Povežite se sa nama

INTERVJU

MILICA KOVAČEVIĆ, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Nema razloga za slavlje

Objavljeno prije

na

Iako su u noći izbora sve partije slavile i proglasile sebe za apsolutne, relativne ili moralne pobjednike – brojevi pričaju drugu priču. Malo je izbornih lista koje su popravile rezultat. Izlaznost na svim izborima je bila manja nego ranije. Sve ukazuje na nezadovoljstvo birača i partijama vlasti i opozicije

 

MONITOR: Kako komentarišete rezultate lokalnih izbora u Mojkovcu, Cetinju i Petnjci, te regularnost procesa?

KOVAČEVIĆ: CDT prvi put nakon 2000. godine nije dobio akreditaciju za posmatranje izbornog procesa, zbog blokade u Državnoj izbornoj komisiji. Tako, ne možemo ocjenjivati regularnost procesa jer smo ga posmatrali kao i svi drugi zainteresovani, preko medija, bez pristupa biračkim mjestima, izbornim komisijama, biračkom spisku i drugim informacijama…

Neko ko spolja posmatra može vidjeti da su izbori uprkos svim problemima i dugotrajnim i nagomilanim političkim tenzijama prošli relativno mirno, bez izvještaja o većim neregularnostima, sa solidnim odzivom birača i do sad bez krupnijih prigovora političkih partija.

MONITOR: Kako čitate odluke građana na tim izborima – da li se nešto promijenilo?

KOVAČEVIĆ: Vidimo da je DPS osvojio značajno manji broj glasova nego na prethodnim izborima. Taj pad je bio najmanji u Mojkovcu, gdje smo imali snažnu polarizaciju između dva bloka, pa je DPS uspio da održi svoje biračko tijelo na narativu „odbrane od neprijatelja”. Međutim, tamo gdje je drugi blok znatno slabiji, poput Petnjice ili Cetinja, a DPS ima konkurenciju među procrnogorskim ili manjinskim partijama, zadržavanje birača je teže. Dugoročno gledano, ovo je za njih vrlo problematična situacija, i ukazuje na potrebu za suštinskim reformama i zaokretima. Zanimljiv je u ovom kontekstu rast SDP-a, i da li je to možda najava neke buduće promjene odnosa snaga unutar opozicije.

Drugo, iako su u noći izbora sve partije slavile i proglasile sebe za apsolutne, relativne ili moralne pobjednike – brojevi pričaju neku drugu priču. Vrlo je malo izbornih lista koje su na ovim izborima popravile rezultat i onih koji realno imaju razloga za slavlje. Izlaznost na svim izborima, naročito na Cetinju, je bila manja nego ranije. Sve ovo ukazuje na nezadovoljstvo birača i partijama vlasti i partijama opozicije.

MONITOR: Prije izbora upozorili ste da nefunkcionalan DIK može biti potencijalna prijetnja konačnoj regularnosti ovih izbora. Hoće li to, sada kada su izbori održani, ipak biti problem?

KOVAČEVIĆ: Problem sa nefunkcionalnom DIK-om je sasvim sigurno negativno uticao na kvalitet ovog izbornog procesa. Sama činjenica da nije moglo biti nezavisnih posmatrača, u sukobu je sa demokratskim pravilima, umanjuje transparentnost i kredibilnost procesa, i ne doprinosi povjerenju građana u izbore.

Momenat u kome bi potencijalno nastao ozbiljan problem je žalbeni proces jer se bez predsjednika DIK-a ne može sastati niti odlučivati o prigovorima i žalbama. Zbog toga je važno da je predsjednik DIK-a izabran odmah nakon izbora, makar i sa velikim zakašnjenjem.

Ovog puta djeluje da prigovora nema puno, ali bismo vjerovatno gledali drugačiju situaciju da je rezultat izbora bio tješnji, i da se što u konačnom odnosu snaga moglo promijeniti poništavanjem i ponavljanjem glasanja na par biračkih mjesta.

Čak i ako sve na kraju bude u redu, i dalje je nedopustiva neodgovornost ući u izborni proces bez DIK-a, i samim tim bez funkcionalnog mehanizma za prigovore i žalbe i zaštitu prava birača.

MONITOR: Ukazali ste da je odgovornost zbog nefunkcionalnosti DIK-a na parlamentarnoj većini. Tu je situacija u pravosuđu, koje je blokirano na različite načine. Gdje se završava odgovornost prethodne, a počinje odgovornost nove vlasti?

KOVAČEVIĆ: Iako po prirodi stvari vlast nosi najveću odgovornost, ona se ne može uvijek smatrati ekskluzivnim krivcem. Svako ko ima moć da pokrene promjene, ili da ih sabotira, snosi dio odgovornosti. I za DIK je potpuno jasno ko je odgovoran što njen predsjednik nije izabran u julu.

Kad je u pitanju pravosuđe, situacija je znatno kompleksnija. Blokada pravosuđa je naslijeđeni problem – mandat članova Sudskog savjeta i Vrhovnog državnog tužioca istekao je u vrijeme prethodnog saziva Skupštine. Naslijeđen je problem, ali je još gore što je naslijeđen i način njegovog rješavanja. Izbjegava se dijalog, i traže se prelazna rješenja koja služe za zaobilaženje dijaloga i udaljavaju od onoga što je dostignuto u reformi pravosuđa iz 2013. godine.

Nova vlast je odgovorna zato što taj dijalog nije prioritet, što ne čini ništa da do njega dođe. Odgovornost opozicije je da u tom procesu učestvuje i da mu doprinosi, jer je razrješenje ovog problema javni interes, interes svih građana bez obzira za koga su glasali.

MONITOR: Kako vidite razloge, a kako izlaz iz aktuelne političke krize koja je dovela do neke vrste blokade sistema?

KOVAČEVIĆ: U Crnoj Gori danas imamo političke subjekte koje odbijaju da pregovaraju i da pronalaze rješenja. Odbijaju čak i da razgovaraju. Oni su svoje biračko tijelo sistemski i namjerno polarizovali i radikalizovali da bi dobili koji glas više, do te mjere da sad zbog kreiranih ekstremnih očekivanja birača izbjegavaju i da se slikaju zajedno.

To jednostavno mora prestati, i ova se situacija mora deeskalirati. Cijela je istina da mi nećemo deblokirati sistem, i nećemo sprovoditi reforme, i nećemo napredovati u integracijama, i nećemo živjeti bolje – ako smo nesposobni da se sami dogovorimo oko najvažnijih pitanja. I nema tog odlaganja, prelaznog ili v.d. rješenja koje može zamijeniti dijalog.

MONITOR: Prošla je godina rada nove Vlade. Je li to Vlada  iznevjerenih ili ispunjenih očekivanja?

KOVAČEVIĆ: To zavisi od toga kakva je neko imao očekivanja. Neko je možda očekivao da će se zaposliti „po dubini”, ili da će se povećati uticaj crkve na javne poslove. Takva očekivanja su možda ispunjena.

Moj je utisak da su iznevjerena očekivanja progresivne i građanske javnosti. Onih koji su mislili da će prioritet biti reforme koje će dovesti do unapređenja izbornih procesa i demokratije, jačanja vladavine prava, efikasnije borbe protiv korupcije i pokretanja procesa evropskih integracija sa mrtve tačke.

Iz pozicije onoga čime se CDT bavi, najveće zamjerke novoj Vladi su nastavak partitokratskih praksi, netransparentnost i zatvorenost brojnih resora, prioritiziranje tema koje nijesu dio reformske i evropske agende. No, Vlada za sve ovo vrijeme nije imala pravu podršku u parlamentu, što je dodatno otežavalo njen rad, pa je dobar dio odgovornosti na Skupštini, naročito kada su u pitanju pravosuđe i izborna reforma.

Mjesecima smo u iščekivanju šta će da se desi na političkom planu, pregovara li se o novoj vladi, ide li se na izbore… U međuvremenu svi reformski procesi stoje, dok nam se pred očima odigrava partijsko popunjavanje već preglomazne javne uprave, netransparentni projekti i aranžmani, i kreiranje javnih politika bez adekvatnih konsultacija i analiza.

MONITOR: Šta se od opzicije u protekloj godini očekivalo, a nije se desilo?

KOVAČEVIĆ: I tu odgovor zavisi od ugla gledanja. Primjećujem da se dobar dio opozicione scene ponaša kao da je dovoljno samo da strpljivo čekaju, kapitalizuju pogrešne poteze vlasti i nadaju se povratku na staro.

Mislim da je to dugoročno poguban pristup, konzervativan, nefleksibilan, zatvoren. Svako demokratsko društvo treba snažnu opoziciju, onu koja je sposobna da uči i da se mijenja, da postaje bolja. Baš je tužno ako cijela nečija politička vizija počiva na iskorišćavanju mana i ukazivanju na nedostatke političkih protivnika.

U prethodnim decenijama su napravljene dobre stvari. Ali su napravljene i strašne greške koje su ugrozile nacionalne interese i interese građana. Za njihovo ispravljanje nije dovoljna kozmetika, već temeljne reforme i ozbiljni rezovi. U ovom trenutku, ne vidim liderstvo i hrabrost u opoziciji da se takve promjene učine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo