Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Crnogorski jezik i norma

Objavljeno prije

na

Dugo traje proces standardizacije crnogorskog jezika. Po mnogima, dobronamjernima, a posebno zlonamjernima, traje i predugo. Suvišno je i spominjati s kakvim je problemima skopčan. Ko je htio i mogao da se drži nepristrasno u tom procesu, bez većih je teškoća sve to razumijevao kao ono što spada u povijesnu rubriku „porođajnih bolova” crnogorskog jezikoslovlja. Od takvih stvari nijesu pošteđene ni mnogo starije filološke kulture. I u njima je nezaobilazno da se u bitnim, manje bitnim, pa i nebitnim pitanjima standardizacije jezika ispoljavaju objektivne razlike. Zakonomjerno je i da takve razlike, snažene diletantskim sekundiranjem tzv. kulturne okoline, objektivnim svjetonazornim i naučnim razlikama u mišljenju, pa i taštinama jezikoslovaca napreduju do suprotnosti. Ko je u svoje vrijeme, makar i površno, pratio diskusiju u Njemačkoj o radikalnoj redukciji pravila upotrebe zareza mogao je shvatiti do koje mjere ljudi mogu biti senzibilirani u pitanjima svoga maternjeg jezika. Kod Crnogoraca u svakom krupnom životnom pitanju, pa naravno i u pitanju toliko dugo čekanog normiranja jezika, neizbježno je da proradi tipična patrijarhalna agonalnost. U njoj se guslarska podvižništva najčešće završavaju velikim zijevima, a oni su rodno mjesto cinične rugalačke zlovoljnosti. Kad se takvo što desi, a Crnogorcima se dešava prečesto, onda je zlovolja opšte i vladajuće svijesti uveliko spremna da privid uzme za istinu. Štaviše, čezne za prividom. Iz slijepih ulica takvoga privida mogu izlaziti uglavnom samo naopaka mišljenja o normiranju crnogorskog jezika: Crnogorci nijesu u stanju da normiraju svoj jezik ili normiranje treba izvršiti iz odgovarajućeg odnosa snaga ili normu treba nametnuti ili jezik ni ne treba normirati ili normirati treba tako da svi budu sretni i zadovoljni itd.
Da je odista riječ o prividima nesavladivih blokada u standardizaciji crnogorskog jezika, to se može reći s potpunom sigurnošću. Da te privide nije bilo teško raspršiti i otkloniti, i to će se moći ubrzo pokazati. Da se u slavističkom znanstvenom svijetu odavno znalo za neporecivi faktum da je crnogorski jezik jedna od novoštokavskih jezičkih grana, ta je spoznaja potrebna današnjem crnogorskom univerzalnom amaterizmu, koji sve što manje zna, sve više je samouvjeren u svom neznanju. Da crnogorski jezik stoji u jedinstvu sa bosanskom, hrvatskom i srpskom novoštokavskom jezičkom granom, ali isto tako i u jasnim i znanim razlikama prema njima, i to je faktum slavističke filološke znanosti. Iz tog faktuma proističe sama mogućnost da se crnogorski jezik standardizuje, jer jeste jedan samosvojni, autohtoni i autarkični logički sistem jezika. I ta mogućnost nikoga ne sablažnjava, osim same Crnogorce i sljedbenike belićevsko-ivićevske škole mišljenja (kad pobrkaju jezikoslovlje i nacionalizam). Isto tako, da se u slavističkom znanstvenom svijetu vrlo dobro zna šta je u suštinskom smislu pripadno normi crnogorskog jezika, to je ono što je moralo biti početni spoznajni i znanstveni kapital nastajućeg crnogorskog jezikoslovlja.
Da se doista i u potpunosti znalo šta o crnogorskom jeziku zna slovenska filologija, ne bi bilo privida i blokada u procesu standardizacije crnogorskog jezika. Ne bi bilo ni jezikoslovnog „pametovanja” u crnogorskoj javnosti. Kada se uskoro objelodani šta ona zna o crnogorskom jeziku i kako se to znanje pretače u konkretnu jezičku normu, po ko zna koji put pokazaće se koliko nam bolje misle drugi, nego što mi sami sebi mislimo.

MIlenko A. Perović

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo