Povežite se sa nama

INTERVJU

IVANA KEKIN, ZASTUPNICA NOVE LJEVICE U HRVATSKOM SABORU: Zelene politike upotpunjuju savremenu evropsku ljevicu

Objavljeno prije

na

Mi motiv za naše djelovanje vidimo u ideji da promijenimo hrvatsku politiku. Zagreb je na prošlim izborima jasno rekao da je spreman na promjenu. Usudila bih se reći da to nije samo radi naših jasno artikulisanih antikorupcijskih stavova nego radi široke platforme zeleno-lijevih politika, koje su potrebne kako bi naše društvo krenulo naprijed

 

MONITOR: Saborska ste zastupnica Nove ljevice. Zeleno-lijeva koalicija „Možemo“, u kojoj je i Vaša stranka, ima sedam poslanika. Neka istraživanja pokazuju da ste izjednačenog rejtinga sa SDP-om. Šta je vas, novoljevičare, povezalo sa Zelenima? Da li zelene politike „upotpunjuju“ savremenu evropsku ljevicu?

KEKIN: Zeleno-lijeva koalicija nastala je i djeluje na najbolji način – organski. Zato je naše povezivanje išlo praktički prirodnim putem, samo od sebe. Dugo smo se, godinama, kao zabrinuti članovi hrvatskog društva, davno prije nastajanja naše koalicije, sretali na raznim i zelenim i lijevim manifestacijama i protestima. Za zelene politike lako možemo utvrditi da su ljevičarske i suvremene – bazirane su na solidarnosti i jednakosti i obrani prava koje su socijaldemokrati zapustili. I dodatno nova, suvremena ljevica solidarnost više ne razmatra samo horizontalno nego i vertikalno, u smislu da moramo razmišljati o tome da resurse dijelimo i s onima koji dolaze nakon nas. U tom smislu zelene politike zaista upotpunjuju „suvremenu europsku ljevicu“.

MONITOR: Vaša koalicija je preuzela Zagreb i za gradonačelnika izabrala Tomislava Tomaševića, antikorupcijskog aktivistu. Može li upravljanje Zagrebom kakvo bi željela koalicija „Možemo“, promijeniti Hrvatsku?

KEKIN: Mi motiv za političko djelovanje vidimo u ideji da promijenimo hrvatsku politiku. Zagreb je na prošlim izborima jasno rekao da je spreman na promjenu. To nije samo radi naših jasno artikuliranih antikorupcijskih stavova nego radi široke platforme zeleno-lijevih politika, koje su potrebne kako bi naše društvo krenulo naprijed. Taj zadatak nije jednostavan, s ostavštinom bivše, aferama opterećene vlasti borimo se svakodnevno. No naša je volja jaka, a ciljevi jasni. I da, uvjereni smo da upravo na primjeru Zagreba možemo  pokazati novi model upravljanja.

MONITOR: Ima hrvatskih građana, javnih ličnosti i političara koji su nezadovoljni onim što je Hrvatska „dobila“ ulaskom u EU. Ima li važnih benefita od članstva u EU? 

KEKIN: Glavni problem Hrvatske, sveprisutnu korupciju, ne može riješiti EU već samo građani ove zemlje. Najbolje to ilustrira slučaj Žalac, koji je pokazao što se događa s europskim novcima kad stignu u ruke HDZ-a.

Ne bih ipak ne bih išla tako daleko i rekla da ulazak u EU nije puno značio građanima – od slobode putovanja, studiranja, zapošljavanja pa i iskorištavanja europskih fondova od strane naših poduzetnika, znanosti i kulturne scene… Ipak, jedini način da s periferije postanemo ozbiljna europska država jeste micanje HDZ-a s vlasti. HDZ je, naime, isto što i korupcija.
MONITOR: U Njemačkoj je novu vladu formirala tzv. semafor koalicija. Zeleni su dobili i mjesto za Anelenu Berbok kao buduću ministricu spoljnih poslova. Kakve promjene Vi očekujete na nivou EU, nakon formiranja vlade socijaldemokrate Olafa Šolca?

KEKIN: EU mora sve vratiti vrijednostima radi kojih je nastala i tome će, nadam se, doprinijeti i promjena vlasti u Njemačkoj. Previše je pitanja čije je rješavanje zastalo dugom dominacijom konzervativaca u Njemačkoj i u Europi. Čini se da nam nordijske zemlje u kojima u zadnje vrijeme pobjeđuju lijeve snage pokazuju put. Europa mora naći humanija i fleksibilnija rješenja za izbjeglice od sadašnjeg grubog odvraćanja i trgovanja utjecajem sa zemljama kao što Turska. Poseban vanjskopolitički izazov Njemačkoj, ali i EU, bit će desno-populističke i autoritarne snage koje vladaju u Poljskoj i Mađarskoj, a kojima se i aktualna hrvatska vlast ponekad priklanja (ili ih kopira, u gušenju neovisnosti institucija, na primjer). Rusija, Ukrajina i Kina toliko su velike vanjskopolitičke teme, da će se otvorena pitanja morati rješavati postupno, osim ako ne eskaliraju sukobi. Klimatske promjene mogle bi se naći visoko na ljestvici vanjskopolitičkih prioriteta Njemačke i EU i onda kada o tom pitanju
i sa velikim „igračima“ poput SAD-a ili Indije postoje neslaganja. Velika vanjsko-politička tema je i reforma EU institucija koje nikad nisu bile tako „udaljene“ od interesa i potreba građana Unije. Promjene na svim navedenim vanjskopolitičkim poljima su nužne i nadam se da će ih nova njemačka koalicija uspjeti provesti.

MONITOR: U Srbiji traju protesti i „ekološki ustanci“. Predstavnici zeleno-lijevih opcija iz Srbije (Ne davimo Beograd, Zajedno za Srbiju) podržali su „Možemo“, a pokrenuto je i povezivanje srodnih pokreta i stranaka i na nivou balkanskog regiona, uključujući i crnogorski pokret URA. Može li ta međusobna podrška raširiti vrijednosti koje bi mogle preporoditi ovaj dio Evrope?

KEKIN: U svim primjerima koje ste naveli radi se o pokretima i strankama koje se i u stručnim analizama obuhvaćaju pojmom „nova ljevica“. Posebno u zadnjem desetljeću formirane su gotovo u svim postjugoslavenskim državama – prvo građanske inicijative i udruge s takvom orijentacijom, a sada već postoje i stranke ili savezi stranaka koji jasno traže odgovor na pitanje – kakve su nam države?  Nije dovoljno, kao nacionalistima, imati nacionalnu državu, kad su sve one zakazale u obrani najvažnijih interesa građana, otuđile su se od nas. „Vratimo moć u svoje ruke“, poklič je koji prati lijeve stranke i pokrete od Slovenije do Makedonije. Ali tu moć već netko drži u svojim rukama, i najvažniji je korak odvažiti se na političku borbu – na protestima rame uz rame s nezadovoljnim građanima, kao i u osvajanju institucija kroz lokalne i parlamentarne izbore. I nositi se potom i s neuspjesima i s uspjesima, jer ovo je bitka na dugi rok. Rado bismo svi vidjelu u kratkom vremenu preporod naših zemalja, ali se on neće dogoditi ako nismo hrabri i ustrajni. Raduje ako naš uspjeh u Zagrebu i Hrvatskoj, kao i odlučnost da golem posao koji je pred nama dovedemo do kraja može drugima poslužiti kao uzor. Međusobna podrška i razmjena znanja i iskustava doprinijeti će zajedničkim ciljevima koje su građani svih naših zemalja naposljetku i zaslužili. Svi imamo pravo živjeti u državama koje rade za, a ne protiv nas.

MONITOR: Vi ste i ljekarka-psihijatrica. U našem dijelu Evrope prilično je slab odziv građanstva (pa i državnih funkcionera, a čak i ljudi medicinske struke), na vakcinaciju protiv KOVID-a. Zavladala je čak i jedna „antivaks-moda“. Da li pogrešno shvatamo svoja prava (i obaveze), žrtve smo „propagande straha“ ili se pokazujemo nedovoljno prosvećenima?

KEKIN: Bojim se da taj problem ima više korijena. Za početak, pronađena je jasna korelacija između visine procijepljenosti populacije i povjerenja u vladajuće, pa zemlje u kojima je povjerenje u vodstvo visoko imaju i visoku procijepljenost, a tamo gdje je povjerenje na niskim granama i procijepljenost je niska. S te strane, razumijem skepsu koji velik dio naših građana izražava spram preporuka koje im daju vladajući. Dio problema leži i u širokoj dostupnosti lažnih vijesti i informacija, koje naši građani teško razlikuju od onih provjerenih i znanstveno utemeljenih. Postoje i političke stranke koje od potpirivanja te vrste razdora profitiraju ne mareći za cijenu svojeg neodgovornog populizma, pa čak ni kada se ona plaća u ljudskim žrtvama. I inače je u kriznim vremenima krajnje nekonstruktivno svrstavati se u tabore bez ikakvog nastojanja da razumijemo jedni druge.

Bojim se da je kriza oko cijepljenja simptom dubljeg društvenog nerazumijevanja. A takvo nerazumijevanje, vidjeli smo to proteklih godina u nekim drugim zemljama, može kroz političko pozicioniranje i skupljanje jeftinih političkih poena od strane desnih opcija, dovesti do dubljih i teže premostivih društvenih podjela. Sa posljedicama nepoznate težine i trajanja.

 

Društvo koje se ne mijenja umire

MONITOR: Ove jeseni se navršava 30 godina od početka rata u Hrvatskoj. To je prilika ne samo za prigodne memorijalne nastupe zvaničnika već i za osvrt na put, koji je Hrvatska kao sadašnja EU članica prošla za to vrijeme. Šta mislite, da li je dobar, za razvoj hrvatskog društva, dominantan memorijalni narativ o Hrvatskoj kao neupitnoj žrtvi?

KEKIN: Takav je narativ uvijek potencijalno opasan, bilo za pojedinca, bilo za zajednicu, jer blokira razvoj i svodi egzistenciju na pasivni položaj. Tu nema propitivanja, istraživanja, nema dobrog uvida u najbolje poteze, ali ni priznavanja grešaka, nema pogleda u nove šanse, potencijale i mogućnosti, nema promjena. Društvo koje se ne mijenja, umire – da izbjegnu takve životne okolnosti, 800.000 ljudi je u posljednjih 30 godina već napustilo Hrvatsku, a povratka, bar nekih od njih, skoro da nema. Ulaskom u EU 2013. godine, u Hrvatskoj počinje povratak na staro. Rat je davno iza nas, i uz poštovanje koje smo dužni odati svim žrtvama, moramo zaključiti (i zbog tih žrtava također!) da je dodatno bio paravan za bolnu preraspodjelu društvenog bogatstva stvorenog u socijalizmu. „Nove vlasti“ već tri desetljeća sve poduzimaju da se tijekovi te preraspodjele nikada ne otkriju, i uz rijetke izuzetke ili sredine, na prostorima bivše Jugoslavije imamo ono što se u stručnoj literaturi već opisuje kao „otete“ ili „zarobljene“ države.

Izjave predsjednika Milanovića o genocidu u Srebrenici su neshvatljive

MONITOR: Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, već duže svojim nastupima zbunjuje javnost. Prije nekoliko dana je uporedio „stepen genocidnosti“ zločina Holokausta, Jasenovca i Srebrenice. Djeluje da se radi o nastavku „udvaranja“ hrvatskog državnog vrha Miloradu Dodiku?

KEKIN: Držim duboko uznemirujućim da 2021. godine i dalje raspravljamo o tome da li se u Srebrenici dogodio genocid i o tome smo kao zeleno lijevi blok govorili istoga dana kad je HDZ BiH podržao Dodika u namjeri da se zabrani kažnjavanje negiranja genocida. Za nas nikakve dvojbe nema da se u Srebrenici dogodio genocid. Negiranje te činjenice besćutno je, retraumatizira žrtve i perpetuira nacionalističke podjele i politike unutar BIH, od čega koristi imaju takvi kao Dodik, Čović i Izetbegović na račun svih onih građana i građanki Bosne i Hercegovine, koji bi samo htjeli normalno živjeti.

Nastavno na to, izjave predsjednika su neshvatljive i rastužuju, i nas i građane BIH, no prije svega obitelji žrtava. Predsjednik ima pravo izražavati svoju poziciju oko novog izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, no nije legitimno licitirati žrtvama. Nažalost, na našim prostorima imamo priliku često i od mnogih aktera na političkoj sceni vidjeti zlouporabu žrtava i korištenje istih kao valute u dnevno političkim prepucavanjima. Šire govoreći, vjerujem da stvarni prosperitet građana i građanki BIH leži u odmicanju od nacionalizama, bilo kojeg predznaka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo