udžbenike diplomatije.

I grehota je od boga smijati se tom avetluku. Za žaljenje je on, ali samo zato što više nije opasan za Crnu Goru!

Milenko A. PEROVIĆ

 

 

Komentari

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo