Povežite se sa nama

Izdvojeno

BAJDEN – PUTIN SAMIT,  TENZIJE OKO UKRAJINE I ENEGENATA: Da li slijedi smirivanje

Objavljeno prije

na

Iako nije došlo do velikog pomaka, dogovoreno je da se intezivira komunikacija.  Sa američke strane je zaprijećeno daljim ekonomskim sankcijama ako se Moskva odluči na vojnu opciju radi vraćanja bivših zemalja SSSR-a u svoju orbitu. Sa ruske strane se potenciralo davanje formalnih garancija da se NATO neće širiti na Ukrajinu. Analitičari smatraju da su i jedan i drugi narativ  na stolu ali da  će za rješenje  trebati  puno truda

 

Prošlog utorka je konačno došlo do samita između dvije glavne nuklearne sile. Ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov američki kolega Džo Bajden su proveli 121 minut zajedno preko video linka.  Dan ranije američki predsjednik je održao konsultacije sa liderima Britanije, Njemačke, Francuske i Italije. Samit se podudara (možda ne i slučajno) sa 80-om godišnjicom japanskog napada na Perl Harbor i ulaskom Amerike u Drugi svjetski rat, a samo dan poslije se obilježava 30 godina od raspada Sovjetskog Saveza (SSSR), čije ukidanje je Putin već nekoliko puta nazvao najvećom katastrofom 20-og stoljeća.

Glavna tema je bila Ukrajina, na čijim granicama je nagomilano oko 100 hiljada ruskih vojnika uz podršku jakih oklopnih formacija kojima se ciljano podgrijavaju strahovi i upozorenja da do kraja januara predstoji invazija. Rat bi vjerovatno doveo i do prekida isporuke ruskog gasa Evropi nakon što je njemačka vlada blokirala davanje dozvole za rad novoizgrađenom gasovodu Nord Stream 2. Takođe, pripreme za samit je pratila povećana razmjena puščane i artiljerijske vatre na liniji razdvajanja između ukrajinske armije i proruskih separatista na istoku zemlje koje podržava Moskva.

Iako nije došlo do velikog pomaka u razgovorima, što se  unaprijed znalo, dogovoreno je da se intezivira komunikacija radi smirivanja tenzija. Sa američke strane je zaprijećeno daljim ekonomskim sankcijama ako se Moskva odluči na vojnu opciju za vraćanje bivših zemalja SSSR-a u svoju orbitu. Moskva je  potencirala  davanje formalnih garancija da se NATO neće širiti na Ukrajinu. Analitičari smatraju da su i jedan i drugi narativ zaista na stolu ali da će za dugoročno rješenje trebati izuzetno puno truda.

Rusija je, što i neki na Zapadu priznaju, legitimno zabrinuta zbog širenja NATO pakta prema svojim granicama i kršenja velikog broja obećanja Mihailu Gorbačovu da se nakon rasformiranja SSSR-a i Varšavskog pakta NATO neće širiti na istok. Deklasificirana dokumenta iz tog perioda opravdavaju rusku gorčinu. Ima i onih koji prave, možda ne baš dobru, paralelu između Kubanske krize 1962. godine koju je izazvalo raspoređivanje ruskih nuklearnih raketa na komunističkoj Kubi pred vratima Sjedinjenih Država i što je tada zamalo dovelo do vojne i nuklearne eskalacije. Rusija je nekoliko puta isticala da bi ulazak, sada čvrsto prozapadne, Ukrajine u NATO i raspoređivanje vojnih i pogotovo raketnih sistema na njenoj teritoriji značio prelazak „crvene linije“ koju Moskva nikako neće tolerisati. Stoga Kremlj traži formalni ugovor sa NATO-om kojim će se Alijansa pravno obavezati da Ukrajina nikada neće postati njezina članica. Međutim, sve i kad bi Bajden htio pristati na potpisivanje takvog ugovora, iako javno govori da nema mandat za to, formalnosti između dvije strane bi išle neopisivo sporo jer bi ga trebalo razmotriti i potvrditi svih 30 članica Alijanse.

Analitičari smatraju da takav formalni ugovor nikada nije garancija na duže staze i da ga se ugovorene strane pridržavaju samo dok im odgovara. Najočigledniji primjeri u novijoj istoriji su Budimpeštanski memorandum o bezbjedonosnim garancijama iz 1993. godine koji su potpisale Rusija, Sjedinjenje Države i Velika Britanija (i kojem su se naknadno pridružile Francuska i Kina) i Pakt o prijateljstvu, saradnji i partnerstvu potpisanom 1997. godine između Rusije i Ukrajine. Prvim sporazumom potpisanim u Budimpešti, Rusija i druge zemlje potpisnice su jamčile teritorijalni integritet i nepovrjedivost granica Ukrajini, Bjelorusiji i Kazahstanu a te zemlje su se zauzvrat obavezale da će se odreći nuklearnog oružja koga su na svojoj teritoriji naslijedile od bivšeg Sovjetskog Saveza i da će sve bojeve glave predati Ruskoj Federaciji. Drugim sporazumom je Rusija samo potvrdila „nepovrjedivost državnih granica“ Ukrajine uključujući i pitanje Krima nad kojim je eksplicitno i bezuslovno priznat ukrajinski suverenitet.

Oba sporazuma je Rusija jednostrano prekršila anektirajući Krim nakon protesta i napuštanja vlasti u Kijevu proruskog i kleptokratskog predsjednika Viktora Janukoviča. Nakon Krima Rusija je izvršila oružanu agresiju na Ukrajinu pod izgovorom zaštite stanovništva kojem je ruski maternji jezik (deja vu priča sa jugoslovenskih prostora 1990-ih godina). Invazija 2014. ipak nije išla po planu zahvaljujući ogorčenom otporu ukrajinske armije i ruskog govornog stanovništva koje nije bilo oduševljeno saoizacijom i „oslobađanjem“ njihove zemlje. Na kraju se Rusija morala zadovoljiti stvaranjem dvije „autonomne narodne republike“ u Donbasu i Lugansku na krajnjem istoku zemlje, dok je pokušaj spajanja Krima sa „narodnim republikama“ osvajanjem azovskog primorja i kasnije izbijanje ruskih tenkova uz podršku „potlačenog naroda Ukrajine“ na rijeku Dnjepar koja dijeli Ukrajinu po sredini propao. Većina analitičara smatra da bi se Rusija teško usudila da krene otvoreno na Ukrajinu,  da je Ukrajina zadržala nuklearne rakete i silose koji su joj pripali nakon samostalnosti krajem 1991. godine. Konflikt 2014. godine je koštao obje zemlje preko 14 hiljada života i ogromnu materijlnu štetu  Ukrajini, a  Rusija je izgubila stotine milijardi eura zbog zapadnih sankcija uvedenih nakon početka agresije.

Međutim, sve strane su naučile lekcije iz rata 2014. godine i ovaj put su bolje pripremljene kada su vojne stvari u pitanju. Takođe, sadašnje Bajdenova prijetnje sankcijama su značajno izgubile na oštrini koju su imale 2014. Glavni pravac Trampove politike prema Rusiji je bio da se onemogući izgradnja gasovoda Nord Stream 2 preko baltičkog podmorja direktno do Njemačke i time liši uticaja gasovod koji ide preko ukrajinske teritorije čiji prekid bi u slučaju novog rata nanio veliku štetu i Rusiji i Evropi. Bajdenova administracija je uklonila sankcije prema firmama i državama koje su ga gradile uz mlake garancije da neće biti korišten kao sredstvo političkog pritiska. Rusija se ekonomski oporavila od sankcija, koje su nakon 7 godina i dalje na snazi, prije svega zahvaljujući trgovini naftom i prirodnim gasom. Ruske devizne rezerve su na trenutno rekordnom nivou od 620 milijardi dolara. Ta cifra čini Moskvu veoma otpornom na novi set zaprijećenih sankcija. Da sankcije nisu tako efikasno oružje vidjelo se prije 3 godine. Američka vlada je 2018. godine donijela zabranu kupovanja aluminijuma od ruskog i svjetskog giganta RUSAL Olega Deripaske i time izazvala momentalni haos na Londonskoj berzi metala (LME) kada je cijena aluminijuma samo u jednom danu skočila 40 odsto. Nije prošlo puno vremena i američka administracija je povukla sankcije.

U sadašnjem kontekstu ratnih igara i sankcija, pominje se i mogućnost da se Rusija isključi sa SWIFT sistema međunarodnog plaćanja u slučaju nove agresije. Međutim isključivanje Rusije sa SWIFT-a bi teško pogodilo i evropsku ekonomiju i onemogućilo ili veoma otežalo plaćanje uvoza ruskih metala, đubriva, prirodnog gasa, žitarica kao i evropski izvoz u Rusiju.

Za sada jedina kredibilna prijetnja u smislu novih sankcija jeste potencijalna zabrana zapadnim investitorima da kupuju OFZ obveznice denominirane u rubljama Ministarstva finansija. Analitičari smatraju da ni to neće puno naškoditi ruskoj ekonomiji upravo zahvaljujući rekordnim deviznim rezervama Centralne banke Ruske Federacije.

Predsjednik Bajden osim sparinga sa Rusijom ima i za Ameriku ozbiljniji problem sa Kinom i njenim prijetnjama da će, ako treba, izvršiti invaziju na Tajvan i silom ga vratiti matici zemlji. Rusija i Kina odnedavno zajednički organizuju pomorske manevre u azijskim vodama. Bajdenova popularnost kod kuće je na rekordno niskom nivou, čak na nižem i od Trampa u svoje vrijeme, tako da je Bijela kuća prisiljena dio tereta prebaciti na evropske saveznike koji ne ispovaljavaju preveliki elan i odlučnost prema Kremlju. Izuzetak Velike Britanije koja je odlučna pomoći Ukrajini po svaku cijenu osim izravnog slanja vojnika. Osim vojne pomoći od 1,3 milijarde funti britanski premijer je najavio i ekonomsku pomoć Kijevu od 3 milijarde funti.

Putin je na kraju samita veoma zadovoljan izjavio da je „razgovor bio otvoren, sadržajan i konstruktivan…i imali smo mogućnost da nastavimo dijalog i mislim da je ovo najvažnije“. Rusija je uspjela nametnuti svoju agendu za razgovore i, po mišljenju zapadnih analitičara, ima blagu prednost na šahovskom polju. Ruski tenkovi za sada ostaju na njihovoj strani granice, dok Zapad ostaje neodlučan i razjedinjen. I ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski će do daljeg držati prizemljene borbene dronove koje je kupio od Turske i  protivvazdušnu i protivoklopnu tehnologiju koju je dobio od Zapada u ograničenim količinama.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

RASPAD VLASTI: Pet modela raspleta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko je načina razrešenja političke krize. Nema idealnog. Kad se sve sabere – koncentraciona vlada, po ugledu na onu koju je nekada predlagao Pokret Odupri se je  model koji bi omogućio da se smanje tenzije, i obezbijedi širok konsenzus neophodan za organizovanje izbora. Taj predlog nije na stolu

 

Nakon Inicijative za smjenu Vlade, koju je prethodne sedmice parlamentu podnijela lista Crno na bijelo (Građanki pokret URA i CIVIS) i dio opozicije – SDP, SD Bošnjačka stranka, Albanska lista, Albanska partija i dio poslanika DPS-a, premijer Zdravko Krivokapić ocijenio je da je u Crnoj Gori na djelu – ,,državni udar”. Ne znaš da li govori Krivokapić ili Milo Đukanović. Montiranu aferu državni udar, gledali smo kao odgovor Demokratske partije socijalista na realnu mogućnost da 2016. godine, izgubi vlast.

Đukanovićev DPS ipak je to doživio u avgustu 2020, ali je stanje ostalo – isto. U pokušaju da očuva Vladu, Premijer Krivokapić, poput Đukanovića, uzvratio je udarom na ,,izdajnike”. One koji ne staju uz njega. Smijenio je Sergeja Sekulovića sa pozicije v.d. ministra pravde, a samim tim i iz članstva Sudskog savjeta. I postavio – sebe. Tako je Krivokapić sada premijer, ministar pravde, i član Sudskog savjeta iako nije pravnik. Potom je smijenio Borisa Marića, direktora Direktorata za pravosuđe, i Danila Mrdaka, direktora Direktorata za zaštitu životne sredine. Ministra  spoljnih poslova Đorđa Radulovića povukao je nazad kući iz diplomatske posjete Makedoniji, što su tamošnji mediji okarakterisali diplomatskim skandalom.

Premijer se odrekao i nasleđa mitropolita Amfilohija, čiji je amanet po sopstvenom priznanju, kao premijer izvršavao. Sada, kada njegovoj Vladi prijeti smjena, Krivokapićeva Vlada je, bez dijela, ministara, poslala Patrijarhiji u Beograd izmijenjeni  Temeljni ugovor sa SPC-om, na potpis. U novom dokumentu umanjuje se, između ostalog,  istorijska uloga Mitropolije crnogorsko-primorske, i izbacuje termin Pravoslavna crkva, koji se vezuje za pokojnog mitropolita Amfilohija, odnosno njegove navodne namjere da Mitropoliju crnogorsko- primorsku učini autonomnom od SPC-a. Novim dokumentom dodatno je minimalizirana uloga države u upravljanju crkvenom imovinom.

Krivokapić je stigao i na čelo liste Zajedno za budućnost, potom i  na čelo Vlade,  o čemu je i sam više puta svjedočio, zahvaljujući uticaju Mitroplije crnogorsko- primorske, odnosno mitropolita Amfilohija, na dio tadašnje opozicije, koja sada čini parlamentarnu većinu. Uticaj litija – protesta koje je uoči izbora mjesecima organizovala Mitropolija, na rezultat izbora u avgustu 2020, bio je presudan. Kao i snažno pozicioniranje te crkve u politički život Crne Gore nakon izbora. Bliskost Mitropoliji, odnosno SPC-u, postala je ulaznica u državne strukture i pozicije, a njena želja prioritet. Predstavnici SPC-a stigli su čak i u vodeće tijelo državnog univerziteta.

U jeku političke krize u Crnoj Gori i potpredsjednik Vlade i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, otputovao je u posjetu srpskom partrijarhu Porfiriju u Beograd. O detaljima i razlozima  posjete,  nema zvaničnih detalja. Ona je okarakterisana kao – privatna. Abazović je nedavno gostujući na RTCG-u, kazao da Krivokapić ne bi bio premijer, da on nije na to uticao u razgovoru pod Ostrogom sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem. Tako je samo dodatno potvrdio ono što se zna – da je Mitropolija imala direktan uticaj i na sastav Vlade.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo