Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Kostoljublje i koristoljublje

Objavljeno prije

na

Današnje političke elite Srbije i Hrvatske došle su na vlast falsifikujući istoriju. Da bi ostale na vlasti, sada su počeli da falsifikuju i vlastite istorijske falsifikate

Čak i kad se razabere da u hrišćanstvu postoji bitna razlika između religijskog i mitološkog, ostaje odbojnom njegova tanatološka kultura. Nije stvar u crkvenom okupiranje prava na pogrebne obrede, nego u cijelom sistemu kulture u kome centralno mjesto ima negativum nad negativumima, naime, – smrt, a ne život! U okviru te kulture posebno je degutantan etos kostoljubivosti. Moćni „kulturni obrazac” otkopavanja i premetanja kostiju razvio se u čudnovatu i čudovišnu potenciju da se dijelovi ljudskih skeleta fetišiziraju, smatraju svetinjama i znamenitostima, pa čak i da se njima trguje. Nije ni čudo što se taj eros smrti, posredovan zapadnjačkom sklonošću za neograničenom koristoljubivošću, prometnuo u antikulturnu i barbarsku grotesku. Pojedini „popularni” sveci, po uvjeravanjima hrišćanske trgovačke bigoterije, imaju skeletnih kostiju koliko i vrlo koščate praistorijske životinje iz prirodnjačkih muzeja. Zbog toga, serioznost pripadnosti bilo kojoj hrišćanskoj denominaciji, jednako koliko i odlučnost kritike i odbijanja hrišćanske religije, dakle ta dva potpuno oprečna stava moraju imati nešto zajedničko: htijenje da se shvati šta je epohalno veliko, a šta loše u hrišćanstvu. Cijela tanatološka mitologija je ne samo ono loše u hrišćanstvu, nego je najdirektnije ono antihrišćansko u hrišćanstvu. Uostalom, ko god manipuliše ljudskim kostima ne dajući im da počivaju tamo gdje im je prirodno mjesto, namjeran je da stvara sujevjerne naivčine, da ih vara i da na takvim prevarama načini neko veliko zlo, da bi sebi načinio veliki šićar. Ne treba ići predaleko u povijest da bismo se podsjetili kakve je stravične posljedice po cijeli južnoslovenski prostor proizvelo potonje veliko premetanje i evidentiranje ljudskih kostiju. Prije dvadeset i koju godinu počeli su da čeprljaju po hercegovačkim i ostalim jamama i da iz njih vade kosti. Onda su organizovali štafetnu trku s „moštima cara Lazara” i sličnim tanatološkim aktivnostima. Bio je to uvod u naredne tanatološke aktivnosti u kojima će hiljade ljudi na prostorima bivše Jugoslavije izgubiti svoje živote, a oni koji su preživjeli izgubiće najveći dio nacionalnog bogatstva koje im je pripadalo legalitetom instituta društvene svojine.
U potonje vrijeme u Srbiji i Hrvatskoj ponovo su primijećene kostoljubive aktivnosti. Mnogi su se u Srbiji zdali da se nađu kosti pukovnika Mihailovića, predvodnika najbrojnije grupacije četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Oni koji mu traže kosti, kao i oni što ih iz pozadine navode na to, vele da te kosti svakako treba naći zbog ispravljanja nepravde, jer je pomenuti, vele oni, pao kao žrtva komunističkog terora. U Hrvatskoj su kostoljubive aktivnosti pokretane istom idejom „pijeteta prema žrtvama” komunističkog terora, ali su znatno obuhvatnije i sistematičnije, iako ne tragaju ni za jednim konkretnim fašistom, proto-fašistom ili kolaboracionistom, nego smjeraju na masovnost otkrivanja fašističkih formacija.
Šta u obje ove zemlje baš u ovom vremenu može stojati iza akcija otkopavanja kostiju onih koji su prije više od šezdeset godina, prema mjerilima tzv. zapadnog demokratskog svijeta, bili na strani fašizma, tj. nacizma, a mnogi od njih i poprilično okrvavili ruke nevinom ljudskom krvlju? Današnje političke elite Srbije i Hrvatske došle su na vlast falsifikujući istoriju. Da bi ostale na vlasti, sada su počeli da falsifikuju i vlastite istorijske falsifikate.

Milenko A. PEROVIC

Komentari

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo