Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Stereotipi i stare tranje

Objavljeno prije

na

Kad bi se kakav pošten i hrabar intelektualni vitez zagnao da na čistinu iz pećina i škrapa narodne svijesti izagna sve zle zmajeve stereotipa i razloge njihovog nastanka, novija istorija Balkana bila bi mnogo jasnija. Tako bi se pokazalo da je među najnevjerovatnijim i najšašavijim od svih stereotipa koji su se u potonja nekolika vijeka duhovne i političke istorije pojavili na prostorima Balkana onaj o Crnogorcima koji su iz nekih krajnje nejasnih razloga vrlo dužni vaskolikom srpstvu. Davno i davno taj je stereotipni „stav” izmilio iz mitologije ojkača, bugarštica, tužbalica, sljepačkih guslarskih pjesama i drugih oblika usmene „duhovnosti” i postao najopštijim i najneporecivijim mjestom srpsko-crnogorske „duhovnosti”. Iz njega je razvijen sljedeći „stav”: sve crnogorske istorijske žrtve, stradanja i odricanja, pa i najodvratnije podvale, poniženja i najsramotnija magarčenja, što su doživljavana i još se doživljavaju od „braće”, opravdana su nenaplativom i nenadoknadivom veličinom „duga srpstvu”. Pozivanje na taj „dug” u samoj Crnoj Gori još uvijek ima snagu „argumenta” u raspravama o svim mogućim životnim stvarima. Doživotni zatočnici toga „argumenta” drže da bi Crna Gora najprije imala neprestano i neumorno da namiruje „dug”, pa tek onda da vidi da li će postojati na bilo koji način. Na neobičnom brojčaniku toga stereotipa danas se i u Srbiji posmatra i prosuđuje sve što ima veze s Crnogorcima i Crnom Gorom. Njime se mjeri i htijenje države Crne Gore da u tzv. kosovskom pitanju vodi samosvojnu državnu politiku i čini ono što joj je u državnom i nacionalnom interesu.
Zbog te, ali i zbog milion drugih stvari koje do vrha pretrpavaju dugu, konfuznu i neveselu istoriji crnogorsko-srpskih odnosa valjalo bi malo pobliže osmotriti taj stereotip, tu ukalupljujuću „ideju” koju već generacije Crnogoraca i Srba uspijevaju posisati s majčinim mlijekom, pa je uvijek iznova vitalizirati i poput starih tranja obući na tijela novih i novih generacija. U njemu se odmah otkrivaju bar tri zanimljive stvari.

Prvo, za vječita vremena ostaje tajnom kako, kada i zašto je taj „dug” napravljen, ko ga je napravio i pod kakvim ga je „kamatama” zadužio. Drugo, u psihološko-propagandnom smislu stereotip je građen na jednoj nevjerovatnoj iracionalnoj ideji ekvivalencije: Crnogorci su dužniji vaskolikom srpstvu od svih drugih, jer su oni tobože „čistiji” Srbi od bilo kojih drugih Srba. Zauvijek će ostati neobjašnjenim mehanizam utvrđivanja nacionalne, rasne, etničke itd. „čistote”. Posebno će neobjašnjivim ostati pitanje zašto „čistiji” mora da bude ujedno i dužniji. Vječitom tajnom ostaće i pitanje, dostojno helenske filozofske zapitanosti o bitku, da li se nekoj naciji može „više” pripadati, pa da bi joj se zbog toga moralo biti i „više” dužnim od onih sretnika koji manje pripadaju, pa su zato i manje dužni, šta li?! Treće, istorijska analiza mogla bi bez teškoća pokazati da je taj stereotip uvijek oživljavao nevjerovatnom snagom i uz veliku promotivnu spretnost propagandista od svake ruke u onim vremenima i okolnostima u kojima su Crnogorci bili namjerni da za sebe učine nešto valjano i korisno. Zbog toga, po pravilu događalo se da su „najčistiji” ujedno i najsumnjiviji, pa čak i najviše skloni „izdajama stvari”.
U ovom potonjem stavu krije se put za traženje odgovora na pitanje zašto se stare tranje stereotipa nijesu odavno raspale, nego se iznova javljaju šnajderi da ih okrpe. Postiđujuće je koliko još ima Crnogoraca koji su spremni da ih oblače i da se u njima „zore”. Za to vrijeme Beograd se valja od smijeha što ima toliko grupih Crnogoraca.

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo